MAJČINO MLIJEKO,HRANA I LIJEK

Dojenje

Uzvišeni Stvoritelj kaže u Časnom Kur’anu: "MAJKE NEKA DOJE SVOJU DJECU PUNE DVIJE GODINE ONIMA KOJI ŽELE DA DOJENJE POTPUNO BUDE..." (Prijevod značenja -El-Bekare, 233.)

 

Pišu : Prim. dr. Smajil   Durmišević dr. Jasminka Durmišević- Serdarević

 

Prehrana djeteta je temelj za njegov razvoj u zdravog, odraslog čovjeka. Posebno u prvim mjesecima života, hranjenje djeteta posreduje u prvoj socijalnoj interakciji jer razvija u djeteta osjećaj zaštićenosti. Dojenje je mnogo više nego čisto mehaničko unošenje u organizam određene količine hranjivih materija. Dojenje je biološki i psihološki odnos između majke i djeteta, zalog kasnijem emocionalnom zdravlju djeteta i njegovoj adaptiranosti u široj ljudskoj zajednici.

 

Historija ljudske brige o potomstvu pokazuje da su majke nosile djecu sa sobom i često ih dojile, tokom 99% historije ljudskog roda.Moderno društvo je zamijenilo ovaj princip "nošenja" za princip"gniježđenja". Dijete je odvojeno od roditelja u svojoj sobi, krevetcu ili kolijevki, hrani se iz bočice svaka 3-4 sata, zaštićeno u ogradici, utopljeno u šarenu odjeću, kontaktira sa okolinom povremeno i strogo selektivno. Čovjekov potomak preživljava ovu čudesnu transfomaciju već kroz nekoliko generacija, a da njezini dugoročni aspekti i posljedice još nisu sagledani.

 

Napuštanje dojenja je proces svjetskih razmjera, a naročito u zemljama u razvoju i nerazvijenim zemljama. U razvijenim zemljama je  ponovo prisutan trend povećanja broja dojene djece.

 

Savremena iskustva i spoznaje o sastavu i kvalitetu majčinog mlijeka su dovele do novih preporuka u ishrani djeteta.

 

Najvažniji razlozi u prilog dojenja su:

 

1. Majčino mlijeko iz dojke je praktično sterilno i bojazan od eventualnih infekcija je minimalna.

 

Osim toga, ono sadrži brojne imunološke faktore, kojim štiti dijete od infekcije.

 

Odavno je zapaženo da dojenče koje je hranjeno majčinim mlijekom manje poboljeva  od djeteta koje je hranjeno kravljim mlijekom. Tek u zadnjih dvadesetak godina se postepeno otkrivaju aktivni odbrambeni faktori i mehanizmi u majčinom mlijeku. Ovo važi kako za prvo mlijeko tzv. kolostrum, tako i za zrelo mlijeko. Do sada je utvrđeno da majčino mlijeko, a posebno kolostrum, zaštićuje dojenče od crijevnih infekcija, nekrotizirajućeg enterokolitisa, sepse, infekcije uzrokovane nekim virusima itd. Stoga, iako antiinfekciozno djelovanje majčinog mlijeka nije do kraja istraženo, mnoge činjenice upućuju na to da ono ima veliki značaj u zaštiti novorođenčeta i dojenčeta od infekcije.

 

2. Hemijski sastav majčinog mlijeka je prilagođen upravo potrebama rasta i razvoja ljudskog mladunčeta, kao i karakteristikama njegovog sistema za probavu.

 

3. Majčino mlijeko ne izaziva alergijske reakcije kod dojenčeta. Nasuprot tome, kravlje mlijeko je najčešća hrana odgovorna za alergiju dojenčadi na prehrani flašicom. Alergijske reakcije javljaju se kod 1% djece vještački hranjene.

 

Uzročnici ovih alergija nisu nađeni u majčinom mlijeku.

