Ehlu-sunnet wel-džemat: To je skupina koja je na onome na čemu je bio Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi we selem, i njegovi Ashabi (drugovi), oni koji se čvrsto drže Poslanikovog, sallallahu alejhi we selem, sunneta kao što su: Ashabi, Tabiini i svi oni koji ih ispravno slijede, a čuvaju se stranputica, u bilo kojem vremenu ili mjestu da su.
Oni su čvrsti na istini, postojani i potpomognuti od Allaha dž.š. sve do Sudnjeg dana. Nazvani su ovako iz tog razloga što se pridržavaju sunneta Poslanika, sallallahu alejhi we selem, i zato što su složni na tome da ga slijede tajno i javno, u govoru, djelima ili ubjeđenju.
Prenosi se od Awfa b. Malika r.a. da je rekao:Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem: Židovi su se podijelili na sedamdeset i jednu skupinu, jedna od njih će u Džennet, a sedamdeset u vatru. Kršćani su se podijelili na sedamdeset i dvije skupine, sedamdeset i jedna će u vatru, a jedna u Džennet. Tako mi Onoga u čijoj je ruci Muhammedova duša moj će se ummet podijeliti na sedamdeset i tri skupine, jedna će u Džennet, a sedamdeset i dvije će u vatru. Zatim je upitan: O Allahov Poslaniče, a ko su oni? Rekao je: Džema’at. U drugoj predaji koju prenosi Tirmizi od Abdullaha b. Amra r.a. se kaže: Upitali su: A ko su oni, o Božiji Poslaniče. Rekao je: To su oni na čemu sam ja i moji ashabi. (Sunen Tirmizi)
Spašena grupa: To jest spašena od vatre, jer je to Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, spomenuo kada je spominjao navedene skupine, pa je rekao: Sve će u vatru osim jedne - to jest ona neće ući u vatru.
Pobjedonosna skupina: Od Muavije r.a. se prenosi da je rekao: Čuo sam Allahova Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, da kaže: Uvijek će postojati skupina u mome ummetu, koja će se čvrsto držati Allahovih naredbi, i neće im nauditi oni koji ih ostave na cjedilu, niti oni koji se ne slože sa njima, sve dok ne dođe Allahova naredba, a oni će biti prepoznatljivi među ljudima.
Oni koji se čvrsto drže Allahove knjige i Poslanikova sallallahu alejhi we sellem, sunneta, kao i onoga na čemu su bile prve generacije, zato je Poslanik s.a.w.s. i rekao: Ono na čemu sam ja i moji ashabi.
Uzorna skupina koja upućuje na pravi put i pridražava se istine: Kaže Ejjub Sahtijani, Allah mu se smilovao: Zaista sreća koja može zadesiti mladića ili nekoga jeste da im Allah podari učenjaka od ehli-sunneta wel-džemata.
Ehlu-sunnet su odabrani ljudi, koji zabranjuju novotarije i upozoravaju one koji ih rade. Upitan je Ebu Bekr b. Ijas: Ko je sljedbenik sunneta? Rekao je: To je onaj koji ne radi po svome hiru. Šejhul-islam Ibnu Tejmije rhm. navodi da je Ehlu-sunnet wel-džema'at odabrani ummet (narod), koji je na pravome putu, putu istine i umjerenosti.
Ehlus sunnet su tuđinci među ljudima koji čine nered. Prenosi se od Ebu Hurejre r.a. da je rekao: Rekao je Allahov Poslanik sallallahu alejhi we sellem: Islam je počeo na tuđincima; vratiće se s njima kao što je i počeo, pa blago li se tuđincima. (Muslim) U rivajetu imama Ahmeda rhm. od Amra ibn Asa r.a. se prenosi da je upitano: Ko su tuđinci o Allahov Poslaniče, pa je rekao: To su dobri ljudi među zlim ljudima, puno je više onih koji im se suprostavljaju nego li onih koji ih slijede. U drugoj predaji se kaže: Koji upućuju kada ljudi čine nered. S toga, ehlu-sunnet su tuđinci među svijetom jer slijede ispravan put među onima koji slijede novotarije ili svoje prohtijeve.
Ehlu-sunnet su oni koji čuvaju znanje: koji ga čuvaju od svakog mijenjanja, pripisivanja onoga što ga kvari ili neukog tumačenja. Zato kaže Ibnu Sirin rhm.: U početku nisu pitali o lancu prenosilaca, pa kada se dogodila fitna (smutnja) rekli su: Navedite nam imena prenosilaca, pa su prihvatali hadise koje prenose sljedbenici ehlu-sunneta, a odbacivali su i nisu prihvatali hadise sljedbenika novotarija!
