subota, 19. siječnja 2013.

ŽENA MUSLIMANKA - PREMA SVOME GOSPODARU - 2 -

Prisustvuje bajram-namazima


Islam je počastio ženu i učinio je odgovornom kao i muškarce u ibadetu svome Gospodaru. Islam , takođe, zagovara da žena prisustvuje i bajramima: ramazanskom i hadžijskom bajramu, kako bi prisustvovala dobru i pozivu upućenom vjernicima. Potvrdu toga nalazimo u mnogim hadisima koje bilježe El-Buhari i Muslim. Između ostalih, u hadisu stoji da je Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem naredio da sve žene izađu kako bi prisustvovale tim proslavama: djevojčurci, djevojke - punoljetne i one koje nisu punoljetne. Čak i onim koje imaju menstruaciju naredio je da izađu. One neće klanjati ali će prisustvovati svečanosti. Koliko je vodio računa o tome da sve izađu na namaz u ova dva bajrama, očituje se u njegovoj naredbi da ona koja ima više haljina dadne svojoj sestri da je obuče na taj dan. U ovome se očituje pažnja da sve žene prisustvuju bajram-namazu, a sve to u okviru međusobnog potpomaganja, razumijevanja, jedinstva, dobročinstva i bogobojaznosti.
 
Prenosi se od Ummu `Atijje da je rekla:” Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem nam je naredio da izađemo na bajram-namaze, djevojčurcima i djevojkama, a naredio je onim koje imaju menstruaciju da se udalje s mjesta gdje će se klanjati namaz.” [45]
 
Od nje se, takođe, prenosi da je rekla:” Bilo nam je naređeno da izađemo na dan bajrama, punoljetne djevojke i one koje to nisu.” Rekla je:” Izašle bi i one koje imaju menstruaciju, ali su bile iza svih ljudi i donosile su tekbire zajedno s ostalim svijetom.” [46]
 
Od nje se prenosi i da je rekla:” Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem nam je naredio da izvedemo na bajrame djevojčice, one koje imaju menstruaciju, kao i punoljetne djevojke i one koje to nisu. Što se tiče onih koje su imale menstruaciju, one nisu pristupale namazu, ali su prisustvovale dobru i pozivu upućenom muslimanima. Rekla sam:” O Allahov poslaniče, jedna od nas nema haljine.” Odgovorio je :” Neka je odjene njena sestra svojom haljinom.”” [47]
 
U Buharijinom “ Sahihu” navodi se: “ Pričao nam je Muhammed bin Selam, pa je rekao:” Obavijestio nas je Abdulvehhab, a on prenosi od Ejjuba, a on od Hafse bintu Sirrin da je rekla:” Zabranjivali smo našim djevojkama da izlaze za bajrame. Stigla je jedna žena i odsjela u dvorcu Beni Halef, koja je pričala o svojoj sestri, čiji muž je bio u borbi s Allahovim poslanikom sallallahu `alejhi we sellem u dvanaest pohoda, a i njena sestra je šest puta bila s njim u tim pohodima. Ona je kazivala:” Brinule smo se o ranjenima, a i o bolesnima, pa je moja sestra upitala Allahovog poslanika sallallahu `alejhi we sellem :” Neće li škoditi ako neka od nas ne bude imala haljinu pa ne izađe?” Odgovorio je:” Neka je odjene njena prijateljica svojom haljinom i neka prisustvuje dobru i pozivu upućenom vjernicima.” Hafsa je rekla:” Kada je stigla Ummu `Atijje, otišla sam kod nje i pitala je:” Jesi li čula Allahovog poslanika sallallahu `alejhi we sellem?” Odgovorila je:” Kao otac mi je, jesam - nikad ga (Poslanika sallallahu `alejhi we sellem)ne bi spomenula a da nije rekla” kao otac mi je”.- Čula sam ga kad kaže:” Neka izađu djevojke i one koje su punoljetne -ili je rekao neka izađu one koje su punoljetne i djevojke - i one koje imaju menstruaciju. Neka prisustvuju dobru i pozivu upućenom mužminima, a one koje imaju menstruaciju neka se udalje od mjesta gdje će se klanjati”. Hafsa je rekla:” Upitala sam je:”One koje imaju menstruaciju?” Odgovorila je:” Da. Zar one koje imaju menstruaciju ne mogu prisustvovati Arefatu? Kad prisustvuju ovdje, prustvuju i ovdje!” [48]
 
