Realizacija vjerovanja u Allaha dželle še'nuhu, biva na sljedeći način:
Prvo:
Čvrsto ubjeđenje da je Gospodar svega stvorenog, onoga što mi vidimo i ne vidimo, samo Jedan, te da je On Jedini Tvorac i istinski Vladar svega, da je On Jedini koji svim upravlja i sve reguliše. Da je On onaj koji opskrbljuje, oživljava, usmrćuje, da je On onaj koji daje korist i štetu, dobro i zlo.
Nema gospodara osim Njega, On čini što hoće i sudi onako kako On želi. On uzvisuje ili ponižava onoga koga On hoće. Njemu pripada carstvo Nebesa i zemlje. On je onaj koji sve može, sve zna, i koji je o svemu obaviješten. On nema potrebu ni za čime, u Njegovoj ruci je sva vlast i svako dobro. On nema sudruga u onome što čini, niti ima onoga ko mu se može suprotstaviti u onome što odredi. Sva stvorenja u koja spadaju: meleki, ljudi i džinni su Njegovi robovi, koji ne mogu izaći iz okvira Njegove vlasti, htijenja i odredbe. Njegovim djelima nema broja, niti se brojčano mogu iskazati. Sva ova svojstva i odlike su samo Njegove i u tome nema nikoga Njemu ravnim. Niko ih istinski ne zaslužuje osim Njega, neka je slavljen i uzvišen. Nije dozvoljeno pripisati bilo koju od njih nikome osim Allahu Jedinom. Kaže Allah, dželle še'nuhu: "Reci: "O Allahu, koji svu vlast imaš, Ti vlast onome kome hoćeš daješ, a oduzimaš je od onoga od koga hoćeš; Ti onoga koga hoćeš uzvisuješ, a onoga koga hoćeš unizuješ; u Tvojoj ruci je svako dobro. Ti, uistinu, sve možeš!" (prijevod značenja Kur’ana, Al-Imran: 26) Zatim kaže: "Na zemlji nema ni jednog živog bića, a da ga Allah ne hrani. On zna gdje će koje boraviti i gdje će sahranjeno biti. Sve to ima u Jasnoj Knjizi." (prijevod značenja Kur’ana, Hud: 6) Zatim kaže: "Samo On stvara i upravlja! Uzvišen neka je Allah Gospodar svjetova!" (prijevod značenja Kur’ana, Al-A'raf: 54)
Drugo:
Čvrsto ubjeđenje da samo Allahu, džele še'nuhu, pripadaju najljepša imena i najuzvišenija svojstva od kojih se pojedina nalaze u Njegovoj plemenitoj knjizi i sunnetu zadnjeg Poslanika i Vjerovjesnika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.
Kaže Allah, dželle še’nuhu: "Allah ima najljepša imena i vi Ga zovite njima, a klonite se onih što iskreću Njegova imena - kako budu radili, onako će biti kažnjeni!" (prijevod značenja Kur’ana, Al-A'raf: 180)
Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Allah, dželle še’nuhu ima 99 imena, ko ih nauči i po njima bude postupao, ući će u Džennet, On je nepar (ar. vitr) i voli nepar." (muttefekun alejhi)
Vjerovanje u Allahova lijepa imena i svojstva, se zasniva na dva principa:
Prvo:
Čvrsto ubjeđenje da je Gospodar svega stvorenog, onoga što mi vidimo i ne vidimo, samo Jedan, te da je On Jedini Tvorac i istinski Vladar svega, da je On Jedini koji svim upravlja i sve reguliše. Da je On onaj koji opskrbljuje, oživljava, usmrćuje, da je On onaj koji daje korist i štetu, dobro i zlo.
