Druga skripta iz predmeta Akaid
Bismillahir-rahmanir-rahim
Stav ehli sunneta spram novotara
Karakteristika ehli sunneta je da se drže sredine u svemu, kao što smo to prije rekli, ljudima sude pravedno, ne žure sa presudama, ne optužuju na osnovu mišljenja, oni su najbolji ljudi prema ljudima, najmilostiviji itd.
Polazeći od ovoga njihov stav spram novotarima odlikuje se da:
1. Prave razliku među novotarima koji se okreću prema Kibli, bez obzira kolika im novotarija bila, i između kafira u osnovi, poput politeiste, ehlul-kitabije, ateiste itd. Novotar koji priznaje Poslanika sallallahu alejhi ve sellem u osnovi (čak iako izgovori ili uradi nešto što je kufr) nije na istom stepenu kao onaj ko zaniječe Poslanika sallallahu alejhi ve sellem i u pojedinostima i u globalu.
2. Dove Allahu subhanehu ve te'ala da uputi novotare i da im se smiluje sve dok se njihov nifak, kufr ne potvrdi.
3. Smatraju da oni koji ne slijede sunnet nisu svi isti:
a) Među njima ima onih koji pogrešno tumače tekstove (ovakvi imaju opravdanje kod Allaha subhanehu ve te'ala, a možda čak i nagradu ako su im nijeti ispravni, a nije im pojašnjeno da su u krivu, pa da su se onda uzoholili i uinatili, podrazumijeva se ako mu se donese dokaz pa on odbije).
b) Među njima ima neznalica po pitanju tekstova i nisu do njega doprli tekstovi koji govore suprotno od novotarije koju je izmislio.
c) Među njima ima lijenih, onih koji mogu doći do istine, međutim, lijeni su i nemarni, te se okreću novotariji, iz tog razloga oni su nasilnici sami prema sebi.
d) Među njima ima onih koji su dijelom u zabludi i koji smatraju da čine dobro i da se približavaju Allahu subhanehu ve te'ala – oni potpadaju pod riječi Uzvišenog: ''Reci: 'Hoćete li da vam kažemo čija djela neće nikako priznata biti, čiji će trud u životu na ovome svijetu uzaludan biti, a koji će misliti da je dobro ono što rade?'" (El-Kehf, 103-104. ajet)
e) Među njima ima onih koji pri sebi imaju neke vrste kufra ili širka, a da to i ne znaju.
f) Među njima ima munafika koji novotariju koriste da bi jeli bespravno imetak ljudi ili da bi rušili Islam.
4. Kao što ehli sunnet pravi razliku između novotara isto tako pravi razliku između novotarija (o ovome smo govorili kad smo spominjali vrste novotarija), ovdje se moramo vratiti na pravilo ehli sunnet vel džemata po pitanju tekfira (proglašavanju kafirom) određenih osoba, to je razlika između općeg hukma (propisa) i hukma prema jednoj određenoj osobi. Možemo za određenu novotariju kazati da je kufr (što ona i jeste), međutim, nije svako ko je prihvati i uzvjeruje kafir. Određenu novotariju možemo okarakterizirati kao zabludu ili grijeh, međutim, isto tako nije svako ko je uzvjeruje ili prakticira u zabludi, kafir i slično. Određenoj osobi se ne može pripisati kufr sve dok se kufr ili zabluda javno ne ispolji, ili da je novotar i slično – sve dok se ne ispune uvjeti i dok se ne otklone zapreke, dok se ne ukloni svaka sumnja i dok se ne donese argument protiv.
5. Uz sve to obaveza ehli sunneta je da nakon pozivanja novotara u istinu, ako se ne odazovu i uinate, da upozore Ummet od njihova zla i da ispoljavaju sunnet svim mogućim načinima i sredstvima i da se suprotstavljaju neprijateljstvu novotara, sve ovo u okvirima mudrosti i pridržavanja pravde i emaneta (nećemo dodavati niti oduzimati na njihove riječi, ili lagati na njih). Moramo voditi računa o postepenosti, moramo poznavati koristi i štete, u Šeri'atu je preče otklanjanje štete, nego pridobijanje koristi, ovo se posebno akcentira na vrijeme kad je sunnet jak, opće poznat, kad je Šeri'at prakticiran, kad postoji vođa muslimana, kad je kadija (sudija) sljedbenik ehli sunneta (ovdje razumijemo učenjake koji upozoravaju na izbjegavanje rasprave sa novotarima – ovo se odnosi na sadašnje vrijeme), međutim, ako su ehli sunnet malobrojni, potlačeni, sunnet nepoznat kao u današnje vrijeme ovdje kod nas, odgajat ćemo ljude postepeno, podučavati ih sunnetu i graditi čvrst saff – nećemo govoriti bespotrebno, niti postupati naivno, da nas novotari ne bi napali. Da li ćemo ostaviti raspravu sa novotarima? Dakle, pozivat ćemo ih mudro, postupati blago prema njima, ostavljajući raspravu na grub i žestok način.
6. Onaj ko skriva svoju novotariju ehli sunnet ga gleda različito od onog koji je ispoljava i koji ustrajava na njoj, isto tako pravi razliku u odnosu prema običnom čovjeku naspram da'ije, tj. pozivača u novotariju. Što se tiče prvog: na grešku će mu se ukazati tajno, posavjetovat ćemo ga blago i sakriti njegovu mahanu, jer je njegova šteta svedena na njega, dakle sam sebi šteti, za razliku od drugog čija šteta utiče i na druge zbog čega se na njega ukazuje javno, a ponekad će biti i kažnjen onim što će možda sprječiti njegovu novotariju poput: izoliranja, progonstva, ne klanjanja za njim, ne prihvatanja njegovog svjedočenja, čak zatvaranja (ako ima halifa).
Izolacija novotara je propisano ako se ispuni sljedeće:
a) Ihlas kod nas, dakle ne izoliramo ga ni zbog čega drugog do zbog Allahovog subhanehu ve te'ala zadovoljstva.
b) Da ova izolacija ostvaruje neku šeri'atsku korist, a to je da se njome oživljava sunnet i uništava novotarija ili nada da će se taj novotar vratiti sunnetu kroz tu kaznu, ili odvraćanje običnih ljudi da se ne povedu za njim. Međutim, ako iz te izolacije može proizići veće zlo poput: razdora među muslimanima, ili da taj novotar poveća svoje zlo, ili da to vodi ka još većem otuđivanju sljedbenika sunneta, jer su recimo u osnovi malobrojni, izolacija može biti zabranjena. Šteta je veća od koristi. Ovaj šeri'atski propis povodom svega navedenog u današnje vrijeme u Bosni ne ostvaruje koristi koje su predviđene, samim tim njegovo provođenje se prolongira, a Allah subhanehu ve te'ala opet najbolje zna.
Upoznavanje sa ruknovima imana
(Pogledaj u knjigu Iman, str.15.)
a) U suštini pet je ruknova imana, jer iman u kader dobra i zla se ne odvaja od imana u Allaha subhanehu ve te'ala (veže se za tevhidur-rububijje i tevhidul-esmai ves-sifat). Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem ga posebno spominje u hadisu od Džibrila alejhi selam, da bi potvrdio njegovu važnost, kaže Ibn Abbas radijallahu anhuma: ''Iman u kader je sistem tevhida.'' – tj., a ako neko zaniječe kader poremetio je ili narušio kompletan iman.
b) Između mnogih kur'anskih ajeta koji govore o kaderu izdvajamo ajete: ''Mi smo sve stvorili sa kaderom.'' (El-Kamer, 49.) Zatim: ''I sve stvorio i precizno ga odredio.'' (El-Furkan, 2. ajet)
c) Riječi pisca: ''Zato ničiji iman nije potpun niti primljen sve dok čovjek ne bude vjerovao u šest spomenutih temelja imana na način koji je označio Kur'an i Sunnet Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem.'' – ovo je dokaz važnosti slijeđenja selefa povodom imana u ove temelje, jer mnoštvo sekti i grupa tvrdi da vjeruje u ove temelje, međutim, to su samo tvrdnje bez dokaza, jer ne slijede put Kur'ana i Sunneta kojim je išao selefu salih.
d) I riječi pisca: ''A ko zaniječe išta od njih, izašao je iz imana i postao nevjernikom.'' Neophodno je dakle kazati da se ovdje izuzimaju oni koji su tek primili Islam, te oni koji su u mjestu u kojem preovladava džehl.
Značenje imana u Allaha subhanehu ve te'ala
(Pogledaj u knjigu, str. 17.)
a) Kroz riječi pisca možemo shvatiti da iman u Allaha subhanehu ve te'ala sadrži dvije stvari:
1. Potvrda rububijjeta i lijepih imena, i potpunih svojstava, i potvrda prava na uluhijjet jedino Allahu subhanehu ve te'ala.
2. Negacija svega ovoga od bilo koga drugog.
b) Ima učenjaka koji ove vrste tevhida skraćuju na samo dvije:
1. Tevhid spoznaje i potvrde (teoretski tevhid).
- Tevhidur-rububijjeta.
- Tevhidul-esmai ves-sifata.
2. Tevhid namjere i traženja (praktični tevhid), tj. tevhidul-uluhijje.
Tevhidur-Rububijje
1. Globalno značenje: to je čvrsto uvjerenje da je Allah subhanehu ve te'ala Gospodar svega i da nema drugog gospodara.
2. Pojašnjenje:
a) Riječ Rabb u arapskom jeziku; kad se kaže rabbul-bejti, to znači; vlasnik i Upravitelj kuće, a kad se kaže Rabbul-alemine, to znači; Gospodar svih svjetova, svih stvorenja i upravitelj svima njima.
b) Iz ovog jezičkog značenja uzeto je šeri'atsko značenje.[1]
3. Pojašnjenje Kur'ana o ovoj vrsti tevhida. Allah subhanehu ve te'ala je o ovoj vrsti tevhida govorio puno i jasno, možemo kazati da nema sure ili stranice u Kur'anu u kojoj nema spomena ovog tevhida od početka do kraja Mushafa, dakle od riječi elhamdulillahi rabbil-alemin do riječi: ''Reci: Utječem se Gospodaru ljudi,'' a također, i u prvim ajetima sure El-Alek koji su Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem poslani: ''Uči u ime Gospodara, tvoga koji stvara.''
4. Važnost ove vrste tevhida.* Ako je tevhidur-rububijje, temelj tevhidul-uluhijjeta i tevhidul-esmai ves-sifata, on je samim tim temelj kompletne vjere.