U Buharijinom “ Sahihu” se, takođe,navodi druga predaja od Ummu `Atijje koja kaže: “ Bilo nam je naređeno da izađemo na dan bajrama, pa čak daizađu i djevojke koje nisu punoljetne, pa čak i one koje imaju menstruaciju, ali da budu iza svjeta, da donose tekbire zajedno s njima, da čine dove kad i oni čine dove, da traže od Allaha dželle we `ala da prospe Svoj blagoslov i čistoću toga dana.” [49]
 
U ovim vjerodostojnim hadisima se nalazi očiti dokaz da je Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem obraćao ogromnu pozornost na svjest osjećajne i intelektualne žene muslimanke. Stoga jenaredio da sve izađu, pa čak i one koje su imale menstruaciju, s tim da su one oslobođene namaza i nije im dozvoljeno da prisustvuju mjestu na kojem se klanja. On je svojim pozivom obuhvatio sve žene, vodeći računa da one učestvuju u ovakvim velikim svečanostima, da prisustvuju pozivu upućenom vjernicima, da uče tekbire zajedno s drugima, da čine dove zajedno s drugima i da proživljavaju probleme islamskog ummeta o kojim se govori s minbera nakon bajram-namaza.
 
Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem je bio dobro upućen u to koliko samosvjesna žena, svojim uputama i svojim doprinosom, učestvuje u izgradnji islamskog društva, pa je odredio vrijeme u kojem će se samo njima obraćati. Upućivao bi se na mjesto gdje su se one sakupljale, govorio bi im i podsjećao ih na njihove obaveze, pa je ovaj njegov govor i podsjećanje prešlo u obavezu da to čine i imami. U to ćemo se uvjeriti na osnovu hadisa kojeg bilježe El-Buhari i Muslim od Ibnu Džurejdža koji je rekao: “ Obavjestio me je `Ata` od Džabira bin Abdullah da je rekao:” Čuo sam ga da kaže:” Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem je na bajram ustao i klanjao, pa je počeo s namazom prije hutbe, a zatim se obratio ljudima. Pošto je Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem završio, sišao je, došao do žena i podsjetio ih na njihove obaveze - a oslanjao se na Bilalovu ruku dok je Bilal prostirao svoj ogrtač kako bi žene bacale na njega sadaku. Upitao sam `Ataa:” Zekat ramazanskog bajrama?” Odgovrio je:” Ne. Ovo je sadaka kojom žene udjeljuju svoje prstenje, pa one to i čine.” Upitao sam `Ataa:” Da li sada imam ima pravo da dođe kod žena upozoravajući ih na njihove obaveze?” Odgovorio je:” Moj živote! Naravno da je to njihovo pravo. Ne znam šta im je pa to oni ne čine?” [50]
 
U ovom hadisu se navodi da se Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem obratio ženama, da ih je podsjetio na njihove dužnosti i da je uzeo od njih ono što im je bilo vrijedno, kao sadaku. U drugom hadisu kojeg bilježe El-Buhari i Muslim od Ibnu Tavusa, a on od Ibnu `Abbasa radijellahu anhu dodaje da ih je podsjetio na prisegu (bej`atun) i da se uvjerio u njihovu postojanost u toj prisegi. Ibnu `Abbas je pričao:” Prisustvovao sam ramazanskom bajram-namazu i s Poslanikom sallallahu `alejhi we sellem, i s Ebu Bekrom, i s Omerom i s Osmanom. Svi su ga klanjali prije hutbe, a onda bi se obratili prisutnima.” Pričao je: ”Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem je sišao s minbera - kao da sad gledam kako rukom ljudima govori da sjednu - zatim se uputio prema ženama, a s njim je bio i Bilal. Govorio je:” O Vjerovjesniče, kada ti dođu vjernice da ti polože prisegu: da neće Allahu nikoga ravnim smatrati, ...” (LX:12), pa je proučio ovaj ajet do kraja, a onda je rekao:” Jeste li i vi tako učinile?” Rekla je jedna žena - a ni jedna mu osim nje nije odgovorila:” Da Allahov poslaniče “- a tada nije znao ko je ona [51]- Rekao je:” Dijelite sadaku.” Bilal je prostro svoj ogrtač, a zatim je rekao:” Dođite ovamo. Neka su vam otkupnina moj otac i majka”, te su bacale svoj nakit i prstenje u Bilalov ogrtač.”  [52]
 
