utorak, 15. siječnja 2013.

SMRT – zastani, uzmi pouku

Neka je slava i hvala Uzvišenom Allahu onolika kolika je Njegova veličina i koliko samo Njemu dolikuje. Nema drugog boga osim Njega.

Neka je salavat i selam na Allahovog Poslanika –sallallahu alejhi ve selleme-, na njegovu porodicu, časne ashabe i sve one koji slijede jedinu ispravnu i kod Uzvišenog Allaha priznatu vjeru islam do Sudnjega dana.

Smrt je uistinu surova i jeziva stvarnost. S njom će se suočiti svako živo biće i ne može je niko izbjeći. Ona se svakog trenutka dešava i svi će joj u oči pogledati, bez izuzetka. "Svako će živo biće smrt okusiti i Nama će se poslije vratiti." ( El-Ankebut, 57 )

Život ima samo jedan kraj, i svi će umrijeti, ali će se nakon toga mjesto povratka razlikovati. "... skupina u Džennet, a skupina u Džehennem." ( Eš-Šura, 7 )

U smrti je podsjećanje i upozorenje i ona je dovoljna kao opomena. Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme: "Smrt je dovoljna kao savjetnik".

Smrt je najjezivija propovijed, najužasnija stvar, čaša sa najneukusnijim i najmržim napitkom. Ona je događaj koji ruši sve strasti i prekida sve rahatluke i želje.

Ali, na veliku žalost, mi smo smrt zaboravili ili se pravimo da smo je zaboravili. Mrzimo spomen na nju i preziremo susret s njom, iako smo uvjereni da će se neminovno desiti. Čudno je kako čovjek, koji pameti ima, udobno živi i ne sprema se za smrt, a gleda kako smrt pobjeđuje i savladava njegove prijatelje i komšije.

Onaj ko je zaokupljen dunjalukom, predan njegovim varljivim čarima, zaljubljenik u njegove prohtjeve, nema sumnje da mu je srce nemarno prema sjećanju na smrt, a kada se podsjeti na nju, mrzi je i bježi od nje. Onaj ko se danas ne prisjeća smrti i ne sprema se za nju, sutra će ga iznenaditi, dok bude u nemaru prema njoj i zaokupljen nečim drugim.

Kaže Malik ibn Dinar : "Kada bi ljudi znali šta ih sutra čeka, ne bi nikada osjetili slast života."
 
Svaki vjernik koji danas strahuje, sutra će biti siguran, zbog prihvatanja pouke i zbog svojih dobrih djela. Ali, nažalost, mnogi ljudi uzaludno potroše svoj život u onome zbog čega nisu stvoreni, a kada ih smrt iznenadi, uzviknu : "Gospodaru moj, povrati me! Da uradim kakvo dobro u onome što sam ostavio." (El-Mu'minun, 99)

O nemarni čovječe, koliko si ti samo daleko od ovoga dana? Zašto ne radiš dok imaš dovoljno vremena i dok uživaš u zdravlju svoga tijela, i dok ti se melek smrti još nije primakao?

Prizori koje vidimo na mezarima najveći su vaz i najveća su pouka. Onaj koji nosi dženazu danas, sutra će biti nošen, a onaj koji se danas vrati kući sa mezarja, sutra će biti onaj od koga se ljudi vraćaju i ostavljaju ga usamljenog u njegovom kaburu, prepuštenog njegovim djelima. Ako budu dobra, dobra će biti i nagrada, a ako budu loša, kazna će biti žestoka.

Ali, malo je onih koji pouku uzimaju i rijetki su oni koji su marljivi.

Ko se nada kratkom životu i kome je smrt uvijek na umu, kao da je gleda, bez sumnje radit će za ahiret i iskoristiti svaki trenutak svoga života u pokornosti Allahu, subhanehu ve te'ala. Žalit će za svakim trenutkom kojeg je uzalud potrošio bez dobrog djela koje ga je moglo približiti Uzvišenom Allahu, a bit će sretan zbog dijela koja je uradio i veseo zbog prelaska u vječni život. Ovakav, uistinu, zaslužuje da mu se zavidi.

Mudri Lukman govorio je svome sinu : "O sine, nešto za što ne znaš kada će te zadesiti, spremi se za njega prije nego te iznenadi."
 
Neki od dobrih prethodnika govorili su : "Znaj kada pred čovjekom ne bi bilo ni brige ni straha ni kazne, osim smrtnih muka, dovoljno bi bilo da mu zagorča život i učini ga nesretnim, te da odbaci svoj zaborav i nemar." Ova stvar uistinu zaslužuje da se o njoj dugo razmišlja i da se za nju uveliko sprema, a kako i ne, kada znamo da poslije smrti dolazi kabur i njegove tmine, Sirat i njegova oštrina, obračun i njegova žestina. Strahote i strahote, čiju veličinu ne zna niko osim Allaha Uzvišenog.

KABUR

Kabur je prva stanica ahireta. A mi, šta je sa nama, pa smo zaboravili da se pripremimo za njega, a do naše selidbe ostaje samo da kažu : "Umro je taj i taj."

Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme : "Kabur je najstravičniji od svih prizora koje sam vidio."
 
