četvrtak, 24. siječnja 2013.

KADA PRIJATELJI UVRIJEDE JEDAN DRUGOG

Hutba od Muhameda al Šerifa

Imam Malik je jedan dan ušao u mesdžid, nakon ikidnije. Kad se približio čelu Poslanikove džamije, on je sjeo. Resul savs je naredio svakome da ko god uđe u neki mesdžid da ne sjeda dok ne klanja dva rekjata kao pozdrav džamiji. Imam Malik je imao mišljenje da hadis Resula savs koji zabranjuje bilo kakvo klanjanje poslije ikindije, ide ispred hadisa o klanjanju dva rekjata tehijjatul mesdžid, pa je zbog toga učio svoje učenike da ne klanjaju ova dva rekjata ako uđu u mesdžid između ikindije i magreba.

U momentu kad je imam Malik sjeo, vidio ga je jedan dječak, i primjetio je da imam Malik nije klanjao ova dva rekjata. Zato mu je prišao i rekao: Ustani i klanjaj dva rekjata. Imam Malik ga je poslušao i počeo je da klanja ova dva rekjata. Njegovi učenici su se zbunili: Šta se sad dešava, jel to imam Malik promijenio mišljenje? Nakon završenog namaza, odmah su se skupili oko imama Malika i počeli ga ispitivati o njegovom činu. Imam Malik im reče: Nisam promijenio mišljenje, nego sam se prepao da ako ne klanjam ova dva rekjata koja mi je ovaj dječak spomenuo, da ne budem od onih za koje Allah kaže u Kuranu: ..jer kad im se govorilo: Učinite Allahu ruku, oni to nisu htjeli.(77;48).

Imam Ahmed je bio mišljenja da jedenje kamiljeg mesa poništava abdest, a večina učenjaka nije mislila tako. Pa su ga neki učenici zapitali: Ako vidiš da neki imam jede pred tobom kamilje meso, pa onda ne uzevši novi abdest, vodi džemat u namazu, da li bi klanjao za njim? Imam Ahmed im reče: Jel vi mislite da je ne bi klanjao za ljudima kao Imam Malik i Said ibn Musajeb?

Allah je stvorio ljude različite. To je zakon stvaranja. Različiti jezici, boje, kulture, sve sa vanjske strane. A iznutra, ljudi su stvoreni sa različitim nivoom znanja, pameti, itd. Sve je ovo znak Allahove volje da On radi šta hoće: I jedan od dokaza Njegovih je stvaranje zemlje i nebesa, i raznovrsnost jezika i boja vaših, to su zaista pouke za one koji znaju.(30;22). Ljudi treba da se razlikuju i to nije problem. Problem je: Kako kao musliman se suočiti sa razlikama u mišljenju i šta treba biti naš odnos premo nekome ko ima drugo mišljenje. Allah nam je naredio da pozivamo i savjetujemo ljudima Islam. Mnogi muslimani su se dali na to slijepo, ne shvatajući da se u Kuranu nalazi i način na koji se to čini. Činjenica je da u mnogim ajetima Allah naređuje i savjetuje nam pozivanje ljudi u Islam. Allah nas uči kako ćemo to da radimo: Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima na najljepši način raspravljaj!(16;125) Ovdje nema potrebe filozofirati. Niti šta ukrašavati. Ovo je jasno svakome ko hoće da primjeni. U ovome ajetu su tri stvari koje treba primjeniti kad se raziđemo sa nekim u mišljenju. Isti Allah koji nas uči da govorimo o istini, uči nas i kako da to radimo:

-Sa hikmetom(mudrošću)

-Sa dobrim instrukcijama

-Diskutovati na najbolji način

Šta znači imati hikmet kad se sa nekim ne slažeš?

