Braćo i sestre u islamu! Tema današnje hutbe je «Posljedice grijeha». Molim Milostivog Gospodara da od nas otkloni sve slabosti i da nas učini jakim i od onih koji samo Njemu robuju, samo se Njega boje i samo Njemu na ruku i sedždu padaju, te da nas sačuva od velikih i malih grijeha.
Svaki naš počinjeni korak, djelo ili misao prati Gospodar svjetova, bez obzira što neki od nas misle da nas "niko" ne vidi. U tom smislu su ajeti Sure Gafir:
"Na Dan kad će se oni pojaviti, kada Allahu neće o njima ništa skriveno biti. Ko će imati vlast toga dana? Allah, Jedini i Svemoćni! Svaki čovjek će toga Dana prema zasluzi kažnjen ili nagraden biti; toga Dana neće biti nepravde! Allah će, zaista, brzo obračunati. I upozori ih na bliski Sudnji dan kada će srca do grkljana doprijeti i popriječiti se, kada nevjernici ni prisna prijatelja ni posrednika neće imati koji će uslišan biti. On zna poglede koji kriomice u ono što je zabranjeno gledaju, a i ono što grudi kriju; Allah će po pravdi presuditi, a oni kojima se oni, pored Njega, klanjaju - neće ni po čemu suditi. Allah, zaista, sve čuje i sve vidi." (Suretu Gafir: 16-20)
Sudionici smo vremena činjenja velikih i malih grijeha i sredina u kojoj živimo je akutno oboljela od raznih vrsta grijeha, pa čak i onih zbog kojih su kroz historiju uništeni cijeli narodi o čemu Kur'an govori na više mjesta. Živimo u okruženju i vremenu u kojem musliman biva poniženiji od vlastite ovce, što je jedan od alameta približavanja Sudnjeg dana.
Grijesi bez sumnje utiču kako na pojedinca tako i na širu zajednicu i ostavljaju neizbrisive posljedice, a uporno činjenje grijeha navikava čovjeka na grijeh koji vremenom postaje uslovno rečeno "normalnim". Islamsko je pravilo da: "Nema malih grijeha, ako se stalno čine!", jer oni tada postaju velikim grijesima. Mnogi od nas zbog svoje nemarnosti akumuliramo grijehe koji vremenom postaju teret koji se teško može nositi.
Jedan do velikih problema pojedinaca, pa i cijelih grupa je što smatraju da grijeh koji čine nije toliko opasan. Mnogi od nas na primjer gibet (ogovaranje) i nemimet (prenošenje tuđih riječi) smatramo normalnim razgovorom, a ne velikim grijehom o kojem Kur'an govori u više ajeta. Mnogi od nas rukovanje muškarca i žene koji nisu u bližem srodstvu smatramo normalnom stvari, a šeriat je to zabranio. Mnogi od nas gledanje razvratnih serija smatramo normalnim i briga velikog broja Bošnjaka o tome šta će se desiti u narednoj seriji prevazilazi brigu za vlastitom porodicom, poslom i slično, a jadan li je narod kojem je sve drugo preče, mimo robovanja Allahu dž.š. i brige za porodicom, zajednicom i državom. Mnogi ljudi kada griješe, pri tome osjećaju radost i ushićenje, te se hvale, govoreći: "Jesi li vidio kako sam uradio to i to?" "Vidi onu ili onoga, kakva je ili kakav je!" "Jesi li vidio kako prevarih mušteriju?" "Kako prevarih ovoga ili onoga?"...
