Zagubljena obilježja Islama: El-vela' vel-bera'

Ljubav prema vjernicima u ime Allaha i mržnja i odricanje od nevjernika u ime Allaha

 

Ljubav prema dobru i mržnja prema zlu, u ime Allaha, predstavljaju okosnicu našeg islamskog vjerovanja. Njegova važnost pogotovo dolazi do izražaja na našim prostorima gdje Bošnjaci žive na plimi i oseci neprijateljstava koja imaju za cilj izbrisati tragove Islama sa ovih prostora. A, za one, koji još uvijek vjeruju u fatamorganu sigurnog suživota s krvnicima spomenuću samo jednu riječ - Srebrenica ! A, pametnom je i išaret dovoljan. Stoga potenciranje na ovome uzvišenom principu naše vjere koliko je važno za nas u tolikoj mjeri je važno i za naša buduća pokoljenja kako bi živjeli u sigurnosti na svojoj zemlji u svojoj vjeri. 

 

Razlog gubljenja i ovoga uzvišenog znamenja naše vjere iz života mnogih muslimana jeste slabljenje osjećaja robovanja Allahu i ljubavi prema Njemu. Jer ljubav prema Allahu i robovanje je osnova iz koje proizilazi ljubav i prijateljevanje s vjernicima u ime Allaha, kao i mržnja i odricanje od nevjernika. Što čovjekovo robovanje i ljubav prema Allahu budu potpuniji, to će njegova mržnja i ljubav u ime Allaha biti potpuniji.

 

Međutim, pošto su strasti zavladale većinom ljudi i njihovi prohtjevi ih vode robovanju dunjaluku i težnji za položajima, njihova ljubav i prijateljstva su pod uticajem njihovih prohtjeva i razuma koji prepoznaje samo interes. 

 

U podsjećanju na ovaj uzvišeni princip naše vjere, mi najbolji uzor imamo u dvojici poslanika koji su najpotpunije obožavali Allaha. 

 

Ibrahim a.s. za kojeg Allah u Kur'anu kaže: 

 

" Divan uzor za vas je Ibrahim i oni koji su uz njega bili kada su narodu svome rekli: "Mi s vama nemamo ništa, a ni sa onima kojima se, umjesto Allahu, klanjate; mi vas se odričemo, i neprijateljstvo i mržnja će između nas ostati sve dok ne budete u Allaha, Njega jedinog, vjerovali. " 

 

(Al-Mumtehina, 4) 

 

Također u životu našega Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, imamo uzvišene primjere ljubavi i mržnje u ime Allaha. Allah o njemu kaže: 

 

" Muhammed je Allahov poslanik, a njegovi sljedbenici su strogi prema nevjernicima, a samilosni među sobom..." 

 

(Al-Feth, 29) 

 

Prilikom ugovora na Hudejbiji Poslanik je prinio kao žrtvu devu koja je bila vlasništvo Ebu Džehla, a koju su muslimani dobili kao plijen na Bedru. To je učinio kako bi razljutio mušrike. Iz ovoga događaja neki islamski učenjaci su izvukli pouku da je poželjno izazivati srdžbu nevjernika.

 

Cilj nam je upozoriti da se na Poslanikovu uputu treba gledati sveobuhvatno, a ne posmatrati ga samo kao Poslanika milosti, oprosta i ljubavi. Ovo također podrazumjeva da se ne smije ići ni u suprotnu krajnost. 

 

Ljubav u ime Allaha podrazumijeva davanje savjeta muslimanima i osjećaj samilosti prema njima kao i to da im se ukaže pomoć ako im je potrebna, moljenje Allaha za njih i upoznavanje s njihovim stanjem. 

 

Mržnja u ime Allaha podrazumijeva činjenje hidžre, ne poistovjećivanje sa nevjernicima, ne učestvovanje sa njima u njihovim praznicima...

 

Ovaj princip, ljubav i mržnja je svakako jedan od glavnih temelja našega vjerovanja i ima svoju primjenu i u odnosima s vjernicima. Vjernike volimo zbog njihova imana, ibadeta, stoga što vole Allaha, međutim ako neki od vjernika bude činio grijehe mi ćemo ga voljeti i prijateljevaćemo s njim, jer je vjernik i čini dobro, ali ćemo ga isto tako mrziti u onoj mjeri u kojoj bude radio grijehe. 

 

Bitno je znati da naša ljubav i mržnja moraju biti iznad svake ovosvjetske interesne sfere i moraju striktno biti podređeni Allahovim principima i biti samo u Njegovo ime. Imam Ahmed kaže o ljubavi u ime Allaha: " Da nikoga ne voliš žudeći za njegovim dunjalukom. " 

 

Moramo znati da su veze zasnovane na imanu i u ime Allaha jedine koje traju i opstaju. Dok će se sve one koje nisu u ime Allaha, na ovome ili onome svijetu pretvoriti u neprijateljstva. 

 

Ibn Abbas r.a. kaže: " Onaj ko bude volio i mrzio u ime Allaha, prijateljevao i proglašavao neprijatelje u ime Allaha; tako se stiče Allahovo prijateljstvo. Rob neće osjetiti slast imana, makar mnogo klanjao i postio, sve dok se ne bude ponašao u skladu s ovim. Većina prijateljevanja kod ljudi je bazirana na dunjalučkim interesima, a to im odista ništa neće koristiti. " 

__________