5. Bez obzira na njegovu važnost i vrijednost, sam po sebi nije dovoljan, tj. nije dovoljan da bi se čovjek spasio na Sudnjem danu.
* Napomena: Čovjek koji priznaje Allaha subhanehu ve te'ala za Gospodara, ali Mu čini širk u 'ibadetu, jasan je dokaz da je njegovo vjerovanje u tevhid nepotpuno i neispravno, jer da je njegovo vjerovanje ispravno ne bi činio širk Allahu subhanehu ve te'ala u 'ibadetu i zbog toga takvo vjerovanje neće biti primljeno na Sudnjem danu, niti će ga spasiti Džehennema.
* (Prijevod 106. ajeta sure Jusuf u knjizi Iman, str. 20. nije ispravan!)
* (Pogledaj str. 18. do riječi ''i da Mu se u svemu tome niko ne pridružuje'').
* (Knjiga str. 18. od riječi on je kao temelj ostalim vjerovanjima do u Svome govoru i Svojim djelima.)
6. Vjerovanje u Allahov subhanehu ve te'ala rububijjet je prirodna stvar:
a) Zbog toga Allah subhanehu ve te'ala ne govori mnogo u Kur'anu o dokazima Njegovog postojanja, jer zdrava ljudska priroda ne samo da potvrđuje postojanje Allaha subhanehu ve te'ala, nego potvrđuje i obavezu činjenja 'ibadeta samo Njemu, što znači da zdrava priroda, zdrava fitra potvrđuje i tevhidul-uluhijje.
Kao što kaže Allah subhanehu ve te'ala: ''Ti okreni svoje lice pravoj vjeri, prirodnoj vjeri po kojoj je Allah stvorio ljude – nema promjene u Allahovom stvaranju – to je istinska vjera.'' (Er-Rum, 30. ajet)
Postoji jedan fenomen kojeg su otkrili učenjaci vjera i historije, a također i nauka koja se zove antropologija (većina njih nisu muslimani, naprotiv oni su ateisti), a taj fenomen jeste, da su svi narodi, prvi i posljednji – pripadali oni knjizi ili bili mušrici – vjerovali; svi su imali vjeru.
b) Ovdje postoji jedna šubha (sumnja) koja glasi: ''Ako je usmjeravanje ka Allahu subhanehu ve te'ala u 'ibadetu prirodna stvar, zašto se onda desio širk i zašto su ljudi uzeli druga božanstva mimo Allaha subhanehu ve te'ala?''
Odgovor na ovu sumnju: ''Osnova u prirodi svakog čovjeka jeste 'ibadet Allahu subhanehu ve te'ala, međutim, čovjeka okružuju mnoge stvari koje ostavljaju traga na njega, kao što su: porodica, društvo, škole i često puta to bude uzrok skretanja s prirodnog puta.''
Na tu stvar je skrenuo pažnju Poslanik sallallahu alejhi ve sellem u sahih hadisu rekavši: ''Svako dijete se rodi čiste fitre u prirodnoj vjeri, pa ga roditelji učine židovom, nasranijom ili medžusijom.''
I nije rekao da ga učine muslimanom, jer je on po prirodi musliman.
c) Druga sumnja: ''Ako bi dijete kad se rodi odvojili, od svih ovih stvari koje smo nabrojali, da li bi ono ostalo u čistoj vjeri?''
Odgovor je: ''Ni u ovom slučaju; čovjek ne ostaje bez vanjskog djelovanja, jer šejtan stalno zavodi čovjeka i udaljava ga od pravog puta.''
Poznato je da je najveći šejtan uzeo ugovor i zavjetovao se da će zavoditi ljude do Sudnjeg dana, rekavši: ''Tako mi Tvoje veličine, ja ću ih zavesti sve, osim među njima, robova Tvojih iskrenih.''
Hadis kudsi u kome kaže Resulullah sallallahu alejhi ve sellem da je Allah subhanehu ve te'ala rekao: ''Stvorio sam Svoje robove u ispravnoj vjeri (prirodna vjera), pa su im prišli šejtani i udaljili ih od te prirodne vjere.''
d) Koja je najpoznatija ličnost koja je negirala rububijjet i pripisala rububijjet sebi naredivši ljudima da ga obožavaju?
Faraon, iako je pozivao narod da ga veličaju i slave kao boga, znao je u dubini svoje duše da rububijjet pripada Allahu subhanehu ve te'ala, kao što mu je rekao Musa alejhi selam, o čemu nas obavještava Allah subhanehu ve te'ala: "Ti znaš da ovo nije dao niko drugi nego Gospodar nebesa i Zemlje, kao očigledna znamenja, i ja mislim da ćeš ti, o faraone, sigurno nastradati." (El-Isra', 102. ajet)
Također, kaže Allah subhanehu ve te'ala: ''I oni ih, nepravedni i oholi, porekoše, ali su u sebi vjerovali da su istina, pa pogledaj kako su skončali smutljivci.'' (En-Neml, 14. ajet)
e) Taj osjećaj fitre kod nekih ljudi može biti skriven, zbog mnogih utjecaja (šejtanovih vesvesa, dunjaluka, strasti, šubhi i slično), međutim, ako čovjeka snađe kakva nedaća, teška situacija i slično, taj pokrivač čovjekova srca spada i on se okreće Allahu subhanehu ve te'ala tražeći od Njega izbavljenje bez da to i osjeća, što je dokaz da u dubinama čovjeka postoje tragovi te fitre, pa čak i ako su jako slabi.
Allah subhanehu ve te'ala na mnogim mjestima u Kur'anu ukazuje na ovu činjenicu, kao npr.: ''On vam omogućava da kopnom i morem putujete. Pa kad ste u lađama i kad one uz blag povjetarac zaplove s putnicima, te se oni obraduju tome, naiđe silan vjetar i valovi navale na njih sa svih strana, i oni se uvjere da će nastradati, iskreno se mole Allahu: 'Ako nas iz ovoga izbaviš, sigurno ćemo biti zahvalni!'" (Junus, 22. ajet)
Zatim: ''A kad ih On izbavi, oni odjednom bez ikakva osnova čine nered na Zemlji! O ljudi, nepravda koju činite da bi ste u životu na ovom svijetu uživali – samo vama šteti; Nama ćete se poslije vratiti i Mi ćemo vas o onome što ste radili obavijestiti!'' (Junus, 23. ajet)
f) Unatoč snazi i dubini tog nutarnjeg osjećaja kod čovjeka, on sam nije dovoljan, zato Uzvišeni šalje poslanike koji će donositi radosne vijesti i opominjati, i objavljuje knjige da bi vodile ljude; izvodile ih iz tmina na svjetlo.
7. Kur'anski način potvrde postojanja Allaha subhanehu ve te'ala i Njegova rububijjeta:
a) Pravo mjesto usmjeravanja čovjekova razmišljanja jesu svemirska prostranstva, kao i čovjek.
Kaže Allah subhanehu ve te'ala u prijevodu značenja: ''Mi ćemo im pružati dokaze Naše u prostranstvima svemirskim, a i u njima samim dok im ne bude sasvim jasno da je Kur'an istina. A zar nije dovoljno to što je Gospodar tvoj o svemu obaviješten?'' (Fussilet, 53. ajet)
Allah subhanehu ve te'ala nas u mnogim ajetima potiče na razmišljanje i udubljivanje s ciljem uviđanja znakova u Njegovim stvorenjima, sunnetima – da bi nam bilo jasno da je On subhanehu ve te'ala istina. Stvoritelj je kreirao ovaj veličanstveni svemir, uredio ga Svojom moći, te je on čudo (mu'džiza) u svom uređenju, rasporedu i koordinaciji; pojedine njegove dijelove učinio je da se međusobno prožimaju, na njima vladaju različiti zakoni, ali ne staju, ne dolazi do nereda i slično.
b) Onaj ko razmišlja o Kur'anu primijetit će da: kad Allah subhanehu ve te'ala govori o pitanjima temelja imana (pitanja rububijjeta, uluhijjeta, risaleta itd.) – ne govori o njima na jedan očit, teoretski način, nego ih uspoređuje sa znakovima u svemiru i kao dokaz za te činjenice koristi ispoljenja Njegove subhanehu ve te'ala moći – razastrta po cijelom svemiru, počevši od najsitnijih stvorenja, pa do najkrupnijih. Kur'an za iznošenje ovih pitanja imana koristi metodu korištenja za dokaz činjenica iz svemira.
c) U isto vrijeme primijetit ćemo da Allah subhanehu ve te'ala mnogo govori o ovim znakovima (pojedina ulema ih je prebrojala i kažu da ima preko 750 ajeta koji govore o tome) – s jasnim ciljem, a to je njihovo korištenje za dokazivanje imanskih pitanja – primjećuje se da u velikom dijelu tih ajeta Allah subhanehu ve te'ala na samom početku naređuje da se razmišlja, a u nekim drugim situacijama to govori – odnosno naređuje na kraju, a također, u mnogim situacijama počinje i završava naredbama o razmišljanju. Treba spomenuti i to da Allah subhanehu ve te'ala mnoge sure počinje zakletvama o tim Svojim ispoljenjima moći u Njegovim stvorenjima.
d) Odavde zaključujemo da je razmišljanje ustvari najbolji način za spoznaju i izgradnju čvrste akide, potvrdu Allahova subhanehu ve te'ala rububijjeta i shvatanja Kur'ana na ispravan način, kao i otkrivanje pravila i zakona koji vladaju svemirom, da bi kroz njih uvidjeli Allahovu subhanehu ve te'ala veličinu i moć, kao i jednoću. Kaže pjesnik: ''A u svemu ima znak koji ukazuje da je On Jedan.''
e) Kur'an nas, također, upućuje na neke lagahne, proste, razumske dokaze, koji potvrđuju dokaze postojanja Uzvišenog – ovi dokazi su suprotni filozofskim dokazima koji su dugi, komplicirani i neshvatljivi.
8. Neki Kur'anski – razumski dokazi koji ukazuju na Allahovo subhanehu ve te'ala postojanje i Njegov rububijjet:
I) Ništa ne može stvoriti nešto – stvorenje mora imati stvoritelja.
a) Pojašnjenje ovog pravila je:
- Ništa, dakle ne postojanje ničega ne može ni u kom slučaju stvoriti nešto, jer u osnovi ono ne postoji, jer kako će nešto što ne postoji stvoriti nešto što postoji.
- Sve što je stvoreno – što postoji, nemoguće je razumski – da je nastalo bez Stvoritelja.
