Samo Allah zna šta će se desiti u budućnosti !!!

priredio: dr. Zuhdija Adilović

Allah, dž.š, kaže: “Njihova nevolja je od Allaha bila, samo što većina njih nije znala.” (El-A’raf, 131)

“Uzrok vaše nesreće je s vama!” –rekoše oni. “Zar zato što ste opomenuti?” (Ja-sin, 19)

Ebu Hurejre, r.a, prenosi da je Poslanik, s.a.v.s, rekao: “Nema zaraze, gatanja, zloslutnje radi glasa (ptice), niti zloslutnje u određenom mjesecu.” (Buharija i Muslim)

U drugom hadisu stoji da je Poslanik, s.a.v.s, rekao: “Nema zaraze, niti gatanja, a raduje me optimizam.” “Šta je to optimizam?” upitaše oni. Poslanik, s.a.v.s, reče: “Lijepa riječ.” (Buharija i Muslim)

Ibn Mes’ud prenosi da je Poslanik, s.a.v.s, rekao: “Gatanje je širk, gatanje je širk!” (Ebu Davud i Tirmizi, koji kaže da je ovaj hadis sahih)

Svjedoci smo da veliki broj muslimana i dalje prakticira razne oblike idolatrije, koji su u oprečnosti sa islamskim vjerovanjem po kojem jedino i isključivo Allah, dž.š, daje dobro ili zlo. Tako mnogi među muslimanima i dalje redovno čitaju horoskop, gataju putem findžana, graha, mica i slično. Mnogi i dalje slute nesreću ukoliko crna mačka prođe ispred njih presjecajući im put. Salijevanje “strave” je metod otkrivanja uzroka nevolje koji još mnogi praktikuju. Po mnogima je zabranjeno noću rezati nokte, srijedom raditi to i to, utorkom opet drugo i tako dalje.

Sve spomenuto nema nikakva temelja u Kur’anu i vjerodostojnom hadisu Poslanika, s.a.v.s. Naprotiv, Kur’an jasno i nedvosmisleno negira pripisivanje razloga nevolje bilo kome od stvorenja. Allah, dž.š, kaže: “I kad bi im bilo dobro, oni bi govorili: “Ovo smo zaslužili”, a kad bi ih snašla kakva nevolja, Musau i onima koji su s njim vjerovali tu nevolju bi pripisali. Ali ne! Njihova nevolja je od Allaha bila, samo što većina njih nije znala.” (El-A’raf, 131) Allah, dž.š, u navedenom ajetu govori o Faraonu i njegovom narodu koji su, kada im se desi nešto dobro, govorili: “Ovo je od nas!” a kada ih zadesi kakvo zlo govorili bi: “Ovo je zbog Musa’a i onih koji u njega vjeruju. Allah, dž.š, im odgovara da je njihova nevolja od Allaha zbog njihovog nijekanja Allaha, dž.š, i Njegovih poslanika i dokaza koje je slao. Međutim, većina njih su neznalice i oni to ne razumiju. Da oni to razumiju shvatili bi da je Musa, a.s, došao sa dobrim i uspjehom i spasom za one koji mu povjeruju i koji ga budu slijedili. Kada se čovjekova narav udalji od vjere u Allaha, onda čovjek ne primjećuje Allahovu, dž.š, ulogu u upravljanju svime što postoji, niti Njegov kader, pomoću kojeg se sve dešava i zbiva. Tako je, u predislamsko doba, onaj ko je htio da nešto uradi otišao do ptičijeg gnijezda i poplašio pticu koja bi naglo poletjela. Ukoliko bi poletjela na desnu stranu, on bi to protumačio kao dobar znak i krenuo bi u realizaciju onoga što je naumio, a ukoliko bi poletjela na lijevu stranu, protumačio bi to kao loš znak i odustao bi od djela koje je namjeravao učiniti. Islam dokida taj i sve druge vidove praznovjerja i na njihovo mjesto postavlja istinu koja glasi: Sve što se ljudima dešava, dobro i zlo, iz jednog jedinog je izvora. Sve to je od Allaha, a zbog njihovih djela koje čine. Allah, dž.š, kaže: “Mi vas stavljamo na kušnju i u zlu i u dobru i Nama ćete se vratiti.” (El-Enbija’, 35)

