Savremeni i primitivni širk
šejh Selman ibn Fahd El-Awde 
Pod idolima, kipovima i tagutima podrazumijeva se sve ono što se obožava umjesto Allaha, ili zajedno sa Allahom kao i svako onaj kome se upućuje nešto od onoga što smije biti upućivano samo Allahu. Pogrešno je misliti da se ovime misli samo na drveće, kamenje, zvijezde ili pak nešto drugo što je obožavano mimo Allaha.
Obožavanje kamenja, drveća, zvijezda i sl. bilo je sukladno razumu primitivnih i naivnih beduina u džahilijetu. Neki od njih su obožavali kip od hurmi, a kada bi ogladnjeli, onda bi ga pojeli, dok su drugi, kao što spominje Ebu Redža' al-Ataridi, jedan od muhadremina (oni koji su živjeli u vrijeme Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, prihvativši Islam, ali ga nisu vidjeli), da su neki idolopoklonici tražili po pustinji četiri kamena, pa bi od tri kamena napravili tronožac za svoj lonac, a četvrti bi uzeli da mu se klanjaju. A ako ne bi našli kamen, onda bi uzimali pregršt zemlje, zatim bi na njega pomuzli ovcu i obožavali bi taj pregršt zemlje.
Međutim, kao što su ovi primjeri bili na nivou naivnog beduinskog razuma, i kao što je to slučaj do danas sa nekim primitivnim narodima, tako i današnja materijalistička civilizacija i njeno napredno društvo imaju različite vrste širka koji su u skladu sa nivoom razuma njenih pripadnika. Tako se susrećemo sa obožavanjem strasti, razuma, materije i sa faraonskim posvećivanjem osoba, sistema i zemaljskih zakona.
Prema islamkom učenju nema nikakve sumnje da pokoravanje ljudima u onim stvarima u kojima se smije pokoravati samo Allahu, predstavlja širk. Jer pokoravanje nekome koji naređuje da se čini nešto sto je haram, govoreći da je to halal ili zabranjuje nešto što je halal, govoreći da je haram, ili onome koji donosi i provodi zakone koji su u suprotnosti sa Allahovim, jeste vid širka.
Kao što nema nimalo sumnje da je širk rad po zakonima koji su u suprotnosti sa Alahovim zakonima. Ti zakoni se nameću ljudima da im se po njima sudi u slučajevima vezanim za njihovu imovinu, ubistva, i u pitanjima vezanim za njihovu čast i za njihova tijela.
Isto tako, prijateljevanje sa nevjernicima i munaficima, ljubav i osjećaj naklonosti prema njima predstavlja širk.
Pored ovih, postoje i mnoge druge vrste širka.
Svi Alahovi poslanici, sallAllahu alejhim ve sellem, dolazili su sa vjerovanjem tevhida, koje podrazumijeva obraćanje samo Allahu kroz ibadete, i koje negira svaku vrstu širka. Oni su to vjerovanje prezentirali ljudima kao jasno, lahko i jednostavno: "Obožavajte samo Allaha, vi pored njega drugog boga nemate !", (Al-A'raf 59). Tako je dužnost svakome onome koji poziva islamskom vjerovanju da ga prezentira kako su to činili Allahovi poslanici, sallAllahu alejhim ve sellem.
Nipošto ne smijemo kod ljudi izgraditi osjećaj da je pitanje tevhida i obožavanje samo Allaha, teško pitanje koje ne može razumijeti niti praktikovati sem malog broja ljudi. To je u suprotnosti sa stvarnošću prirodne vjere i suprotno je onome što nalazimo u životopisu našeg Poslanika. Poslaniku, sallAllahu alejhi ve sellem, bi dolazio beduin koji je cijeli život proveo u širku i idolopoklonstvu i kod Poslanika bi ostao kraći period za vrijeme kojeg bi mu Poslanik objasnio islam i tevhid. Nakon ovoga, on bi odlazio svom narodu govoreći da odbacuje sva dotadašnja božanstva i sve ono što je obožavano pored Allaha. Čak i kada bi mu došla njegova žena otjerao bi je govoreći joj da je Islam rastavio između nje i njega.
S kojom lahkoćom i sa koliko dubine je prihvatio Islam postavši od onih koji pozivaju u njega nakon što mu je postalo jasno da je on istina. Nakon ovoga nema nikakve potrebe da ljude opterećujemo onim od čega nemaju nikakve koristi, jer ova vjera se nalazi pred ljudima i svakome je jasna. Svaki čovjek, bez obzira da li je učen ili nije, sasvim lahko može razumijeti ajete i hadise vezane za tevhid, a nama ne preostaje ništa drugo nego da im pojasnimo značenja koja predstavljaju poteškoću za njih.
Nedopustivo je da nasljednici poslanika budu poput nekih profesora, da govore ljudima da je predmet težak kako bi "učenici" tražili dodatne časove koji će profesorima donijeti materijalnu korist.
Pazljivo čitanje samo jedne sure od pet ajeta dovoljno je muslimanu da ispuni njegovo srce ljubavlju prema Allahu i negovim veličanjem. To mu je dovoljno da spozna svoga Gospodara i njegovu jednoću i da pripiše svome Gospodaru sve osobine savršenstva, te da negira teze o postojanju bilo kakve mahane ili manjkavosti kod njegovog Gospodara. Pa koji musliman ne poznaje ovu suru? Zašto ne bismo krenuli od onoga što poznaje, da mu pojasnimo njegovo značenje i ono na šta upućuje. I zašto ga ne pozovemo da uzme iz Kur'ana ova bogatstva i da mu otkrijemo njegove poruke.