- Ovaj svemir sa zvijezdama, planetima, ljudima, drvećem, biljem i svim ostalim što ima na njemu – razum pod sredstvom mnogih naučnih, razumskih i drugih dokaza – prihvata samo kao stvorenje, koje prije nije postojalo. Razumski je neprihvatljivo da je ovaj svemir sam sebe stvorio, obzirom da on, prije, nije bio ništa – mora postojati Stvoritelj koji ga je stvorio, taj Stvoritelj je Allah subhanehu ve te'ala.
b) Allah subhanehu ve te'ala ovaj razumski dokaz pojašnjava u dva ajeta u vrhuncu jasnoće, rječitosti i lahkoće objašnjenja, pa kaže Uzvišeni: ''Zar su oni bez Stvoritelja stvoreni ili su oni sami sebe stvorili?! Zar su oni nebesa i Zemlju stvorili?! Ne, nego oni neće da vjeruju.'' (Et-Tur, 35-36. ajet)
Kaže Džubejr ibn Mut'am radijallahu anhu, prije nego je primio Islam, da je čuo Poslanika sallallahu alejhi ve sellem kako uči ovu suru na akšamu: ''Srce mi je htjelo poletjeti.'' – Od strahopoštovanja, a ovo je bio njegov početak prihvatanja Islama. Ova dva ajeta ćemo pojasniti u sljedećem:
- Allah subhanehu ve te'ala donosi dokaz protiv onih koji negiraju, govoreći im: ''Vi postojite, pa je li moguće da ste nastali od ničega, ili da ste stvoreni bez stvoritelja.''
- Zatim nastavlja: ''Ako ste zanijekali Allaha subhanehu ve te'ala, možete li tvrditi da ste vi sami sebe stvorili?''
- A ako ove dvije tvrdnje padnu, onda je donesen dokaz protiv njih i dužni su da vjeruju – da imaju Stvoritelja.
c) Ovaj jasni dokaz može shvatiti svaki insan, obzirom da je vrlo jednostavan, čak i pastir u pustinji koji kaže: ''Balega ukazuje na devu, trag ukazuje na prolaznike, pa nebesa prepuna zvijezda, Zemlja prepuna brda i dolina, zar ne ukazuju na Sveznajućeg i o svemu Obaviještenog?!'' Ovo se kod učenjaka Islama kao i kod učenjaka prirodnih nauka naziva: – ''Zakon uzročnika'' – tj. ništa što postoji ne može samo sebe učiniti postojećim, nego mora postojati njegov Tvorac, sasvim je logično da ne može stvoriti ni nešto drugo. Prije nekoliko godina vjetrovi su na arapskom polu-otoku skinuli pijesak sa jednog grada, pa su došli arheolozi i historičari, te počeli izučavati šta je bilo u tom gradu – nijednom od njih nije na um palo, da su te zidine ustvari početak nastanka novog grada kojeg stvaraju vjetrovi, kiše i slično. Kako bi tek bilo da je neko ustvrdio da je taj grad nastao iz ničega, prije milione godina negdje u nebu, pa se poslije spustio na Zemlju, dakle ovaj drugi je još veći ahmak (budala).
II) Bilo šta da se desi mora neko biti sebeb (uzrok) da se to desi, što znači da mora biti radnja, a nešto što je stvoreno vodi ka Tvorcu, odnosno ono što je stvoreno ima svog Tvorca.
Pojasnit ćemo ovo u dvije tačke:
a) Ovo je logički dokaz i govori sam po sebi.
b) Za ovaj drugi imamo tri primjera: Ono što je stvoreno vodi ka tome i pojašnjava pojedina svojstva Stvoritelja:
* Ako vidiš vrata od drveta lijepo urađena, bit će ti jasno da onaj koji ih je napravio ima iskustvo da bi napravio ta vrata, ima snagu da bi napravio ta vrata, ima znanje i iskustvo da bi napravio ta vrata, ima sluh, vid, živ je, te po toj stvari vrednujemo tog koji je napravio.
* Vidimo po tragovima da su to napravili ljudi koji posjeduju neko znanje, imaju preciznost prilikom izgradnje tih zgrada, imali su snagu, posjedovali su imetak da bi napravili te građevine. Kroz tu gradnju gledamo svojstva i kvalitete tih ljudi koji su napravili taj grad.
* Sve promjene koje se dešavaju na ovoj planeti, sve to ima svoja posebna pravila i svaka ta novina ili promjena povlači za sobom nekog ko je uzrok toga, Koji je mudar, Koji je jak, Koji je u mogućnosti da nešto napravi, taj Tvorac ne može biti niko drugi osim Allah subhanehu ve te'ala sa ovim svojstvima koja smo spomenuli.
III) Onaj ko nešto ne posjeduje to ne može ni dati,
Pojašnjenje ovog pravila je:
a) Onaj ko ne posjeduje novac i ne tražimo od njega novac, a tako isto od neznalice ne može se tražiti znanje. Zašto? Pa onaj ko nešto ne posjeduje ne može to ni dati.
b) Gledanjem i promatranjem ovog kosmosa uvidjeli smo da Onaj Ko je stvorio taj kosmos ima neka svojstva. Kroz ovo vidimo posjedovanje snage, znanja, moći, mudrosti itd.
c) Ateisti kad govore da je ovo sve stvoreno od materije, znači da je priroda sve ovo stvorila ili da je ovo sve slučajno nastalo. Oni su mišljenja suprotno od razumnog i suprotno od vjere, i normalno suprotno znanju. Zašto? Ova priroda je nijema, i nema razum, znanje, mudrost, nema želju i kako su oni došli do zaključka da priroda može sve ovo da stvori što smo spomenuli.
d) Za sve ovo što smo spomenuli mora da bude onaj koji posjeduje mudrost, snagu, moć itd., a to je Allah subhanehu ve te'ala.
TeVhidul-esmai ves-sifat
Značenje u globalu:
a) Tenzih (uređenje) – (Pogledaj prvu definiciju na strani 24.) Princip tevhida esmai ves-sifata. Razlika u snazi postoji među stvorenjima kao što snaga čovjeka nije ista snazi slona, ili poređenje snage čovjeka sa snagom jednog mrava, a kakva li je tek razlika između Stvoritelja subhanehu ve te'ala i stvorenja po pitanju snage, da ne spominjemo znanje, mudrost itd?
b) Isbat (potvrda) – (Pogledaj na strani 25.)
c) El-kef'an et-Tekjif. (Pogledaj na strani 25. i 26.)
Četiri stvari narušavaju ili negiraju u vjerovanje u tevhidul-esmai ves-sifat:
a) Et-Tešbih – poređenje Allahovih subhanehu ve te'ala svojstava sa svojstvima stvorenja. Ova bolest se dijeli na dva stepena:
- Upoređivanje stvorenja sa Stvoriteljem kao što mušrici porede svoje kipove sa Allahom subhanehu ve te'ala ili kao kršćani što porede Isaa alejhi selam sa Allahom subhanehu ve te'ala, a ova podjela narušava tevhidur-rububijje i tevhidul-esmai ves-sifat i vodi kao širku tevhidul-uluhijje. Ova podjela je već odavno i dosta je proširena.
- Upoređivanje Stvoritelja subhanehu ve te'ala sa stvorenjem ili pojedina svojstva Stvoritelja subhanehu ve te'ala sa svojstvima stvorenja. Sa ovom bolešću je pogođen manji broj ljudi, ova grupa se zove el-mušebbihe, a zovu se tako zato što su uporedili svojstva Stvoritelja subhanehu ve te'ala sa svojstvima stvorenja, pa kažu da je Allahovo subhanehu ve te'ala lice slično licu stvorenja, te da je Allahova subhanehu ve te'ala ruka slična ljudskoj, a Allah subhanehu ve te'ala je daleko od toga što oni govore.
b) Et-Tahrif (iskrivljavanje) – (Pogledaj stranicu 26. br. 2.)
c) Et-Ta'til (negiranje Allahovih subhanehu ve te'ala svojstava u potpunosti ili pojedinih svojstava, a u ovoj bolesti ima različitih stepena):
- Totalno negiranje svojstava Stvoritelja subhanehu ve te'ala što vodi u nevjerstvo (ateizam), i to je najopasnija verzija.
- Negiranje 'ibadeta prema Stvoritelju subhanehu ve te'ala, negiranje Njegovog subhanehu ve te'ala svojstva da je On dostojan 'ibadetu, ova tačka se odnosi na neke sufije koji kažu da su došli na neke stepene, pa ne moraju klanjati Allahu subhanehu ve te'ala, tj. kao da ovi kažu da je 'ibadet samo za masu ljudi, a za posebne ljude nema obaveze da 'ibadete.
- Negiranje svih Allahovih subhanehu ve te'ala lijepih imena i svojstava uz priznavanje postojanja Stvoritelja subhanehu ve te'ala (sekta koja se zove džehmije, koji su bili pod utjecajem filozofa). Zbog čega su negirali svojstva Allaha subhanehu ve te'ala? Kažu ako Ga subhanehu ve te'ala opišemo sa ovim svojstvima onda Ga poredimo sa stvorenjima i činimo širk, tako da priznaju samo vudžud (postojanje) Allaha subhanehu ve te'ala.
- Potvrđivanje Allahovih subhanehu ve te'ala imena uz negiranje Njegovih svojstava – ovi su malo opasniji od prethodnih (to su mu'tezile, učenici džehmija).
- Potvrđivanje Allahovih subhanehu ve te'ala imena i nekih Njegovih subhanehu ve te'ala svojstava, a negiranje ostalih svojstava (to su eša'rije i maturidije). Od ovih je malo manja opasnost. Oni sami sebe negiraju, razumski i šeri'atski.
d) Et-Tekjif. To je određivanje kakvoće osobine Allaha subhanehu ve te'ala i pokušaj istraživanja kakva je ona u stvarnosti (prethodno je naveden odgovor u trećoj osnovi principa tevhida esmai ves-sifata). Ove stvari koje negiraju tevhidul-esami ves-sifat se međusobno sukobljavaju i one na kraju dovode do dvije opasne bolesti srca:
- Pretjerivanje u tenzihu – iz čega su proizvedene bolesti et-ta'tila i et- tahrifa.
- Pretjerivanje u isbatu – što je proizvelo dvije bolesti: tešbih i tekjif. Svako ko se raziđe od programa selefa i da prednost svome razumu nad tekstom (Kur'an i Sunnet) – pašće bez sumnje u neku od ovih zabluda ili će otići još dalje. Što se tiče ehlu sunneta – oni su ostali u sredini, u isbatu i u tenzihu tako da su pogodili istinu i sačuvali se od ovih bolesti.
