Zapostavljanje Kur'ana - Bijedna su prsa i kuća bez Kur'ana

Kur'an je odlučna riječ, rastavljač istine od laži, a nije lakrdija. Ko ga iz oholosti i uobraženosti ostavi, Allah će takvog u zabludi ostaviti. Kur'an je čvrsto Allahovo uže. On je opomena mudra. On je ispravni put. Ne navodi na strasti. A jezici ga ne mogu ispreturati, niti ima kraja čudima njegovim. Ko govori Kur'anom, istinu govori. Ko po njemu radi, bit će nagrađen. Ko po njemu sudi, pravedno sudi. Ko njemu poziva, taj je upućen na pravi put

 

Piše: Hfz. mr. Senaid Zajimović

Pisati o Kur'anu je nešto najljepše što se može dogoditi vjerniku. Kur'an je Allahova riječ, on je Allahovo svojstvo i atribut. Na početku sure El-Bekara, Uzvišeni Allah kaže: "On je Knjiga u koju nema sumnje", što znači da vjernik ne smije sumnjati u njeno porijeklo, kao ni u njene propise. Ko bude posum-njao i u jedan harf njegov, isto je kao da je posumnjao i u čitav Kur'an. Sumnja u Kur'an je nevjerstvo. Allah kaže: "On je uputa bogobojaznima". Onaj ko nije bogobojazan, Kur'an mu ne može biti uputa. Bogobojazni ne sumnjaju u njegovo porijeklo.

 

Objava Gospodara svjetova

 

"On je Objava Gospodara svjetova". Kur'an nije djelo vještog književnika, niti poetsko dostignuće najboljeg pjesnika. "Ovo je blagoslovljena opomena", što znači da će onaj ko ga uči i po njemu postupa osjetiti njegov blagoslov kao  oni koji ga slušaju dok on uči, jer Kur'an je Knjiga Milostivog, a ne čovjekove riječi koje - koliko god da provedemo vremena u njihovu iščitavanju- ne ostavljaju blagoslovljenog traga na nama. "On je plemenita Knjiga", što znači da čini plemenitim onoga ko je čita i po njoj postupa. Njeno djelovanje je magično, što je dokaz božanskog porijekla. "U njoj su jasni ajeti", kako intelektualcima, tako i prosječnom čovjeku. Propisi Kur'ana moraju biti jasni svima, inače bi to bila komplicirana i teška knjiga, a ona nije takva. Uzvišeni kaže: "Mi smo Kur'an lagahnim učinili. Allah želi da vam olakša, a ne da vam oteža".

 

Allah, dželle šanuhu, kaže: "Mi u Kur'anu objavljujemo ono što je lijek i milost vjernicima". "On (Kur'an) liječi ono što je u prsima." Poznato je da je čovjek stvoren od materije i duha. Tijelo koje je materija živi određen period, zatim umire i truhne, dok duša, koja u njega biva udahnuta u određenom vremenskom periodu i koja iziđe kad to njen Gospodar hoće, ne umire već se vraća svome Gospodaru, Koji kaže: "O ti smirena dušo, vrati se svome Gospodaru..."  On ju je udahnuo u nas kad smo bili u utrobama svojih majki: "On je u čovjeka udahnuo od Svoga ruha", i umiranjem tijela duša se vraća Onome Koji ne umire.  Ni taj dio koji je udahnuo u nas ne umire već se Njemu vraća. Dakle, duša koja je taj duhovni dio čovjeka se ne može liječiti materijom, kao što to mnogi pokušavaju, već, isto tako, nečim što je duhovno. Uzvišeni se pobrinuo i za to, pa je objavio Kur'an koji liječi ono što je  u prsima, tj. dušu. Duša se ne može liječiti medikamentima, jer su oni materija vidljiva, a duša je nevidljiva. Ona se može liječiti samo nečim, što je, također, duhovno, a to je riječ Allahova. 

 

Rastavljač istine od laži

 

"Kur'an je opomena", "A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepim oživjeti." 