Nema gospodara osim Njega, On čini što hoće i sudi onako kako On želi. On uzvisuje ili ponižava onoga koga On hoće. Njemu pripada carstvo Nebesa i zemlje. On je onaj koji sve može, sve zna, i koji je o svemu obaviješten. On nema potrebu ni za čime, u Njegovoj ruci je sva vlast i svako dobro. On nema sudruga u onome što čini, niti ima onoga ko mu se može suprotstaviti u onome što odredi. Sva stvorenja u koja spadaju: meleki, ljudi i džinni su Njegovi robovi, koji ne mogu izaći iz okvira Njegove vlasti, htijenja i odredbe. Njegovim djelima nema broja, niti se brojčano mogu iskazati. Sva ova svojstva i odlike su samo Njegove i u tome nema nikoga Njemu ravnim. Niko ih istinski ne zaslužuje osim Njega, neka je slavljen i uzvišen. Nije dozvoljeno pripisati bilo koju od njih nikome osim Allahu Jedinom. Kaže Allah, dželle še'nuhu: "Reci: "O Allahu, koji svu vlast imaš, Ti vlast onome kome hoćeš daješ, a oduzimaš je od onoga od koga hoćeš; Ti onoga koga hoćeš uzvisuješ, a onoga koga hoćeš unizuješ; u Tvojoj ruci je svako dobro. Ti, uistinu, sve možeš!" (prijevod značenja Kur’ana, Al-Imran: 26) Zatim kaže: "Na zemlji nema ni jednog živog bića, a da ga Allah ne hrani. On zna gdje će koje boraviti i gdje će sahranjeno biti. Sve to ima u Jasnoj Knjizi." (prijevod značenja Kur’ana, Hud: 6) Zatim kaže: "Samo On stvara i upravlja! Uzvišen neka je Allah Gospodar svjetova!" (prijevod značenja Kur’ana, Al-A'raf: 54)
Drugo:
Čvrsto ubjeđenje da samo Allahu, džele še'nuhu, pripadaju najljepša imena i najuzvišenija svojstva od kojih se pojedina nalaze u Njegovoj plemenitoj knjizi i sunnetu zadnjeg Poslanika i Vjerovjesnika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.
Kaže Allah, dželle še’nuhu: "Allah ima najljepša imena i vi Ga zovite njima, a klonite se onih što iskreću Njegova imena - kako budu radili, onako će biti kažnjeni!" (prijevod značenja Kur’ana, Al-A'raf: 180)
Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Allah, dželle še’nuhu ima 99 imena, ko ih nauči i po njima bude postupao, ući će u Džennet, On je nepar (ar. vitr) i voli nepar." (muttefekun alejhi)
Vjerovanje u Allahova lijepa imena i svojstva, se zasniva na dva principa:
Prvi: Ubjeđenje da Allah, dželle še’nuhu ima najljepša imena i najuzvišenija svojstva, koja upućuju na svojstva potpune savršenosti, bez bilo kakve manjkavosti ili nedostataka. Njemu ništa nije slično, i On nema sudruga u bilo kojem svom svojstvu, niti bilo koje stvorenje ima udjela u nečemu što je svojstveno samo Njemu.
Jedno od Njegovih imena je Živi. On posjeduje svojstvo života i stroga nam je obaveza (ar. vadžib) potvrđivati Mu to svojstvo, na način koji dolikuje Njegovoj uzvišenosti i savršenstvu.
Taj život je savršen i beskonačan, i on objedinjuje više vidova savršenstva kao što su znanje, moć itd.
Ovaj život nema početka niti kraja, on je oduvjek i trajaće zauvjek.
Kaže Allah, dželle še’nuhu: "Allah je - nema boga osim Njega - Živi i Vječni! Ne obuzima Ga ni drijemež ni san!" (prijevod značenja Kur'ana Al-Baqara: 255)
Drugi: Allah, dželle še’nuhu, je potpuno čist od bilo kakvih manjkavosti ili nedostataka kao što su: san, nemoć, neznanje, nepravda itd. On je takođe čist od bilo kakve sličnosti sa stvorenjima.
