subota, 5. siječnja 2013.

Propisi razvoda braka

Fikh

 

Propis razvoda braka se razlikuje od situacije do situacije i od okolnosti do okolnosti, tako da nekada može biti dozvoljen (mubah),  nekada pokuđen (mekruh),  nekada zabranjen (haram), zatim pohvalan (mustehab), a nekada je i obavezan (vadžib)

 

Piše: Semir Imamović

 

Razvod braka je dozvoljen u slučaju ženine neposlušnosti i trpljenja štete od njene strane. Pohvalan je u slučaju da žena ne voli svoga muža i da od njegove strane trpi štetu i nepravdu. Razvod u tom slučaju je u skladu sa velikim fikhskim pravilom: "Nema štete, niti nanošenja štete." (Prenose Ahmed i Ibn Madže). 

 

Pokuđen je, (a kod nekih islamskih učenjaka zabranjen) u slučaju da nema nikakvog jasnog povoda za njim, a dokaz za to su riječi Poslanika, s.a.v.s: "Najružnija dozvoljena stvar Allahu, s.v.t., je razvod braka." (Prenose Ebu Davud i Ibn Madže). Poslanik, s.a.v.s., je u ovom hadisu nazvao razvod braka dozvoljenim (halalom), iako je prezren kod Allaha, što jasno upućuje na to da je razvod braka pokuđen (mekruh), ako za njega ne postoji  povod, a razlog zbog kojeg se smatra pokuđenim, jeste raskidanje bračnog ugovora, koji sa sobom nosi mnoge koristi na koje podstiče ova vjera. Nažalost, svjedoci smo sve veće prisutnosti bezrazložnih razvoda braka u redovima vjernika i vjernica, što normalno kvari sliku Islama i onih koji ga praktikuju. Zar vjernici i vjernice ne treba da budu milost društvu u kojem žive i jasan uzor u rješavanju problema koji se dešavaju među njima, prije svega bračnih problema. Nije li apsurdno to što neki među nama, bez ikakvog razloga, posežu za razvodom braka, a zatim se proglašavaju sljedbenicima Poslanika (vjerovatno misleći da je sljeđenje Poslanika obično samo u nošenju brade, korištenju misvaka i sl.), kritikuju druge i punim ustima govore o veličini islamskog ahlaka (morala), islamske solidarnosti i samilosti!

 

Obavezan je u slučaju da se jedan od supružnika ne pridržava Allahove vjere, ostavlja i nemaran je prema temeljima vjere (namazu, postu, čistoći), ili ustrajava u stvarima koje su jasno zabranjene, prije svega stvarima koje direktno ruše njegovu čast, kao što je razvrat (blud), drogiranje i sl.

 

Također, razvod braka obavezan je u slučaju da se čovjek zakune da neće prilaziti ženi, zatim prođu četiri mjeseca od te njegove zakletve, a on se ne povrati od nje, što je u skladu sa riječima Allaha, s.v.t.: "Oni koji se zakunu da ženama svojim neće prilaziti, neka četiri mjeseca pričekaju! Ako se vrate od zakletvi svojih, Allah prašta i Milostiv je, a ako se odluče na razvod, Allah sve čuje i vidi." (Prijevod značenja - El-Bekare, 226- 227.)

 

Zabranjen je za vrijeme mjesečnog i postporođajnog ciklusa žene i za vrijeme čistoće u kojoj je čovjek imao odnos s njom.

 

Uslovi ispravnosti razvoda

 

Dva su uslova da bi  razvod braka šerijatski bio ispravan:

 

1.  Podobnost osobe koja traži razvod, a podobnost podrazumijeva  slobodan izbor i prisutnost pameti. Na osnovu ovog uslova neispravan je: 

 

- Razvod pod prisilom (odnosi se na nepravednu prisilu), tj. razvod kojim se otklanja prisila, prijetnja ili nepravda. Dokaz za to su riječi Allaha s.v.t: "Onaj ko zaniječe Allaha, nakon što je povjerovao, osim onoga koji to uradi pod prisilom, a srce mu ostane smireno u vjeri, takvog čeka Allahova srdžba i velika kazna."(Prijevod značenja - En-Nahl, 106.) Allah, s.v.t., ne priznaje nevjerstvo (kufr) pod prisilom, ukoliko ono ne bude u čovjekovom srcu, tako isto ne priznaje (ne smatra ispravnim) razvod , koji je iznuđen pod prisilom, s tim da je razvod braka na puno manjem stepenu od nevjerstva. (Ovakav vid zaključivanja učenjaci usuli fikha nazivaju " El kijasu-l-evla" tj. analogija prioriteta). Dokaz iz sunneta Allahovog Poslanika, s.a.v.s., za neispravnost prisilnog razvoda su riječi Poslanika, s.a.v.s.: "Nema razvoda, niti  oslobađanja od ropstva pod prisilom." (Prenose Ahmed, Ebu Davud i Ibn Madže).

