ponedjeljak, 14. siječnja 2013.

KADA MOLIŠ, MOLI ALLAHA I KADA TRAŽIŠ POMOĆ TRAŽI JE OD ALLAHA


Komentar riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: ''Kada moliš, moli Allaha, a kada tražiš pomoć, traži je od Allaha''

Moliti Allaha, dželle šanuhu, znači upućivati mu dovu, a dova je ibadet, kao što se prenosi u vjerodostojnom hadisu. Allah, dželle šanuhu, je naredio ljudima da mu upućuju dovu i traže od Njega, kada je rekao: ''... i Allaha iz obilja Njegova molite'' (En-Nisa, 32.). Prenosi Ibn-Mesud, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Molite Allaha, dželle šanuhu, da vam da iz Svoje dobrote. Allah, doista, voli da Mu se molbe upućuju.'' (Tirmizi i Taberi) Ebu-Hurejre prenosi da je Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Allah se srdi na čovjeka koji Ga ne moli.'' (Tirmizi, Ahmed, El-Buhari u knjizi El-Edebu El-Mufred) Kaže pjesnik: ''Allah se srdi ako Ga ne moliš, a čovjek se srdi ako ga moliš.''

Allah, dželle šanuhu, može dati ljudima sve što požele i zatraže od Njega, a da to ni trunku bogatstva kojeg On posjeduje ne umanji. Suprotno od toga, čovjek mrzi bilo kakvu molbu, čemu je razlog njegova slabost, nemoć i siromaštvo. Rekao je Vehb ibn-Munebbih čovjeku koji je tražio od vladara: ''Teško tebi, ideš onome ko ti zatvara vrata, ispoljava svoje siromaštvo i krije svoje blago od tebe, a ostavljaš Onoga čija su vrata i danju i noću otvorena, koji ispoljava svoje bogatstvo i govori: ''Pozovi me – odazvat ću ti se''. Prenosi se od Enesa ibn-Malika da je Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Molite svoga Gospodara za svaku vašu potrebu, pa makar to bio kaiš od sandale''. (Tirmizi, Taberi i Ibn-Hiban).

S druge strane, mnogo je hadisa koji zabranjuju traženje od ljudi. Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je od Ebu-Bekra, Ebu-Zerra i Sevbana uzeo zavjet da neće tražiti od ljudi. Oni su toliko bili dosljedni u ispunjavanju tog zavjeta da nisu tražili od ljudi da im dodaju bič ili uzdu kada ispadnu iz ruke. (Muslim, Ebu-Davud i En-Nesai)

Prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: «Rekao je Allah, dželleš anuhu, : ''Ima li koga da traži nešto, pa da mu dam ono što traži, da dovu uputi, pa da mu je uslišim i da oprosta traži, pa da mu oprostim'' (Buharija i Muslim)

Obaveza je Allahu, a ne nekom drugom, dove upućivati. Razlog je jednostavan. Dova sadrži ispoljavanje poniznosti, potrebe i siromaštva, kao što sadrži priznanje da onaj kome se molba upućuje ima sposobnost otklanjanja nevolje, pribavljanja koristi i otklanjanja štete. Poniznost i siromaštvo smiju se izraziti jedino pred Allahom Uzvišenim i to je, zapravo, suština ibadeta. Imam Ahmed je molio Allaha, dželle šanuhu, riječima: ''Allahu moj, kao što si moje lice sačuvao od sedžde nekom drugom pored Tebe, sačuvaj ga i od upućivanja molbi nekom drugom pored Tebe.'' Doista, niko osim Allaha ne može otkloniti nevolju i pribaviti korist, što potvrđuju riječi Uzvišenog: ''Ako ti Allah da kakvu nevolju, niko je osim Njega ne može otkloniti, a ako ti da dobro, pa niko ne može blagodat Njegovu spriječiti.'' (Junus, 107.). Rekao je Uzvišeni: '' Milost koju Allah podari ljudima niko ne može uskratiti, a ono što On uskrati niko ne može poslije Njega dati.'' (Fatir, 2.).

Riječi Božijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, :''... a kada tražiš pomoć, traži je od Allaha.'' Pomoć se traži od Allaha zato što je čovjek nemoćan da sam pribavlja ono što mu koristi, a otkloni i odbije ono što mu šteti. On nema drugog pomagača osim Allaha, koji bi mu pomogao u onosvjetskim i ovosvjetskim koristima. Koga Allah pomogne, on je doista pomognut, a koga On ostavi bez pomoći, on je bespomoćan i jadan. To i jeste stvarno značenje riječi: ''Nema snage i moći osim kod Allaha.'' Znači, čovjek ne može preći iz jednog u drugo stanje i nema snage dok mu je Allah ne da. Radi se, usitinu, o velikim riječima i jednoj od džennetskih riznica.