Stroga je obaveza nijekanje svega onoga što je Allah, dželle še’nuhu, sam sebi zanijekao ili što Mu je zanijekao Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, koji je ubjeđen da je Allah, dželle še’nuhu, opisan svim svojstvima savršenstva, suprotnih svojstvima manjkavosti, od kojih je Uzvišeni čist. Tako kada Allahu, dželle še’nuhu, negiramo svojstvo sna ili drijemež, automatski Mu potvrđujemo svojstva savršene vječnosti i života. Negiranje bilo kojeg svojstva manjkavosti ili nedostatka, sadrži u sebi potvrđivanje nekih od svojstava savršenstva. On je savršen, a sve mimo Njega je manjkavo. Kaže Uzvišeni: "Niko nije kao On! On sve čuje i sve vidi!" (prijevod značenja Kur'ana, Aš-Šura: 11) Zatim kaže: "A Gospodar tvoj nije nepravedan prema robovima Svojim." (prijevod značenja Kur’ana, Fussilat: 46) Zatim je rekao: "Allahu ne može ništa umaći ni na nebesima ni na Zemlji." (prijevod značenja Kur’ana, Fatir: 44) Zatim kaže: "Gospodar tvoj ne zaboravlja." (prijevod značenja Kur’ana, Maryam: 64)
Vjerovanje (iman) u Allahova, dželle še’nuhu, imena, svojstva i djela je jedini put spoznaje Allaha, dželle še’nuhu. Uzvišeni je na ovom svijetu Svojim robovima učinio nedostupnim Njegovo viđenje, ali im je zauzvrat dao da kroz ono što vide, saznaju da postoji njihov Gospodar, te da bi Ga na osnovu te spoznaje obožavali.
Tako na primjer mnogi obožavaoci obožavaju svoje idole, mnogobošci obožavaju kipove, a musliman obožava Allaha Uzvišenog, Onoga koji je utočiste svemu, nije rodio i rođen nije, i niko Mu ravan nije.
Prilikom potvrđivanja Allahu, dželle še’nuhu, Njegovih lijepih imena treba obratiti pažnju na sljedeće stvari:
1. Vjerovanje da Allahu pripadaju sva lijepa imena spomenuta u Kur'anu i sunnetu, bez bilo kakvog oduzimanja ili dodavanja istih. Kaže Uzvišeni: "On je Allah - nema drugog boga osim Njega, Vladar, Sveti, Onaj koji je bez nedostatka, Onaj koji svakog obezbjeđuje, Onaj koji nad svima bdi, Silni, Uzvišeni, Gordi, Hvaljen neka je Allah, On je vrlo visoko iznad onih koje smatraju Njemu ravnim." (prijevod značenja Kur’ana, Al - Hašr: 23)
U sunnetu je zabilježeno da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, čuo čovjeka kako uči dovu: "Allahumme inni es'eluke bienne lekel-hamdu, la ilahe illa ente el-mennanu bedi'us-semavati vel-erdi ja zel-dzelali vel-ikram ja hajju ja kajjum; pa je rekao Poslanik, sallallalhu alejhi ve sellem: "Znate li čime je molio Allaha? Rekoše: "Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju. Reče: "Tako mi Onoga u čijoj ruci je moja duša, molio je Allaha Njegovim najvećim imenom kojim kada Ga se moli odazove se, i kada se od Njega traži udovolji." (bilježe ga Ebu-Davud i Ahmed)
2. Vjerovanje da je Allah, dželle še’nuhu, sam Sebe nazvao, opisao i pohvalio Svojim lijepim imenima, i da Njegovi robovi nemaju nikakvog udjela u tome, te da ta imena nisu izmišljena niti stvorena.
3. Vjerovanje da svako Allahovo, dželle še’nuhu, lijepo ime upućuje na određeno značenje usko vezano za to ime, i to na najuzvišeniji način bez nedostataka i manjkavosti.
Obavezno je vjerovanje kako u imena, tako i u značenja i svojstva na koja ona upućuju.