Nema sumnje da ovo Poslanikovo sallallahu `alejhi we sellem obraćanje ženama, njegovo predavanje njima, uzimanje sadake od njih, kao i potvrda njihove prisege, predstavlja obavezu za njih da obavljaju obrede ove vjere. Ovo predstavlja i poticaj na njihovo činjenje dobrih djela. Sve ovo se odigralo zahvaljujući pozivu na zajedničko klanjanje bajrama. U ovome se nalazi i dokaz važnosti zajedničkog namaza u životu pojedinca i zajednice u islamskom društvu.
 
Pošto islam ne obavezuje ženu da prisustvuje namazu u džema`atu u džamiji, on je učinio mustehabom- dozvoljenim da žene mogu klanjati namaz zajedno u džema`atu, ako se sakupe na jednom mjestu. Ona koja će im biti imam staje na sredinu, između njih, ne izlazeći ispred njih. One neće učiti ni ezan, a niti ikamet. Ovako je činila majka vjernika Ummu Seleme kada bi predvodila džema`at žena. [53]
 
Klanja potvrđene sunnete i nafile


Žena muslimanka, koja je na pravom putu, neće ogrančavati obavljanje pet obaveznih dnevnih namaza, nego će klanjati i potvrđene sunnete. A što se tiče nafila, obavljat će onoliko koliko bude imala volje i slobodnog vremena, kao što su duha-namaz, namaz poslije akšam-namaza i noćni namaz. Nafile približavaju čovjeka njegovom Gospodaru i on ih voli koliko voli i koliko je zadovoljan svojim Gospodarem, što ga čini jednim od klanjača koji su pokorni i koji će pobijediti (ulaskom u Džennet). Nema boljeg dokaza za veličanstvenost stepena, do kojeg dođe vjernik koji se često približava Gospodaru svojim nafilama, od riječi Allahovog poslanika sallallahu `alejhi we sellem u hadisi-kudsijji:
 
“ Moj mi se rob približava nafilama sve dok ga Ja ne zavolim, a kada ga Ja zavolim, Ja postajem njegov sluh kojim čuje, njegov vid kojim vidi, njegova ruka kojom uzima, njegova noga kojom ide. Kada bi nešto tražio od Mene, dao bih mu. Kada bi tražio od Mene utočište pružio bih mu ga.” [54]
 
Na Allahovu ljubav prema Njegovom robu nadovezuje se i to da ga vole i stanovnici nebesa i zemlje. Potvrda za to nalazi se u hadisu koji prenosi Ebu Hurejre od Allahovog poslanika sallallahu `alejhi we sellem, koji je rekao: ”Rekao je Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem:
 
“ Doista, Allah kada zavoli roba pozove Džibrila i kaže:” Doista je volim tog i tog čovjeka, pa i ti ga voli.” Rekao je :” Pa ga zavoli Džibril, a potom uputi poziv prema nebesima govoreći:” Doista Allah voli tog i tog čovjeka, pa i vi ga volite.” Tako ga zavole i stanovnici nebesa. Rekao je:” Zatim, to prihvatanje prema njemu biva spušteno na Zemlju. A ako zamrzi roba, pozove Džibrlia i kaže:” Doista Ja mrzim tog i tog čovjeka, pa i ti ga mrzi”. Rekao je:” Zamrzi ga i Džibril, a zatim uputi poziv stanovnicima nebesa:” Doista Allah mrzi tog i tog čovjeka, pa mrzite ga i vi.” Rekao je:” Zamrze ga i oni, a zatim, ta mržnja prema njemu biva spuštena na Zemlju.” [55]
 
Stoga je Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem klanjao noću, sve dok mu noge ne bi natekle, pa bi ga majka vjernika Aiša radijellahu anha upitala:“ Zašto to činiš, o Allahov poslaniče, kada ti je Allah oprostio sve grijehe? ” Odgovorio bi joj:” Zar da ne budem zahvalni rob? “[56]

Majka vjernika Zejneb je klanjala nafile i zadugo bi klanjala namaz. Razapela bi konopac između dva stuba, pa kad bi se umorila ili malaksala, prihvatila bi se za njega kako bi povratila snagu. Jednom prilikom je Poslanik sallallahu `alejhi we sellem ušao u džamiju i vidio taj konopac, pa je upitao:“ Šta je ovo?” Odgovorili su :” Zejnebino. Klanja, pa kad se umori ili kad malaksa, prihvati ga.” Rekao je:” Odvežite ga. Bilo ko od vas da bi povratio snagu, kada se umori ili malaksa, sjedne -ilineka sjedne-“ [57]
 