Program selefu saliha u akidi
To je jasan i jednostavan put udaljen od svake zapetljanosti i nejasnoće zato što je u skladu sa Kur'anom i Sunnetom, i on se ogleda u potvrđivanju svega što je potvrdio Poslanik sallallahu alejhi ve sellem i Allah subhanehu ve te'ala, i negiranju svega što je Allah subhanehu ve te'ala negirao za Sebe i što je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem negirao u vezi Allaha subhanehu ve te'ala. Ovaj isbat nema tešbiha – poistovjećivanja, a ovo negiranje nema ta'tila kao što kaže Allah subhanehu ve te'ala: ''Niko nije kao On! On sve čuje i sve vidi.'' (Eš-Šura, 11. ajet) – Ovdje vidimo isbat i negiranje.
Selefu salih razumijevaju ovo polje u svjetlu arapskog jezika i tumače ga u njegovom vanjskom značenju, sve to bez vođenja rasprave o imenima i svojstvima; u strahu od padanja u neku od novotarija, tako da je njihova preokupacija bila u radu u onome što proizilazi iz njih, pa ako je Allah subhanehu ve te'ala Onaj koji sve zna, čuje i vidi – to znači da trebamo biti oprezni u padanju u Njegove zabrane, zbog Njegovog subhanehu ve te'ala nadzora nad nama, u isto vrijeme stideći se Njega subhanehu ve te'ala. Zato što je Allah subhanehu ve te'ala Silan, Moćan, žestoko kažnjava – iz toga proizilazi da Ga se trebamo bojati i prema Njemu subhanehu ve te'ala osjećati strahopoštavanje pokušavajući Mu se što više približiti, a u isto vrijeme bježati od stvari zbog kojih bi se mogao rasrditi na nas. Ako je Allah subhanehu ve te'ala Milostiv, Samilostan, Onaj koji prima pokajanje – to znači da Mu trebamo činiti tevbu i da Ga trebamo voljeti – težeći ka Njegovoj nagradi i oprostu sa srcem koje ne gubi nadu u Njegovu milost, i ovako je i u vezi sa ostalim svojstvima Allaha subhanehu ve te'ala.
Allahova subhanehu ve te'ala lijepa imena
1. Definicija lijepih imena
To su Njegova subhanehu ve te'ala vlastita imena kojima se On priziva, sa kojima se traži Njegova pomoć i sa kojima se predstavio Svojim stvorenjima, i ona su put ka Njegovoj spoznaji. Iz imena kojima se nazvao u Objavi izvlače se Njegova uzvišena svojstva (iz svakog imena izvlači se jedno svojstvo. Iz riječi Onaj koji sve zna izvlači se svojstvo znanja, Moćni – izvlači se svojstvo moći, Mudri – izvlači se svojstvo mudrosti, međutim, ne važi isto i u suprotnom, tj. iz osobine se ne izvlači ime Allaha subhanehu ve te'ala, pa npr. jedno od svojstava je Allahova subhanehu ve te'ala srdžba, te Ga nećemo nazvati 'srditi'. Njegova subhanehu ve te'ala imena su nazvana lijepim kako bi se time ukazalo na najljepši naziv i najplemenitija značenja.
2. Na šta ukazuju ova lijepa imena?
Ukazuju na skupinu uzvišenih značenja:
a) Ukazuju na Allahovo subhanehu ve te'ala biće (zat).
b) Ukazuju na svojstva izvedena iz njih, kao što smo gore već prije naveli.
c) Ukazuju na druga svojstva koja se ne izvlače direktno iz njih npr. ime:
1. Er-Rahim – ukazuje na postojanje Allahovog subhanehu ve te'ala bića.
2. Ukazuje da Allah subhanehu ve te'ala ima milost koja je svojstvena Njegovoj uzvišenosti i potpunosti.
3. Ukazuje da je On subhanehu ve te'ala Živi, Onaj koji čuje, Onaj koji vidi… Jer nije moguće da bude milostiv onaj koji nije živ, koji ne čuje, niti vidi. Ista stvar je i sa ostalim Allahovim subhanehu ve te'ala imenima, dok u suprotnom takvo stanje nije i kod stvorenja, npr. čovjek se može nazivati mudrim ili plemenitim, a da bude najveća škrtica, ili pravednim, a da bude najveći nasilnik. Sva ova Allahova subhanehu ve te'ala imena su međusobno povezana i imaju stvarno značenje. Ona su spomenuta od strane Allaha subhanehu ve te'ala i Njegovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem zbog sljedećih ciljeva: kako bi se preko njih spoznao Allah subhanehu ve te'ala, njegovo negiranje svih manjkavosti i grešaka u vezi s Allahom subhanehu ve te'ala, najljepša hvala Allahu subhanehu ve te'ala.
d) Dozivanje Allaha njima, kao što Allah subhanehu ve te'ala kaže: ''Reci: »Zovite: 'Allah' ili zovite: 'Milostivi', a kako Ga god budete zvali, Njegova imena su najljepša.« (El-Isra', 110. ajet)
e) Rad po onome što proizilazi iz njih, kao što je ihlas radi Allaha subhanehu ve te'ala, ljubav prema Njemu, strah, nada, oslonac itd., kao što smo već naveli.
3. Broj lijepih imena. (Vidi knjigu, str. 29-30.)
4. Šta znači pobrojati u ovome hadisu?
Značenje ''obuhvatanja'' u ovome hadisu (vidi na 29. str. ima riječ ''obuhvatanje!'') Najvažnije je obožavati Allaha subhanehu ve te'ala sa ovim imenima i raditi po onome što ona uvjetuju, dok samo učenje ovih imena bez obraćanja pažnje na njihovo značenje i uz ostavljanje rada po njima može biti samo dokaz protiv čovjeka.
5. Značenje nekih imena:
a) Koje je zajedničko ime koje obuhvata značenje svih imena? – to je Allah subhanehu ve te'ala, zbog toga ostala imena dolaze tek nakon njega i dolaze kao njegove osobine, dok u isto vrijeme ime Allah ne dolazi iza nekog drugog imena.
b) Značenje imena El-Ehad – Jedini, tj. Onaj Kome niko sličan ni ravan nije. On subhanehu ve te'ala nema suprotnog Sebi, niti istog Sebi, niti ima sudruga u Svome gospodarstvu, niti božanstvenosti i nema Mu sličnog u Njegovoj savršenoj potpunosti, niti Njemu sličnog u lijepim imenima i veličanstvenim svojstvima – On je Sam u svemu tome, poput Njega nije ništa i On je Taj koji sve čuje i sve vidi.
c) Značenje Allahovog subhanehu ve te'ala imena Es-Samed – On je Taj Kome se obraćaju Njegova stvorenja u svojim potrebama, nevoljama i nedaćama, On je neprikosnoveni Gospodin (Sejjid), koji ima krajnju potpunost, On je Veličanstveni, Sveznani i Onaj koji ostaje nakon Njegovih stvorenja (…sve ovo ulazi u značenje imena Es-Samed).
Tirmizi bilježi sa svojim senedom od Ubejja ibn Ka'ba radijallahu anhu da su mušrici rekli Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem: ''Navedi nam rodoslov svoga Gospodara subhanehu ve te'ala!'' – pa je Allah subhanehu ve te'ala objavio suru Ihlas: ''Reci: 'On je Allah – Jedan! Allah je Utočište svakom! Nije rodio i rođen nije, i niko Mu ravan nije!'"
Zbog važnosti ove sure po mišljenju učenjaka ova sura ima vrijednost trećine Kur'ana – kao što se to navodi u hadisima – to je zbog toga što unatoč svojoj kratkoći sadrži temelje akide i obuhvata sve tri vrste tevhida kao i odgovor i negaciju na vjerovanja sljedbenika širka i zablude.
Kao što je i ajetul-kursijj najuzvišeniji ajet u Allahovoj subhanehu ve te'ala Knjizi, što dolazi u nekim hadisima da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao. On (ajet) je takav zato što obuhvata stubove tevhida i najuzvišenija Allahova subhanehu ve te'ala lijepa imena: Govor Allaha subhanehu ve te'ala: ''Allah je – nema božanstva, osim Njega – Živi i Vječni! Ne obuzima Ga ni drijemež ni san! Njegovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji! Ko se može pred Njim zauzimati za nekoga bez dopuštanja Njegova?! On zna šta je bilo i prije njih i šta će biti poslije njih, a od onoga što On zna – drugi znaju samo onoliko koliko On želi. Moć Njegova obuhvata i nebesa i Zemlju i Njemu ne dojadi održavanje njihovo; On je Svevišnji, Veličanstveni!'' (El-Bekare, 255. ajet)
U izrazu Allah je – nema božanstva, osim Njega vidimo potpunu negaciju božanstvenosti bilo čega drugog osim Allaha subhanehu ve te'ala, ali i potvrdu Allahove subhanehu ve te'ala božanstvenosti. Govor Allaha subhanehu ve te'ala Živi i Vječni. (Vidi knjigu na str. 31. i nauči u skraćenom obliku). U riječima ne obuzima Ga ni drijemež ni san – vidimo potvrdu Allahovih subhanehu ve te'ala svojstava El-Hajjul-Kajjum… Nakon toga ovaj ajet se završava sa dva velika imena, a to su El-Alijj i El-Azim.
El-Alijj obuhvata sva značenja uzvišenosti (to je uzvišenost bića, tj. da je Allah subhanehu ve te'ala iznad Svojih stvorenja, odvojen od njih, uzdignut iznad Svoga Arša. Također, to znači i uzvišenost u moći tako da nema onoga ko Ga subhanehu ve te'ala može pobijediti, niti onoga ko se može nadmetati sa Njime u Njegovoj vlasti. Sve stvari su podčinjene Njegovoj vlasti i Njegovoj veličanstvenosti. To znači i uzvišenost položaja i mjesta, jer je On subhanehu ve te'ala čist od svih mahana i nedostataka koje bi mogle negirati Njegovu potpunost u sve tri vrste tevhida).
El-Azim, tj. Vlasnik apsolutne veličanstvenosti tako da nema stvari veličanstvenije od Njega subhanehu ve te'ala u bilo kom stanju. Sa ovim završavamo naš govor o tevhidul-esmai ves-sifatu.
