ponedjeljak, 14. siječnja 2013.

Osnove Kur'anskih znanosti


Riječ Kur'an u arapskom jeziku je infinitiv od glagola Kare'e a znači učiti ili sakupiti nešto. U prvom značenju ona zauzima oblik participa pasivnog sa značenjem: ono što se uči, a u drugom značenju zauzima oblik participa aktivnog sa značenjem: onaj koji nešto sakuplja, jer u sebi sakuplja i sadrži vijesti o prijašnjim narodima i propise vjere.

U šerijatskoj terminologiji Kur'an je: Allahov dž.š. govor objavljen poslaniku Muhammedu sallallahu alejhi we sellem, pečatu svih vjerovjesnika. Počinje sa surom Fatihom a završava se sa surom En- Nas. Uzvišeni Allah kaže: ''Od vremena do vremena Mi objavljujemo Kur’an tebi''. I kaže: ''Objavljujemo je kao Kur’an na arapskom jeziku da biste razumjeli''. Allah dž.š. je sačuvao ovaj veličanstveni Kur'an od bilo kakvih promjena, dodataka ili oduzimanja i mjenjanja i On se Uzvišeni obavezao da će ga čuavati rekavši: ''Mi, uistinu, Kur’an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti!''. Prošla su mnoga stoljeća od kako je Kur'an objavljen i niko od neprijatelja Islama nije pokušao promjeniti nešto u njemu, dodati ili oduzeti mu a da mu Allah dž.š. nije uništio spletku i da ga nije osramotio.

Allah dž.š. je Kur'an opisao mnogim imenima koja ukazuju na njegovu veličanstvenost, berićet, njegov uticaj na život čovjeka, sveobuhvatnost i to da je Kur'an došao kao sudac knjigama koje su prije njega objavljene. Uzvišeni kaže: ''Mi smo ti objavili sedam ajeta, koji se ponavljaju, i Kur’an veličanstveni ti objavljujemo''. ''Kaf. Tako Mi Kur’ana slavnog''. ''Knjiga koju ti objavljujemo blagoslovljena je, da bi oni o riječima njezinim razmislili i da bi oni koji su razumom obdareni pouku primili''. ''A ova Knjiga koju objavljujemo jeste blagoslovljena, zato je slijedite i grijeha se klonite da bi vam se milost ukazala''. ''On je, zaista, Kur’an plemeniti''. ''Ovaj Kur’an vodi jedinom ispravnom putu''. ''Ovaj Kur’an kakvom brdu objavimo, ti bi vidio kako je strahopoštovanja puno i kako bi se od straha pred Allahom raspalo. Takve primjere navodimo ljudima da bi razmislili''. ''A kad bude objavljena neka sura, ima ih koji govore: »Kome je od vas ova učvrstila vjerovanje« Što se tiče vjernika, njima je učvrstila vjerovanje, i oni se raduju; a što se tiče onih čija su srca bolesna, ona im je nevjerovanje dodala na nevjerovanje koje već imaju, i oni kao nevjernici umiru''. ''A meni se ovaj Kur’an objavljuje i da njime vas i one do kojih on dopre opominjem''. ''Zato ne čini nevjernicima ustupke i Kur’anom se svim silama protivu njih bori''. ''Mi tebi objavljujemo Knjigu kao objašnjenje za sve i kao uputu i milost i radosnu vijest za one koji jedino u Njega vjeruju''. ''A tebi objavljujemo Knjigu, samu istinu, da potvrdi knjige prije nje objavljene i da nad njima bdi''. Plemeniti Kur'an je izvor i osnova Islama s kojim je poslat Muhammed sallallahu alejhi we selem svim ljudima općenito. Uzvišeni kaže: ''Neka je uzvišen Onaj koji robu Svome objavljuje Kur’an da bi svjetovima bio opomena''. ''Knjigu ti objavljujemo zato da ljude, voljom njihova Gospodara, izvedeš iz tmina na svjetlo, na put Silnoga i Hvaljenoga, Allaha, čije je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji. A od užasne patnje teško nevjernicima''.

Kao što je i Sunnet Allahova Poslanika sallallahu alejhi we sellem izvor i osnova Islama kako je to potvrdio i Kur'an. Uzvišeni kaže: ''Onaj ko se pokorava Poslaniku pokorava se i Allahu; a onaj ko glavu okre}e – pa, Mi te nismo poslali da im ~uvar budeš''. ''A ko Allaha i Njegova Posalnika ne poslu{a, taj je sigurno skrenu s pravog puta''. '' ono {to vam Poslanik kao nagradu da to uzmite, a ono {to vam zabrani ostavite''. '' Reci: »Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas }e Allah voljeti i grijehe vam oprostiti!« – a Allah pra{ta i samilostan je''.