Jedna žena iz plemena Esd, po imenu Havla` bintu Tuvejt, klanjala bi cijelu noć i ne bi spavala. Jednog dana je prošla pored majke vjernika, Aiše radijellahu anha, a kod nje je bio Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem, pa mu je rekla: “ Ovo je Havla` bintu Tuvejt. Tvrde da noću ne spava.” Na to je Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem rekao:” Ne spava noću!!? Radite onoliko koliko možete. Tako mi Allaha, Allahu neće dojaditi i kada vama dojadi “ [58]
 
Poslanikova sallallahu `alejhi we sellem praksa je pobuđivala ljubav prema obavljanju nafila i podsticala na njihovo činjenje. On je istovremeno pozivao na umjerenost u ibadetu a mrzio je pretjerivanja, sukladno savršenoj ravnoteži ličnosti vjernika. To je garancija neprestane pokornosti koju čovjek obavlja s lahkoćom, živošću i slobodnom voljom, kako to u isto vrijeme ne bi predstavljalo poteškoću i teret i kako ga ne bi odvelo od njegova izvršavanja i redovitosti. Poslanikova sallallahu `alejhi we sellem praksa u sebi sadrži i to da su Allahu dželle we `ala najdraža djela koja su neprestana, redovita, pa makar bila i minimalna. Potvrdu toga nalazimo u hadisu koji se prenosi od Aiše radijellahu anha koja je rekla: “ Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem je rekao: ” Uzvišenom Allahu su najdraža djela koja su redovita, pa makar bila i minimalna.” Prenoslac je rekao:” Kada bi Aiša nešto uradila, učinila bi to obaveznim ( tj. neprestano bi činila)” [59]
 
Ova uzastopnost i redovitost činjenja dobrih djela nije bila prisutna samo kod Aiše radijellahu anha, nego je bila prisutna kod svih bliskih članova Poslanikove sallallahu `alejhi we sellem porodice: njegovih žena, rodbine i bližnjih. O tome svjedoči hadis koji bilježi Muslim, takođe od Aiše radijellahu anha, koja je rekla: “ Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem je imao hasuru koju je noću uzimao samo za sebe da bi na njoj klanjao, pa sudrugi ljudi klanjali kako je i on klanjao, a danju bi je učinio dostupnom drugima. Jedne noći su se sabrali, pa je rekao:” O ljudi, na vama je da činite onoliko djela koliko ste u mogućnosti, jer Allahu se ne odulji kao što se vama odulji. A Allahu su, doista, najdraža djela koja su redovita, pa makar bila i minimalna.” Članovi porodice Muhammeda sallallahu `alejhi we sellem kada bi učinili neko djelo, ne bi ga napuštali.” [60]

Lijepo obavlja namaz

Pobožna i svjesna žena muslimanka vodi računa o tome da svoj namaz lijepo obavi, da srcem bude prisutna u namazu, da joj dijelovi tjela budu skrušeni, da u toku namaza bude svjesna značenja ajeta koje uči, da se poistovjećuje sa značenjem tesbiha i dova koje izgovara u namazu, kako bi joj duša bila ispunjena skrušenošću i poniznošću prema Allahu dželle we `ala i kako bi njeno srce treperilo i bilo ispunjeno uputom, zahvalom i pobožnošću prema Allahu dželle we `ala Kada je u njenom namazu napadne neka šejtanska misao, kako bi je odvratila od prisutnosti njenog srca u namazu i od čistoće njenih misli, ona se predaje odbacivanju tih misli i udubljivanju u učenje Kur`ana časnog i predaje se slavljenju, zahvali i veličanju Allaha dželle we `ala
 