Enes r.a. prenosi slijedeći hadis:
Prenosi Enes r.a.: "Prenijeću vam nešto što sam čuo od Poslanika s.a.v.s., o čemu vam niko drugi ne može govoriti osim mene! Čuo sam Poslanika s.a.v.s. kada je rekao: "Od predznaka Sudnjeg dana su: podizanje znanja, širenje neznanja i zinaluka, pijenje alkohola, smanjenje broja muškaraca i povećavanje broja žena, tako da će biti pedeset puta više žena u odnosu na muškace!"(Buharija)
Pita li se čovjek, kakav je njegov svršetak, pogotovo nakon mnogobronih grijeha koje svakodnevno čini, od: laži, kamate, zinaluka (bluda), mita, nepokornosti roditeljima, ogovaranja itd.? Šta poslije svih ovih varljivih uživanja? Misle li ljudi da njima neće doći smrtni čas, kabursko život i Dan polaganja računa, Dan u kojem će svako biti zabavljen sobom? Ima li razumnih ljudi koji će misliti o vječosti i ne zavaravati se prolaznošću? Hoće li se ummet Muhammeda a.s. prenuti iz dubokoga sna i gafleta? Hoće li vrijednost islama biti ono oko čega ćemo se natjecati? Allah dž.š. traži od Poslanika s.a.v.s. da one koji se naslađuju dunjalukom, pusti, da jedu, piju i da ih zavarava nada:
"Pusti ih neka jedu i naslađuju se i neka ih zavarava nada - znaće oni." (Suretu-l-Hidžr:3)
Allah dž.š. traži od Poslanika s.a.v.s. da pusti nevjernike da oni žive kao stoka i da: jedu, piju, oblače se i naslađuju. Postavljamo li ja i ti sebi pitanje: kako živimo i jesmo li i mi od onih koji zaboravljaju i predugo se nadaju? Da li mi koračamo putem sa kojim je zadovoljan naš Gospodar, putem koji će nas odvesti u džennet, ili slijedimo svoje strasti, što će biti razlogom našeg nezadovoljstva na dunjaluku i kazne u džehennemu? Preispitajmo se, koliko ispunjavamo naše obaveze prema Allahu dž.š., jer je pitanje kazne ili nagrade važno pitanje! Da li slijedimo put Poslanika s.a.v.s. ili u životu imamo druge uzore koje slijedimo? Jesmo li zaboravili na Muhammeda s.a.w.s. i okrenuli se prema onima koji nisu vrijedni spomena? Vjera je cijela stvar i ona se ne smije diljeliti na dijelove koji se nama sviđaju ili ne, na one koje prakticiramo i druge koje odlažemo za neko drugo vrijeme.
Islam je stoljećima označavao smisao života ljudske zajednice. On je ljudima donio blagostanje i protegao se na istok i zapad, jug i sjever. On je bio svjetlo koje je vodilo čovječanstvo putem sa kojim je zadovoljan njihov Gospodar. On je zamijenio strah sigurnošću za svakog čovjeka, a obespravljeni i slabi su se osjetili ravnopravnim. Islam je označio novu epohu čovječanstva i nije se nametao silom. On je stoljećima gajio duh tolerancije, koji nije prisutan niti kod jedne druge vjere. Jedino su muslimani nakon inkvizicije primili Jevreje pod svoju zaštitu, koji su bili nepoželjni kod svih drugih naroda, a oni danas sa našom braćom u Palestini čine to što čine, ne praveći razlike između mladog i starog i muškarca i žene.
Vrijeme, kao jedan od znakova Allahove Moći, je nešto što vjernik čuva i provodi ga u ibadetu, jer istinski mu'min ne čini ibadet samo u određeno vrijeme, nego je njegov život ibadet i islam, kao što su to činili Muhammed s.a.w.s. i njegovi časni ashabi. Njihov međusobni razgovor je bio islam, njihova sijela su bila opet islam i njihovo druženje je bilo islam. A onaj ko: jede haram, pije haram, sluša haram, gleda haram, radi haram i govori haram, je od onih koji su zalutali...
Vrijeme islama inša -Allah dolazi i u to nema sumnje. Shodno hadisima Poslanika s.a.v.s., islam će ući u svaku kuću i gdje god dopiru dan i noć! Razlika između nas i njih je u tome, što su oni sigurni od nas. Oni naprotiv smatraju da se upravo u uništenju i ponižavanju muslimana ogleda njihova veličina...
Gospodaru, ne iskušavaj nas sa onim što nećemo moći podnijeti, oprosti nam grijehe i počasti nas u džennetu sa društvom Poslanika s.a.w.s., šehidima i dobrim ljudima !
We-s-selamu 'alejkum we rahmetullah!