U drugom ajetu Allah, dž.š, kaže: “Oni rekoše: “Mi slutimo da nam nesreću donosite, ako se ne okanite, kamenovaćemo vas i stići će vas zaista, bolna patnja od nas.” “Uzrok vaše nesreće je s vama!” – rekoše oni. “Zar zato što ste opomenuti?” (Ja-sin, 18-19)

Poslanik, s.a.v.s, je rekao: “Nema zaraze, gatanja, zloslutnje radi glasa (ptice), niti zloslutnje u određenom mjesecu” (Buharija i Muslim). U navedenom hadisu niječe se zaraza u smislu da se ona dešava sama od sebe, mimo Allaha, dž.š. Međutim, da zaraza kao uzrok koga Allah, dž.š, daje postoji potvrđuju drugi hadisi u kojima se o njoj govori. Jedan od njih su riječi Poslanika, s.a.v.s: “Neka bolesnik ne prilazi zdravom.” (Muslim) U drugom hadisu stoji: “Bježi od zaraženog kao što bježiš od lava.” (Muslim) Isto tako, Poslanik, s.a.v.s, rekao je: “Ko čuje za kugu u nekom gradu neka se ne upućuje ka njemu. (Ahmed) Međutim sve je to po Allahovoj, dž.š, odredbi. Imam Ahmed, takođe prenosi da je Poslanik, s.a.v.s, rekao: “Ništa se samo po sebi ne prenosi” (tri puta), pa ga je jedan beduin upitao: “Kako to Allahov poslaniče, kada znam da se zaraza pojavi na repu samo jedne deve i onda se prenese na cijelo stado?” Poslanik, s.a.v.s, tada reče: “A ko je zarazio prvu? Nema zaraze, gatanja, zloslutnje radi glasa (ptice), niti zloslutnje u određenom mjesecu.” Poslanik, s.a.v.s, je na jednostavan način pojasnio da se sve to dešava isključivo Allahovom, dž.š, odredbom, ali i naglasio u mnogim hadisima da je čovjek dužan da se čuva uzroka bolesti.

Prenosi se da je Ikrime, r.a, rekao: “Sjedjeli smo kod Ibn Abbasa kada je proletjela neka ptica ispuštajući krikove. Neko od prisutnih reče: “Hajr!” Ibn Abbas mu reče: “Niti hajr niti šerr.!” Ibn Abbas je odmah zanijekao bilo kakav uticaj ptice na dobro ili loše što će se desiti. U drugoj predaji stoji da je Tavus, r.a, krenuo na put sa jednim svojim ahbabom, te su čuli vranu kako kriknu. On reče: “Hajr!” Na to mu Tavus reče: “Kakvo dobro može biti od ovog?! Ti mi više ne možeš biti drug.”

Imam Ahmed prenosi hadis u kojem stoji: “Ko zbog gatke odgodi određeni posao učinio je širk Allahu, dž.š.” Na to je neko upitao: “Šta je otkup za to?” Poslanik, s.a.v.s, reče: “Da kažeš: “Allahumme la hajre illa hajruk, ve la tajre illa tajruk, ve la ilahe gajruk.” “Gospodaru moj, nema hajra osim Tvog, niti optimizma osim Tvog i samo si Ti Bog.”

Iz tog razloga je Imam Tahavi u svoju kratku i sažetu poslanicu uvrstio i sljedeću rečenicu: “Ne vjerujemo nijednom vračaru niti gataru.” A Hasan Kafija Pruščak u svom komentaru navodi sljedeće hadise: Muhammed, s.a.v.s, rekao je: “Ko ode vračaru ili gataru i upita ga za nešto, te mu povjeruje, taj je zanijekao ono što je objavljeno Muhammedu.” U drugom hadisu stoji: “Ko ode vračaru i upita ga za nešto neće mu biti primljen namaz četrdeset dana.” Prenosi se da je Aiša, r.a, rekla: “Ashabi su upitali Poslanika, s.a.v.s, o vračarima, pa je rekao: ”Nisu u redu.” Oni tada rekoše: “Allahov poslaniče, oni ponekad kažu nešto što se stvarno desi?” Poslanik, s.a.v.s, reče: “To je poneka riječ koju ukrade džin i došapne u uho vračara, pa joj dodaju stotinu laži.” Ako je ovakav status onoga koji samo pita, kakav je tek status onoga koji to radi?! Molim Allaha, dž.š, da nas zaštiti takvih i sličnih dijela.