4. Obavezno poštivanje i uvažavanje svojstava na koja upućuju Allahova lijepa imena, bez lišavanja Allaha, dželle šanuhu, bilo kojeg atributa ili svojstva, i bez iskrivljavanja njihovih pravih značenja.
5. Vjerovanje u svaki propis na koji ukazuje sve i jedno Allahovo, dželle šanuhu, ime, kao i vjerovanje u sve što proizilazi iz toga.
Radi boljeg shvaćanja ovih pet stvari navešćemo kao primjer jedno od Allahovih, dželle šanuhu, imena – Es-Semi' (onaj koji sve čuje).
a) Vjerovanje da je ovo ime, "Es-Semi'", jedno od Allahovih imena koje je spomenuto u Kur'anu i sunnetu.
b) Vjerovanje da je Allah sam Sebe nazvao tim imenom i da ga je On objavio u Svojoj svetoj knjizi.
c) Vjerovanje da ovo ime, "Es-Semi'", sadrži svojstvo sluha i da je sluh jedno od Allahovih svojstava.
d) Obaveza poštivanja i uvažavanja svojstva sluha, koje proizilazi iz imena "Es-Semi'", bez lišavanja Allaha, dželle še’nuhu, tog svojstva i bez iskrivljavanja značenja istog.
e) Vjerovanje da Allah, dželle še’nuhu, sve čuje, svaki glas, bez obzira na njegovu jačinu i intenzitet, kao i vjerovanje u ono što proizilazi iz toga, tj. da Allah, dželle še’nuhu sve nadzire, i da Ga se treba bojati, uz čvrsto ubjeđenje da Allahu dželle še’nuhu ništa ne može ostati skriveno.
Prilikom potvrđivanja svojstava Allahu, dželle še’nuhu, treba se pridržavati slijedećeg:
1. Potvrđivanje svih svojstava, onakvih kakva su, spomenutih u Kur'anu i sunnetu, bez nijekanja bilo kojeg Allahovog svojstva i bez iskrivljenja njegovog izvornog značenja.
2. Čvrsto ubjeđenje da Allahu, dželle še’nuhu, pripadaju samo svojstva savršenstva, te da je On čist od bilo kakve mane ili nedostatka.
3. Stroga zabrana poređenja Allahovih svojstava sa svojstvima Njegovih stvorenja, jer Allahu ništa nije slično, radilo se o Njegovim svojstvima ili djelima. Kaže Uzvišeni: "Niko nije kao On! On sve čuje i sve vidi!" (prijevod značenja Kur’ana, Aš- Šura: 11)
4. Potpuno odustajanje od bilo kakvog pokušaja spoznaje kakvoće tih svojstava, niko osim Allaha nema znanja o tome.
5. Vjerovanje u svaki propis koji proizilazi iz tih svojstava, kao i rad po tim propisima.
Radi lakšeg shvatanja svega navedenog navešćemo primjer jednog od Allahovih svojstava - uzdizanje, uzvisivanje iznad 'Arša (el-istiva’).
a) Potvrđivanje Allahu, dželle še’nuhu, svojstvo uzdizanja iznad 'Arša, i čvrsto ubjeđenje da Allahu pripada to svojstvo koje se spominje u Kur’anu. Kaže Uzvišeni: "Milostivi se nad 'Aršom uzvisio" (prijevod značenja Kur’ana, Taha: 5)
b) Potvrđivanje ovog svojstva Allahu, dželle še’nuhu, na način koji samo Njemu dolikuje. Značenje ovog svojstva je Allahovo uzdizanje iznad 'Arša na način koji samo Njemu dolikuje.