Čovjek je potreban Allahove pomoći u izvršavanju Njegovih naredbi, ostavljanju Njegovih zabrana i strpljenju na Njegovoj ovosvjetskoj odredbi, prilikom umiranja i od strahota kabura i Sudnjeg dana. Niko mu u svemu tome ne može pomoći, osim Allah dželle šanuhu. Ko u svim stvarima bude tražio pomoć samo od Allaha džellešanuhu, Allah će ga pomoći, dok će onoga koji traži pomoć od nekog drugog, Allah prepustiti njemu. Hasan el-Basri je napisao Omer ibn-Abdulazizu: ''Ne traži pomoć od nekog drugog mimo Allaha pa da te Allah njemu prepusti.''

Riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ''podignuta su pera i osušene su stranice'' aludiraju na to da je sve određeno i zapisano. Kada se napiše knjiga i prođe puno vremena od trenutka njenog pisanja, pera se osuše od mastila, a mastlio se osuši na stranicama. Ovo je najljepša vrsta aluzije i rječitosti. Kur'an časni i Sunnet upućuju na ovu činjenicu. Allah, dželle šenuhu, : ''Nema nevolje koja zadesi zemlju i vas, a koja nije, prije nego što je damo zapisana u knjizi.'' (El-Hadid, 22.). U hadisu kojeg prenosi Abdullah ibn Amr stoji da je Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Allah je zapisao sudbine svih stvorenja pedeset hiljada godina prije nego je stvorio nebesa i zemlju.

''Riječi Pslanika, sallallahu alejhi ve sellem, : ''Kada bi sva stvorenja htjela da ti pribave korist koju Allah nije odredio, ne bi to mogli učiniti i kada bi htjeli da ti nanesu štetu koju Allah nije odredio, ne bi to mogli učiniti.'' Sve što pogađa čovjeka na dunjaluku, od koristi i šteta, je određeno i ne može ga zadesiti osim ono što mu je zapisano. Kur'an upućuje na ovu činjenicu i kaže: ''Reci: dogodit će nam se samo ono što nam Allah odredi.'' (Et-Tewbe 51.).

Prenosi Ebu-Derda da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Zaista svaka stvar ima svoju suštinu, a rob neće postići suštinu imana sve dok ne bude znao da ono što ga je zadesilo nije ga moglo mimoići, a ono što ga je mimoišlo nije ga moglo zadesiti.'' (Ahmed i Taberij)

Vjernik, kada je u pitanju Allahova odredba, mora biti u jednom od dva stanja:

1. Da bude zadovoljan sa Allahovom odredbom. Ovo je veoma velik stepen kojeg ne postiže svako. Allah, dželle šanuhu, kaže: ''Nikakva se nevolja bez Allahove volje ne dogodi, a On će srce onoga koji u Allaha vjeruje uputiti.'' (Et-Tegabun 11.). Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je molio: ''Allahu moj, učini me zadovoljnim Tvojom odredbom.'' (Muslim i Ibn-Hibnan). Ono što podstiče vjernika na zadovoljstvo Allahovom odredbom jeste ubjeđenje u riječi Božijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: ''Vjerniku je dobro sve što mu Allah odredi: ako ga zadesi dobro, on zahvali Allahu i to mu donese dobro, a ako ga zadesi nevolja, on se strpi i to mu donese dobro. Takav je slučaj samo sa vjernikom.'' (Muslim). Rekao je Ebu-Derda, radijallahu anhu: ''Kada Allah dželle šanuhu, nešto odredi, On voli da čovjek bude time zadovoljan.''

Onaj ko je zadovoljan kaderom, zadovoljan je i blagostanjem i tegobom. Omer ibn-Abdulaziz je govorio: ''Kada god osvanem, osjećam radost u onome što je Allah, dželle šanuhu odredio.'' Ko postigne ovaj stepen, život će mu biti ispunjen zadovoljstvom i radošću. Uzvišeni kaže: ''Ko bude činio dobro, bio muško ili žensko, poživjet ćemo ga lijepim životom.'' (En-Nahl, 97.). Među prvim generacijama je bilo onih koji su ''lijep život'' protumačili kao zadovoljstvo. Kaže Abdul-Vahid ibn-Zejd: ''Zadovoljsto su Allahova najveća vrata, džennet na dunjaluku i odmaralište pobožnjaka.''

2. Da vjernik bude strpljiv u onome što ga je snašlo. U ovom stanju trebaju biti oni kojima nije lahko postići zadovoljstvo Allahovom odredbom. Zadovoljstvo je pohvalna osobina, a strpljenje je obaveza za onoga ko ne može postići zadovoljstvo. U strpljenju je veliko dobro. Allah, dželle šanuhu, je naredio vjernicima da budu strpljivi i pripremio im je obilnu nagradu ukoliko tu naredbu ispune. On je objavio svom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, : ''Samo strpljivi biće bez računa nagrađeni.'' (Ez-Zummer, 10.); i obajavio je: ''A ti obraduj strpljive, one koji, kad ih kakva nevolja zadesi samo kažu: ''Mi smo Allahovi i mi ćemo se Njemu vratiti.'' (El-Bekara, 155., 156.)