Potomci Resula savs su ostavili jedan lijep primjer hikmeta u savjetovanju drugih ljudi. Hasan i Husejin, kad su još bili mladi, vidjeli su starijeg čovjeka kako pogrešno radi abdest. Zajedno su skovali plan da ga nauče a da ga ne uvrijede, savjetujući ga na način koji odgovara njegovim godinama. Zajedno su otišli ovome čovjeku i rekli: Ja i moj brat smo se razišli oko toga ko od nas uzima bolje abdest. Da li bi htio presuditi među nama i vidjeti ko od nas ispravnije uzima abdest. Čovjek je onda počeo pažljivo posmatrati kako unuci Resula savs uzimaju abdest. Kad su završili on im zahvali i reče: Allaha mi, nisam znao uzeti abdest dok nisam vas vidio. Obojica ste me naučili da uzmem abdest ispravno.

Imaju dva oblika hikmeta. Prvo: Hikmet u znanju, hikmet ilmijja i drugi hikmet u djelima, hikmet amaleija. Ima ljudi imaju hikmet znanja. Ali vidimo da kad oni pokušaju da isprave druge, savjetom, fali im hikmet u djelima. Posljedica toga je da mnogi obični ljudi odbijaju hikmet znanja na taj način. Da ilustrujemo ovaj hikmet u znanju bez hikmeta u djelima: jedan brat je završio namaz u džamiji, i počeo da se rukuje ljevo i desno. Jedan brat sa desne strane ga je udario po ruci i kaže: Ovo nije sunet! Onda mu je ovaj sasvim opravdano rekao: A je li vrijeđanje dio suneta? Pokazivanje hikmeta kad se raziđemo traži sljedeće:

Iskrenost

1) Ako se raziđemo, nijeti nam trebaju biti ti da se mi razilazimo u iskrenoj nadi da nađemo istinu. Moramo biti iskreni prema Allahu. Nesmijemo se razilaziti da bi istresali ljutnju iz naših srca. Niti da bi ismijali nekoga ako smo mi bili ismijani ili poniženi. Kaže Resul savs: Ko god se nauči znanju koje se traži samo Allaha radi, samo da bi dobio dunjalučke koristi, takav neće osjetiti ni miris Dženeta na Dan Proživljenja.(Abu Davud).

Blagost

2) Imati hikmeta u razilaženju znači radije biti u atmosferi blagosti nego dozvoljavati sebi ljutnju i podizanje glasa. Faraon je bio od najgorih ljudi na zemlji. Musa as jedan od najboljih. Pogledajte šta Allah kaže Musau, kako da savjetuje firauna: Idite obojica firaunu, zaista je on nasilnik, i govorite mu blagim govorom, možda se poboji Allaha.

Jenom je jedan čovjek ušao kod halife i zapitao ga o nekim stvarima koje je halifa uradio. Kaže mu halifa: Allaha mi, firaun je bio gori od mene, a Allaha mi Musa je bio blaži od tebe. Pa mu je Allah naredio da govori blagim tonom.

Saberi se i budi jasan

3) Imati hikmeta kad radiš sa drugima znači biti strpljiv i razjasniti stvari prije donošenja odluke. Imam Ahmed prenosi sa lancem prenosioca od Ibn Abbasa kaji kaže: Čovjek iz Benu Salima je prošao kraj ashaba. Pa im je nazvao selam, a to je bilo u vrijeme rata. Ashabi su razumjeli da im on naziva selam samo da bi se spasao pa su ga opkolili i Malham ibn Juthama ga je ubio. Od tada je Allah objavio idući ajet: O vjernici, kada u boj krenete, na Allahovu putu, sve dobro ispitajte i onome ko vam nazove selam ne recite: Ti nisi vjernik.- kako bi ste se domogli ovozemaljskih dobara, ta u Allaha su mnoge dobiti! I vi ste prije bili kao oni, pa vam je Allah dao milost Svoju, zato uvijek sve dobro ispitajte a Allahu je zaista poznato ono što radite.(4;94). Iz tefsira Ibn Kesira.