c) Stroga zabrana poređenja uzdizanja Uzvišenog sa uzdizanjem i uzvisivanjem Njegovih stvorenja. Allah, dželle še’nuhu, nije ovisan o 'Aršu niti ima neku potrebu za njim a što se tiče uzdizanja ili uzvisivanja Njegovih stvorenja ono proističe iz potrebe ili oskudice za tim. To potvrđuju Allahove riječi: "Niko nije kao On! On sve čuje i sve vidi!" (prijevod značenja Kur’ana, Aš-Šura: 11)
d) Neupuštanje u razmišljanje o kakvoći Allahovog, dželle še’nuhu, uzdizanja iznad 'Arša. Način samog tog čina je stvar nedostupna za shvatanje i poimanje ljudima (ar. gajb), koju ne poznaje niko osim Uzvišenog.
e) Ono što proizilazi iz vjerovanja u ovo svojstvo je potvrđivanje uzvišenosti i gordosti Allahu, dželle še’nuhu, na način kakav samo Njemu priliči, zbog Njegovog uzdizanja i uzvisivanja iznad svih Njegovih stvorenja uopšte, kao i usmjeravanje srca ka Njemu Uzvišenom. Tako onaj koji pada licem na tle obraća Mu se riječima "Slavljen neka je moj Gospodar Najuzvišeniji." (Subhane Rabbije-l-e'ala)
Treće:
Čvrsto ubjeđenje da je samo Uzvišeni Allah jedino i istinito božanstvo, te da samo On zaslužuje da se obožava i da On nema sudruga. Kaže Uzvišeni: "Mi smo svakom narodu poslanika poslali: "Allahu se klanjajte, a kumira se klonite!" (prijevod značenja Kur’ana, En-Nahl: 36)
Nijedan od poslanika nije poslan a da svome narodu nije govorio, kaže Uzvišeni: "Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate!" (prijevod značenja Kur’ana, Al-A'araf: 59) Kaže Uzvišeni: "A naređeno im je da se samo Allahu klanjaju, da Mu iskreno kao pravovjerni, vjeru ispovjedaju." (prijevod značenja Kur’ana, Al-Bayyinah: 5)
Buharija i Muslim bilježe hadis u kome Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže obraćajući se Mu’azu, radijallahu anhu: "O Mu'aze, znaš li koje je Allahovo pravo kod Njegovih robova, i koje je pravo robova kod Njega? Rekao sam: "Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju. Reče: "Allahovo pravo kod njegovih robova je da ga obožavaju i da Mu druga ne pripisuju a pravo robova kod Njega je da ne kazni od njih onoga koji Mu druga ne bude pripisivao."
Jedini istinski bog je Onaj kojeg srca za Boga prihvataju i kojeg obožavaju, Onaj prema Kojem se srca ispunjavaju ljubavlju, osjećajući da im je dovoljna nada u Njega, moleći i pomoć tražeći samo od Njega, bojeći se i strahujući samo od Njega. Kaže Uzvišeni: "To je zato što Allah - postoji, a oni kojima se oni pored Allaha klanjaju - ne postoje, i zato što je Allah uzvišen i velik." (prijevod značenja Kur’ana Al-Hadždž:62)
Važnost vjerovanja u Božiju jednoću (ar. tevhid)
Njegova važnost se odražava u sljedećim stvarima:
1. Bit vjere Islama, njen prvi i posljedni cilj je da ljudima predoči Božiju jednoću.
2. S tim ciljem je Allah, dželle še’nuhu, stvorio stvorenja, slao poslanike i objavljivao knjige; zbog njega su se ljudi i džini podijelili u dvije skupine; vjernike i nevjernike, sretne i nesretne.
3. On je prva obaveza koju prihvata onaj koji ulazi u Islam, i on je zadnja stvar sa kojom vjernik napušta ovaj svijet.
Realizacija i sproveđenje vjerovanja u Božiju jednoću
Realizira se na taj način što će čovjek očistiti svoje vjerovanje od bilo kakvih primjesa širka, novotarija i grijeha.
Realizacija se dijeli na obaveznu i neobaveznu tj. pohvalnu.
Obavezna realizacija biva sproveđenjem triju stvari:
1. Čišćenje vjerovanja od primjesa politeizma koje negiraju osnove vjerovanja.
