Tumačenje kur'anskih ajeta koji su pogrešno shvaćeni - V dio

Riječi Uzvišenog Allaha: 

 

A onaj koji se suprotstavlja Poslaniku nakon što mu je Uputa jasnom postala i slijedi nešto drugo mimo puta vjernika, Mi ga usmjerimo onome čemu se okrenuo i Džehennemom ga pržimo , a užasno je to stjecište. (Prijevod značenja - En-Nisa, 115.)

 

II  DIO

 

Možemo lahko zaključiti iz kur'anskih riječi A onaj koji se suprostavlja Poslaniku nakon što mu je Uputa jasnom postala da je slijeđenje Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, i pokoravanje njemu od Upute Uzvišenog, Allaha i Pravog puta. Kako ne bi i bilo kada je to nerazdvojni dio našeg šehadeta  LA ILAHE ILLELLAH - MUHAMMEDUN RESULULLAH ?! Nakon što priznajemo i svjedočimo da je Uzvišeni Allah Svemogući Gospodar, posjednik najboljih imena i savršenih svojstava, Onaj Kome jedino pripada istinsko obožavanje i sve vrste ibadeta, pored Koga drugog istinskog božanstva nema i Kome niko nije sličan niti ravan, mi potvrđujemo da je resulullah, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Njegov poslanik, što neminovno znači da ga poštujemo, podržavamo, slijedimo i pokoravamo mu se. U sahih hadisu gdje meleki tumače Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem, jedan njegov san, oni kažu: Onaj ko je pokoran Muhammedu pokoran je i Allahu, a onaj ko je nepokoran Muhammedu nepokoran je i Allahu. (Buhari) jer on, u pitanjima vjere, nije ništa od sebe govorio, već je to sve objava koja mu se objavljuje, niti je došao od Uzvišenog Allaha među ljude bez važnog cilja i uloge. Kaže Uzvišeni Allah: I spustili smo ti Opomenu da bi objasnio ljudima ono što im se objavljuje. (Prijevod značenja - En-Nahl, 44.).

 

Primjetićemo poruku ovog ajeta da je opće slijeđenje Resula, sallallahu alejhi ve sellem, i prihvatanje njegove upute i puta nužno jednom muslimanu. Fikhska definicija sunneta je kod nekih pogrešno shvaćena, pa ćemo naići na namjerno ostavljanje sunneta. Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pod izgovorom da je sunnet nešto što je dobrovoljno i nema grijeha ako se ostavi, a ko hoće da ga  uradi, ima za to nagradu. Ovo nije rečeno da bi nekome bilo opravdanjem za nerad i ostavljanje prakse Božijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, već je došlo u kontekstu podjele ljudskih djela i njihovog razlikovanja i stepenovanja. Šta uraditi ako možemo obaviti samo jedno od dvoje: farz ili sunnet? U ovom slučaju daćemo prednost farzu, a ostavićemo sunnet ili ćemo ga naknadno obaviti. Ali ako neko uzme za svoju praksu napuštanje sunneta i rad protiv njega, smatrajući one koji ga se drže primitivnim, nema sumnje da je taj zaveden i da je od onih koji se   suprostavljaju Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. U ovom kontekstu shvatamo riječi Imama Ebu Hanife koji kaže: "Prokleo Allah onoga koji se suprotstavlja Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem, njime nas je počastio Allah i njime nas vodi spasu." (Ibnu Abdil-Berr, El-Intika')

 

Kur’anske riječi A onaj koji se suprotstavlja Poslaniku nakon što mu je Uputa jasnom postala ukazuju da je suprotstavljanje takvog konstantno i trajno, a to razumijemo iz trajnog oblika glagola sadašnjeg vremena koji ukazuje da se radnja ponavlja i traje. Dakle, prijetnja spomenuta u ovom časnom ajetu odnosi se na one koji su ustrajni u suprotstavljanju Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a ne na one koji se pokaju za ono na čemu su bili u prošlosti i poprave se, te se više na staro ne vraćaju.

 

Upotreba glagola prošlog vremena u kur’anskim riječima: nakon što mu je Uputa jasnom postala ukazuje na svršetak radnje tj. postajanja Upute jasnom, što ukazuje da nakon toga više nema mjesta niti mogućnosti da se vraća na zabludu i sumnje, osim ako slijedi svoje strasti i izmišlja laži na Islam. Nema potrebe da se nakon upoznavanja Upute i njenog postajanja jasnom, čovjek ponovo vraća na traženje dokaza njene ispravnosti i istinitosti. Zato se ne daje mogućnost onome koji je prihvatio Islam da ga napusti nakon što ga je dragovoljno i sa jasnim dokazima prihvatio.