OSNOVE EHLU-SUNNETA WEL-DŽEMA’TA
Ehlu-sunnet wel-džema'at ima čvrste i jasne osnove u svom vjerovanju, djelima i ahlaku. Te osnove su uzete iz Allahove Knjige, Sunneta Poslanika sallallahu alejhi we sellem, i onoga na čemu su bile prve generacije ovoga ummeta, te svi oni koji ih slijede u tome do Sudnjega dana.
Te osnove su:
1. Vjerovanje u Allaha dž.š.. Vjerovanje u Allaha dž.š. podrazumijeva čvrsto ubjeđenje koje isključuje svaku sumnju u to da je Allah dž.š. Gospodar i Vladar svega, i da On jedini zaslužuje to da bude obožavan, te da Ga obožavamo s potpunom ljubavlju, poniznošću, predanosti i vjerovanjem da On posjeduje lijepa imena i uzvišena svojstva i da je On čist od svakog nedostatka ili manjkavosti. Iz ovoga proizilazi da vjerovanje u Allaha dž.š. sadrži nekoliko stvari, od kojih je: Vjerovanje u postojanost Allaha dž.š.. na što nam ukazuje priroda svakog čovjeka, razum, vjera i osjećaji.
Urođena priroda: Allah dž.š. je u svakom stvorenju usadio ovu prirodu, s kojom je svjestan postojanosti Allaha, bez prethodnog razmišljanja ili upoznavanja s time. Kaže Poslanik sallallahu alejhi we sellem: Nema novorođenčeta a da nije rođen u prirodnoj vjeri u Allaha, pa ga onda njegovi roditelji učine jevrejom ili kršćaninom ili idolopoklonikom. (Muttefekun alejhi)
Razum: On upućuje na to da je nemoguće da sva stvorenja koja su bila i koja će biti nemaju svoga Stvoritelja, koji je sve stvorio tako veličanstveno i u takvoj harmoniji. Iz ovog razloga Allah dž.š. je spomenuo ovaj razumski dokaz, pa kaže: Zar su oni bez Stvoritelja stvoreni ili su oni sami sebe stvorili?! Zar su oni nebesa i zemlju stvorili?! Ne, nego oni neće da vjeruju. Zar je u njih blago Gospodara tvoga, ili, zar oni vladaju?! (El-Tur:35-37)
Kada je Džubejr b. Mut’im čuo Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, kako uči ove ajete, a tada je bio mušrik, rekao je: Samo što mi srce nije poletjelo, i to je bio prvi iman koji mi je trajno ostao u srcu. (Muttefekun alejhi).
Vjera: Allah dž.š. je slao poslanike i spuštao knjige koje su se učile istinskim ubjeđenjem da su od Allaha objavljene.
Osjećaji: Četvrti dokaz koji ukazuje na postojanost Allaha dž.š. podijeljen je na dva dijela:
a) Svjedoci smo uslišavanja dova od Allaha dž.š. onima koji su ožalošćeni i koji traže pomoći, što je još jedan od neoborivih dokaza koji upućuju na postojanost Allaha dž.š.. Kaže Allah dž.š.: I Nuhu se kad u davno vrijeme zavapi odazvasmo i njega i čeljad njegovu od jada velikog spasismo. (El-Enbija:76) Još mnogo ajeta govori o ovome.
U Buharijinoj zbirci se nalazi hadis koji se prenosi od Enesa r.a. a u kojem se kaže da je za vrijeme džume, dok je Poslanik sallallahu alejhi we sellem držao hutbu, ušao arap i rekao: O Allahov Poslaniče propadoše nam imeci, a stoka nam gladuje, pa zamoli Allaha da nam spusti kišu. Utom je Poslanik sallallahu alejhi we sellem digao ruke i počeo moliti: Allahu moj, molim te da nam spustiš kišu - i rekao je to tri puta. Kaže Enes r.a.: Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, Poslanik sallallahu alejhi we sellem nije ni spustio ruke, a Allah dž.š. je dao da iz jednog malog oblaka koji se nagomilavao nastane velika kišovita oluja. Zatim nije ni sišao s mimbera, a niz bradu mu je curila kiša. Tako mi Allaha kiša je tako padala da sunca nismo vidjeli sedmicu dana, zatim je sljedeće džume ušao čovjek na ista vrata, a Poslanik sallallahu alejhi we sellem je držao hutbu, pa je rekao: O Allahov Poslaniče, imeci su nam uništeni, a putevi isprekidani, pa zamoli Allaha da nas zaštiti od nje. Zatim je Poslanik sallallahu alejhi we sellem podigao ruke i rekao: Allahu moj oko nas, a ne na nas - i nedugo zatim se razvedrilo, a da nije ni uspio ukazati na oblak.
b) Dokazi s kojima su dolazili vjerovjesnici, a koji se nazivaju mu’džize (nadprirodna čuda), su još jedan od neoborivih dokaza o postojanosti Allaha, zato jer su to stvari koje je nemoguće da ih uradi jedan običan čovjek. One su bile podrška Allahovom Poslaniku s.a.w.s..