Muslimanka neće tek tako svoj namaz napustiti da bi se izravno zabavila kućnim poslovima ili životnim problemima. Ona će, naprotiv, tražiti oprosta od Allaha dželle we `ala tri puta, kao što je to činio Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem. Ona će, takođe, proučiti: “ Allahumme entes-selamu ve minkes-selamu tebarekte ja zel-dželali vel-ikram - Allahu moj, Ti si spas i od Tebe dolazi spas. Slavljen si, Veličanstveni i Plemeniti.”[61]Nakon toga će ponavljati tesbih i zikr koji se navodi u Sunnetu, a koji je Poslanik sallallahu `alejhi we sellem ponavljao kada bi završio s namazom. Taj tesbih i zikr je mnogobrojan i raznovrstan[62], a u najvažnije spada: slavljenje Allaha 33 puta ( Subhanallah- Slava Allahu), zahvala Allahu 33 puta ( El-hamdu lillah - Hvala Allahu ), veličanje Allaha 33 puta (Allahu ekber - Allah je najveći), a stoti put se kaže:” La ilahe illallahu vahdehu la šerike leh, lehul-mulku ve lehul-hamdu ve huve `ala kulli šej`in kadir - Nema boga osim Allaha, Jedinog koji nema saučesnika. Njemu pripada vlast i zahvala. On je moćan nad svim stvarima.”U vjerodostojnoj predaji od Poslanika sallallahu `alejhi we sellem stoji da je rekao:
 
“ Ko na kraju svakog namaza prouči 33 puta Subhanallah, 33 puta El-hamdu lillah, 33 puta Allahu ekber i to je 99 puta.”
 
U drugoj predaji stoji: “ I tamam stoti put kaže: La ilahe illallahu vahdehu la šerike leh, lehul-mulku ve lehul-hamdu ve huve `ala kulli šej`in kadir , oprostit će mu se njegovi grijesi, pa makar bili kao morska pjena.”[63]
 
Nakon toga će se obratiti Allahu, skrušeno moleći da joj poboljša njeno stanje na Dunjaluku a i na Ahretu, da je obilno obaspe Svojim vidljivim i nevidljivim blagodatima i da joj podari prisebnost u njenim postupcima.
 
Tako žena napušta svoj namaz očišćene duše, skrušenog srca i produhovljena. Njeno cijelo biće biva prožeto duhovnom snagom koja joj pomaže pri sukobljavanju sa životnim problemima i poteškoćama kućanstva i majčinstva, bježeći u sigurno okrilje svoga Gospodara. Ona se ne žalosti ako je pogodi zlo i ne odbacuje dobro koje je obaspe. Ovo je stanje onih žena koje klanjaju, koje su pokorne i skrušene: “ Čovjek je, uistinu, stvoren malodušan: kada ga nevolja snađe - brižan je, a kada mu je dobro - nepristupačan je, osim vjernika koji molitve svoje budu na vrijeme obavljali i oni u čijim imecima bude određen dio za onoga koji prosi i za onoga koji ne prosi.”[64]
 
Udjeljuje zekat za svoj imetak


Žena izdvaja zekat na svoj imetak, ako je imućna i ako spada u obveznike zekata. Ona će svake godine tačno na vrijeme odrediti koliko posjeduje i sa sigurnošću, preciznošću i pažnjom izdvojit će onoliko koliko je dužna da plati. Zekat je jedan od islamskih ruknova i nije dozvoljeno nipodaštavanje ili olakšavanje pri njegovom godišnjem izdvajanju, makar to bilo u hiljadama ili milionima. U mislima bogobojazne i svjesne muslimanke nikako ne kruži misao o tome da pobjegne pred zekatom koji je obavezna da izdvoji. 
Stoga, zekat je određena imovinska, religiozna obaveza koju je Allah dželle we `ala propisao svakom muslimanu koji posjeduje nisab, bez obzira da li to bila žena ili muškarac. Allah dželle we `ala je odredio njeno zatvaranje, negiranje njene legitimnosti, tako što će se to smatrati ružnim otpadništvom i otvorenim kufrom, protiv kojeg se čovjek bori proljevajući krv, sve dok u potpunosti ne izdvoji zekat onako kako su to pojasnili vjerski propisi. Stav Ebu Bekra Es-Siddika radijellahu anhu naspram Ehlur-riddeti (odmetnka) koji nisu htjeli dati zekat, kao i njegove besmrtne riječi koje im je uputio, još uvjek se ponavljaju kroz sva vremena: “ Tako mi Allaha, borit ću se protiv onih koji razdvajaju namaz i zekat”. [65]
 
