Hutba od Muhameda al Šerifa
Ashabu Sebt ljudi subote. To su bili građani iz Benu Israila, koji su bili iskušani sabatom, danom kad su trebali da ostave svoje dunjalučke poslove i posvete se Allahu. Cijelu sedmicu su hvatali ribu, ali sa slabim uspjehom. A na subotu, kad su trebali da ne rade ništa, riba bi im dolazila sama. Iskušenje od Allaha!
I upitaj ih o gradu kraj mora koji se ogriješio o subotu, kad im je riba sama dolazila, a ne ostalim danima. Mi smo ih iskušali time, jer su oni se običavali buniti protiv Allahove volje.
Grupa stanovnika ovog grada, nasilnika, nezadovoljnih Allahovom odredbom, su smislili plan kako da izigraju ovu naredbu. Oni bi ostavljali mreže u petak, a uzimali bi ih u nedjelju, i sva riba od subote bi se hvatala. Stanovništvo ovog grada se tad podjelilo, kad su vidjeli ovaj grijeh koji se čini. Jedni od njih su ih pokušali savjetovati i upozoravati ih na strašne posljedice njihovih dijela, naređavajući dobro i zabranjivajući zlo. Drugi su smatrali da oni nemaju nikakve odgovornosti za ono što se radi, i oni su se brinuli o svojim stvarima, misleći da će Allah kazniti samo one koji čine ovaj grijeh. I kad je grupa među njima rekla: Zašto govorite ljudima koje će Allah uskoro uništiti sa žestokom kaznom? Slušajte pažljivo odgovor onih koji pozivaju u pokornost Allahu: Kažu: Da bi se oslobodili odgovornosti pred Allahom, a možda će se oni pobojati Allaha. Iz dva razloga: Prvi: Da bi mi bili čisti pred Allahom jer smo pokušali da ih zaustavimo. I drugi: Možda će oni kad čuju pobojati se Allaha i okrenuti mu se. Samo ova grupa je preživjela. Pa kad su oni zaboravili na opomene koje su im se davale, Mi smo spasili one koji su zabranjivali zlo, a uništili smo one koji su griješili žestokom kaznom, jer su se oni bunili Allahovoj volji i prelazili granice koje su im zabranjene i Mi smo im rekli: Budite majmuni prezreni i odbačeni. U toku jedne noći oni su pretvoreni u svinje i majmune.
Draga braćo i sestre, u ljudskoj prirodi je da želi da čini dobra dijela, i da želi da spriječi loša.Čak i da je on ili ona sama, napuštena od ostalih takva osoba još uvijek osjeća da mora da naređuje dobro i zabranjuje zlo.
Odavde je i osobina našeg ummeta da ne želi da čini dobro samo sebi, već mi moramo podsticati i druge da čine dobra dijela, mi moramo biti pokretna snaga. I mi se nesmijemo samo kloniti lošeg, mi moramo da ga i zabranjujemo. To će nam biti tema danas: Amr bi maruf ve nahi an al munker.
Draga braćo i sestre, kad bi svi muslimani imali id-kartice, na njima bi pisala osobina nosioca. I da je ta kartica valjana, na njoj bi trebalo pisati: Ovaj ili ova naređuju dobro i zabranjuju zlo jer tako nas je Allah opisao: Vi ste narod najbolji od svih koji se ikad pojavio: tražite da se čine dobra dijela a od nevaljalih odvraćate i u Allaha vjerujete. (3;110) Dobro i loše. Kad dođe do ovog izbora ljudi se dijele na dvije grupe. Prva je ona koja podstiče na dobro i odvraća od zla. Ovo su mumini i muminke, oni koji će biti u Allahovoj milosti: A vijernici i vijernice su prijatelji jedni drugima: traže da se čine dobra dijela, a od nevaljalih odvraćaju, i molitvu obavljaju i zekat daju, i Allahu i Poslaniku Njegovu se pokoravaju. To su oni kojima će se Allah sigurno smilovati. Allah je doista Silan i Mudar.(9;76). Kuran nam obećava da su pobjednici vijernici koji naređuju dobro i zabranjuju od zla. I Allah nas uči da je On prokleo narode prije nas jer su oni izgubili ovu osobinu: Jezikom Davuda i Isaa, sina Merjemina, prokleti su od sinova Israilovih oni koji nisu vjerovali zato što su se bunili i uvijek granice zla prelazili: jedni druge nisu odvraćali od grešnih postupaka koje su radili. Ružno li je zaista kako su postupali.(5;78-79). Kad neki narod ne uspije da izvrši naredbu naređivanja dobra i zabranjivanja zla, njihve dove prestaju da budu primljene. Resul savs kaže: Kunem se Onim koji drži moju dušu u Svojim rukama, ili ćete naređivati dobro a od zla odvraćati, ili će Allah na vas spustiti kaznu pa će te Ga prizivati a vaše dove neće biti primljene. Hadis prenosi Ahmed i Tirmizi.
Naša Qudva(primjer) savs cijeli svoj život je proveo u naređivanju dobra i zabranjivanju zla. Kad je stigao u Medinu, prva stvar koju je poručio muhadžirima i ensarijama kad su se skupili da ga dočekaju bila je: Abdullah ibn Selam kaže: Kad je Resul savs stigao u Medinu, ljudi su pohitali da ga dočekaju. I ja sam bio među njima i kad sam ugledao njegovo lice, znao sam da to nije lice čovjeka koji laže. Prva stvar koju je rekao bila je: O ljudi, širite selam, hranite gladne, i klanjajte noću kad drugi spavaju, učićete u Džennet sa mirom.(Ibn Madže).