2. Čišćenje vjerovanja od novotarija koje umanjuju ili negiraju dio vjerovanja vezanog za naredbe i zabrane, ili koje negiraju osnove vjerovanja, ukoliko su od te vrste.
3. Čišćenje vjerovanja od grijeha koji utiču na njega i umanjuju nagradu za njegovu ispravnu realizaciju.
Što se tiče neobavezne, tj. pohvalne realizacije, tu ubrajamo sljedeće primjere:
a) Realizacija stepena dobročinstva (ar. ihsan).
b) Realizacija stepena potpunog ubjeđenja (ar. jekin).
c) Realizacija potpune strpljivosti (ar. sabur) koja se ogleda u tome da se vjernik ne jada i ne žali nikome osim Allahu, dželle še’nuhu.
d) Molbe i potražnje ne upućivati nikome osim Allahu.
e) Realizacija potpunog oslanjanja na Allah, dželle še’nuhu (ar. tevekkul), koji se ogleda u ostavljanju nekih dozvoljenih stvari koje su od uzročnika izliječenja kao što su učenje ajeta i dova oboljelom (ar. rukja) ili kao što je kauterizacija.
f) Realizacija stepena potpune ljubavi prema Allahu, dželle še’nuhu, koja se ogleda u činjenju dobrovoljnih djela (ar. nafila).
Ko realizira i sprovede vjerovanje na gore navedene načine, može uz Allahovu pomoć biti siguran od vječne patnje u Džehennemu. A onaj čije vjerovanje bude potpuno, i uz to ostavi male i velike grijehe, siguran je na ovom i na onom svijetu. Kaže Uzvišeni: "Allah neće oprostiti da Mu se neko drugi smatra ravnim, a oprostiće manje grijehe od toga, kome On hoće." (prijevod značenja Kur’ana, An-Nisa': 48), a zatim kaže: "Biće sigurni samo oni koji vjeruju i vjerovanje svoje s mnogobštvom ne miješaju; oni će biti na pravom putu." (prijevod značenja Kur’ana, Al-An'am: 82)
Nasuprot vjerovanju u Allahovu jednoću je politeizam (ar. širk)
Postoje tri vrste širka:
1. Veliki širk, koji negira osnove vjerovanja i kojeg Uzvišeni Allah nikome ne oprašta, osim ko se iskreno pokaje i promijeni. Ko umre čineći veliki širk ostaće vječno u vatri. Veliki širk je da rob uz Allaha obožava još nekoga, da ga moli i da se oslanja na njega, da ga voli i boji ga se, kao što se voli Allah ili Ga se boji kao što se Allaha treba bojati. Kaže Uzvišeni: "Ko drugog Allahu smatra ravnim Allah će mu ulazak u Džennet zabraniti i boravište njegovo će Džehennem biti; a nevjernicima neće niko pomoći." (prijevod značenje Kur’ana, Al-Maida: 72)
2. Mali širk, je onaj širk koji krnji cjelovitost vjerovanja, on je sredstvo koje vodi u veliki širk kao naprimjer zaklinjanje nekim mimo Allaha ili činjenje djela radi nekog drugog osim Allaha (ar. rija’).
