Hutba od Muhameda al Šerifa
Kad je Ibrahim as završio gradnju Kabe, Allah mu je naredio da obznani ljudima hadž. Ibrahim je tad zapitao Allaha: O, Allahu! Kako će moj glas doći do svih tih ljudi? Allah mu je tad rekao da je njegova dužnost da samo objavi hadž, a da je na Allahu da učini da poziv stigne svim ljudima. Ibrahim as se tad popeo na Arafat i povikao najjačim glasom: O, ljudi! Allah vam je zasigurno propisao hadž, pa obavljajte ga !
Allah je objavio u Kuranu: I oglasi ljudima hadž! Dolaziće ti pješke i na kamilama iznurenim; dolaziće iz mjesta dalekih.(22;27). Od tada pa do dana današnjeg, milioni i milioni muslimana se odazivaju pozivu poslanika Ibrahima as. Možda ćete i vi ove godine biti među onima koji će se odazvati na ovaj poziv.
Amr ibn As kaže: Kad je Islam ušao u moje srce, otišao sam Allahovom Poslaniku i rekao: Pruži ruku da ti dadnem zakletvu na vjernost. Poslanik savs je pružio, ali sam ja povukao svoju. On me savs upita: Šta ti je Amre? Ja mu rekoh: Hoću ali pod jednim uslovom? A koji je to uslov? upita me on savs. Da mi Allah oprosti - ja mu rekoh. Tada reče Poslanik savs: Zar ti nisi znao da Islam briše sve što je bilo prije njega, i da hidžra briše sve što je bilo prije nje, i da hadž briše sve što je bilo prije njega.(Muslim).
Hadž je peti stub na kojem stoji Islam. Allah ga je učinio obaveznim svakom muslimanu i muslimanki koji su u mogučnosti, najmanje jednom u životu. Allah je objavio: Hodočastiti Hram dužan je, Allaha radi, svaki onaj koji je u mogučnosti; a onaj koji neće da vjeruje - pa zaista Allah nije ovisan ni o kome.(3;97).
Hadž briše sve počinjene grijehe. Abu Hurejra kaže: Čuo sam Poslanika savs da kaže: Onaj koji obavi hadž, ne čineći nikakva loša djela, vraća se slobodan od grijeha, kao od majke rođen.( Buhari).
Hadž je jedan od najvećih djela neko može da uradi u svome životu. Abu Hurejra kaže: Upitan je Poslanik savs: Koje je djelo najbolje? Pa kaže: Iman u Allaha i Njegova Poslanika. A zatim? A zatim džihad na Allahovom putu. A zatim? Hadž mebrur - hadž primljen kod Allaha.
Abu Šasa kaže: Računao sam dobra djela koja čovjek radi. Vidio sam da su namaz i post džihad za tijelo. A sadaka je džihad za imetak. Ali je hadž džihad i za tijelo i imetak.
Hadž je veliki džihad. (Ne u smislu da postoji veliki i mali džihad. op. p). Aiša ra je upitala Poslanika savs: Vidimo da je džihad najbolje djelo. Zar ga nećemo i mi žene raditi onda? Resul savs joj odgovori: Najbolji džihad je primljen hadž. Našto Aiša reče: Nakon što sam ovo čula od Poslanika savs, neću nikad prestati raditi hadž.
Dova hadžije se prima. Kaže Resul savs: Mudžahid na Allahovom putu, hadžija i onaj koji vrši umru su Allahovi pozvanici. On ih je pozvo i oni su mu se odazvali. Oni ga mole i On će im dati šta traže. (Ibn Madže i ibn Hibban).
U islamskim knjigama historije, stoji zapisano da je na dan Arefata, stojao neki čovjek iz Turkmenistana na Arafatu, u hadžu. Sa njegove lijeve strane je mogao samo vidjeti muslimane kako dove i plaču i mole Allaha. Isto tako i sa desne strane. On nije zano njihov jezik, niti je znao šta traže, ali su mu se na kraju oči ispunile suzama i on je podigao ruke i rekao: O Allahu, daj i meni ono što oni traže. Pa mu je Allah primio dovu.
Nema dana u kojem sunce izađe a da je draži Allahu od dana Arefata. Kaže Resul savs: Nema dana u kojem Allah oslobađa više od svojih robova iz Vatre, kao na dan Arefata. I On im se zaista približi, i ponosi se sa njima pred melecima, riječima: Šta oni traže? (Muslim). A u drugom hadisu: Zaista se Allah ponosi ljudima na Dan Arafata pred stanovnicima nebesa, sa riječima: Pogledajte moje robove koji su mi došli nepočešljani i prašnjavi.