Ovo su, doista, besmrtne riječi koje obznanjuju veličanstvenost ove vjere, povezuju vjeru i ovaj život, koje putem Ebu Bekrovog dubokog razumijevanja otkrivaju prirodu ove potpune i savršene vjere. Ove riječi otkrivaju njegovo povezivanje između intuitivnog vjerovanja i djelotvornog sprovođenja zahtjeva tog vjerovanja. Došli su kur`anski uzastopni, obavezujući i međusobno isprepleteni ajeti koji u dušama vjernika povezuju namaz i zekat pri izgradnji imana- vjerovanja u ovu vjeru:
 
“... koji ponizno molitvu obavljaju i zekat daju.”[66]
“ Molitvu obavljajte i zekat dajite ...” [67]
“ ... i molitvu obavljaju i zekat daju ...” [68]
 
Pred bogobojaznom i svjesnom muslimankom nije skriveno da je islam taj koji daje ženi pravo samostalnosti u raspolaganju njenim imetkom. Islam je nije obavezao da izdvaja za opskrbu, nego je opskrbu propisao muškarcu. Onjoj je propisao zekat na imetak i učinio ga pravom siromašnoga. Muslimanka ne oklijeva u njegovom izdvajanju i trošenju na njene zakonite troškove, pod izgovorom da je ona žena i da u osnovi nije obavezna izdvajati za opskrbu, osim ako u njenom razumijevanju vjere postoji manjkavost, ako je njeno vjerovanje iskrivljeno ili ako njena ličnost ima neke nedostatke. Ili pak, žena koja je nazigled pobožna, ali zalutala, koja je po prirodi sklona čuvanju i ljubavi prema imetku, te joj nije ni na kraj pameti da izdvoji zekat,- iako posti, klanja i hadždž obavlja -, koja samo ponekad udijeli sadaku mrvicama iz njenog velikog imetka. Ove dvije vrste žena ni po čemu ne odgovaraju muslimanki koju islam želi.
 
Posti mjesec ramazan i noću klanja

Bogobojazna muslimanka posti mjesec ramazan. U njenoj duši je nastanjeno ubjeđenjeda će onome ko isposti Ramazan, potpuno vjerujući i preispitujući se, biti oprošteni prethodni grijesi.” [69]Ona će se naoružati ahlakom vjernica koje poste, koje čuvaju svoje jezike, svoje poglede i svoja čula od svake iskrivljenosti koja bi pokvarila post, ili umanjila nagradu za njega. Ako bi bila izložena fitneluku prepirke, netrpeljivosti ili galame, uradit će po poslaničkoj praksi vezanoj za postače:
 
“ Kada neko od vas posti, neka bestidno (sramotno) ne govori, a ako ga neko bude psovao, ili ga napadne, neka kaže:”Ja postim!”[70]
 
“Ko se ne prođe lažnog govora i postupka po njemu, Allahu nije potrebno da on ostavlja jelo i piće.”[71]
 
Svjesna muslimanka osjeća u ramazanu da se nalazi u okrilju jednog posebnog a ne bilo kojeg mjeseca. To je mjesec u kojem se umnožavaju dobra djela, otvaraju vrata dobra, u kojem je post radi Allaha dželle we `ala i samo On za njega nagrađuje. Nagrada Allaha, Onoga koji je bogat, Koji blagodati daje, Koji je najbolji, Koji sve daje, najveća je, najpotpunija, ona obuhvata više nego što se može opisati ili zamisliti:
 
“ Svaki čovjekov posao se višestruko nagrađuje; dobro djelo se nagrađuje desetorostruko, do sedam stotina puta, a Uzvišeni Allah je rekao:” Osim posta, on je Moj i Ja za njega nagrađujem. On ostavlja svoje strasti i hranu radi Mene. Postač ima dvije radosti: radost kod iftara i radost kod susreta svoga Gospodara. Zadah njegovih usta je bolji kod Allaha od mirisa mošusa.”[72]
 
Na razboritoj i budnoj muslimanki je da uskladi svoje kućne poslove u ramazanu i da iskoristi njegovo mubarek (odabrano) vrijeme. Ne smije dozvoliti da je kućni poslovi odvrate od klanjanja obaveznih namaza u njihovo određeno vrijeme, kao ni od učenja Kur`ana časnog i klanjanja nafila. Porodična sijela je ne smiju odvratiti od noćnog namaza i dove, jer ona zna da je Allah dželle we `ala, onima koji u ramazanu noću klanjaju,obećao ogromnu nagradu i oprost:
 