 

Težak život nije samo kad se nema materijalnih sredstava. Težak život je kad se one imaju, ali i pored toga čovjek nema duševnog smiraja. Pored toga što je o Kur'anu najbolje rekao sam Kur'an, Poslanik, s. a. v. s., veoma je lijepo opisao Allahovu Knjigu kad je rekao: "U njemu su vijesti o onome što je bilo prije vas, o onome što će doći poslije vas i zakon za vas. Kur'an, to je odlučna riječ, rastavljač istine od laži, a nije lakrdija. Ko ga iz oholosti i uobraženosti ostavi, Allah će takvog u zabludi ostaviti. Kur'an je čvrsto Allahovo uže. On je opomena mudra. On je ispravan put. Ne navodi na strasti. A jezici ga ne mogu ispreturati, niti ima kraja čudima njegovim. Ko govori Kur'anom, istinu govori. Ko po njemu radi, bit će nagrađen. Ko po njemu sudi, pravedno sudi. Ko njemu poziva, taj je upućen na pravi put." Nakon ovog hadisa, koji nam na najljepši mogući način opisuje Kur'an, moramo konstatirati da smo mi muslimani u slabom odnosu sa Knjigom koju objavi njen i naš Gospodar, a koja bi, kao takva, trebala biti naš ustav i uputa. Muslimani zapostavljaju Kur'an te su zbog toga njegovi sljedbenici zapostavljeni.

 

Vidovi zapostavljanja Kur'ana

 

Postoji nekoliko vidova zapostavljanja Kur'ana. Ovdje ću spomenuti sedam:

 

Nedostatak strahopoštovanja i plakanja prilikom učenja Kur'ana:

 

Primjetno je da se Kur'an čita kao i svaka druga knjiga. Preko njegovih ajeta se prelijeće bez zastajanja i razmišljanja o poruci koju sa sobom nose. A brojni su ajeti koji govore da su u Kur'anu znakovi i pouke onima koji razmišljaju, onima koji ajete studiraju. Čitati Kur'an, koji je Knjiga Gospodara svjetova na način kao što se čita "Na Drini ćuprija", koja je djelo čovjeka, nadasve je bezobrazno i primjer izigravanja sa Allahovom Knjigom.  Poslanik, s. a. v. s., često je plakao kad bi učio Kur'an i preporučivao da se plače. On je rekao: "Učite Kur'an i plačite prilikom učenja. A ako vam se ne plače, onda se pravite da plačete". Komentirajući ovaj hadis, čuveni učenjak Gazali je rekao: "Ako se u takvom duševnom stanju učač ne rastuži i ne rasplače, kao što plaču odabrani Allahovi robovi, onda neka plače zato što on nije takav, jer je to najveća nesreća".

 