Abdullah ibn Mubarek prenosi: Otišao sam Sufjanu ibn Ujejnu, na Dan Arafata. Našao sam ga gdje kleči, ruke digao prema nebu, a suze mu kvase obraze i bradu. Okrenuo se kad me vidio, pa sam ga upitao: Među ljudima koji su se ovdje sakupili na hadžu, koji je od njih u najgorem stanju? Kaže: Onaj koji misli da mu Allah neće oprostiti.
Aiša ra bi viđala Poslanika savs kako klanja nočni namaz dok mu pete ne bi popucale. Pa bi ga upitala: Zboga čega to radiš, kad ti je Allah oprostio sve grijehe, i prošle i buduće? A on bi savs odgovarao: Pa kako onda da ne budem zahvalan rob.
Kad je ovako radio Poslanik savs, pa šta bi trebali da radimo mi kad čujemo o Džennetu i oprostu grijeha onima koji obave hadž? Jel to znači da kad se vratimo sa hadža treba da se vratimo u neposlušnost u kojoj smo možda bili prije nego smo otišli? Jel to znači da nam je Džennet garantovan bez obzira kakav grijeh počinili poslije hadža? Nažalost mnogi ovako misle a to je opasno zavaravanje.
Načićete u mnogim hadisima u vezi hadža, definiciju "hadž mebrur". A znate li šta to znači? To znači prihvaćen hadž. Prihvaćen hadž je onaj u kojem se pokorava Allahu, u njemu, a i nakon hadža. Drugi kažu da je hadž mebrur onaj koji je prihvaćen, i da je jedan od njegovih znakova da čovjek radi bolja djela nego kad je otišao, tj njegovo stanje se poboljšalo nakon hadža, i da je on prestao sa grijesima koje je činio prije hadža.
Jednom sam vidio grupu hadžija svu izljepljenim naljepnicama na majicama i šeširima:"Hadž mebrur 1997". Tad sam se sjetio ibn Omera koji je bio na samrtnoj postelji, pa ga je njegov sin podsjećao na sva dobra djela koja je on učinio sa Poslanikom savs i njegovim savs ashabima. Ibn Omer mu reče: Šuti! Zar ti ne znaš od koga Allah prima dobra djela? Samo od bogobojaznih!
Kad se Ali ibn Husein spremao za hadž, kad je obukao ihrame i sjeo na kamilu, da bi krenuo za Mekku, njegovo lice je promjenilo boju, on je drhtao i plako, nije mogao ni telbiju da izgovori. Pa ga je neko upitao: Šta ti je? Kaže: Bojim se da ako je izgovorim, da će mi biti odgovoreno: Da nisi nikad došao i da nikad ne budeš sretan.
Sa takvim duhom, trebamo ići Allahovoj milosti i Njegovom oprostu, prvoj Allahovoj kući na zemlji, Kabi u Mekki.
Možda se čuli da je na hadžu 1996 poginulo oko 600 na džemretima. To se desilo oko podneva. Ja sam bio tamo od sabaha, čekajuči da bude podne pa da bacim kamenčiće. Pola sata prije podne, talas ljudi je prešao preko nas, kao domine. Ja sam već od prije razmišljao da ako naiđe tako jedan val, najbolje je popeti se na kakav autobus ili nešto. Tad sam vidio da mnogi baš to rade i znao sam da je situacija kritična. Moj prijatelj mi reče: Šta ćemo sad? Vidio sam da nema teorije da se mi izvučemo iz tog mora ljudi, pa smo odlučili da nastavimo i da bacimo kamenčiće.
Mnogo ljudi je tu umrlo. Cjeli dan su ambulante jurile. Tada sam bio toliko izmoren da sam se spustio na zemlju i sjeo, oslonivši se na nekoga i nisam ni primjetio da je to bila žena. Tada sam shvatio šta je Resul savs mislio kad je rekao da će na Sudnjem danu ljudi biti goli, pa ga je Aiša ra upitala: Zar neće gledati jedni druge? Pa je on savs rekao: O Aiša, to stanje je mnogo gore.
Na putu nazad, vidio sam malo hlada i stazu koja je vodila prema jednoj kući. Vlasnik, jedan stariji čovjek je dočekivao sve oni koji bi prolazili i tražili vode, pa bi im iznosio najhladniju vodu što je imao, a oni bi mu zahvaljivali dovom iz cijelog srca. Ja znam koja je to vrsta dove jer i ja sam sam bio žedan. Ispočetka me bilo stid, ali sam na kraju otišao i zamolio ga za malo vode. Baš tad je vidio da više nije imao ništa da mi dadne. Zato je otišao u kuću i donio mi soka. Dok sam se vraćao, razmišljao sam o ovome čovjeku. Ako je on tako milostiv prema ljudima koji nisu došli ovdje nizašto drugo nego zbog La ilahe ilAllah, pa kako je tek onda Allah darežljiv prema njima.
Zaista kaže Resul savs: Nema nagrade za primljen hadž osim Dženeta.
____________________________________