Govori blago

4) Ne budi grub, naročito kad govoriš sa drugim muslimanima. Pogledajte u snagu iskrene i blage riječi: Musab ibn Umejr je bio prvi "ambasador" Resula savs u Medini. Prije nego je Resul savs stigao u Medinu, Musab je učio stanovnike Medine Islamu. Ovo je razljutilo Sada ibn Ubadeta, jednog od glavešina Medine. Isukao je sablju da ubije Musaba. Kad ga je sreo, zaprijetio mu je: Prestani širiti Islam ili ću te ubiti!

Musab mu je odgovorio na način koji treba da nam svima bude lekcija. Ovaj pred njim nije prestajao da prijeti i želio ga je ubiti. Musab mu reče: Zar nečeš sjesti i poslušati koji minut. Ako ti se sviđa uzmi, a ako ne mi ćemo prestati sa ovim. Pa je Sad sjeo. Musab je govorio o Allahu i Njegovom Poslaniku, sve dok lice Sada nije zasjalo kao mjesec pa reče: Šta treba da se uradi pa da se postane musliman? Nakon što mu je Musab objasnio, on reče: Ima jedan čovjek, koji ako postane musliman, svi u Medini će postati muslimani, a to je Sad ibn Muaz. Kad je Sad ibn Muaz čuo šta se desilo, žestoko se rasrdio. Otišao je da ubije Musaba zbog stvari koje je učinio. Kad je ušao kod Musaba rekao mu je: Ili ćeš prestati sa ovim što govoriš, ili ću te ubiti! Musab mu reče: Što ne sjedneš sa nama pa da čuješ koji minut. Ako ti se svidi prihvati a ako ne ja ću prestati sa ovim. Pa je Sad sjeo. Musab je govorio o Allahu i Njegovu Poslaniku, sve dok se lice Sada nije promjenilo pa reče: Šta da uradim pa da postanem musliman?

Pogledajte šta lijepa riječ čini. Sad ibn Muaz je otišao svome plemenu tu noć i svime im rekao: Sve vaše mi je haram od vas dok ne postanete muslimani. Tu noć svaka kuća je otišla na spavanje sa riječima La ilahe Illalah, a sve zbog jedne lijepe riječi.

Ko pobjeđuje?

Muavija ibn Hakam je došao jednom u Medinu iz pustinje, a nije znao da je tad postalo zabranjeno da se govori u toku namaza. Kaže: Dok sam klanjao iza Poslanika savs, čovjek je kihnuo, pa sam mu rekao: Jerhamukellah, pa su ljudi pogledali na mene pa sam si rekao: Izgubila me majka, šta vam je pa me tako gledate? Pa su mi znakovima dali do znanja da ne govorim. Prestao sam iako sam htio da im odgovorim. Kad je Resul savs završio sa namazom, a nisam nikad vidio boljeg učitelja od njega savs, on me nije osramotio pred drugim. Nego je samo savs rekao: Namaz ne treba da ima išta drugo osim tesbiha, tekbira i učenja Kurana. Sahih Muslim.

Islam nas uči šta uraditi kad se raziđemo. Ima ljudi koji misle da se mi ne trebamo nikad i ni u čemu razjedinjavati. Ne, to nije tačno, jer Kuran i Sunet pokazuju da kad se pogriješi da treba da se ispravi. Jer pomaganje drugima da čine dobra djela je zahtjev od Islama, to je iskreni nasihat. Vidimo primjer kada se Resul savs okrenuo od Abdullaha ibn Maktuma, slijepca, Allah ga je ispravio ajetima iz sure Abbasa.

Kad je Hatib ibn Balta ra pogriješio time što je poslao pismo Kurejšijama i obavjestio ih o pravcu kretanja Muhammeda savs, Allah objavljuje ajete: O vjernici, ne uzimajte Moje neprijatelje i vaše za prijatelje..