[1] Pogledati u knjizi Iman na 20. str. do riječi: ''A što se tiče onih koji priznaju…''
akademija.cjb.net
Nastaviće se inša'Allah
__________________________________________________________________________
Bismillahir-rahmanir-rahim
Stav ehli sunneta spram novotara
Karakteristika ehli sunneta je da se drže sredine u svemu, kao što smo to prije rekli, ljudima sude pravedno, ne žure sa presudama, ne optužuju na osnovu mišljenja, oni su najbolji ljudi prema ljudima, najmilostiviji itd.
Polazeći od ovoga njihov stav spram novotarima odlikuje se da:
1. Prave razliku među novotarima koji se okreću prema Kibli, bez obzira kolika im novotarija bila, i između kafira u osnovi, poput politeiste, ehlul-kitabije, ateiste itd. Novotar koji priznaje Poslanika sallallahu alejhi ve sellem u osnovi (čak iako izgovori ili uradi nešto što je kufr) nije na istom stepenu kao onaj ko zaniječe Poslanika sallallahu alejhi ve sellem i u pojedinostima i u globalu.
2. Dove Allahu subhanehu ve te'ala da uputi novotare i da im se smiluje sve dok se njihov nifak, kufr ne potvrdi.
3. Smatraju da oni koji ne slijede sunnet nisu svi isti:
a) Među njima ima onih koji pogrešno tumače tekstove (ovakvi imaju opravdanje kod Allaha subhanehu ve te'ala, a možda čak i nagradu ako su im nijeti ispravni, a nije im pojašnjeno da su u krivu, pa da su se onda uzoholili i uinatili, podrazumijeva se ako mu se donese dokaz pa on odbije).
b) Među njima ima neznalica po pitanju tekstova i nisu do njega doprli tekstovi koji govore suprotno od novotarije koju je izmislio.
c) Među njima ima lijenih, onih koji mogu doći do istine, međutim, lijeni su i nemarni, te se okreću novotariji, iz tog razloga oni su nasilnici sami prema sebi.
d) Među njima ima onih koji su dijelom u zabludi i koji smatraju da čine dobro i da se približavaju Allahu subhanehu ve te'ala – oni potpadaju pod riječi Uzvišenog: ''Reci: 'Hoćete li da vam kažemo čija djela neće nikako priznata biti, čiji će trud u životu na ovome svijetu uzaludan biti, a koji će misliti da je dobro ono što rade?'" (El-Kehf, 103-104. ajet)
e) Među njima ima onih koji pri sebi imaju neke vrste kufra ili širka, a da to i ne znaju.
f) Među njima ima munafika koji novotariju koriste da bi jeli bespravno imetak ljudi ili da bi rušili Islam.
4. Kao što ehli sunnet pravi razliku između novotara isto tako pravi razliku između novotarija (o ovome smo govorili kad smo spominjali vrste novotarija), ovdje se moramo vratiti na pravilo ehli sunnet vel džemata po pitanju tekfira (proglašavanju kafirom) određenih osoba, to je razlika između općeg hukma (propisa) i hukma prema jednoj određenoj osobi. Možemo za određenu novotariju kazati da je kufr (što ona i jeste), međutim, nije svako ko je prihvati i uzvjeruje kafir. Određenu novotariju možemo okarakterizirati kao zabludu ili grijeh, međutim, isto tako nije svako ko je uzvjeruje ili prakticira u zabludi, kafir i slično. Određenoj osobi se ne može pripisati kufr sve dok se kufr ili zabluda javno ne ispolji, ili da je novotar i slično – sve dok se ne ispune uvjeti i dok se ne otklone zapreke, dok se ne ukloni svaka sumnja i dok se ne donese argument protiv.
5. Uz sve to obaveza ehli sunneta je da nakon pozivanja novotara u istinu, ako se ne odazovu i uinate, da upozore Ummet od njihova zla i da ispoljavaju sunnet svim mogućim načinima i sredstvima i da se suprotstavljaju neprijateljstvu novotara, sve ovo u okvirima mudrosti i pridržavanja pravde i emaneta (nećemo dodavati niti oduzimati na njihove riječi, ili lagati na njih). Moramo voditi računa o postepenosti, moramo poznavati koristi i štete, u Šeri'atu je preče otklanjanje štete, nego pridobijanje koristi, ovo se posebno akcentira na vrijeme kad je sunnet jak, opće poznat, kad je Šeri'at prakticiran, kad postoji vođa muslimana, kad je kadija (sudija) sljedbenik ehli sunneta (ovdje razumijemo učenjake koji upozoravaju na izbjegavanje rasprave sa novotarima – ovo se odnosi na sadašnje vrijeme), međutim, ako su ehli sunnet malobrojni, potlačeni, sunnet nepoznat kao u današnje vrijeme ovdje kod nas, odgajat ćemo ljude postepeno, podučavati ih sunnetu i graditi čvrst saff – nećemo govoriti bespotrebno, niti postupati naivno, da nas novotari ne bi napali. Da li ćemo ostaviti raspravu sa novotarima? Dakle, pozivat ćemo ih mudro, postupati blago prema njima, ostavljajući raspravu na grub i žestok način.
6. Onaj ko skriva svoju novotariju ehli sunnet ga gleda različito od onog koji je ispoljava i koji ustrajava na njoj, isto tako pravi razliku u odnosu prema običnom čovjeku naspram da'ije, tj. pozivača u novotariju. Što se tiče prvog: na grešku će mu se ukazati tajno, posavjetovat ćemo ga blago i sakriti njegovu mahanu, jer je njegova šteta svedena na njega, dakle sam sebi šteti, za razliku od drugog čija šteta utiče i na druge zbog čega se na njega ukazuje javno, a ponekad će biti i kažnjen onim što će možda sprječiti njegovu novotariju poput: izoliranja, progonstva, ne klanjanja za njim, ne prihvatanja njegovog svjedočenja, čak zatvaranja (ako ima halifa).
Izolacija novotara je propisano ako se ispuni sljedeće:
a) Ihlas kod nas, dakle ne izoliramo ga ni zbog čega drugog do zbog Allahovog subhanehu ve te'ala zadovoljstva.
b) Da ova izolacija ostvaruje neku šeri'atsku korist, a to je da se njome oživljava sunnet i uništava novotarija ili nada da će se taj novotar vratiti sunnetu kroz tu kaznu, ili odvraćanje običnih ljudi da se ne povedu za njim. Međutim, ako iz te izolacije može proizići veće zlo poput: razdora među muslimanima, ili da taj novotar poveća svoje zlo, ili da to vodi ka još većem otuđivanju sljedbenika sunneta, jer su recimo u osnovi malobrojni, izolacija može biti zabranjena. Šteta je veća od koristi. Ovaj šeri'atski propis povodom svega navedenog u današnje vrijeme u Bosni ne ostvaruje koristi koje su predviđene, samim tim njegovo provođenje se prolongira, a Allah subhanehu ve te'ala opet najbolje zna.
Upoznavanje sa ruknovima imana
(Pogledaj u knjigu Iman, str.15.)
a) U suštini pet je ruknova imana, jer iman u kader dobra i zla se ne odvaja od imana u Allaha subhanehu ve te'ala (veže se za tevhidur-rububijje i tevhidul-esmai ves-sifat). Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem ga posebno spominje u hadisu od Džibrila alejhi selam, da bi potvrdio njegovu važnost, kaže Ibn Abbas radijallahu anhuma: ''Iman u kader je sistem tevhida.'' – tj., a ako neko zaniječe kader poremetio je ili narušio kompletan iman.
b) Između mnogih kur'anskih ajeta koji govore o kaderu izdvajamo ajete: ''Mi smo sve stvorili sa kaderom.'' (El-Kamer, 49.) Zatim: ''I sve stvorio i precizno ga odredio.'' (El-Furkan, 2. ajet)
c) Riječi pisca: ''Zato ničiji iman nije potpun niti primljen sve dok čovjek ne bude vjerovao u šest spomenutih temelja imana na način koji je označio Kur'an i Sunnet Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem.'' – ovo je dokaz važnosti slijeđenja selefa povodom imana u ove temelje, jer mnoštvo sekti i grupa tvrdi da vjeruje u ove temelje, međutim, to su samo tvrdnje bez dokaza, jer ne slijede put Kur'ana i Sunneta kojim je išao selefu salih.
d) I riječi pisca: ''A ko zaniječe išta od njih, izašao je iz imana i postao nevjernikom.'' Neophodno je dakle kazati da se ovdje izuzimaju oni koji su tek primili Islam, te oni koji su u mjestu u kojem preovladava džehl.
Značenje imana u Allaha subhanehu ve te'ala
(Pogledaj u knjigu, str. 17.)
a) Kroz riječi pisca možemo shvatiti da iman u Allaha subhanehu ve te'ala sadrži dvije stvari:
1. Potvrda rububijjeta i lijepih imena, i potpunih svojstava, i potvrda prava na uluhijjet jedino Allahu subhanehu ve te'ala.
2. Negacija svega ovoga od bilo koga drugog.
b) Ima učenjaka koji ove vrste tevhida skraćuju na samo dvije:
1. Tevhid spoznaje i potvrde (teoretski tevhid).
- Tevhidur-rububijjeta.
- Tevhidul-esmai ves-sifata.
2. Tevhid namjere i traženja (praktični tevhid), tj. tevhidul-uluhijje.
Tevhidur-Rububijje
1. Globalno značenje: to je čvrsto uvjerenje da je Allah subhanehu ve te'ala Gospodar svega i da nema drugog gospodara.
2. Pojašnjenje:
a) Riječ Rabb u arapskom jeziku; kad se kaže rabbul-bejti, to znači; vlasnik i Upravitelj kuće, a kad se kaže Rabbul-alemine, to znači; Gospodar svih svjetova, svih stvorenja i upravitelj svima njima.
b) Iz ovog jezičkog značenja uzeto je šeri'atsko značenje.[1]
3. Pojašnjenje Kur'ana o ovoj vrsti tevhida. Allah subhanehu ve te'ala je o ovoj vrsti tevhida govorio puno i jasno, možemo kazati da nema sure ili stranice u Kur'anu u kojoj nema spomena ovog tevhida od početka do kraja Mushafa, dakle od riječi elhamdulillahi rabbil-alemin do riječi: ''Reci: Utječem se Gospodaru ljudi,'' a također, i u prvim ajetima sure El-Alek koji su Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem poslani: ''Uči u ime Gospodara, tvoga koji stvara.''
4. Važnost ove vrste tevhida.* Ako je tevhidur-rububijje, temelj tevhidul-uluhijjeta i tevhidul-esmai ves-sifata, on je samim tim temelj kompletne vjere.