“ Ko klanja uz ramazan (teravih namaz), vjerujući i nadajući se (nagradi), bit će mu oprošteni (mali) grijesi koje je počinio.”[73]
 
Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem je u ramazanu bio izrazito marljiv u činjenju dobrih djela, a posebno u posljednjih deset dana ramazana.Od Aiše radijellahu anha se prenosi da je rekla:
” Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem bi se posebno trudio u posljednjih deset dana ramazana.”[74]
 
Od nje se, takođe, prenosi da je rekla: “ Kada bi nastupila zadnja desetina mjeseca ramazana, Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem bi noć provodio u ibadetu, probudio bi svoju obitelj i trudio se daibadet bude što bolji.”[75]
 
Naređivao je da se traži Lejletul-kadr, kao što je tražio da se ona provede u namazu:
 
“ Tražite Lejletul- kadr u zadnjih deset dana ramazana.”[76]
 
“ Ko provede Lejletul-kadr na kijamu (unamazu), vjerujući i nadajući se (nagradi), bit će mu oprošteni (mali) grijesi koje je počinio.” [77]
 
Ovaj plemeniti mjesec je mjesec iskrenog ibadeta i ne pristaje marljivoj muslimanki da njegove noći provodi u igri i zabavi i dugom besposlenom sijeljenju sve dok se ne približi izlazak suncai dok san ne dođe na oči svih članova obitelji, te im iznese ono što će jesti pa se nakon toga upute u svoje odaje, žureći da utonu u duboki san a da niko od njih nije pomislio na obavljanje sabahskog namaza.
 
Naprotiv, svjesna muslimanka će u ramazanu voditi računa o tome da ona i članovi njene porodice žive islamskmim načinom života. Radit će na tome da organizuje život u noćima ramazana, pa kada se svi članovi porodice vrate s teravih namaza neće dugo sjediti, jer moraju ustati nakon kratkog vremena kako bi klanjali noćni namaz i sehurili se. Allahov poslank sallallahu `alejhi we sellem je naredio da se ustaje na sehur, jer se u njemu nalazi mnogobrojno dobro. On je rekao:
 
“ Ustajte na sehur,jer je u sehuru zaista berićet “.[78]
 
Muslimanka koja je na pravom putu pomaže svim članovima svoje obitelji da ustaju na sehur, povodeći se za primjerom Allahovog poslanika sallallahu `alejhi we sellem i ostvarujući berićet koji se nalazi u sehuru. U to spada: podsjećanje na obavljanje noćnog namaza, podstrekavanje na odlazak u džamiju radi obavljanja sabah namaza u džema`atu, a sve to povećava tjelesnu snagu za post. Ovo je činio Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem, a njegovi ashabi su ga slijedili.
 
Prenosi se od Zejda bin Sabit radijellahu anhu da je rekao: “ Sehurli smo se s Allahovim poslanikom sallallahu `alejhi we sellem, zatim smo klanjali namaz.” Rečeno je: ”Koliko je bilo (prošlo vremena) između?” Odgovrio je:” Pedeset ajeta”.[79]
 
Nema sumnje da će muslimanku, koja bude uzrokom ostvarenja tog sveg dobra njene porodice u ramazanu, Allah obilno darovati i povećati njenu nagradu:
 
“ One koji budu vjerovali i dobra djela činili - Mi doista nećemo dopustiti da propadne nagrada onome koji je dobra djela činio-.”[80]
 
______________________________________________________________________

[45] Isto, 6/178,179, knjiga “ Salatul-`idejni “, poglavlje “ Ibahatu hurudžin-nisai fil-`idejn ilel-musalla “.
[46] Isto, 6/179.

[47] Isto, 6/180.

[48] “ Fethul-bari “, 2/469, knjiga “ Salatul-`idejni“, poglavlje “ Iza lem jekun leha džilbabun fil-`idi.”

[49] Isto, 2/461, knjiga “ El-`idejni“, poglavlje “ Et-tekbiru ejjame Mina “.

[50] Isto,2/466, knjiga “ El-`idejni“, poglavlje “ Mev`izatul-imami en-nisae jevmel-`idi “ i “ Sahihu Muslim “ 6/174, knjiga “ Salatul-`idejni “ 

[51] Otkrio je Ibnu Hadžer u djelu “ Fethul-bari “, 2/468, da je to bila Esma` bintu Jezid bin Es-Seken koja je poznata kao govornica ženama, a bila je i mlada.