 

Kur’anske riječi: nakon što mu je Uputa jasnom postala su vrlo precizne kao i sve druge u savršenoj Knjizi našeg Mudrog Gospodara. Iako je Uputa sama po sebi jasna i na čvrstim dokazima zasnovana, ipak ona nekada može ljudima biti nepoznata i nejasna, zbog njenog izvornog nepoznavanja, sumnji koje su ubacili oni koji skreću sa Pravoga puta ili traže zamjenu za njega u slijepim nagađanjima i filozofijama. Zato se nejasnoća Upute može vezati samo za ljude koji je nisu izvornu upoznali i prihvatili.

 

Riječi Uzvišenog Allaha: i slijedi nešto drugo mimo puta vjernika... su sastavni dio prethodnog svojstva i nikako se ne mogu izdvojeno od njega, a kamoli suprotno njemu, shvatati. Put iskrenih i istinskih vjernika, pravih muslimana, može biti samo onaj kojim je hodio Allahov poslanik, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem. Svaki drugi put je stranputica i lutanje. Sama lijepa namjera nije dovoljna da se, zaklanjajući se za nju, krše i mijenjaju islamski propisi. Kod Uzvišenog Allaha sama imena ne znače ništa ako iza njih ne stoje ispravna i propisana djela. U ovom kontekstu je i kur’anski ajet: To nije ni po vašim željama ni po željama sljedbenika Knjige: onaj ko radi zlo biće kažnjen za to i neće naći, osim Allaha, ni zaštitnika ni pomagača. (Prijevod značenja - En-Nisa, 123.) Pravi put nije onaj za koji ljudi pretpostavljaju da jeste, bez jasnog dokaza i utemeljenja u Allahovoj Knjizi i praksi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Kaže Uzvišeni Allah: Da se Istina povodi za njihovim strastima, zasigurno bi nered nastupio na nebesima i Zemlji i na onome što je na njima. (Prijevod značenja - El-Muminun, 71.) Pravi put se ne određuje prema onome na čemu je većina ljudi, već prema Allahovoj jedinoj ispravnoj vjeri - Islamu, onakvoj kakva ona jeste u biti i svom izvornom značenju. Kada bi se Allahova vjera povodila za većinom ljudi i utvrđivala glasanjem, onda bi to značilo da se Volja Uzvišenog Gospodara podređuje volji Njegovih stvorenja, i umjesto da On Uzvišeni bude obožavan slijeđenjem Njegovog Zakona i propisa, ljudi pokušavaju da pravo jedinog Stvoritelja, a to je obožavanje, pripišu sebi, nemoćnima i slabima. Kaže Uzvišeni Allah: Riječi Gospodara tvoga su vrhunac istine i pravde; Njegove riječi niko ne može promjeniti i On sve čuje i sve zna. Ako bi se ti pokoravao večini onih koji žive na Zemlji; oni bi te od Allahova puta odvratili; oni se samo za pretpostavkama povode i oni samo neistinu govore. (Prijevod značenja - El-En’am, 115.-116.)

 

Kako shvatiti, u ovom slučaju, hadise Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, u kojima podstiče svoj ummet na čuvanje džemata i na šta se misli pod pojmom džemat ?

 

Prenosi se od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: "Podjeliće se moj ummet  na sedamdeset tri skupine, sedamdeset dvije će u vatru, a jedna će u džennet, a to je džemat. (Ahmed i Ebu Davud - sahih-Albani) Abdullah ibni Mes’ud je govorio: "Džemat je ono što se slaže sa istinom makar bio sam." (Ibnu Asakir - Tarihu Dimišk). Kaže Imam Tirmizi:"A značenje džemata kod učenih  je da su to posjednici fikha, znanja i hadisa". Ibnu Hadžer kaže: "Islamski džemat znači da se držiš sunneta Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i onih koji se drže njega."

 

Dakle džemat je ono što je u skladu sa istinom bez obzira na malobrojnost njegovih sljedbenika u dotičnom trenutku. Oni čine jednu skupinu zajedno sa onima koji su bili prije njih na istom ispravnom pravcu, jer su svi okupljeni oko istine i pored toga što su živjeli u različitim vremenima. Ibrahim, alejhisselam, je nazvan ummetom iako je bio kao vjernik sam. Kaže Uzvišeni Allah: Zaista je Ibrahim bio ummet, skrušen Allahu, pravi vjernik i nije bio od mnogobožaca. (Prijevod značenja - En-Nahl, 120.)