5. Bez obzira na njegovu važnost i vrijednost, sam po sebi nije dovoljan, tj. nije dovoljan da bi se čovjek spasio na Sudnjem danu.
* Napomena: Čovjek koji priznaje Allaha subhanehu ve te'ala za Gospodara, ali Mu čini širk u 'ibadetu, jasan je dokaz da je njegovo vjerovanje u tevhid nepotpuno i neispravno, jer da je njegovo vjerovanje ispravno ne bi činio širk Allahu subhanehu ve te'ala u 'ibadetu i zbog toga takvo vjerovanje neće biti primljeno na Sudnjem danu, niti će ga spasiti Džehennema.
* (Prijevod 106. ajeta sure Jusuf u knjizi Iman, str. 20. nije ispravan!)
* (Pogledaj str. 18. do riječi ''i da Mu se u svemu tome niko ne pridružuje'').
* (Knjiga str. 18. od riječi on je kao temelj ostalim vjerovanjima do u Svome govoru i Svojim djelima.)
6. Vjerovanje u Allahov subhanehu ve te'ala rububijjet je prirodna stvar:
a) Zbog toga Allah subhanehu ve te'ala ne govori mnogo u Kur'anu o dokazima Njegovog postojanja, jer zdrava ljudska priroda ne samo da potvrđuje postojanje Allaha subhanehu ve te'ala, nego potvrđuje i obavezu činjenja 'ibadeta samo Njemu, što znači da zdrava priroda, zdrava fitra potvrđuje i tevhidul-uluhijje.
Kao što kaže Allah subhanehu ve te'ala: ''Ti okreni svoje lice pravoj vjeri, prirodnoj vjeri po kojoj je Allah stvorio ljude – nema promjene u Allahovom stvaranju – to je istinska vjera.'' (Er-Rum, 30. ajet)
Postoji jedan fenomen kojeg su otkrili učenjaci vjera i historije, a također i nauka koja se zove antropologija (većina njih nisu muslimani, naprotiv oni su ateisti), a taj fenomen jeste, da su svi narodi, prvi i posljednji – pripadali oni knjizi ili bili mušrici – vjerovali; svi su imali vjeru.
b) Ovdje postoji jedna šubha (sumnja) koja glasi: ''Ako je usmjeravanje ka Allahu subhanehu ve te'ala u 'ibadetu prirodna stvar, zašto se onda desio širk i zašto su ljudi uzeli druga božanstva mimo Allaha subhanehu ve te'ala?''
Odgovor na ovu sumnju: ''Osnova u prirodi svakog čovjeka jeste 'ibadet Allahu subhanehu ve te'ala, međutim, čovjeka okružuju mnoge stvari koje ostavljaju traga na njega, kao što su: porodica, društvo, škole i često puta to bude uzrok skretanja s prirodnog puta.''
Na tu stvar je skrenuo pažnju Poslanik sallallahu alejhi ve sellem u sahih hadisu rekavši: ''Svako dijete se rodi čiste fitre u prirodnoj vjeri, pa ga roditelji učine židovom, nasranijom ili medžusijom.''
I nije rekao da ga učine muslimanom, jer je on po prirodi musliman.
c) Druga sumnja: ''Ako bi dijete kad se rodi odvojili, od svih ovih stvari koje smo nabrojali, da li bi ono ostalo u čistoj vjeri?''
Odgovor je: ''Ni u ovom slučaju; čovjek ne ostaje bez vanjskog djelovanja, jer šejtan stalno zavodi čovjeka i udaljava ga od pravog puta.''
Poznato je da je najveći šejtan uzeo ugovor i zavjetovao se da će zavoditi ljude do Sudnjeg dana, rekavši: ''Tako mi Tvoje veličine, ja ću ih zavesti sve, osim među njima, robova Tvojih iskrenih.''
Hadis kudsi u kome kaže Resulullah sallallahu alejhi ve sellem da je Allah subhanehu ve te'ala rekao: ''Stvorio sam Svoje robove u ispravnoj vjeri (prirodna vjera), pa su im prišli šejtani i udaljili ih od te prirodne vjere.''
d) Koja je najpoznatija ličnost koja je negirala rububijjet i pripisala rububijjet sebi naredivši ljudima da ga obožavaju?
Faraon, iako je pozivao narod da ga veličaju i slave kao boga, znao je u dubini svoje duše da rububijjet pripada Allahu subhanehu ve te'ala, kao što mu je rekao Musa alejhi selam, o čemu nas obavještava Allah subhanehu ve te'ala: "Ti znaš da ovo nije dao niko drugi nego Gospodar nebesa i Zemlje, kao očigledna znamenja, i ja mislim da ćeš ti, o faraone, sigurno nastradati." (El-Isra', 102. ajet)
Također, kaže Allah subhanehu ve te'ala: ''I oni ih, nepravedni i oholi, porekoše, ali su u sebi vjerovali da su istina, pa pogledaj kako su skončali smutljivci.'' (En-Neml, 14. ajet)
e) Taj osjećaj fitre kod nekih ljudi može biti skriven, zbog mnogih utjecaja (šejtanovih vesvesa, dunjaluka, strasti, šubhi i slično), međutim, ako čovjeka snađe kakva nedaća, teška situacija i slično, taj pokrivač čovjekova srca spada i on se okreće Allahu subhanehu ve te'ala tražeći od Njega izbavljenje bez da to i osjeća, što je dokaz da u dubinama čovjeka postoje tragovi te fitre, pa čak i ako su jako slabi.
Allah subhanehu ve te'ala na mnogim mjestima u Kur'anu ukazuje na ovu činjenicu, kao npr.: ''On vam omogućava da kopnom i morem putujete. Pa kad ste u lađama i kad one uz blag povjetarac zaplove s putnicima, te se oni obraduju tome, naiđe silan vjetar i valovi navale na njih sa svih strana, i oni se uvjere da će nastradati, iskreno se mole Allahu: 'Ako nas iz ovoga izbaviš, sigurno ćemo biti zahvalni!'" (Junus, 22. ajet)
Zatim: ''A kad ih On izbavi, oni odjednom bez ikakva osnova čine nered na Zemlji! O ljudi, nepravda koju činite da bi ste u životu na ovom svijetu uživali – samo vama šteti; Nama ćete se poslije vratiti i Mi ćemo vas o onome što ste radili obavijestiti!'' (Junus, 23. ajet)
f) Unatoč snazi i dubini tog nutarnjeg osjećaja kod čovjeka, on sam nije dovoljan, zato Uzvišeni šalje poslanike koji će donositi radosne vijesti i opominjati, i objavljuje knjige da bi vodile ljude; izvodile ih iz tmina na svjetlo.
7. Kur'anski način potvrde postojanja Allaha subhanehu ve te'ala i Njegova rububijjeta:
a) Pravo mjesto usmjeravanja čovjekova razmišljanja jesu svemirska prostranstva, kao i čovjek.
Kaže Allah subhanehu ve te'ala u prijevodu značenja: ''Mi ćemo im pružati dokaze Naše u prostranstvima svemirskim, a i u njima samim dok im ne bude sasvim jasno da je Kur'an istina. A zar nije dovoljno to što je Gospodar tvoj o svemu obaviješten?'' (Fussilet, 53. ajet)
Allah subhanehu ve te'ala nas u mnogim ajetima potiče na razmišljanje i udubljivanje s ciljem uviđanja znakova u Njegovim stvorenjima, sunnetima – da bi nam bilo jasno da je On subhanehu ve te'ala istina. Stvoritelj je kreirao ovaj veličanstveni svemir, uredio ga Svojom moći, te je on čudo (mu'džiza) u svom uređenju, rasporedu i koordinaciji; pojedine njegove dijelove učinio je da se međusobno prožimaju, na njima vladaju različiti zakoni, ali ne staju, ne dolazi do nereda i slično.
b) Onaj ko razmišlja o Kur'anu primijetit će da: kad Allah subhanehu ve te'ala govori o pitanjima temelja imana (pitanja rububijjeta, uluhijjeta, risaleta itd.) – ne govori o njima na jedan očit, teoretski način, nego ih uspoređuje sa znakovima u svemiru i kao dokaz za te činjenice koristi ispoljenja Njegove subhanehu ve te'ala moći – razastrta po cijelom svemiru, počevši od najsitnijih stvorenja, pa do najkrupnijih. Kur'an za iznošenje ovih pitanja imana koristi metodu korištenja za dokaz činjenica iz svemira.
c) U isto vrijeme primijetit ćemo da Allah subhanehu ve te'ala mnogo govori o ovim znakovima (pojedina ulema ih je prebrojala i kažu da ima preko 750 ajeta koji govore o tome) – s jasnim ciljem, a to je njihovo korištenje za dokazivanje imanskih pitanja – primjećuje se da u velikom dijelu tih ajeta Allah subhanehu ve te'ala na samom početku naređuje da se razmišlja, a u nekim drugim situacijama to govori – odnosno naređuje na kraju, a također, u mnogim situacijama počinje i završava naredbama o razmišljanju. Treba spomenuti i to da Allah subhanehu ve te'ala mnoge sure počinje zakletvama o tim Svojim ispoljenjima moći u Njegovim stvorenjima.
d) Odavde zaključujemo da je razmišljanje ustvari najbolji način za spoznaju i izgradnju čvrste akide, potvrdu Allahova subhanehu ve te'ala rububijjeta i shvatanja Kur'ana na ispravan način, kao i otkrivanje pravila i zakona koji vladaju svemirom, da bi kroz njih uvidjeli Allahovu subhanehu ve te'ala veličinu i moć, kao i jednoću. Kaže pjesnik: ''A u svemu ima znak koji ukazuje da je On Jedan.''
e) Kur'an nas, također, upućuje na neke lagahne, proste, razumske dokaze, koji potvrđuju dokaze postojanja Uzvišenog – ovi dokazi su suprotni filozofskim dokazima koji su dugi, komplicirani i neshvatljivi.
8. Neki Kur'anski – razumski dokazi koji ukazuju na Allahovo subhanehu ve te'ala postojanje i Njegov rububijjet:
I) Ništa ne može stvoriti nešto – stvorenje mora imati stvoritelja.
a) Pojašnjenje ovog pravila je:
- Ništa, dakle ne postojanje ničega ne može ni u kom slučaju stvoriti nešto, jer u osnovi ono ne postoji, jer kako će nešto što ne postoji stvoriti nešto što postoji.
- Sve što je stvoreno – što postoji, nemoguće je razumski – da je nastalo bez Stvoritelja.