 

4. Dojenje je, osim akta hranjenja, psihološki nezamjenjiv odnos između majke i djeteta, koji djetetu pomaže u emocionalnom i socijalnom sazrijevanju, a vrlo je značajan i za samu majku. Dojenje ne pruža samo hranu nego i osjećaj zaštićenosti, brige, ljubavi i kontinuiranu socijalnu stimulaciju. Pretpostavlja se da ta prva socijalna relacija osigurava zdrav psihički razvoj u daljem životu. U nekim razvijenim zemljama se zastupa teorija da se isti psihološki efekat može postići i hranjenjem na flašicu ako je majka emocionalno zainteresirana za djete, što nije potpuno tačno. Kod hranjenja na flašicu fizičko-emotivni kontakt majke i djeteta je siromašniji, nema djelovanja hormona prolaktina (hormon zadužen za stimulaciju lučenja mlijeka) na majčin mozak, koji bi pojačao majčinsko ponašanje. Istovremeno, hranjenje na flašicu zahtijeva krut vremenski raspored kao i fizičko odvajanje majke i djeteta. Osim značaja dojenja na emocionalnu stabilnost i formiranje majčinskog odnosa prema djetetu, kod žene je dojenje prevencija i rizika od kasnijeg obolijevanja od raka dojke.

 

Mnogo je manja vjerovatnoća da će žene koje doje u kasnijim godinama svoga života dobiti rak dojke u odnosu na one koje nisu dojile.

 

Ovo je naučno dokazano, te se i zbog toga svim ženama preporučuje dojenje.

 

5. Sa ekonomskog stanovišta majčino mlijeko je najbolja a najjeftinija hrana.

 

Prehrana kravljim mlijekom ili industrijskim adaptiranim preparatima je najmanje trostruko skuplja nego ishrana    na prsima dojile, pa prema tome osjetno opterećuje porodični budžet.

 

Mehanizmi lučenja mlijeka i tehnika dojenja

 

Sekrecija mlijeka kod majke počinje nakon poroda pojavom prvog mlijeka ili kolostruma, koje je najbogatije bjelančevinama, mineralima i zaštitnim protivinfektivnim faktorima. Nakon 5 -10 dana njega zamjenjuje prelazno mlijeko u kome postepeno opada koncentracija bjelančevina i minerala. Ono je u odnosu na kolostrum rjeđe i vodnjikastijeg izgleda. Kolostrum je žučkast i gušći. Ova normalna pojava često zbuni majke te misle da im mlijeko "nije dobro", pa posežu za flašicom u strahu da dijete ne bude gladno, što je pogrešno. Krajem prvog mjeseca nakon poroda formira se stabilno zrelo mlijeko, čija sekrecija traje od više mjeseci do više godina. U prvim danima sekrecija kolostruma je do 50 ml. dnevno, zatim se postepeno povećava. U punoj količini mlijeko se počinje lučiti tek nakon 10 do 12 sedmica, kada iznosi oko 0,5 litara dnevno. Između 4. i 5.mjeseca života djeteta količina izlučenog mlijeka je 750 - 1150 ml dnevno. Ovo su količine upravo prilagođene dobu i potrebama rasta i razvoja dojenčeta.

 

Za uspješno dojenje buduću majku treba pripremiti još u djevojaštvu, pozitivnim primjerima i propagandom prirodne prehrane, iz razloga koji su ranije navedeni. Tokom trudnoće ženi treba dati dovoljno informacija o mehanizmu prirodne ishrane, njezinim prednostima, načinu provođenja i mogućim greškama. U drugoj polovici trudnoće dojke treba pripremiti za dojenje, npr. masiranjem bradavica frotirom da otvrdnu. Odmah nakon poroda dijete treba staviti na dojku, a ne odvajati ga i odgađati dojenje. Vrlo je značajno nakon poroda ne odvajati dijete od majke, jer je dokazano da plač djeteta izaziva otpuštanje mlijeka iz dojki, a blizina omogućava češće stavljanje djeteta na dojku, što stimulira lučenje mlijeka. Od prvih sati nakon rođenja dijete treba stavljati na prsa po njegovoj želji. Majka sama ubrzo nauči prepoznati plač djeteta zbog gladi i stavlja ga na dojku kada ono to traži. U prvih 6-8 sedmica života dijete samo uvodi određeni raspored hranjenja, koji se kreće između 6 - 8 a nekad i više obroka u 24 sata, zavisno od kapaciteta djetetovog želuca i brzine njegovog pražnjenja.