Sarajevo: 14. zu-l-ka'de 1423.h. / 17. januar 2003. g.
Hutba: Džamije "Kralj Fahd"
Hatib: Nezim Halilović - Muderris
Svaki naš počinjeni korak, djelo ili misao prati Gospodar svjetova, bez obzira što neki od nas misle da nas "niko" ne vidi. U tom smislu su ajeti Sure Gafir:
"Na Dan kad će se oni pojaviti, kada Allahu neće o njima ništa skriveno biti. Ko će imati vlast toga dana? Allah, Jedini i Svemoćni! Svaki čovjek će toga Dana prema zasluzi kažnjen ili nagraden biti; toga Dana neće biti nepravde! Allah će, zaista, brzo obračunati. I upozori ih na bliski Sudnji dan kada će srca do grkljana doprijeti i popriječiti se, kada nevjernici ni prisna prijatelja ni posrednika neće imati koji će uslišan biti. On zna poglede koji kriomice u ono što je zabranjeno gledaju, a i ono što grudi kriju; Allah će po pravdi presuditi, a oni kojima se oni, pored Njega, klanjaju - neće ni po čemu suditi. Allah, zaista, sve čuje i sve vidi." (Suretu Gafir: 16-20)
Sudionici smo vremena činjenja velikih i malih grijeha i sredina u kojoj živimo je akutno oboljela od raznih vrsta grijeha, pa čak i onih zbog kojih su kroz historiju uništeni cijeli narodi o čemu Kur'an govori na više mjesta. Živimo u okruženju i vremenu u kojem musliman biva poniženiji od vlastite ovce, što je jedan od alameta približavanja Sudnjeg dana.
Grijesi bez sumnje utiču kako na pojedinca tako i na širu zajednicu i ostavljaju neizbrisive posljedice, a uporno činjenje grijeha navikava čovjeka na grijeh koji vremenom postaje uslovno rečeno "normalnim". Islamsko je pravilo da: "Nema malih grijeha, ako se stalno čine!", jer oni tada postaju velikim grijesima. Mnogi od nas zbog svoje nemarnosti akumuliramo grijehe koji vremenom postaju teret koji se teško može nositi.
Jedan do velikih problema pojedinaca, pa i cijelih grupa je što smatraju da grijeh koji čine nije toliko opasan. Mnogi od nas na primjer gibet (ogovaranje) i nemimet (prenošenje tuđih riječi) smatramo normalnim razgovorom, a ne velikim grijehom o kojem Kur'an govori u više ajeta. Mnogi od nas rukovanje muškarca i žene koji nisu u bližem srodstvu smatramo normalnom stvari, a šeriat je to zabranio. Mnogi od nas gledanje razvratnih serija smatramo normalnim i briga velikog broja Bošnjaka o tome šta će se desiti u narednoj seriji prevazilazi brigu za vlastitom porodicom, poslom i slično, a jadan li je narod kojem je sve drugo preče, mimo robovanja Allahu dž.š. i brige za porodicom, zajednicom i državom. Mnogi ljudi kada griješe, pri tome osjećaju radost i ushićenje, te se hvale, govoreći: "Jesi li vidio kako sam uradio to i to?" "Vidi onu ili onoga, kakva je ili kakav je!" "Jesi li vidio kako prevarih mušteriju?" "Kako prevarih ovoga ili onoga?"...