I tako dalje. Učimo se da kad se pogriješi treba ispravljati. Ali način ispravljanja zaslužuje našu pažnju. Kada se muslimani raziđu u nečemu, izgleda kao da svaka grupa nosi zastavu na kojoj piše: Ja moram pobjediti a ti moraš izgubiti. Pažljivo posmatranje suneta pokazuje da to nije uvjek slučaj sa Resulom savs. Primjer:

Došao je beduin Poslaniku savs: Daj mi od onoga što ti je Allah dao, ne od blaga tvoga oca ili majke. Ashabe je ovo razljutio i htjeli su da ga kazne za drsko ponašanje. Pa im je Resul zabranio. Pa ga je Resul savs poveo za ruku, otvorio mu vrata i reče: Uzmi šta hoćeš i ostavi šta hoćeš. Ovaj je tako uradio pa kad je završio, Resul savs ga upita: Jesam li ti ukazao poštovanje? Kaže: Allaha mi jesi. La ilahe illallah, Muhammedu resulallah. Kad su ashabi čuli kako se ovaj promjenio, Resul savs ih je poučio: Zaista je primjer mene, vas i ovog beduina, kao kad čovjeku kamila pobjegne. Građani pokušavaju da je uhvate tako što trče za njom i viču, a ona samo dalje bježi. Pa jedan povika: Ostavite me i moju kamilu na miru. Ja nju poznajem bolje. Pa je onda taj uzeo malo trave, mahno sa tim ispred kamile, sve dok mu nije prišla sama. Allaha mi da sam vas ostavio sa ovim beduinom, vi bi ga udarali, sve dok on ne bi pobjegao od Islama i možda ušao u vatru.

Ali muslimani ne treba da uvijek imaju oprvadavajući stav prema svemu što ih zadesi. Ima kad se istina mora reći i kad nema mjesta izvrgavanju. Kad je žena iz Mehzumi plemena ukrala, ljudi su tražili od Poslanika savs da joj ne presudi jer ona je iz bogatog plemena. Resul savs se naljutio pa je rekao sa mimbera: Allaha mi da je Fatima ćerka Muhammeda ukrala, otsjekao bih joj ruku.

Nema mjesta izbjegavanju, mora se ustati za istinu. E u ovim slučajevima se treba koristiti osobinama koje smo ranije naveli u vezi razjedinjavanja. Ne mora u svakom slučaju biti jedan što izgubi. U mnogim primjerim, Resul savs je dao izlaza onima sa kojima se razišao. Kad je poslao pismo Cesaru, rekao mu je: Postani musliman i bićeš siguran, Allah će te nagraditi dvostruko.

On mu savs nije rekao: Predaj se ili umri. Ne, nego, postani musliman i pobjedićeš, štaviše pobjedićeš dvostruko. Završićemo sa svijetlim primjerom kako musliman treba da postupi a to je primjer Abu Bekra. Abu Bekr se jednom razišao sa jednim ashabom zbog jednog drveta. U toku prepirke, rekao mu je nešto što je poželio da nije rekao. Nije ga prokleo, niti napao njegovu čast, nego je rekao nešto što je rastužilo ovoga ashaba. Istovremeno, Abu Bekr mu reče: Odgovori mi na isti način! Ovaj ashab mu reče: Neću. Kaže: Odgovori mi isto ili ću se tužiti Poslaniku savs. Ashab je odbio i Abu Bekr se tužio Poslaniku savs. Resul savs je pozvao ovog drugog ashaba i upitao ga da li je Abu Bekr ovako rekao. Kaže ashab: Jeste. Pa šta si mu odgovorio, upita Resul savs. Ništa, reče ashab. Kaže Resul savs: Dobro je da nisi, nego radije reci: Allah ti oprostio Abu Bekre. Ashab se okrenuo i reče: Allah ti oprostio Abu Bekre. Abu Bekr je zaplakao i udaljio se.

Počnimo od danas da oživljavamo onu atmosferu u kojoj su živjeli Resul savs i njegovi ashabi u milosti, ljubavi i bratstvu. A Allah zna najbolje.

2002 Kulturni Centar Skandinavija

________________________________________________