- Ovaj svemir sa zvijezdama, planetima, ljudima, drvećem, biljem i svim ostalim što ima na njemu – razum pod sredstvom mnogih naučnih, razumskih i drugih dokaza – prihvata samo kao stvorenje, koje prije nije postojalo. Razumski je neprihvatljivo da je ovaj svemir sam sebe stvorio, obzirom da on, prije, nije bio ništa – mora postojati Stvoritelj koji ga je stvorio, taj Stvoritelj je Allah subhanehu ve te'ala.
b) Allah subhanehu ve te'ala ovaj razumski dokaz pojašnjava u dva ajeta u vrhuncu jasnoće, rječitosti i lahkoće objašnjenja, pa kaže Uzvišeni: ''Zar su oni bez Stvoritelja stvoreni ili su oni sami sebe stvorili?! Zar su oni nebesa i Zemlju stvorili?! Ne, nego oni neće da vjeruju.'' (Et-Tur, 35-36. ajet)
Kaže Džubejr ibn Mut'am radijallahu anhu, prije nego je primio Islam, da je čuo Poslanika sallallahu alejhi ve sellem kako uči ovu suru na akšamu: ''Srce mi je htjelo poletjeti.'' – Od strahopoštovanja, a ovo je bio njegov početak prihvatanja Islama. Ova dva ajeta ćemo pojasniti u sljedećem:
- Allah subhanehu ve te'ala donosi dokaz protiv onih koji negiraju, govoreći im: ''Vi postojite, pa je li moguće da ste nastali od ničega, ili da ste stvoreni bez stvoritelja.''
- Zatim nastavlja: ''Ako ste zanijekali Allaha subhanehu ve te'ala, možete li tvrditi da ste vi sami sebe stvorili?''
- A ako ove dvije tvrdnje padnu, onda je donesen dokaz protiv njih i dužni su da vjeruju – da imaju Stvoritelja.
c) Ovaj jasni dokaz može shvatiti svaki insan, obzirom da je vrlo jednostavan, čak i pastir u pustinji koji kaže: ''Balega ukazuje na devu, trag ukazuje na prolaznike, pa nebesa prepuna zvijezda, Zemlja prepuna brda i dolina, zar ne ukazuju na Sveznajućeg i o svemu Obaviještenog?!'' Ovo se kod učenjaka Islama kao i kod učenjaka prirodnih nauka naziva: – ''Zakon uzročnika'' – tj. ništa što postoji ne može samo sebe učiniti postojećim, nego mora postojati njegov Tvorac, sasvim je logično da ne može stvoriti ni nešto drugo. Prije nekoliko godina vjetrovi su na arapskom polu-otoku skinuli pijesak sa jednog grada, pa su došli arheolozi i historičari, te počeli izučavati šta je bilo u tom gradu – nijednom od njih nije na um palo, da su te zidine ustvari početak nastanka novog grada kojeg stvaraju vjetrovi, kiše i slično. Kako bi tek bilo da je neko ustvrdio da je taj grad nastao iz ničega, prije milione godina negdje u nebu, pa se poslije spustio na Zemlju, dakle ovaj drugi je još veći ahmak (budala).
II) Bilo šta da se desi mora neko biti sebeb (uzrok) da se to desi, što znači da mora biti radnja, a nešto što je stvoreno vodi ka Tvorcu, odnosno ono što je stvoreno ima svog Tvorca.
Pojasnit ćemo ovo u dvije tačke:
a) Ovo je logički dokaz i govori sam po sebi.
b) Za ovaj drugi imamo tri primjera: Ono što je stvoreno vodi ka tome i pojašnjava pojedina svojstva Stvoritelja:
* Ako vidiš vrata od drveta lijepo urađena, bit će ti jasno da onaj koji ih je napravio ima iskustvo da bi napravio ta vrata, ima snagu da bi napravio ta vrata, ima znanje i iskustvo da bi napravio ta vrata, ima sluh, vid, živ je, te po toj stvari vrednujemo tog koji je napravio.
* Vidimo po tragovima da su to napravili ljudi koji posjeduju neko znanje, imaju preciznost prilikom izgradnje tih zgrada, imali su snagu, posjedovali su imetak da bi napravili te građevine. Kroz tu gradnju gledamo svojstva i kvalitete tih ljudi koji su napravili taj grad.
* Sve promjene koje se dešavaju na ovoj planeti, sve to ima svoja posebna pravila i svaka ta novina ili promjena povlači za sobom nekog ko je uzrok toga, Koji je mudar, Koji je jak, Koji je u mogućnosti da nešto napravi, taj Tvorac ne može biti niko drugi osim Allah subhanehu ve te'ala sa ovim svojstvima koja smo spomenuli.
III) Onaj ko nešto ne posjeduje to ne može ni dati,
Pojašnjenje ovog pravila je:
a) Onaj ko ne posjeduje novac i ne tražimo od njega novac, a tako isto od neznalice ne može se tražiti znanje. Zašto? Pa onaj ko nešto ne posjeduje ne može to ni dati.
b) Gledanjem i promatranjem ovog kosmosa uvidjeli smo da Onaj Ko je stvorio taj kosmos ima neka svojstva. Kroz ovo vidimo posjedovanje snage, znanja, moći, mudrosti itd.
c) Ateisti kad govore da je ovo sve stvoreno od materije, znači da je priroda sve ovo stvorila ili da je ovo sve slučajno nastalo. Oni su mišljenja suprotno od razumnog i suprotno od vjere, i normalno suprotno znanju. Zašto? Ova priroda je nijema, i nema razum, znanje, mudrost, nema želju i kako su oni došli do zaključka da priroda može sve ovo da stvori što smo spomenuli.
d) Za sve ovo što smo spomenuli mora da bude onaj koji posjeduje mudrost, snagu, moć itd., a to je Allah subhanehu ve te'ala.
TeVhidul-esmai ves-sifat
Značenje u globalu:
a) Tenzih (uređenje) – (Pogledaj prvu definiciju na strani 24.) Princip tevhida esmai ves-sifata. Razlika u snazi postoji među stvorenjima kao što snaga čovjeka nije ista snazi slona, ili poređenje snage čovjeka sa snagom jednog mrava, a kakva li je tek razlika između Stvoritelja subhanehu ve te'ala i stvorenja po pitanju snage, da ne spominjemo znanje, mudrost itd?
b) Isbat (potvrda) – (Pogledaj na strani 25.)
c) El-kef'an et-Tekjif. (Pogledaj na strani 25. i 26.)
Četiri stvari narušavaju ili negiraju u vjerovanje u tevhidul-esmai ves-sifat:
a) Et-Tešbih – poređenje Allahovih subhanehu ve te'ala svojstava sa svojstvima stvorenja. Ova bolest se dijeli na dva stepena:
- Upoređivanje stvorenja sa Stvoriteljem kao što mušrici porede svoje kipove sa Allahom subhanehu ve te'ala ili kao kršćani što porede Isaa alejhi selam sa Allahom subhanehu ve te'ala, a ova podjela narušava tevhidur-rububijje i tevhidul-esmai ves-sifat i vodi kao širku tevhidul-uluhijje. Ova podjela je već odavno i dosta je proširena.
- Upoređivanje Stvoritelja subhanehu ve te'ala sa stvorenjem ili pojedina svojstva Stvoritelja subhanehu ve te'ala sa svojstvima stvorenja. Sa ovom bolešću je pogođen manji broj ljudi, ova grupa se zove el-mušebbihe, a zovu se tako zato što su uporedili svojstva Stvoritelja subhanehu ve te'ala sa svojstvima stvorenja, pa kažu da je Allahovo subhanehu ve te'ala lice slično licu stvorenja, te da je Allahova subhanehu ve te'ala ruka slična ljudskoj, a Allah subhanehu ve te'ala je daleko od toga što oni govore.
b) Et-Tahrif (iskrivljavanje) – (Pogledaj stranicu 26. br. 2.)
c) Et-Ta'til (negiranje Allahovih subhanehu ve te'ala svojstava u potpunosti ili pojedinih svojstava, a u ovoj bolesti ima različitih stepena):
- Totalno negiranje svojstava Stvoritelja subhanehu ve te'ala što vodi u nevjerstvo (ateizam), i to je najopasnija verzija.
- Negiranje 'ibadeta prema Stvoritelju subhanehu ve te'ala, negiranje Njegovog subhanehu ve te'ala svojstva da je On dostojan 'ibadetu, ova tačka se odnosi na neke sufije koji kažu da su došli na neke stepene, pa ne moraju klanjati Allahu subhanehu ve te'ala, tj. kao da ovi kažu da je 'ibadet samo za masu ljudi, a za posebne ljude nema obaveze da 'ibadete.
- Negiranje svih Allahovih subhanehu ve te'ala lijepih imena i svojstava uz priznavanje postojanja Stvoritelja subhanehu ve te'ala (sekta koja se zove džehmije, koji su bili pod utjecajem filozofa). Zbog čega su negirali svojstva Allaha subhanehu ve te'ala? Kažu ako Ga subhanehu ve te'ala opišemo sa ovim svojstvima onda Ga poredimo sa stvorenjima i činimo širk, tako da priznaju samo vudžud (postojanje) Allaha subhanehu ve te'ala.
- Potvrđivanje Allahovih subhanehu ve te'ala imena uz negiranje Njegovih svojstava – ovi su malo opasniji od prethodnih (to su mu'tezile, učenici džehmija).
- Potvrđivanje Allahovih subhanehu ve te'ala imena i nekih Njegovih subhanehu ve te'ala svojstava, a negiranje ostalih svojstava (to su eša'rije i maturidije). Od ovih je malo manja opasnost. Oni sami sebe negiraju, razumski i šeri'atski.
d) Et-Tekjif. To je određivanje kakvoće osobine Allaha subhanehu ve te'ala i pokušaj istraživanja kakva je ona u stvarnosti (prethodno je naveden odgovor u trećoj osnovi principa tevhida esmai ves-sifata). Ove stvari koje negiraju tevhidul-esami ves-sifat se međusobno sukobljavaju i one na kraju dovode do dvije opasne bolesti srca:
- Pretjerivanje u tenzihu – iz čega su proizvedene bolesti et-ta'tila i et- tahrifa.
- Pretjerivanje u isbatu – što je proizvelo dvije bolesti: tešbih i tekjif. Svako ko se raziđe od programa selefa i da prednost svome razumu nad tekstom (Kur'an i Sunnet) – pašće bez sumnje u neku od ovih zabluda ili će otići još dalje. Što se tiče ehlu sunneta – oni su ostali u sredini, u isbatu i u tenzihu tako da su pogodili istinu i sačuvali se od ovih bolesti.
