ponedjeljak, 14. siječnja 2013.

Čuvaj Allaha, On će tebe čuvati


Prenosi se od Abdullaha ibn Abbasa, Allah bio zadovoljan njima dvojicom, da je rekao: ''Bio sam iza Poslanika sallallahu alejhi we sellem pa mi on rece: ''O dječače, poučiću te nekim riječima: Čuvaj Allaha, On će tebe čuvati, čuvaj Allaha naći češ Ga ispred sebe, kada moliš, moli Allaha, a kada budes tražio pomoć, traži je od Allaha, i znaj da se sav ummet sakupi da ti donese neku korist ne bi ti donijeli osim ono što ti je Allah zapisao, a kad bi se sakupili da ti nanesu neku štetu ne bi ti nanijeli štete osim onoliko koliko ti je Allah propisao, podignuta su pera a osušile su se stranice''. (Prenosi ga imam Tirmizi i kaže da je hadis hasen sahih). U drugoj predaji koju prenose drugi osim Tirmizije stoji: ''Čuvaj Allaha, naći češ Ga ispred sebe, znaj za Allaha u blagostanju On će znati za tebe u teškoći, i znaj da ono što te nije zadesilo nije te moglo nikako zadesiti, a ono sto te je zadesilo nije te moglo nikako mimoići, znaj da je pobjeda sa strpljenjem, i izlaz nakon teskoće i da olakšica dolazi nakon teskoce.'' (Prenosi ga Ahmed sa vjerodostojnim lancem prenosilaca)

Ovaj hadis nosi sa sobom veličanstvene poruke i sveobuhvatna pravila, koja su od najvažnijih stvari vjere Islama. Rekao je ibnu-l-Dževzi: ''Razmisljao sam o ovom hadisu, pa me je začudio i skoro zbunio. Ima li veće gluposti od nepoznavanja ovog hadisa i nerazumijevanja njegovog značenja.''

Došlo je vrijeme da muslimani shvate poruke ovog hadisa i da rade po njemu i da budu čvrsto ubijeđeni u njegovo znacenje. Kaže učenjak Saud el-Džerbu', Allah ga sačuvao, da musibeti i nedaće koje pogađaju danas muslimane jeste baš zbog toga što nisu shvatili poruke ovog hadisa. Mi ćemo ovdje, inšaAllah, ukazati na neka znacenja i poruke ovog hadisa.

Riječi Poslanika sallallahu alejhi we sellem ''Čuvaj Allaha'' znače: čuvaj Njegove granice, prava, naredbe i zabrane. A čuvanje svega toga biva pokoravanjem Njegovim naredbama i ostavljanjem svih Njegovih zabrana. Ko bude tako radio, on je čuvar Allahovih granica koje je On pohvalio u Svojoj knjizi kada je rekao: ''Ovo je ono sto vam je obećano, svakom pokajniku, čuvaru, koji se je Milostivog bojao iako Ga nije vidio i koji je srce zdravo donio.'' (Kaf 32-33)

Riječ ''čuvar'' u ovom ajetu je protumačena kao čuvar Allahovih naredbi i svojih grijeha, kajući se zbog njih. Od najvažnijih stvari koje je obavezno čuvati jeste namaz, Allah dž.š. naređuje čuvanje namaza pa kaže: ''Čuvajte namaze, naročito srednji namaz...'' (El-Bekare 238). A Božiji Poslanik sallallahu alejhi we sellem kaže: ''Ko ga bude čuvao ima kod Allaha garanciju da će ga uvesti u Džennet.'' (Ahmed, Malik, Ebu Davud, En-Nesai, ibn Hibban)

Takođe od stvari koje treba čuvati jeste i čistoća, jer je ona ključ namaza. Od stvari čije se čuvanje naređuje jesu i zakletve, kaže Allah dž.š.: ''I čuvajte vaše zakletve!'' (El-Maide 89)

Mnogi ljudi se zaklinju a nemarni su prema onome što ta zakletva povlaci za sobom, ne čuvaju je i ne pridržavaju je se. Takođe čuvanje glave i stomaka kao što stoji u hadisu ibn Mes'uda: ''Istinski stid od Allaha je da čuvas glavu i ono što ona obuhvata i da čuvaš stomak i ono što obuhvata.'' U čuvanje glave glave spada čuvanje sluha, pogleda, jezika i srca od ustrajavanja na haramu. Sve ovo je obuhvaćeno ajetom gdje Uzvišeni kaže: ''I sluh i vid i razum, za sve to će se zaista odgovarati.'' (El-Isra 36)