Objavljivanje Kur'ana

Prva objava i prvo što je objavljeno objavljeno je u noći ''Kadr'' u mjesecu ramazanu. Uzvišeni Allah kaže: ''Mi smo ga počeli objavljivati u noći Kadr''. ''Mi smo počeli da je u Blagoslovljenoj noći objavljujemo, - i Mi, doista, opominjemo''. ''U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur’ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz pravog puta i razlikovanje dobra od zla''.

Kada je objava započela Poslanik sallallahu alejhi we sellem je imao četrdeset godina i ovo mišljenje je rašireno kod učenjaka. Prenosi se od Ibn Abbasa, 'Ata'a, Se'ida bin Musejjiba i drugih da su ove godine tj. četrdeste godine čovjekovog života period u kojem se doseže vrhunac zrelosti, razuma i spoznaje.

Melek koji je donosio objavu Muhammedu sallallahu alejhi we sellem je melek Džibril jedan od odabranih i časnih meleka. Govoreći o Kur'anu Uzvišeni Allah kaže: ''I Kur’an je sigurno objava Gospodara svjetova; donosi ga povjerljivi Džibril, na srce tvoje, da opominješ, na jasnom arapskom jeziku''.

Džibril sallallahu alejhi we sellem posjeduje sva pohvalna svojstva kao što su: čast, snaga, bliskost Allahu dž.š. ugled i poštovanje među ostalim melekima, povjerenje, ljepota i čistoća. Sve ove osobine su ga učinile dostojnim toga da bude Allahov dž.š. izaslanik sa objavom poslaniku Muhammedu sallallahu alejhi we sellem. Uzvišeni kaže: ''Kur’an je, zaista, kazivanje Izaslanika plemenitog, moćnog, od Gospodara svemira cijenjenog, kome se drugi potčinjavaju, tamo pouzdanog!''. I kaže: ''uči ga jedan ogromne snage, razboriti, koji se pojavio u liku svome, na obzorju najvišem''. I kaže: ''Reci: »Od Gospodara tvoga objavljuje ga melek Džibrili kao istinu, da još više učvrsti vjernike u vjerovanju, i da bude putokaz i radosna vijest svim muslimanima''. Allah dž.š. nam je ukazao na osobine Džibrila koji je donosio objavu – Kur'an Muhammedu sallallahu alejhi we sellem što ukazuje i na veličanstvenost Kur'ana i njegov značaj kod Allaha dž.š. jer se onaj ko je cjenjen i poštovan ne šalje osim onima koji su takođe veoma bitni i značajni.

Objavljivanje Kur'ana bez povoda i s povodom

Objavljivanje bez povoda - to su ajeti kojima nije prethodio neki uzrok ili povod zbog kojeg je objavljen. U ovu skupinu spada većina kuranskih ajeta npr. riječi Uzvišenog: ''Ima ih koji su se obavezali Allahu: »Ako nam iz obilja Svoga dade, udjeljivaćemo, zaista, milostinju i bićemo, doista, dobri!''. Ovaj ajet je objavljen kako bi pojasnio stanje nekih munafika. Ono što je rašireno među ljudima da je objavljen povodom Sa'lebeta bin Hatiba u jednoj dužoj predaji koju prenosi veći broj mufessira i koju ponavljaju mnogi va'izi je nevjerodostojna i netačna.

Ajeti objavljeni s nekim povodom - su ajeti kojima je prethodio neki uzrok i povod nakon kojeg su objavljeni.

Povod objave ajeta može biti:

1) Pitanje koje je postavljeno Poslaniku sallallahu alejhi we sellem a na koje je odgovorio Allah dž.š. u Kur'anu npr.: Pitaju te o mlađacima. Reci: »Oni su ljudima oznake o vremenu i za hadžiluk''.

2) Neki događaj koji se desio a kojeg je potrebno objasniti ili upozoriti na njega, npr.: ''A ako ih zapitaš, oni će sigurno reći: »Mi smo samo razgovarali i zabavljali se.« Reci: »Zar se niste Allahu i riječima Njegovim i Poslaniku Njegovu rugali?''. Ovaj ajet i ajet poslije njega su objavljeni o jednom čovjeku, munafiku, koji je u jednom skupu u bici na Tebuku rekao: ''Nismo vidjeli da iko poput ovih naših učača ima ovolike stomake, niti da više laže, niti da je strašljiviji u bitci od njih (Mislio je na Allahova Poslanika i njegove drugove). Vijest o tome je doprla do Allahova Poslanika sallallahu alejhi we sellem kojem su nakon toga objavljeni ovi ajeti. Taj čovjek je došao kasnije da se izvine Poslaniku sallallahu alejhi we sellem ali mu je odgovoreno: ''Zar se niste Allahu i riječima Njegovim i Poslaniku Njegovu rugali?''.

