Ko su vehabije i kakav naš stav treba da bude prema njima ?

Pitanje br. 36
Ko su vehabije i kakav naš stav treba da bude prema njima?
Odgovor br. 36
Kako bi moj odgovor bio što kvalitetniji i potpuniji, trebao bi tretirati nekoliko jako važnih činjenica: 1. Naziv "vehabije" je izmišljen od strane sekti i frakcija (sufija, šija, racionalista,…) koje mrze slijedbenike ispravne-vjerodostojne tradicije (sunneta Poslanika sallallahu alejhi ve selleme). Ljudi koje oni nazivaju ovim nazivom sami sebe ne nazivaju tako, niti prihvataju taj naziv, oni se obično nazivaju ehli sunnetom ili selefijama (tj. slijedbenicima prakse prvih generacija). Da su iskreni oni koji im poturaju taj naziv, trebali bi ih nazivati muhammedijama, a ne vehabijama, jer se vođa te ideje zvao Muhammed, a ne Vehhab, Vehhab mu je bio tek djed. 2. Jedna od velikih šejtanskih zamki pomoću koje on zavodi ljude jeste mijenjanje imena radi promjene suštine. Naći ćeš da nevjernički Zapad i  njihove ulizice među muslimanima nazivaju slijedbenike Poslanika sallallahu alejhi ve selleme različitim imenima, npr: ekstremistima, fundamentalistima, teroristima, pobunjenicima, vehabijama, a sve to s namjerom odbijanja ljudi od njih. Neuki muslimani, nerazumjevajući te termine, se povode za njima i ljude koje bi oni trebali slijediti i voliti smatraju stranim faktorom, kojeg treba odbaciti i udaljiti sa kućnih pragova. Oni u tome samo slijede svoga vođu Iblisa koji je zaveo Adema i Havu i naveo ih da jedu sa tzv. drveta vječnosti, koje je ustvari bilo obično drvo. Promijeni ime da bi promijenio suštinu. Nazovi slijedbenike Poslanika sallallahu alejhi ve selleme, koji od ljudi traže da se drže sunneta Allahovog Poslanika u najmanjoj stvari, kako bi ljudi bježali od njih i smatrali ih neprijateljima. 3. Obnovitelj ideje potpunog slijeđenja Poslanika (nisam rekao utemeljitelj nego obnovitelj, zbog toga što ova ideja postoji još od prvih generacija, koje su branile islam od različitih nastranosti i novotarija u ibadetu, vjerovanju, načinu djelovanja i pozivanja u Allahovu vjeru) u novije vrijeme je Šejh Muhammed ibn Abdulvehhab koji je rođen u Nedždu 1115. h.g., a umro je 1207. h.g. Prije njegovog djelovanja, područje Arabijskog poluotoka je bilo zahvaćeno različitim vidovima širka (idolatarije), slično kao u predislamsko doba. Ljudi su obožavali kaburove, upućivali dove mrtvacima, bili ispunjeni različitim vidovima praznovjerja, zastranili u akaidu (vjerovanju) itd.  Kako je htio da sve te stvari udalji i izbriše iz života ljudi na tom području, a i dalje, prozvan je neprijateljem muslimana ili onim koji muslimane proglašava nevjernicima i protiv njega i njegovih slijedbenika je pokrenuta velika propaganda i rat, na čijem čelu su bili loši učenjaci i vladari tadašnjih muslimanskih država. Taj rat i propaganda traju do današnjih dana, a najbolji primjer za to nam je Bosna. Naime, sa početkom  zadnjeg rata, u Bosnu su došla braća iz Arapskog svijeta, upravo sa tom idejom, tj. idejom vraćanja Islama u sve segmente našeg života, potpunog slijeđenja Poslanika sallallahu alejhi ve selleme i odbacivanja svih vidova novotarije i praznovjerja. Ljudi koji zavode neuke muslimane godinama, jedu bespravno njihov imetak, upravljaju njihovim pametima, bogate se na račun vjere, su, bojeći se za svoj položaj, nazvali te Arape američkim špijunima, stranim faktorom, vehabijama i slično tome, što je kod običnog svijeta (koji već duže vremena samo običajno drži vjeru) izazvalo odbojnost prema njima. Međutim, kada je došao trenutak boja, ti ljudi su posvjedočili svoje vjerovanje i iskrenost žrtvujući ono što je najvrjednije, svoje živote, dok su za to vrijeme oni koji su ih optuživali i nazivali kojekakvim imenima "pleli čarape" po skloništima zajedno sa ženama i djecom. 4. Učenje Muhammeda ibn Abdulvehhaba se ogleda u sljedećim tačkama: a) Utemeljenje čistog monoteizma (tevhida) i brisanje svega što taj monoteizam narušava. U pogledu toga je napisao svoju poznatu knjigu "Kitabu-t-tevhidi fi hakki-l-lahi alel abidi" (Knjiga o tevhidu (monoteizmu), isključivom Allahovom pravu kod Njegovih robova). Knjiga tretira različite vidove širka koje su se uvriježile u ummetu, a da on toga nije ni svijestan. b) Potpuno slijeđenje Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve selleme i davanje prednosti njegovom zakonu i govoru nad zakonom i govorom drugih ljudi. c) Iskorjenjivanje svih novotarija, koje su se vremenom udomaćile među muslimanima prije svega akaidskih novotarija, u kojima prednjače sufijski tarikati, slijedeći u tome uputstvo Poslanika sallallahu alejhi ve selleme: "Svaka nova stvar u vjeri je novotarija, svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi u vatru."(Hadis bilježe Muslim i Nesai). Kada znaš ove stvari, jasno ti je da tvoj stav prema ljudima koje danas nazivaju "vehabijama" treba da bude jako pozitivan i da u njima vidiš jedine dosljedne sljedbenike Poslanika sallallahu alejhi ve selleme, za razliku od drugih muslimana, koji sebi nalaze hiljade opravdanja za nepraktikovanje i nesprovođenje prakse Allahovog Poslanika u svome životu. Dipl. isl. pravnik - Semir Imamović - islambih.org 2000.-2001. god.