3. Skriveni širk, vezan za namjere želje i stremnje. On može biti prve ili druge gore navedene vrste. Prenosi se od Mahmuda ibn Lebida, radijjallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ono čega se najviše za vas bojim je skriveni širk." Rekoše: "A šta je to skriveni širk, Allahov poslaniče?" Reče: "Činjenje dijela radi ljudi." (bilježi ga imam Ahmed)
Definicija obožavanja (ar. ibadet)
Obožavanje obuhvata sve ono što Uzvišeni Allah voli i čime je zadovoljan, od vjerovanja, djela srca ili organa, tj. sve ono čijim se činjenjem približiva Allahu, dželle še’nuhu. U obožavanje spada sve što je propisano Allahovom knjigom ili sunnetom Njegovog poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Neke od vrsta ibadeta su: ibadet srca, kao što je vjerovanje u šest imanskim temelja, oslanjanje na Allaha, strah i ljubav prema Njemu itd. Neki od tih ibadeta su vidljivi kao što su: namaz, post, zekat, hadždž. Ibadet je ispravan samo ako je sazdan na dvije osnove:
Prva osnova je iskreno i čisto obožavanje samo Uzvišenog Allaha ne pripisujući Mu druga. Kaže Uzvišeni: "Iskreno ispovjedanje vjere je dug Allahu! A onima koji pored Njega uzimaju zaštitnika: "Mi im se klanjamo samo zato da bi nas što više Allahu približili" - Allah će njima, zaista, presuditi o onome u čemu su se oni razilazili. Allah nikako neće ukazati na pravi put onome ko je lažljivac i nevjernik." (prijevod značenja Kur’ana, Az-Zumar: 3) I kaže Allah, dželle še'nuhu: "A naređeno im je da se samo Allahu klanjaju, da Mu iskreno, kao pravovjerni, vjeru ispovjedaju." (prijevod značenja Kur'ana, Al-Bayyina: 5)
Druga osnova je slijeđenje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u onome sa čim je on došao. To jeste da rob radi ono što je radio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na način kako je to on činio bez dodavanja ili oduzimanja bilo čega. Ovo je značenje šehadeta: "Muhammed je Allahov Poslanik." Kaže Uzvišeni: "Reci: "Ako Allaha volite mene slijede i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti!" (prijevod značenja Kur’ana, Ali-Imran: 31), a potom kaže: "Ono što vam Poslanik da uzmite, ono što vam zabrani toga se klonite." (prijevod značenja Kur’ana, Al-Hašr: 7) Zatim je rekao: "I tako Mi Gospodara tvoga oni neće biti vjernici dok za sudiju u sporovima međusobnim tebe ne prihvate i da onda zbog presude tvoje u dušama svojim nimalo tegobe ne osjete i dok se sasvim ne pokore." (prijevod značenja Kur’ana, An-Nisa': 65)
Stepen potpunog obožavanje se realizira sa dvije stvari:
Prva: Potpuna ljubav prema Allahu, dželle še’nuhu, na način da se ta ljubav i ono što On voli predpostavi nad bilo čim drugim.
Druga: Osjećaj potpune poniženosti i skrušenosti prema Uzvišenom Allahu tako da se rob potčini Uzvišenom čineći ono što On naređuje, a ostavljajući ono što On zabranjuje.
Robovanje Allahu, dželle še’nuhu, obuhvata potpunu ljubav i potčinjenost Njemu uz nadu i strah od Njega u isto vrijeme. Primjenom ovih navedenih načela rob realizuje čin robovanja Uzvišenom Tvorcu. Osnovni cilj robovanja je postizanje Allahove, dželle še’nuhu, ljubavi i Njegovog zadovoljstva.