Također, Poslanik -sallallahu alejhi ve selleme- je rekao: "Kabur je prva stanica ahireta, pa onaj ko u njemu bude spašen, lakše će mu biti ono što dolazi poslije. A onome ko ne bude spašen u kaburu, teže će biti ono što dolazi poslije."

Dragi brate, samo jedno razborito razmišljanje o kaburu, tako mi Allaha, dat će ti pravu sliku dunjaluka.

Zar da nakon ponosa imetka, nakon posluge i pratnje, nakon dvoraca i kuća, čovjekov kraj bude u ovoj tijesnoj i tamnoj rupi ?

Dragi brate, pogledaj i razmisli o stanju mrtvih i njihovom bolu. Tako mi Allaha, subhanehu ve te'ala, doći će ti ovaj dan, kao što je i njima došao, i doživjet ćeš ono što su i oni doživjeli, pa zato uzmi pouku i spremi se. Ne budi nemaran i ne zaboravi gdje ćeš se vratiti. Zamisli sebe na mjestu ovog ukopanog mejita. Tako mi Allaha, subhanehu ve te'ala, uistinu je velika blagodat što ti je Allah, subhanehu ve te'ala, pružio priliku da uzmeš pouku od drugih, a tebe nije učinio poukom drugima. Data ti je prilika da se obračunaš sa samim sobom i da se pripremiš za taj obračun, pa hajde, iskoristi ovu priliku dok slobodnog vremena ima.

Prenosi se od Poslanika -sallallahu alejhi ve selleme- da je rekao: "Kada se dženaza postavi pa kada je ljudi ponesu na ramenima, ako bude dobra, reći će: 'Požurite sa mnom!' A ako ne bude dobra, reći će onima koji je budu nosili: 'Teško meni, gdje me nosite?' Svako će čuti njen glas, osim čovjeka, a kada bi ga čovjek čuo, pao bi u nesvijest."

Allahov robe, zamisli da tebe nose, u kojem od ova dva stanja bi volio da budeš ?

Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme: "Tako mi Allaha, kada bi znali ono što ja znam, malo bi se smijali, a mnogo bi plakali i ne bi se u postelji sa ženama naslađivali, i izašli bi na poljane skrušeno Allaha moleći i plačući i svoje glave bi zemljom posipali."
 
Ove riječi upućene su ashabima, pa šta je s tobom, nemarni čovječe, koji uzalud vrijeme tratiš. Zabavljaš se, činiš grijehe prema Allahu, subhanehu ve te'ala, i danju i noću kao da pred tobom nema ni smrti, ni kabura, ni proživljenja, ni stajanja pred Allahom, subhanehu ve te'ala, i kao da nema Sudnjeg dana.

Prenosi se u jednom predanju da će čovjeku koji je bio razvratnik i griješnik, kada bude spušten u kabur zemlja reći: "Tako mi Allaha, dok si hodio po meni, bio si mi najmrži insan, a danas si došao u moju utrobu pa ćeš vidjeti šta ću s tobom uraditi."
 
Zamisli sebe, Allahov robe, u ovome pustom i tamnom kaburu kako slušaš ove priče. Tada ti neće koristiti ni kajanje, ni vika, ni plač, niti jecanje.

Također, prenosi se u hadisu da će mejitu, kada bude spušten u kabur doći dva meleka i pitati ga o njegovom Gospodaru, vjeri i poslaniku. Pa ako bude od onih koji su umrli s grijesima i nepokornošću, neće uspjeti dati odgovor.

Kabur će mu se stijesniti tako da će mu se rebra jedna s drugim pomiješati i bit će udaren željeznim maljem kojim bi se brdo moglo pretvoriti u prah. Otvorit će mu se prozor prema Džehennemu i vidjet će svoje mjesto u njemu. Osjećat će njegovu vrućinu i njegove žarke vjetrove i ostat će u svome kaburu u patnji, u skladu sa svojim djelima.

A ako mejit bude od onih koji su Allahu, subhanehu ve te'ala, bili pokorni i dobra djela činili, Allah, subhanehu ve te'ala, će ga učvrstiti i olakšati mu odgovor, učinit će njegov kabur svijetlim i prostranim, vidjet će svoje mjesto u Džennetu i kabur će mu se učiniti kao jedna od džennetskih bašča, sve do Sudnjeg dana.

Pa, Allahov robe, odaberi mjesto koje želiš. Šta ti je lakše: pokornost Allahu ili strahote koje čekaju nepokorne?

Tako mi Allaha, pokornost tvome Gospodaru mnogo je lakša.

Dragi brate! Da li ti je na umu trenutak rastanka, kada budeš ispraćao ovaj dunjaluk posljednjim pogledima, a dočkivao ahiret sa svim njegovim strahotama i teškoćama? I tada, polazak u udobnost, lijepu opskrbu i džennetske blagodati ili u vatru užarenu i vodu ključalu i oganj prženi?

Zato od sada, dok vremena ima i dok si u mogućnosti, radi djela koja će te, uz Allahovo dopuštenje, spasiti dolazećih strahota da ovaj dunjaluk napustiš smiren, veseo i radostan zbog susreta sa svojim Gospodarom i vječnim blagodatima koje ti je pripremio.

medinabosna.net