3) Nečiji postupak o kojem je potrebno objaviti propis da li je dozvoljen ili ne, npr: ''Allah je čuo riječi one koja se s tobom o mužu svome raspravljala i Allahu se jadala – a Allah čuje razgovor vaš međusobni, jer Allah, uistinu, sve čuje i sve vidi''.

Koristi koji se kriju u poznavanju povoda objave

Poznavanje povoda je veoma bitno zbog toga što u sebi krije mnogo koristi, npr:

1) Dokaz da je Kur'an objava od Allaha Uzvišenog a na to ukazuje činjenica da je Poslanik sallallahu alejhi we sellem bivao pitan o nekoj stvari pa bi sačekao da mu se objavi Kur'an gdje bi tek onda odgovorio jer on sam nije imao znanje o tome; ili se desio neki događaj koji je Poslaniku sallallahu alejhi we sellem bio nepoznat ali bi došla objava koja bi mu ukazala na ono što je bilo skriveno od njega. Primjer za prvo su riječi Uzvišenog: ''Pitaju te o duši. Reci: »Šta je duša – samo Gospodar moj zna, a vama je dato samo malo znanja''.

U Buharijinom Sahihu se bilježi hadis od Abdullaha bin Mes'uda koji prenosi da je neki jevrej upitao: ''Ebu Kasime (obraćajući se Poslaniku sallallahu alejhi we sellem) Šta je to duša? Poslanik sallallahu alejhi we sellem je šutio, a u drugoj predaji stoji: ''Poslanik sallallahu alejhi we sellem im ništa ne reče i ja shvatih - kaže Ibnu Mes'ud da mu u tom trenutku dolazi objava te ostah na svom mjestu. Kada je objava bila spuštena Poslanik sallallahu alejhi we sellem im prouči slijedeći ajet: ''Pitaju te o duši. Reci: »Šta je duša – samo Gospodar moj zna, a vama je dato samo malo znanja''.

Riječi Uzvišenog: ''Oni govore: »Ako se vratimo u Medinu, sigurno će jači istjerati iz nje slabijeg!« A snaga je u Allaha i Poslanika Njegova i u vjernika, ali licemjeri neće da znaju''.

U Buharijinom Sahihu se bilježi da je Zejd ibn Erkam čuo Abdullaha bin Ubejja, vođu munafika kako izgovara ove riječi želeći pokazati kako je on jači, a Allahov Poslanik sallallahu alejhi we sellem i njegovi drugovi slabiji i nemoćniji. Zejd o tome obavjesti svog amidžu, a on Allahova Poslanika sallallahu alejhi we sellem. Poslanik sallallahu alejhi we sellem pozva Zejda, koji ga i sam obavjesti o tome šta je čuo, a zatim pozva Abdullaha bin Ubejja i njegove drugove. Oni položiše zakletvu da to nisu rekli i Allahov Poslanik sallallahu alejhi we sellem im povjerova. Ali Allah dž.š. objavi ajet u kojem potvrdi Zejdove riječi i Poslanik sallallahu alejhi we sellem sazna pravu istinu o ovom događaju.

2) Dokaz o Allahovoj d`.{. brizi o Poslaniku sallallahu alejhi we sellem koja se ogleda u Njegovoj za{titi Poslanika sallallahu alejhi we sellem. Primjer za to su rije~i Uzvi{enog: ''Oni koji ne vjeruju govore: »Trebalo je da mu Kur’an bude objavljen ~itav, i to odjednom!« A tako se objavljuje da bismo njime srce tvoje u~vrstili, i mi ga sve ajet po ajet objavljujemo''. Isto tako i ajeti koji su objavljeni o potvori koja se desila o Ai{i r.a. majci pravovjernih jer se u njima brani ~ednost Poslanikove sallallahu alejhi we sellem porodice od onog {to su izmislili la`ljivci.

3) Dokaz o Allahovoj dž.š. zaštiti vjernika koja se ogleda u otklanjanju njihovih nevolja i briga koje ih pritisnu. Primjer za to je ajet o tejemmumu. U Buharijinoj zbirci se bilježi da je Aiša r.a. majka pravovjernih izgubila neki dio nakita dok je bila sa Poslanikom sallallahu alejhi we sellem na jednom od njegovih putovanja pa je Poslanik sallallahu alejhi we sellem krenuo zajedno sa ashabima da ga potraži. Kada su htjeli klanjati nisu imali vode za abdesta pa su se požalili Ebu Bekru r.a. ... na kraju hadisa se kaže: Pa je Allah dž.š. objavio ajet o tejemmumu te su svi uzeli tejemmum. Usejd bin Hudajr reče: ''To je zbog vašeg bereketa o porodico Ebu Bekra''. Hadis se u Buharijinoj zbirci prenosi u dužem obliku.