Oni su čvrsti na istini, postojani i potpomognuti od Allaha dž.š. sve do Sudnjeg dana. Nazvani su ovako iz tog razloga što se pridržavaju sunneta Poslanika, sallallahu alejhi we selem, i zato što su složni na tome da ga slijede tajno i javno, u govoru, djelima ili ubjeđenju.
Prenosi se od Awfa b. Malika r.a. da je rekao:Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem: Židovi su se podijelili na sedamdeset i jednu skupinu, jedna od njih će u Džennet, a sedamdeset u vatru. Kršćani su se podijelili na sedamdeset i dvije skupine, sedamdeset i jedna će u vatru, a jedna u Džennet. Tako mi Onoga u čijoj je ruci Muhammedova duša moj će se ummet podijeliti na sedamdeset i tri skupine, jedna će u Džennet, a sedamdeset i dvije će u vatru. Zatim je upitan: O Allahov Poslaniče, a ko su oni? Rekao je: Džema’at. U drugoj predaji koju prenosi Tirmizi od Abdullaha b. Amra r.a. se kaže: Upitali su: A ko su oni, o Božiji Poslaniče. Rekao je: To su oni na čemu sam ja i moji ashabi. (Sunen Tirmizi)
Spašena grupa: To jest spašena od vatre, jer je to Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, spomenuo kada je spominjao navedene skupine, pa je rekao: Sve će u vatru osim jedne - to jest ona neće ući u vatru.
Pobjedonosna skupina: Od Muavije r.a. se prenosi da je rekao: Čuo sam Allahova Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, da kaže: Uvijek će postojati skupina u mome ummetu, koja će se čvrsto držati Allahovih naredbi, i neće im nauditi oni koji ih ostave na cjedilu, niti oni koji se ne slože sa njima, sve dok ne dođe Allahova naredba, a oni će biti prepoznatljivi među ljudima.
Oni koji se čvrsto drže Allahove knjige i Poslanikova sallallahu alejhi we sellem, sunneta, kao i onoga na čemu su bile prve generacije, zato je Poslanik s.a.w.s. i rekao: Ono na čemu sam ja i moji ashabi.
Uzorna skupina koja upućuje na pravi put i pridražava se istine: Kaže Ejjub Sahtijani, Allah mu se smilovao: Zaista sreća koja može zadesiti mladića ili nekoga jeste da im Allah podari učenjaka od ehli-sunneta wel-džemata.
Ehlu-sunnet su odabrani ljudi, koji zabranjuju novotarije i upozoravaju one koji ih rade. Upitan je Ebu Bekr b. Ijas: Ko je sljedbenik sunneta? Rekao je: To je onaj koji ne radi po svome hiru. Šejhul-islam Ibnu Tejmije rhm. navodi da je Ehlu-sunnet wel-džema'at odabrani ummet (narod), koji je na pravome putu, putu istine i umjerenosti.
Ehlus sunnet su tuđinci među ljudima koji čine nered. Prenosi se od Ebu Hurejre r.a. da je rekao: Rekao je Allahov Poslanik sallallahu alejhi we sellem: Islam je počeo na tuđincima; vratiće se s njima kao što je i počeo, pa blago li se tuđincima. (Muslim) U rivajetu imama Ahmeda rhm. od Amra ibn Asa r.a. se prenosi da je upitano: Ko su tuđinci o Allahov Poslaniče, pa je rekao: To su dobri ljudi među zlim ljudima, puno je više onih koji im se suprostavljaju nego li onih koji ih slijede. U drugoj predaji se kaže: Koji upućuju kada ljudi čine nered. S toga, ehlu-sunnet su tuđinci među svijetom jer slijede ispravan put među onima koji slijede novotarije ili svoje prohtijeve.
Ehlu-sunnet su oni koji čuvaju znanje: koji ga čuvaju od svakog mijenjanja, pripisivanja onoga što ga kvari ili neukog tumačenja. Zato kaže Ibnu Sirin rhm.: U početku nisu pitali o lancu prenosilaca, pa kada se dogodila fitna (smutnja) rekli su: Navedite nam imena prenosilaca, pa su prihvatali hadise koje prenose sljedbenici ehlu-sunneta, a odbacivali su i nisu prihvatali hadise sljedbenika novotarija!