 

Svako dojenče je individua za sebe i potrebe za hranom su veoma različite. Kako se mijenja sastav majčinog mlijeka tako se mijenjaju i potrebe djeteta za hranom. Neka dojenčad doje šest puta dnevno a neka dvanaest i više puta. Za dojenje treba izabrati podesan položaj i mirno mjesto u stanu. Gladna beba okreće glavu, maše rukicama i dotiče usta praveći pokrete ustima i jezikom kao da doji. Dojenče na više načina pokazuje da je gladno, a plač je zadnje sredstvo. Dojenče ne treba ostaviti da plače dugo jer pri plaču guta zrak, što smanjuje kapacitet želuca, poslije podoja više bljucka i sa izbačenim zrakom vraća i hranu a javljaju se i grčevi u crijevima, koji su neugodni i za bebu i za majku. Prije dojenja beba se obično presvuče. Majka prije dojenja treba oprati ruke sapunom i bradavice mlakom vodom i gazom. Većina dojenčadi već u prvih pet minuta posišu najveći dio obroka. Bez obzira na to dijete treba držati na dojci duže jer je često bebi potreban i kraći  odmor, nakon koga ponovo nastavi dojiti. Ako dojenče na dojci zaspi treba ga nježno probuditi izvlačenjem bradavice iz usta, promjenom položaja na ruci i slično. Prvi dani dojenja su značajni i za majku i za dijete, jer je to period kada se sekrecija mlijeka tek uspostavlja. Majka mora biti veoma strpljiva i uporna, često nuditi dijete, višak mlijeka ispražnjavati iz dojki ručno ili pomoću pumpice i ponuditi ga djetetu na kašičicu. Ne nuditi dijete flašicom.

 

Dijete koje dobro doji, do 14. dana života namiri svoju porođajnu težinu. Sedmično u prosjeku dijete dobiva na težini oko 175 g, što je mjesečno oko 600-750 g. Stolice su zlatnožute, dijete često i obilno mokri, zadovljno je, budi se kad je gladno. Sve su ovo pokazatelji da je dojenje dobro i da dojenčetu ne treba dodatna hrana.

 

Za dojilju je potreban povećan energetski unos, što se postiže kvalitetnom i raznovrsnom prehranom, izbjegavanjem kahve i jakog čaja, dok su pušenje duhana i upotreba alkoholnih pića nespojivi su sa ulogom majke dojilje.  Neka istraživanja su pokazala da i vidno podhranjene majke dosta uspješno doje svoju djecu.

 

Dojenče sve svoje potrebe u ishrani do šest mjeseci podmiruje majčinim mlijekom. Od šestog do osmog mjeseca postepeno treba dodavati voćne sokove, voćne kašice, supu od povrća i nemasnog mesa te žitarice. Do prve godine dijete postepeno počinje jesti pire od povrća, žumanjce jajeta, kuhano meso, džigericu, piletinu, jogurt. Dijete i u tom periodu treba obavezno dojiti nekoliko puta dnevno. Nove namirnice uvoditi postepeno i ne miješeti nikad dvije nove namirnice istovremeno. Nakon jedne godine starosti  djetetu treba davati sjackanu hranu svih vrsta, meso, jaja, jogurt, žitarice, povrće i voće u obliku sokova i svježe.

 

Dojenje treba obavezno nastaviti  2-3 puta dnevno do dvije godine života djeteta.