 

Džemat se pojavljuje i u značenju skupine muslimana koja je uz halifu - predvodnika (velikog imama) i opšteg vladara muslimana u slučaju postojanja hilafeta. Kaže Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: "Onaj čovjek koji napusti pokornost i odvoji se od muslimanskog džemata, pa umre, umro je džahilijjetskom smrću, a ko se bude borio pod slijepom zastavom, srdeći se zbog nacije ili  pozivajući u naciju ili podržavajući naciju (tj. slijedeći svoje strasti, a ne Islam da mu bude najpreči) pa bude ubijen, to je džahilijjetska smrt." (Muslim) I kaže: "Ko kod svoga vladara vidi nešto loše (od postupaka koji ne dostižu nevjerstvo), neka se strpi, (tj.neka ne izlazi protiv njega i ne napušta ga) jer niko ko se odvoji od zajednice i za pedalj, neće umrijeti osim kao paganin!" (Muslim i Buhari).  Kaže Imam En-Nevevi u komentaru ovog hadisa: Umire kao što se umire u džahilijjetu kada je nered i nemaju imama (predvodnika u vjerskim i ovosvjetskim poslovima - tj. halife)

 

I kaže: "Onaj čovjek koji umre, a nije mu na vratu prisega (zavjet), umro je džahilijjetskom smrću." (Muslim) U slučaju da su muslimani u situaciji da nemaju hilafet, dužnost im je svima, u skladu sa svojim mogućnostima da rade na njegovom uspostavljanju i prema tome će biti i pitani. To je fardi kifaje i dovoljno je da ga neko u ummetu izvrši i tada spada odgovornost sa ostalih dok su u protivnom svi griješni, svako prema svojim mogućnostima. Kaže Imam El-Maverdi: "Vjeri kojoj je oduzeta vlast mijenjaju se propisi i brišu se njena obilježja." Kaže Imam El-Kurtubi: "Njegova uspostava je jedan od glavnih stubova vjere u kojem je jačina muslimana." Islamski Zakon prepušta vlast nad ummetom pretpostavljenima koji su nosioci vlasti, a to su halife, i određuje da je dužnost biti im u pokornosti u onome što je u skladu sa Kur’anom i sunnetom.  U ovom kontekstu je i ajet: O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i nadležnim između vas! A ako se u nečemu ne slažete, obratite se Allahu i Poslaniku, ako vjerujete u Allaha i drugi svijet! To je bolje i posljedice su ljepše! (Prijevod značenja - En-Nisa, 59.)  Ima mišljenja da se pod nadležnim smatraju  pretpostavljeni vladari tj.halife, a ima mišljenja da su to učeni. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem kaže: "Pokornost je samo u (ma’rufu-poznatom) vjerom odobrenom." (Buhari i Muslim)

 

I kaže: "Poslušnost i pokornost obaveza su muslimana u stvarima koje voli i ne voli, a koje ne vode u grijeh. Ukoliko se zapovijeda grijeh, tada nema poslušnosti ni pokornosti!" (Buharija, Muslim i Ebu-Davud)

 

I kaže: "Slušajte i pokoravajte se, pa makar vam naređivao abesinski rob čija je glava kao grožđica!" (Buhari)

 

I kaže: "Ko se meni pokori, pokorio se i Allahu, a ko prema meni griješi, griješi i prema Allahu. Ko se pokori mome zastupniku - i meni se pokorio, a ko se ogriješi o moga zastupnika - i o mene se ogriješio!" (Buhari i Muslim)

 

I rekao je: "Doći će vam namjesnici nakon mene, pa će vam dobročinitelj činiti dobro, a pokvarenjak zlo! Slušajte ih i budite pokorni u svemu što je u skladu s istinom i klanjajte iza njih! Ako budu činili dobro, to pripada i vama i njima, a ako budu činili zlo, to pripada vama, a protiv njih je!" (Taberi) Ovo ne znači da se neće naređivati dobro i odvraćati od zla, makar se radilo i o vladarima - halifama.

 

Ovi i njima slični hadisi ukazuju na obavezu pridržavanja džemata muslimana islamske države na čijem čelu stoji njen imam - halifa u vremenu kada postoji hilafet. U slučaju podjeljenosti ummeta koju danas nalazimo, nijedna skupina muslimana ne može tražiti da joj se da prisega na poslušnost koja se spominje u ovim hadisima, već je muslimani pomažu i staju uz nju u onolikoj mjeri u kolikoj se ona drži Kur’ana i sunneta Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem. Kaže imam Tahavi: "Mi smo prijatelji sa svakim muslimanom onoliko koliko je taj musliman pokoran Allahu, dželle šanuhu, a neprijateljujemo sa njim u omjeru njegove nepokornosti Allahu, dželle šanuhu". Kaže Imami Šafija: "Ako se desi da dođe do cijepanja muslimana, to je situacija kada nemaju svoga vođu i nemaju svoje države, te se oni rašire po zemlji, tada nije dozvoljeno kazati nijednom od njih da je svim muslimanima dužnost da se okupe oko njega."(Er-Risala)

  

Nastavit će se!!!

 

hfz. mr. Muhamed Porča