 

- Razvod u stanju opravdanog gubitka pameti, kao što je nesvijest, spavanje, ludost, liječnička narkoza i opijenost pod prisilom. Ako bi čovjek, u jednom od spomenutih stanja, izgovorio riječi razvoda, njegov razvod bi se smatrao nevažećim. Dokaz za to su riječi Alije, r.a.: "Svaki razvod je dozvoljen (ispravan), osim razvoda osobe koja je izgubila pamet (bilo privremeno, bilo trajno). (Predaju prenosi Buharija u svome Sahihu). Kao dokaz da je razvod nevažeći u ovom slučaju može nam poslužiti činjenica da je razum  (pamet) jedan od faktora (činioca) za koji se veže obaveznost (teklif) u Islamu. 

 

2. Upotreba odgovarajućeg izraza (ovo je drugi uslov za ispunjavanje razvoda).

 

Treba znati da se izrazi koji se koriste za razvod braka, mogu podijeliti u dvije vrste:

 

- Jasni izrazi (El elfaz es-sariha), izrazi koji su u osnovi postavljeni za razvod, kao što je riječ razvod i njene izvedenice.

 

-  Dvosmisleni izrazi (El elfaz el kinaijje), izrazi koji se koriste za razvod i za druge stvari kao što su: idi, izađi, slobodna si, idi svojima, želim se odmoriti od tebe, ostavljena si i sl. Jasni izrazi povlače za sobom razvod braka bez obzira  da li ih čovjek  izgovara ozbiljno ili u šali, prema riječima Poslanika, s.a.v.s.: "Tri stvari se smatraju ozbiljnim i onda kada se čovjek šali: brak, razvod i vraćanje razvedene žene." (Ahmed, Ebu Davud, Ibn Madže). Za razliku od njih, dvosmisleni izrazi ne povlače za sobom razvod braka, ako nisu popraćeni srčanom namjerom. Znači, ako bi čovjek rekao ženi: “Razvedena si,  dajem ti razvod, razvjenčana si i sl., ona bi time bila razvedena, bez obzira da li je on u srcu imao namjeru za razvodom ili ne, a ako bi joj rekao: idi svojima, izlazi iz kuće i sl., bit će razvedena samo u slučaju da je imao namjeru razvoda u srcu.

 

Islamski učenjaci su izdvojili tri slučaja u kojima dvosmisleni izrazi imaju isti propis kao i jasni izrazi (tj. povlače za sobom razvod braka), bez obzira da li su popraćeni srčanom namjerom ili ne :

 

1.  u slučaju rasprave između muža i žene,

 

2.  u slučaju srdžbe i

 

3.  u slučaju da žena traži razvod.

 

U ova tri slučaja dvosmisleni izrazi zahtijevaju razvod, pa makar čovjek rekao: "Nisam imao namjeru za razvodom" - jer postoji jasan pokazatelj (indicija) da je imao namjeru, a Allah najbolje zna.

 

Tradicionalni i novotarski razvod

 

Tradicionalni razvod je razvod koji se dogodi na propisan način (u skladu sa Kur’anom i Sunnetom) što podrazumijeva dvije stvari :

 

- Da razvod bude za vrijeme ženine čistoće u kojoj nije bilo odnosa, i traje dok ne prođe iddet (priček).

 

- Da bude jedan razvod.

 

Kaže Allah, s.v.t.: "O Vjerovjesniče, kad htjednete žene da pustite, vi ih u vrijeme pričeka pustite…" (Prijevod značenja - Et-Talak, 1.) Kaže Abdullah ibn Mesud u komentaru riječi "u vrijeme pričeka" (u vrijeme koje je  pogodno za priček), tj. u vrijeme njihove čistoće u kojoj nisu imale odnos sa muževima. Kaže šejh Abdurrahman Saćdi u komentaru navedenog ajeta: "Tj. pustite ih radi pričeka, što znači da ih pustite za vrijeme čistoće, u kojoj niste imali odnos s njima. Samo takvim razvodom stvara se pogodna prilika za jasan priček (iddet). U suprotnom, ako ih pustite za vrijeme mjesečnog ciklusa (hajza), period tog mjesečnog ciklusa se neće ubrajati u sveukupni rok pričeka (iddeta), što će normalno povećati trajanje pričeka. Također, ako ih razvedete u čistoći, u kojoj ste imali odnos sa njima, nećete biti sigurni da li su trudne ili ne, a samim tim nećete znati koju vrstu pričeka su obavezne ispoštovati. (Tefsiru-l-kerimi-rrahman fi tefsiri kelami-l-mennan 805 str.) 