Enes r.a. prenosi slijedeći hadis:
Prenosi Enes r.a.: "Prenijeću vam nešto što sam čuo od Poslanika s.a.v.s., o čemu vam niko drugi ne može govoriti osim mene! Čuo sam Poslanika s.a.v.s. kada je rekao: "Od predznaka Sudnjeg dana su: podizanje znanja, širenje neznanja i zinaluka, pijenje alkohola, smanjenje broja muškaraca i povećavanje broja žena, tako da će biti pedeset puta više žena u odnosu na muškace!"(Buharija)
Pita li se čovjek, kakav je njegov svršetak, pogotovo nakon mnogobronih grijeha koje svakodnevno čini, od: laži, kamate, zinaluka (bluda), mita, nepokornosti roditeljima, ogovaranja itd.? Šta poslije svih ovih varljivih uživanja? Misle li ljudi da njima neće doći smrtni čas, kabursko život i Dan polaganja računa, Dan u kojem će svako biti zabavljen sobom? Ima li razumnih ljudi koji će misliti o vječosti i ne zavaravati se prolaznošću? Hoće li se ummet Muhammeda a.s. prenuti iz dubokoga sna i gafleta? Hoće li vrijednost islama biti ono oko čega ćemo se natjecati? Allah dž.š. traži od Poslanika s.a.v.s. da one koji se naslađuju dunjalukom, pusti, da jedu, piju i da ih zavarava nada:
"Pusti ih neka jedu i naslađuju se i neka ih zavarava nada - znaće oni." (Suretu-l-Hidžr:3)
Allah dž.š. traži od Poslanika s.a.v.s. da pusti nevjernike da oni žive kao stoka i da: jedu, piju, oblače se i naslađuju. Postavljamo li ja i ti sebi pitanje: kako živimo i jesmo li i mi od onih koji zaboravljaju i predugo se nadaju? Da li mi koračamo putem sa kojim je zadovoljan naš Gospodar, putem koji će nas odvesti u džennet, ili slijedimo svoje strasti, što će biti razlogom našeg nezadovoljstva na dunjaluku i kazne u džehennemu? Preispitajmo se, koliko ispunjavamo naše obaveze prema Allahu dž.š., jer je pitanje kazne ili nagrade važno pitanje! Da li slijedimo put Poslanika s.a.v.s. ili u životu imamo druge uzore koje slijedimo? Jesmo li zaboravili na Muhammeda s.a.w.s. i okrenuli se prema onima koji nisu vrijedni spomena? Vjera je cijela stvar i ona se ne smije diljeliti na dijelove koji se nama sviđaju ili ne, na one koje prakticiramo i druge koje odlažemo za neko drugo vrijeme.
Islam je stoljećima označavao smisao života ljudske zajednice. On je ljudima donio blagostanje i protegao se na istok i zapad, jug i sjever. On je bio svjetlo koje je vodilo čovječanstvo putem sa kojim je zadovoljan njihov Gospodar. On je zamijenio strah sigurnošću za svakog čovjeka, a obespravljeni i slabi su se osjetili ravnopravnim. Islam je označio novu epohu čovječanstva i nije se nametao silom. On je stoljećima gajio duh tolerancije, koji nije prisutan niti kod jedne druge vjere. Jedino su muslimani nakon inkvizicije primili Jevreje pod svoju zaštitu, koji su bili nepoželjni kod svih drugih naroda, a oni danas sa našom braćom u Palestini čine to što čine, ne praveći razlike između mladog i starog i muškarca i žene.
Vrijeme, kao jedan od znakova Allahove Moći, je nešto što vjernik čuva i provodi ga u ibadetu, jer istinski mu'min ne čini ibadet samo u određeno vrijeme, nego je njegov život ibadet i islam, kao što su to činili Muhammed s.a.w.s. i njegovi časni ashabi. Njihov međusobni razgovor je bio islam, njihova sijela su bila opet islam i njihovo druženje je bilo islam. A onaj ko: jede haram, pije haram, sluša haram, gleda haram, radi haram i govori haram, je od onih koji su zalutali...
Vrijeme islama inša -Allah dolazi i u to nema sumnje. Shodno hadisima Poslanika s.a.v.s., islam će ući u svaku kuću i gdje god dopiru dan i noć! Razlika između nas i njih je u tome, što su oni sigurni od nas. Oni naprotiv smatraju da se upravo u uništenju i ponižavanju muslimana ogleda njihova veličina...
Gospodaru, ne iskušavaj nas sa onim što nećemo moći podnijeti, oprosti nam grijehe i počasti nas u džennetu sa društvom Poslanika s.a.w.s., šehidima i dobrim ljudima !
We-s-selamu 'alejkum we rahmetullah!
Sarajevo: 14. zu-l-ka'de 1423.h. / 17. januar 2003. g.
Hutba: Džamije "Kralj Fahd"
Hatib: Nezim Halilović - Muderris