Naša Qudva savs bi naređivao dobro a zabranjivao zlo u svim slojevima društva. Vidimo ga savs kako savjetuje muslimansku omladinu: Omer ibn Abu Salama kaže: Bio sam mali dječak, pod pažnjom Poslanika savs, kad su mi ruke skakale po tanjiru, jedući odavde i odande. Allahov Poslanik savs mi reče: O dječače, reci Bismillah, jedi desnom rukom, i jedi ispred sebe. Ibn Abu Seleme kaže: Nakon toga, uvijek sam jeo onako kako me je naučio Poslanik savs.(Buhari i Muslim).
I naša Qudva savs je podsticao na dobro među muslimanskim ženama: Zejneb, žena Abdullaha ibn Masuda, kaže: Allahov Poslanik nam se obratio: O žene: Dajite sadaku pa makar i od svog nakita.(Buhari i Muslim).
I naš primjer savs nije izostavljao ni svoje žene kad bi trebalo nešto zabraniti. Aiša ra kaže da je jednom rekla Poslaniku savs: Pogledaj Safije.Želeći time da ukaže kako je ona kratkog rasta. Pa je rekao Poslanik savs: Rekla si riječi koje kad bi se pomiješale sa svom vodom iz mora, prevagnule bi.(Abu Dawud). Aiša kaže da poslije toga ne bi nikad nikog spomenula na način na koji mu se ne dopada ni za sve na svijetu.
Ovo je ono o čemu nas naš din uči: potpomaganje dobra i odvraćanje od zla. Ovo je ono na što su prvi muslimani davali zakltvu: Ubaada ibn Samit ra kaže: Dali smo zakletvu Poslaniku savs da ćemo se pokoravati u onome što volimo i što ne volimo, i da se nećemo boriti protiv naših emira, i da ćemo stajati na strani istine gdje god bila, bez da se bojimo kritike odakle god došla, Allaha radi.(Buhari i Muslim).
Alim Kirz Harisi bi običavao ići kod onih što čine loša dijela, pa bi ih upozoravao na njihove grijehe koje čine, pa bi ga oni napadali i udarali dok ne bi pao u nesvijest u lokvi krvi. Ali on nikad ne bi prošao pored njih a da ih ne posavjetuje.( Iz Sijar ul Alim od imama Zehebija). Sjećam se jednom u islamskoj školi kad mi je došao mali dječak i počeo mi pričati šta će dobiti na svoj rođendan. Ja sam bio iznenađen, jer rođendani su nešto što mi ne nalazimo u našem kompletnom načinu života, nešto u čemu mi ne treba da učestvujemo. Ostatak razreda je znao šta Islam kaže o rođendanima i onda su svi odjednom počeli da viču: Nema više rođendana!. I bilo mi je veoma drago zbog načina na koji su reagovali i podsjetilo me je na dane kad sam ja odrastao u neislamskoj školi, gdje nije bilo nikoga ko bi zabranjivao zlo, a naređivao dobro.
Kao što Numan ibn Bešir ra kaže: Kaže Resul savs: Primjer onoga koji je čvrst na Allahovim granicama i onoga koji ih krši je kao primjer ljudi na brodu. Neki od njih su na a neki ispod palube. Oni na donjem dijelu broda su htjeli da naprave rupu na brodu da bi pili vodu, da ne bi morali se penjati gore na palubu i uznemiravati one gore. Kaže Resul savs: Ako im oni gore dozvole da učine ono što su naumili, svi će potonuti. A ako ih zadrže svi će se spasiti.(Buhari).
Kad neko naređuje dobro a zabranjuje zlo, treba da ima sljedeće osobine:
1) Znanje
2) Sabur, kao što je Lukman učio svoga sina
3) Pravedan, ne zaboraviti dobro koje još postoji u dotičnoj osobi
4) Hikmet, mudrost
5) Blagost prema onome koga savjetuješ
Naređivanje dobra a zabranjivanje zla ne znači da prospemo ljutnju iz naših srca ili da se svetimo za učinjenu nam nepravdu. Naš cilj je da dotična osoba primi uputu, nešto što nas možda tjera da progutamo svoj ponos ponekad. Drugi put, kad je takva situacija, mi moramo povrijediti nečija osjećanja. Ali samo alim i onaj koji ima mudrost mogu tačno ocijeniti situaciju. Povrijediti osjećanja muslimana ili javno ga ponižavati nam nije cilj i metod, za na primjer nekoga ko prvi put dođe u džamiju. Ovo su metodi onih koji nisu poučeni karakteristikama daija.
Zaključno, ima mnogo načina na koje neko naređuje dobro a zabranjuje zlo pa probaj neke od sljedećih:
- Sa dersom koji podstiče
- Sa pismima/letcima
- Sa islamskim kasetama kao hedijom
- Islamskim novinama
- Sa pismom određenoj osobi kojoj je potreban savjet
Lista je dugačka.
A ko želi da uspije pa ovdje mu je put:
I neka među vama bude onih koji će na dobro pozivati i tražiti da se čini dobro, a od zla odvraćati, oni će šta žele podstići.(3;104). Počnimo od danas praktikovati naređivanje dobra i zabranjivanje zla i počnimo od muslimana kojeg vidimo u ogledalu.
_______________________________________________________