Razlika između zadovoljstva i strpljenja

Razlika je u tome što je strpljenje suzdržavanje duše od srdžbe, osjećanje boli pri tome, želja da prođe ta teškoća i suzdržavanje od djela kojima se izražava nestrpljenje, dok je je zadovoljstvo širokogrudnost prema Allahovom kaderu bez boli. Onda kada zadovoljstvo bude jako, čak i bol nestane u potpunosti.

Riječi Božijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, : ''Znaj da je pobjeda sa strpljenjem'', u saglasnosti su sa riječima Allaha, dželle šanuhu, : ''Ali oni koji su čvrsto vjerovali da će pred Allaha izići rekoše: ''Koliko su puta malobrojne čete, Allahovom voljom, nadjačale mnogobrojne čete!'' A Allah je na strani strpljivih.'' (El-Bekare, ). I rekao je Allah, dželle, šanuhu: ''Ako vas bude stotinu strpljivih, pobjediće dvije stotine, a ako vas bude hiljada, pobjediće, Allahovom voljom, dvije hiljade, a Allah je uz strpljive.''(El-Enfal, )

Pitao je Omer, radijallahu anhu, poglavicu Beni-Abesea: ''Čime se vi borite protiv ljudi?'' Rekoše: ''Strpljenjem. Nikada nismo sreli neprijatelja a da se nismo strpili kao što su se oni strpili.'' Kažu u prvim odabranim generacijama: ''Svi mi mrzimo smrt i bolove rana, ali se nadmećemo u strpljenju.'' Ovakav odnos treba biti u borbi protiv spoljašnjeg i unutarnjeg neprijatelja. Unutarnji neprijatelj su prohtjevi, protiv kojih ako se čovjek bude borio, smatra se borcem na Allahovom putu (mudžahidom). Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: ''Mudžahid je onaj koji se, u ime Allaha, bori protiv protiv svojih prohtjeva. (Tirmizi, Hakim i Ibn-Hiban).

Riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: Znaj da je pobjeda sa strpljenjem, obuhvataju obje vrste džihada koje smo spomenuli. Ko se strpi u borbi, pobjediće svog neprijatelja, a ko se ne strpi, biće poražen i postaće zarobljenik i žrtva svoga neprijatelja.

Riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: ''... i znaj da postoji izlaz i iz najveće najveće teškoće, i da nakon muke slijedi olakšanje.'' Kaže Uzvišeni: ''On šalje kišu kad oni izgube svaku nadu i rasprostire blagodati svoje.'' (Eš-Šura, 28.). Takođe kaže: ''Allah, dželle šanuhu, je taj koji vjetrove šalje, pa oni oblake tjeraju i On ih po nebu, kako On hoće, rasprostire i na komade dijeli, pa ti vidiš kišu kako iz njih pada, i kad je On na one robove Svoje na koje želi prolije, oni se odjednom radošću ispune, iako su bili očajni prije nego što se spustila na njih.'' (Er-Rum, 48.,49.). ''I kad bi poslanici gotovo nadu izgubili i pomišljali da će ih lašcima proglasiti, pomoć Naša bi im došla!'' (Jusuf, 110.).

Riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: ''... i znaj da je olakšica nakon muke'' uzete su iz riječi Allaha, dželle šanuhu: ''Allah će sigurno, poslije tegobe slast dati.'' (Et-Talak,7.) i riječi Allaha, dželle šanuhu, : ''... ta, zaista s mukom je i slast, zaista s mukom je slast!'' (El-Inširah, 5-6.) Prenosi Ibn-ebi Dunja od Ibn Mes'uda radijallahu anhu da je rekao: ''Kada bi teškoća ušla u rupu, ušlo bi s njom i olakšanje. Allah, dželle šanuhu, kaže: ''Ta, zaista, s mukom je slast, zaista s mukom je i slast.''

Molim Allaha, dželle šanuhu, da se smiluje ummetu Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i da da svoju milost nakon ove muke i teškoće koja ga je zahvatila. O muslimani, Allahovi robovi! Došlo je vrijeme da naučimo ovaj hadis Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, shvatimo njegovo značenje i živimo sa njegovim porukama. Ove velike riječi Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je uputio dječaku, Abdullahu ibn-Abbasu, radijallahu anhu, odgajajući ga na ovim veličanstvenim principima akide. Ovo je ujedno i nama išaret kako trebamo odgajati velike ličnosti koje bi mogle, Allahovom voljom, vratiti slavu islamskom ummetu.


Priredio: Abdurrahman Kujević

Fakultet Časnog Hadisa
Islamski Univerzitet, Medina