[52] “ Fethul-bari “,2/466, knjiga “ El-`idejni“, poglavlje “ Mev`izatul-imami en-nisae jevmel-`idi “ i “Sahihu Muslim “ , 6/171, knjiga “ Salatul-`idejni “ 

[53] Pogledaj djelo “ Ihkamun-nisai “ od Ibnu Dževzija, str.186,204, Bejrut, kao i djelo “ El-Mugni “ od Ibnu Kudame 2/202, Rijad.

[54] “ Fethul-bari “,11/341, knjiga “ Er-rikak “, poglavlje “ Et-tevadu` “.

[55]“ Sahihu Muslim “, 16/184, knjiga “ El-birru vel-adabu ves-siletu “, poglavlje “ Iza ehabbellahu `abden “.

[56] Muttefekun `alejhi. Pogledaj “ Šerhus-sunne “, 4/45, knjiga “ Es-salatu “, poglavlje “ El-idžtihadu fi kijamil-lejli".

[57] Pogledaj “ Sahihu Muslim “, 6/72,73, knjiga “ Salatul-musafirin “, poglavlje “ Fadiletul-`amelid-daimi “

[58] Isto, 6/73.

[59] Isto, 6/72.

[60] Isto, 6/70-72.

[61] Isto, 5/89,90, knjiga “ El-mesadžid “, poglavlje “ Istihbabuz-zikri ba`des-salati “.

[62] Pogledaj knjigu “ Rijadus-salihin “ od Imama En-Nevevija, str.621, knjiga “ El-ezkar “, poglavlje “ Fadluz-zikri vel-hassu `alejhi “ i “ Sahihu Muslim “, 5/83-95, knjiga “El-mesadžid “, poglavlje “ Istihbabuz-zikri ba`des-salati “.

[63] “ Sahihu Muslim “, 5/95, knjiga “ El-mesadžid “, poglavlje “ Istihbabuz-zikri ba`des-salati “.

[64] El-Me`aridž 19-25.

[65] Pogledaj “ Sahihu Muslim “, 1/207, knjiga “ El-imanu “, poglavlje “ Vud`ubu kitalin tarika ehadi erkanil-islami“.

[66] El-Maide 55.

[67] El-Bekare 43.

[68] El-Bekare 277.

[69] Muttefekun `alejhi. Pogledaj “ Šerhus-sunneti “, 6/217, knjiga “ Es-sijamu “, poglavlje “ Sevabu men same ramedane “.

[70] Muttefekun `alejhi. Pogledaj “ Rajdus-salihin “, str.570, knjiga “ El-fedailu “, poglavlje “ Fi emris-saimi bi hifzi lisanihi ve dževarihihi `anil-muhalefat “.

[71]“ Fethul-bari “, 4/116, knjiga “ Es-savmu “, poglavlje “ Men lem jede` kavlez-zuri vel-`amele bihi fis-savmi “.

[72] Muttefekun `alejhi. Pogledaj “ Šerhus-sunneti “, 6/221, knjiga “ Es-sijamu “, poglavlje “ Fadlus-sijami “.

[73] Muttefekun `alejhi. Isto, 4/116, knjiga “ En-nevafilu “, poglavlje “ Kijamu šehri ramedani ve fadluhu“.

[74] “ Sahihu Muslim “, 8/70, knjiga “ Es-savmu “, poglavlje “ El-idžtihadu fil-`ašril-evahiri min šehri ramedan “.

[75] Muttefekun `alejhi. Pogledaj “ Šerhus-sunneti “6/389, knjiga “ Es-sijamu “, poglavlje “ El-idžtihadu fil-`ašril-evahiri “.

[76] Muttefekun `alejhi. Isto, 6/380, knjiga “ Es-sijamu “, poglavlje “ Ma dža`e fi lejletil-kadri".

[77] Muttefekun `alejhi. Isto, 6/379, knjiga “ Es-sijamu “, poglavlje “ Ma dža`e fi lejletil-kadri".

[78] Muttefekun `alejhi. Isto, 6/251, knjiga “ Es-sijamu “, poglavlje “ Fadlus-sehuri “.

[79] Muttefekun `alejhi. Isto, /253, knjiga “ Es-sijamu “, poglavlje “ Fadlus-sehuri “.

[80] El-Kehf 30.