Program selefu saliha u akidi
To je jasan i jednostavan put udaljen od svake zapetljanosti i nejasnoće zato što je u skladu sa Kur'anom i Sunnetom, i on se ogleda u potvrđivanju svega što je potvrdio Poslanik sallallahu alejhi ve sellem i Allah subhanehu ve te'ala, i negiranju svega što je Allah subhanehu ve te'ala negirao za Sebe i što je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem negirao u vezi Allaha subhanehu ve te'ala. Ovaj isbat nema tešbiha – poistovjećivanja, a ovo negiranje nema ta'tila kao što kaže Allah subhanehu ve te'ala: ''Niko nije kao On! On sve čuje i sve vidi.'' (Eš-Šura, 11. ajet) – Ovdje vidimo isbat i negiranje.
Selefu salih razumijevaju ovo polje u svjetlu arapskog jezika i tumače ga u njegovom vanjskom značenju, sve to bez vođenja rasprave o imenima i svojstvima; u strahu od padanja u neku od novotarija, tako da je njihova preokupacija bila u radu u onome što proizilazi iz njih, pa ako je Allah subhanehu ve te'ala Onaj koji sve zna, čuje i vidi – to znači da trebamo biti oprezni u padanju u Njegove zabrane, zbog Njegovog subhanehu ve te'ala nadzora nad nama, u isto vrijeme stideći se Njega subhanehu ve te'ala. Zato što je Allah subhanehu ve te'ala Silan, Moćan, žestoko kažnjava – iz toga proizilazi da Ga se trebamo bojati i prema Njemu subhanehu ve te'ala osjećati strahopoštavanje pokušavajući Mu se što više približiti, a u isto vrijeme bježati od stvari zbog kojih bi se mogao rasrditi na nas. Ako je Allah subhanehu ve te'ala Milostiv, Samilostan, Onaj koji prima pokajanje – to znači da Mu trebamo činiti tevbu i da Ga trebamo voljeti – težeći ka Njegovoj nagradi i oprostu sa srcem koje ne gubi nadu u Njegovu milost, i ovako je i u vezi sa ostalim svojstvima Allaha subhanehu ve te'ala.
Allahova subhanehu ve te'ala lijepa imena
1. Definicija lijepih imena
To su Njegova subhanehu ve te'ala vlastita imena kojima se On priziva, sa kojima se traži Njegova pomoć i sa kojima se predstavio Svojim stvorenjima, i ona su put ka Njegovoj spoznaji. Iz imena kojima se nazvao u Objavi izvlače se Njegova uzvišena svojstva (iz svakog imena izvlači se jedno svojstvo. Iz riječi Onaj koji sve zna izvlači se svojstvo znanja, Moćni – izvlači se svojstvo moći, Mudri – izvlači se svojstvo mudrosti, međutim, ne važi isto i u suprotnom, tj. iz osobine se ne izvlači ime Allaha subhanehu ve te'ala, pa npr. jedno od svojstava je Allahova subhanehu ve te'ala srdžba, te Ga nećemo nazvati 'srditi'. Njegova subhanehu ve te'ala imena su nazvana lijepim kako bi se time ukazalo na najljepši naziv i najplemenitija značenja.
2. Na šta ukazuju ova lijepa imena?
Ukazuju na skupinu uzvišenih značenja:
a) Ukazuju na Allahovo subhanehu ve te'ala biće (zat).
b) Ukazuju na svojstva izvedena iz njih, kao što smo gore već prije naveli.
c) Ukazuju na druga svojstva koja se ne izvlače direktno iz njih npr. ime:
1. Er-Rahim – ukazuje na postojanje Allahovog subhanehu ve te'ala bića.
2. Ukazuje da Allah subhanehu ve te'ala ima milost koja je svojstvena Njegovoj uzvišenosti i potpunosti.
3. Ukazuje da je On subhanehu ve te'ala Živi, Onaj koji čuje, Onaj koji vidi… Jer nije moguće da bude milostiv onaj koji nije živ, koji ne čuje, niti vidi. Ista stvar je i sa ostalim Allahovim subhanehu ve te'ala imenima, dok u suprotnom takvo stanje nije i kod stvorenja, npr. čovjek se može nazivati mudrim ili plemenitim, a da bude najveća škrtica, ili pravednim, a da bude najveći nasilnik. Sva ova Allahova subhanehu ve te'ala imena su međusobno povezana i imaju stvarno značenje. Ona su spomenuta od strane Allaha subhanehu ve te'ala i Njegovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem zbog sljedećih ciljeva: kako bi se preko njih spoznao Allah subhanehu ve te'ala, njegovo negiranje svih manjkavosti i grešaka u vezi s Allahom subhanehu ve te'ala, najljepša hvala Allahu subhanehu ve te'ala.
d) Dozivanje Allaha njima, kao što Allah subhanehu ve te'ala kaže: ''Reci: »Zovite: 'Allah' ili zovite: 'Milostivi', a kako Ga god budete zvali, Njegova imena su najljepša.« (El-Isra', 110. ajet)
e) Rad po onome što proizilazi iz njih, kao što je ihlas radi Allaha subhanehu ve te'ala, ljubav prema Njemu, strah, nada, oslonac itd., kao što smo već naveli.
3. Broj lijepih imena. (Vidi knjigu, str. 29-30.)
4. Šta znači pobrojati u ovome hadisu?
Značenje ''obuhvatanja'' u ovome hadisu (vidi na 29. str. ima riječ ''obuhvatanje!'') Najvažnije je obožavati Allaha subhanehu ve te'ala sa ovim imenima i raditi po onome što ona uvjetuju, dok samo učenje ovih imena bez obraćanja pažnje na njihovo značenje i uz ostavljanje rada po njima može biti samo dokaz protiv čovjeka.
5. Značenje nekih imena:
a) Koje je zajedničko ime koje obuhvata značenje svih imena? – to je Allah subhanehu ve te'ala, zbog toga ostala imena dolaze tek nakon njega i dolaze kao njegove osobine, dok u isto vrijeme ime Allah ne dolazi iza nekog drugog imena.
b) Značenje imena El-Ehad – Jedini, tj. Onaj Kome niko sličan ni ravan nije. On subhanehu ve te'ala nema suprotnog Sebi, niti istog Sebi, niti ima sudruga u Svome gospodarstvu, niti božanstvenosti i nema Mu sličnog u Njegovoj savršenoj potpunosti, niti Njemu sličnog u lijepim imenima i veličanstvenim svojstvima – On je Sam u svemu tome, poput Njega nije ništa i On je Taj koji sve čuje i sve vidi.
c) Značenje Allahovog subhanehu ve te'ala imena Es-Samed – On je Taj Kome se obraćaju Njegova stvorenja u svojim potrebama, nevoljama i nedaćama, On je neprikosnoveni Gospodin (Sejjid), koji ima krajnju potpunost, On je Veličanstveni, Sveznani i Onaj koji ostaje nakon Njegovih stvorenja (…sve ovo ulazi u značenje imena Es-Samed).
Tirmizi bilježi sa svojim senedom od Ubejja ibn Ka'ba radijallahu anhu da su mušrici rekli Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem: ''Navedi nam rodoslov svoga Gospodara subhanehu ve te'ala!'' – pa je Allah subhanehu ve te'ala objavio suru Ihlas: ''Reci: 'On je Allah – Jedan! Allah je Utočište svakom! Nije rodio i rođen nije, i niko Mu ravan nije!'"
Zbog važnosti ove sure po mišljenju učenjaka ova sura ima vrijednost trećine Kur'ana – kao što se to navodi u hadisima – to je zbog toga što unatoč svojoj kratkoći sadrži temelje akide i obuhvata sve tri vrste tevhida kao i odgovor i negaciju na vjerovanja sljedbenika širka i zablude.
Kao što je i ajetul-kursijj najuzvišeniji ajet u Allahovoj subhanehu ve te'ala Knjizi, što dolazi u nekim hadisima da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao. On (ajet) je takav zato što obuhvata stubove tevhida i najuzvišenija Allahova subhanehu ve te'ala lijepa imena: Govor Allaha subhanehu ve te'ala: ''Allah je – nema božanstva, osim Njega – Živi i Vječni! Ne obuzima Ga ni drijemež ni san! Njegovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji! Ko se može pred Njim zauzimati za nekoga bez dopuštanja Njegova?! On zna šta je bilo i prije njih i šta će biti poslije njih, a od onoga što On zna – drugi znaju samo onoliko koliko On želi. Moć Njegova obuhvata i nebesa i Zemlju i Njemu ne dojadi održavanje njihovo; On je Svevišnji, Veličanstveni!'' (El-Bekare, 255. ajet)
U izrazu Allah je – nema božanstva, osim Njega vidimo potpunu negaciju božanstvenosti bilo čega drugog osim Allaha subhanehu ve te'ala, ali i potvrdu Allahove subhanehu ve te'ala božanstvenosti. Govor Allaha subhanehu ve te'ala Živi i Vječni. (Vidi knjigu na str. 31. i nauči u skraćenom obliku). U riječima ne obuzima Ga ni drijemež ni san – vidimo potvrdu Allahovih subhanehu ve te'ala svojstava El-Hajjul-Kajjum… Nakon toga ovaj ajet se završava sa dva velika imena, a to su El-Alijj i El-Azim.
El-Alijj obuhvata sva značenja uzvišenosti (to je uzvišenost bića, tj. da je Allah subhanehu ve te'ala iznad Svojih stvorenja, odvojen od njih, uzdignut iznad Svoga Arša. Također, to znači i uzvišenost u moći tako da nema onoga ko Ga subhanehu ve te'ala može pobijediti, niti onoga ko se može nadmetati sa Njime u Njegovoj vlasti. Sve stvari su podčinjene Njegovoj vlasti i Njegovoj veličanstvenosti. To znači i uzvišenost položaja i mjesta, jer je On subhanehu ve te'ala čist od svih mahana i nedostataka koje bi mogle negirati Njegovu potpunost u sve tri vrste tevhida).
El-Azim, tj. Vlasnik apsolutne veličanstvenosti tako da nema stvari veličanstvenije od Njega subhanehu ve te'ala u bilo kom stanju. Sa ovim završavamo naš govor o tevhidul-esmai ves-sifatu.
[1] Pogledati u knjizi Iman na 20. str. do riječi: ''A što se tiče onih koji priznaju…''
akademija.cjb.net
Nastaviće se inša'Allah
__________________________________________________________________________