Allah, dželle še’nuhu, voli da Mu se Njegov rob približava činjenjem onoga što mu je On propisao i naredio. Kad god rob poveća činjenje dobrovoljnih ibadeta, Allah, dželle še’nuhu, ga približi Sebi, i poveća mu stepen kod Sebe. Sve ovo biva uzrocima ulaska u Džennet Allahovom dobrotom i milošću. Kaže Uzvišeni: "Molite se ponizno i u sebi Gospodaru svome, ne voli On one koji se previše glasno mole." (prijevod značenje Kur'ana, Al-A'raf: 55)
Dokazi i znakovi Allahove jednoće
Postoji mnogo dokaza i znakova Allahove jednoće. Onaj ko ih bude promatrao i o njima pomno razmišljao, neupitno će doći do ubjeđenja o Allahovoj jednoći, vezanoj za Njegova djela, lijepa imena i svojstva, i shvatiće da je samo Njegovo pravo da bude obožavan. Navodimo samo neke od tih dokaza i znakova, mada su oni mnogoborojni:
a) Veličina i preciznost stvaranja svemira, broj stvorenja u njemu, te savršena preciznost poretka koji u njemu vlada. Ko bude razmišljao o stvaranju nebesa i zemlje, sunca i mjeseca, te stvaranju čovjeka, životinja, biljaka, sigurno će doći do zaključka da sva ta stvorenja moraju imati jednog savršenog Tvorca, koji zaslužuje da bude obožavan. Kaže Allah, dželle še’nuhu: "Mi smo po Zemlji nepomične planine razmjestili da ih ona ne potresa, i po njima smo staze i bogaze stvorili da bi oni kuda žele stizali. I to što je nebeski svod osiguran Naše je djelo, a oni se ipak okreću od znamenja koja su na njemu. I noć i dan Njegovo su djelo, i Sunce i Mjesec, i svi oni nebeskim svodom plove." (prijevod značenja Kur’ana, Al-Anbija': 31-33) A zatim kaže: "I jedan od dokaza Njegovih je stvaranje nebesa i zemlje, i raznovrsnost jezika vaših i boja vaših; to su zaista, pouke za one koji znaju." (prijevod značenja Kur’ana, Ar-Rum: 22)
b) Ono s čim su došli poslanici, poslani od Allaha, dželle še’nuhu, koji ih je pomogao mnogim dokazima i znakovima, upućuje na Allahovu jednoću i savršenstvo. Propisi koji su robovima objavljeni su jasan dokaz da je to djelo svojstveno samo Uzivšenom Tvorcu. To je djelo Onoga koji zna šta je za Njegove robove dobro a šta zlo. Kaže Allah, dželle še’nuhu: "Mi smo izaslanike naše s jasnim dokazima slali i po njima knjige i terezije objavljivali da bi ljudi pravedno postupali." (prijevod značenja Kur’ana, Al -Hadid: 25) A zatim kaže: "Reci: "Kad bi se svi ljudi i džinnovi udružili da sačine jedna ovakav Kur’an, oni, kao što je on, ne bi sačinili, pa makar i jedni drugima pomagali." (prijevod značenja Kur’ana, Al-Isra': 88)
c) Prirodna urođena osobina, koju je Uzvišeni usadio u srca svih ljudi, pomoću koje čovjek dolazi do priznanja i svjedočenja Allahove jednoće. Ta prirodnost posebno dolazi do izražaja u trenucima kada čovjeka zadesi neka nedaća ili poteškoća, tada se on vrati Allahu moleći samo Njega za pomoć. Kada bi čovjek bio sačuvan od svih sumnji, strasti i požuda koje slabe osjećaj prirodne potrebe za Tvorcem, osjetio bi da srce potvrđuje i svjedoči postojanje Jednog, Jedinog, Savršenog Tvorca koji je jedinstven u svojim djelima, imenima i svojstvima, te da je On jedini koji zaslužuje obožavanje. Također bi osjetio potpunu predanost onome što je propisano ljudima od Allaha, dželle še’nuhu. Kaže Uzvišeni: "Ti upravi lice svoje vjeri kao pravi vjernik, vjeri, djelu Allahovu, prema kojoj je On ljude načinio, - ne treba da se mijenja Allahova vjera, jer to je prava vjera, ali većina ljudi to ne zna, - obraćajući mu se predano! Bojte se Njega i obavljajte molitvu, i ne budite od onih koji Mu druge ravnim smatraju." (prijevod značenja Kur'ana, Ar-Rum: 30-31)
Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Svako dijete se rodi sa prirodnim osjećajem za postojanje Allaha, te njegovi roditelji od njega načine Židova, kršćana ili vatropoklonika, kao što životinja donese na svijet svoje mladunće zdravo i normalno, vi na njemu ne primjetite falinku niti sakatost. Zatim je proučio: "Vjeri, djelu Allahovu prema kojoj je On ljude načinio." (bilježi ga Buharija)
S arapskog prevela grupa studenata
Islamski Univerzitet u Medini