4) Ispravno razumjevanje ku'anskih ajeta. Primjer za to su riječi Uzvišenog: ''Safa i Merva su Allahova časna mjesta, zato onaj koji Kabu hodočasti ili umru obavi ne čini nikakav prestup ako krene oko njih. A onaj koji drage volje učini kakvo dobro djelo – pa, Allah je doista blagodaran i sve zna''. Ono što se na prvi pogled može zaključiti je to da je cilj ajeta da objasni kako je sa'j između Saffe i Merve dozvoljen. U Buharijinom Sahihu se bilježi hadis od Asima bin Sulejmana koji kaže: ''Pitao sam Enes b. Malika r.a. o sa'ju između Saffe i Merve pa mi je odgovorio: ''Mi smo smatrali da je to od običaja džahilijeta i kad je došao Islam mi smo se sustegli od toga da činimo sa'j između njih pa je Allah dž.š. objavio: ''Safa i Merva su Allahova časna mjesta, zato onaj koji Kabu hodočasti ili umru obavi ne čini nikakav prestup ako krene oko njih''.

Poznavanjem povoda objave ovog ajeta vidimo da nije cilj da se ukaže na dozvoljenost sa'ja između Saffe i Merve nego je cilj da se ukloni njihovo odbijanje da čine sa'j jer su smatrali da je to od običaja džahilijeta.

Općenitost značenja, a specifičnost povoda

Kada se objavi ajet s nekim posebnim povodom koji ima općenito značenje, njegov propis obuhvata povod zbog kojeg je objavljen i sve ono na što se njegovo općenito značenje odnosi. Kur'an je objavljen da donese propise za sve sljedbenike Muhammeda sallallahu alejhi we sellem pa stoga u obzir uzimamo općenitost značenja a ne specifičnost povoda. Primjer za ovo što smo naveli su ajeti koji govore o međusobnom proklinjanju dvoje supružnika u slučaju da oni jedno drugo potvore za blud. Uzvišeni kaže: ''A oni koji okrive svoje žene, a ne budu imali drugih svjedoka, nego su samo oni svjedoci, potvrdiće svoje svjedočenje zakletvom Allahom, i to četiri puta da, zaista govore istinu, a peti put da ga pogodi Allahovo prokletstvo, ako laže! A ona će kazne biti pošteđena, ako se četiri puta Allahom zakune da on, doista, laže, a peti put da je stigne Allahova srdžba, ako on govori istinu!''.

U Buharijinom Sahihu se bilježi hadis od Ibnu Abbasa r.a. koji prenosi da je Hilal Bin 'Umejje optužio svoju ženu pred Allahovim Poslanikom sallallahu alejhi we sellem za blud sa ćerkom bin Sahma. Poslanik sallallahu alejhi we sellem mu reče: ''Daj dokaz ili ćemo sprovesti kaznu na tvojim le|ima''. Hilal reče: ''Tako mi Onoga koji te je poslao sa istinom ja uistinu govorim istinu, a Allah će objaviti ono što će osloboditi moja leđa od kazne. Nakon toga je došao Džibril a.s. i objavio Poslaniku sallallahu alejhi we sellem: ''A oni koji okrive svoje žene, a ne budu imali drugih svjedoka .... do riječi: «ako on govori istinu!». Ovaj ajet je objavljen povodom optužbe Hilala bin Umejje koja se odnosila na njegovu ženu. Međutim, propis koji je došao u vezi s tim događajem se odnosi i na njega i na sve ostale kojima se desi sličan događaj. Dokaz za to je hadis kojeg bilježi Buharija od Sehla bin Sa'da r.a. koji prenosi da je 'Uvejmir el-'Adžlani došao kod Allahova Poslanika sallallahu alejhi we sellem i upitao: ''Allahov Poslaniče ako čovjek zatekne svoju ženu sa drugim čovjekom hoće li ga ubiti pa da i vi njega ubijete ili će postupiti nekako drugačije? Poslanik sallallahu alejhi we sellem mu odgovori: ''Allah je objavio o tebi i tvojoj ženi ajete''. Zatim im je naredio da se međusobno prokunu kao što je i Allah dž.š. naredio u Kur'anu pa su to i učinili. Allahov Poslanik sallallahu alejhi we sellem je propis vezan za ovaj slučaj primjenio i na Hilala bin Umejju kao što se odnosi i na sve ostale!

Priredio: hfz. Zijad Dervić