Te osnove su:
1. Vjerovanje u Allaha dž.š.. Vjerovanje u Allaha dž.š. podrazumijeva čvrsto ubjeđenje koje isključuje svaku sumnju u to da je Allah dž.š. Gospodar i Vladar svega, i da On jedini zaslužuje to da bude obožavan, te da Ga obožavamo s potpunom ljubavlju, poniznošću, predanosti i vjerovanjem da On posjeduje lijepa imena i uzvišena svojstva i da je On čist od svakog nedostatka ili manjkavosti. Iz ovoga proizilazi da vjerovanje u Allaha dž.š. sadrži nekoliko stvari, od kojih je: Vjerovanje u postojanost Allaha dž.š.. na što nam ukazuje priroda svakog čovjeka, razum, vjera i osjećaji.
Urođena priroda: Allah dž.š. je u svakom stvorenju usadio ovu prirodu, s kojom je svjestan postojanosti Allaha, bez prethodnog razmišljanja ili upoznavanja s time. Kaže Poslanik sallallahu alejhi we sellem: Nema novorođenčeta a da nije rođen u prirodnoj vjeri u Allaha, pa ga onda njegovi roditelji učine jevrejom ili kršćaninom ili idolopoklonikom. (Muttefekun alejhi)
Razum: On upućuje na to da je nemoguće da sva stvorenja koja su bila i koja će biti nemaju svoga Stvoritelja, koji je sve stvorio tako veličanstveno i u takvoj harmoniji. Iz ovog razloga Allah dž.š. je spomenuo ovaj razumski dokaz, pa kaže: Zar su oni bez Stvoritelja stvoreni ili su oni sami sebe stvorili?! Zar su oni nebesa i zemlju stvorili?! Ne, nego oni neće da vjeruju. Zar je u njih blago Gospodara tvoga, ili, zar oni vladaju?! (El-Tur:35-37)
Kada je Džubejr b. Mut’im čuo Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, kako uči ove ajete, a tada je bio mušrik, rekao je: Samo što mi srce nije poletjelo, i to je bio prvi iman koji mi je trajno ostao u srcu. (Muttefekun alejhi).
Vjera: Allah dž.š. je slao poslanike i spuštao knjige koje su se učile istinskim ubjeđenjem da su od Allaha objavljene.
Osjećaji: Četvrti dokaz koji ukazuje na postojanost Allaha dž.š. podijeljen je na dva dijela:
a) Svjedoci smo uslišavanja dova od Allaha dž.š. onima koji su ožalošćeni i koji traže pomoći, što je još jedan od neoborivih dokaza koji upućuju na postojanost Allaha dž.š.. Kaže Allah dž.š.: I Nuhu se kad u davno vrijeme zavapi odazvasmo i njega i čeljad njegovu od jada velikog spasismo. (El-Enbija:76) Još mnogo ajeta govori o ovome.
U Buharijinoj zbirci se nalazi hadis koji se prenosi od Enesa r.a. a u kojem se kaže da je za vrijeme džume, dok je Poslanik sallallahu alejhi we sellem držao hutbu, ušao arap i rekao: O Allahov Poslaniče propadoše nam imeci, a stoka nam gladuje, pa zamoli Allaha da nam spusti kišu. Utom je Poslanik sallallahu alejhi we sellem digao ruke i počeo moliti: Allahu moj, molim te da nam spustiš kišu - i rekao je to tri puta. Kaže Enes r.a.: Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, Poslanik sallallahu alejhi we sellem nije ni spustio ruke, a Allah dž.š. je dao da iz jednog malog oblaka koji se nagomilavao nastane velika kišovita oluja. Zatim nije ni sišao s mimbera, a niz bradu mu je curila kiša. Tako mi Allaha kiša je tako padala da sunca nismo vidjeli sedmicu dana, zatim je sljedeće džume ušao čovjek na ista vrata, a Poslanik sallallahu alejhi we sellem je držao hutbu, pa je rekao: O Allahov Poslaniče, imeci su nam uništeni, a putevi isprekidani, pa zamoli Allaha da nas zaštiti od nje. Zatim je Poslanik sallallahu alejhi we sellem podigao ruke i rekao: Allahu moj oko nas, a ne na nas - i nedugo zatim se razvedrilo, a da nije ni uspio ukazati na oblak.
b) Dokazi s kojima su dolazili vjerovjesnici, a koji se nazivaju mu’džize (nadprirodna čuda), su još jedan od neoborivih dokaza o postojanosti Allaha, zato jer su to stvari koje je nemoguće da ih uradi jedan običan čovjek. One su bile podrška Allahovom Poslaniku s.a.w.s..