Hasan Kafija Pruščak u svom komentaru Tahavijeve Poslanice kaže: “Ima raznih grupa, onih koji tvrde nešto što je suprotno Kur’anu i sunnetu. To su, prije svega, vračari, gatari i oni koji faletaju pomoću karata, kamenčića, graha i slično. Sve to je strogo zabranjeno i u koliziji sa Kur’anom, sunnetom i koncenzusom islamske uleme. Obaveza je takve spriječiti da to rade po ulicama i dućanima i da ulaze u kuće. Onaj ko zna da je to zabranjeno, a ne bude radio na tome da im zabrani rad, njemu su dosta riječi Allaha, dž.š. “Jedni druge nisu odvraćali od grešnih postupaka koje su radili. Ružno li je zaista to kako su postupali.” (El-Maida, 79) i riječi Poslanika, s.a.v.s. “Kada ljudi vide nešto loše djelo i ne budu radili na tome da ga otklone, uskoro će ih stići kazna od Allaha koja će ih sve obuhvatiti.”

Ista je stvar sa dobroslutnjom, vjerovanjem da će se desiti nešto dobro ako svrbi desni dlan, ili suprotno ako svrbi lijevi, te vjerovanjem da mravi donose berićet i slično.

Na isti način može se tretirati i pogrešno razumijevanje i prakticiranje istihare u našim krajevima. Naime, istihara je dova koja se uči prije svake važnije odluke u našem životu.

Imam Muslim prenosi da je Džabir b. Abdullah rekao: “Poslanik, s.a.v.s, nas je učio da činimo istiharu u svim stvarima, isto kao što nas je učio neku suru iz Kur’ana. Poslanik, s.a.v.s, bi govorio: “Kada neko od vas htjedne nešto uraditi, neka klanja dva rekata nafile i neka kaže: “Gospodaru moj, ja se u svom izboru oslanjam na Tvoje znanje i od Tebe pomoć tražim. Obdari me iz Tvoje neizmjerne riznice. Ti zaista sve možeš, a ja ne mogu. Ti sve znaš, a ja ne znam. Ti si Onaj koji zna sve tajne. Gospodaru moj, ako je ova stvar (imenovati ono što želi) hajr za moju vjeru i moj život, te za moj budući svijet, onda odredi neka to i bude, olakšaj mi to i podarimi bi berićet u tome. A ako je ova stvar (imenovati ono što želi) zlo za moju vjeru i moj život, te za moj budući svijet, onda daj da to ne bude, udalji me od toga i odredi mi hajr gdje god on bio, te mi daj da s tim budem zadovoljan.”

Iz navedenog se jasno vidi da svaki vid vezanja istihare za samo određene osobe koje se smatraju “dobrim” ili “evlijama,” s ciljem da otkriju budućnost ili pomognu u bilo čemu, nema nikakve osnove. Istiharu namaz i dovu klanja i uči svako sebi prilikom donošenja bilo kakve odluke. To je direktno obraćanje Allahu, dž.š, da nam pomogne da se odlučimo za ono što je hajr i korisno za nas i na ovom i na budućem svijetu.

Zaista je odlika islama u tome što je neprikosnoven na polju tevhida - izdvajanja Allaha, dž.š, kao jedinog Tvorca koji posjeduje sva svojstva savršenstva, koji jedini upravlja svim stvorenjima i jedini zaslužuje da bude obožavan. Molim Allaha, dž.š, da nam podari ihlas i istinski tevhid pomoću kojeg ćemo uspjeti i biti spašeni i na ovom i na budućem svijetu. Amin.
___________________________________________________________