 

Novotarski razvod

 

Nasuprot tradicionalnom razvodu je novotarski razvod, koji može imati jedno od tri značenja :

 

1. Da se dogodi u periodu mjesečnog, ili postporođajnog ciklusa (nifasa),

 

2. da se dogodi u čistoći, u kojoj su čovjek i žena imali odnos i ne znaju da li se dogodila trudnoća, ili ne i

 

3. da čovjek jednom riječju (odjednom) razvede ženu tri puta (da joj kaže: "Razvedena si, tri puta). Prva dva značenja smatraju se novotarskim razvodom u vremenu, a treće značenje se smatra novotarskim razvodom u broju. Novotarski razvod je zabranjen u svakom slučaju, a dokazi za jegovu zabranu su sljedeći:

 

Riječi Allaha, s.v.t.: "Puštanje može biti dva puta, pa ili ih velikodušno zadržite, ili im na lijep način razvod dajte." (Prijevod značenja - El-Bekare, 229.)

 

Riječi Allaha, s.v.t.: "O Vjerovjesniče, kada htjednete žene da pustite, vi ih u vrijeme pričeka pustite. (Prijevod značenja - Et-Talak, 1.) Tj. u vrijeme čistoće, u kojoj niste imali odnose s njima, (kako je to protumačio Abdullah ibn Mesud).

 

Rekao je Poslanik, s.a.v.s., kada je do njega došla vijest da je čovjek razveo ženu tri puta odjednom: "Zar da se izigrava sa Allahovom Knjigom, a ja sam među vama."

 

Također, kada je obaviješten da je Abdullah ibn Omer, r.a., razveo ženu u periodu mjesečnog ciklusa (hajza), Poslanik, s.a.v.s., se naljutio i naredio mu da vrati ženu.

 

Prenosi se od Omera, r.a., da je udarao svakog onog ko je razveo ženu tri puta odjednom.

 

Kaže šejh Salih Fevzani: "Sve ovo upućuje na obavezu sprovođenja šerijatskih propisa vezanih za razvod, strogog paženja na vrijeme i broj, koje je šerijat odredio za njega i izbjegavanje svakog vida razvoda, koji je suprotan Poslanikovoj praksi. Međutim, mnogi ljudi ne razumiju te propise, ili su nezainteresovani za njih, što ih često dovodi u neugodnu situaciju, ili situaciju kajanja, nakon čega pokušavaju na sve načine  naći izlaz iz nevolje u kojoj se nalaze i iznuditi šerijatska rješenja, koja će im pomoći. Nije li produkt toga izigravanje sa Allahovom Knjigom? (El mulehhasu-l-fikhijju 2/310).

 

U slučaju da se ipak dogodi novotarski razvod, da li je on punovažeći, ili ne?

 

Kaže učenjak Muhammed ibn Ismail es-Sanani (u Subulu-s-selamu 3/301 str.): "Nakon što smo saznali da je novotarski razvod zabranjen, ostaje da vidimo da li je  punovažeći ili ne? Islamski učenjaci su se razišli oko toga, a  ono na čemu je većina njih, jeste da je on punovažeći. Dokaz za to im je jedna od predaja  hadisa Abdullaha ibn Omera, r.a, koju je zabilježio Buhari, u kojoj se kaže: "To što sam uradio, brojalo mi se  jednim razvodom."


Kaže učenjak Ebu Velid Muhammed ibn Ahmed ibn Rušad el-Kurtubi u Bidajetu-l-mudžtehidu: "što se tiče prvog pitanja, tj. da li je novotarski razvod punovažeći ili ne, većina islamskih učenjaka smatra da je razvod, koji se dogodi u menstrualnom periodu, punovažeći, prema riječima Poslanika, s.a.v.s., u hadisu Abdullaha ibn Omera, r.a.: "Naredi mu neka je vrati" (Hadis prenosi skupina- džemat) Kažu: "Vraćanje može biti samo u slučaju da se dogodio razvod. Također, kao dokaz uzimaju predaju koju bilježi Imam šafija od Halida, a ovaj od Ibn Džurejdža. U toj predaji se navodi da su Ibn Džurejdž i oni koji su bili sa njim, pitali Nafia:" Da li se razvod Abdullaha ibn Omera smatrao punovažećim u vrijeme Poslanika, s.a.v.s.”, na što je ovaj potvrdno odgovorio. Prenosi se od Abdullaha ibn Omera, r.a., da je on davao takvu fetvu drugima. (Bidajetu-l-mudžtehidu 3/ 1050).