Ebu-Bekr, r. a., sa skupinom ashaba je prošao pored čovjeka koji je je učio Kur'an i plakao. Veoma se iznenadio takvom prizoru i, sav ganut njime, rekao: "Ovakvi smo i mi bili dok nam srca nisu otvrdla". Ebu-Bekr je živio u vrijeme Poslanika, s. a. v. s., i nedugo nakon Poslanikove, s. a. v. s., smrti. On, za koga je Poslanik, s. a. v. s.,  rekao "da se na jedan tas vage stavi iman Ebu-Bekrov, a na drugi čitavog ummeta, pretegao bi Ebu-Bekrov iman", izjavljuje ovo, onaj kome je obećan Džennet još dok je na dunjaluku. Kad je Ebu-Bekr sebe kritizirao ovim riječima, gdje smo to mi? Mi koji smo 14 stoljeća iza Ebu-Bekra, mi, čije su suze davno prestale teći radi riječi iz Kur'ana, a znaju teći radi ilahija ili mevluda. Jedan učenjak iz Horosana je od jacije do sabaha proveo vrijeme u učenju Kur'ana. On kaže: "Nakon što sam proučio čitav Kur'an i klanjao sabah, zaputio sam se svojoj kući. Na putu do kuće, čuh divne stihove koji su dopirali iz komšijine kuće. Njegov sin ih je citirao. Stihovi djelovaše na mene te zaplakah, a suze se spustiše niz moje lice. Kad sam se trgnuo i došao sebi, rekoh: Istinu su rekli oni koji su me proglasili odmetnikom od vjere! Cijelu noć sam učio Kur'an i on nije djelovao na mene, jer ni jednu suzu ne pustih nad njim, a on je Knjiga Milostivog, a pustih suze nad stihovima koji moje srce uzburkaše, a oni su čovjekove riječi". Ovaj alim nije odmetnik, ako Bog da. On nam je dao veliku lekciju i prikazao naše stanje kad se radi o Kur'anu. Ilahije i kaside su veoma moderne u Bosni, kao i mevludi. Mnogo češće nam se dogodi da zaplačemo kad njih slušamo nego kad slušamo Kur'an. Neko će reći: Kad ga ilahija "dirne" da je to znak imana u srcu vjernika. Može biti, ali i ne mora. Ako duša, koju nam je  Allah udahnuo, zatreperi na čovjekove riječi, a ne i na riječi svoga Gospodara, znak je da sa imanom te duše nešto nije uredu. Osoba se treba zapitati je li kod njega veća ljubav prema Kur'anu ili prema ilahijama. Kad voljeni ugleda voljenu, to nije isto kao kad ugleda nekoga prema kome je ravnodušan. Pogled na voljenu iritira njegovo srce i ono reagira poput senzora. Pogled sa ravnodušnošću ne izaziva osjećaje u duši i on je poput statusa quo. Kur'an nije čovjekovo djelo, Kur'an nije djelo Meše Selimovića, niti Lava Tolstoja, Kur'an je Knjiga Gospodara svjetova i zato mora biti razlike u iščitavanju Kur'ana i obične knjige.

 

Malo provedenog vremena uz Kur'an

 

Drugi vid zapostavljanja Kur'ana jest veoma malo provedenog vremena uz Kur'an. Naći ćemo mnogo ljudi koji se "hvale" kako nisu odavno uzeli Kur'an u ruke, kako Kur'an uče samo kad neko "naruči" hatmu ili jasin. Jedan broj njih se hvali kako godišnje jedanput prouči Kur'an (hatmu), a drugi mu veli da je to dobro jer on svake godine prouči po dva-tri džuza. I, dok ova skupina koliko-toliko uči Kur'an, veliki broj naših komšija i braće muslimana i ne zna učiti u Kur'anu. Ali se ipak busaju u prsa i kažu kako su oni veliki muslimani i hadžije.

 

Poslanik, s. a. v. s., rekao je: "Najbolji od vas su oni koji nauče učiti Kur'an, koji ga uče i druge njemu poučavaju". 

 

Uzvišeni Allah je objavio Kur'an da nam bude putokaz na ovom svijetu do Njegove milosti u Džennetu. Kur'an je naš ustav, on je naš zakon, on je naš kućni red, u njemu su pravila i smjernice koje trebamo za ovaj život. To nam govori da moramo biti u konstantnom kontaktu sa njim, jer ćemo samo tako biti u vezi sa našim Gospodarom.

 

Poslanik, s. a. v. s., rekao je da je Kur'an Allahovo čvrsto uže. U Kur'anu nam se naređuje: "I svi se čvrsto Allahova užeta držite!" Svako uže ima dva kraja, a nama je naređeno da se držimo za jedan njegov kraj koji jeste Kur'an. Drugi kraj je kod Uzvišenog Gospodara. To nam simbolično govori da veza između nas i našeg Gospodara jeste Kur'an. Što se više za njega držimo, više smo u vezi sa Allahom. Onda kad ga napustimo, tada napuštamo ono što nas veže sa našim Stvoriteljem, tada napuštamo slamku spasa. Ko Kur'an uči i nad njim bdije, on je u vezi sa Allahom; ko ga napusti, on je izgubio vezu.

 

Rekao je Poslanik, s. a. v. s.: "Onaj u čijim prsima nema Kur'ana je poput tamne, prljave, prazne i porušene kuće". Bijedna li je takva kuća, isto kao što su bijedna i prsa bez Kur'ana! Napuštena kuća se nikome ne sviđa, osim lopovima i skitnicama. Ona je bezvrijedna, kao i osoba čija prsa su prazna od Kur'ana.

 

Nastavit će se