A od navažnijih zabrana kojih se treba čuvati jeste: jezik i polni organ. Kaže Božiji Poslanik sallallahu alejhi we sellem : ''Ko sačuva ono što je između vilica i ono sto je između nogu, uči će u Džennet.'' (Hakim ga prenosi a Zehebi ga smatra vjerodostojnim dok ibn Hibban i Tirmizi kažu da je dobar)

Allah dž.š. naređuje i hvali one koji čuvaju stidna mjesta pa kaže: ''I muškarcima koji o svojim stidnim mjestima vode brigu i ženama koje o svojim stidnim mjestima vode brigu i muškarcima koji često Allaha spominju i ženama koje često Allaha spominju-Allah je doista za sve njih oprost i veliku nagradu pripremio.''(El-ahzab 35)

Rekao je Ebu Idris El-Havelani: ''Prvo što je Allah oporučio Ademu a.s. kad ga je spustio na zemlju je čuvanje stidnog mjesta''.

Riječi Poslanika sallallahu alejhi we sellem: ''On će tebe čuvati'' znače da onaj ko bude čuvao Allahove granice i pazio na Njegova prava, Allah će njega sačuvati jer je nagrada biva shodno vrsti djela kao što kaže Uzvišeni:'' Sjećajte se vi Mene i Ja ću se vas sjećati'' (El-Bekare 152) a na drugom mjestu kaže: ''Ako vi Allaha pomognete On će vas pomoći.''( Muhammed 7)

Dvije su vrste Allahovog čuvanja roba:

Prva vrsta je Allahovo čuvanje roba u dunjalučkim koristima, tako što Allah čuva njegovo tijelo, djecu, porodicu, imetak. Kaže Uzvišeni: ''Uz svakog od vas su meleki, ispred njega i iza njega –po Allahovom naređenju ga čuvaju.'' (Er'-Rad 11)

Rekao je Mudžahid: ''Nema ni jednog roba a da on nema svog meleka koji ga čuva u snu i na javi od džina, ljudi i otrovnih gmizavaca i ništa mu ne priđe a da to melek ne odbije osim onog što Allah dozvoli pa ga snađe'' (prenosi Taberi). Ko Allaha bude čuvao u mladosti Allah će njega sačuvati u starosti kad bude slabasan i nejak i daće mu da uživa blagodati sluha, vida, snage i razuma. Zato je bilo učenjaka koji su živjeli i preko stotinu godina ali su ih i pored toga snaga i razum dobro služili.

Tako je imam Ebu Tajjib Eš-Šafi'i jedne prilike daleko skočio, a imao je preko sto godina, pa su ga ukorili zbog toga, a on im reče: ''Mi smo ove organe čuvali od grijeha u mladosti pa nam ih je Allah sačuvao u starosti.''

Ponekada Allah sačuva porod svoga roba zbog toga što je on čuvao Allahove granice i bio bogobojazan, kao što stoji u suri El-Kehf: ''Otac njihov je bio dobar čovjek'' (pročitaj priču u ovoj suri o Musau a.s. i Hidru 60-82). Allah je sačuvao ova dva jetima zbog dobrote njihovog oca.

Govorio je Seid ibn Musejjib svom sinu: ''Klanjaću sto više namaza nadajući se da te Allah sačuva zbog toga, zatim je proučio ajet iz sure El-Kehf: ''Otac njihov je bio dobar čovjek''.

Rekao je Omer ibn Abdul-Aziz: ''Ne umre ni jedan vjernik a da Allah ne sačuva njegovo potomstvo i potomstvo njegovog potomstva.''

Rekli su neki naši dobri prethodnici: ''Ko se boji Allaha sačuvao je sebe, a ko izgubi bogobojaznost izgubio je sebe, a Allah je neovisan od njega.''

Čudno je kako Allah dž.š. čuva onoga koji Njega čuva tako što čini da životinje koje su po prirodi zle čuvaju toga roba. Kao što je bio slučaj sa štićenikom Allahovog Poslanika sallallahu alejhi we sellem: Dok je bio na lađi, Allah je htjeo da ta lađa potone. Plivao je dok nije došao do obale. Tu je vidio lava koji se uputio sa njim ukazujući mu gdje je put. A kad ga je doveo do puta zareža ispračajući ga i vrati se. (Prenosi ga Taberi u knjizi El-Kebir 6433 sa dobrim lancem prenosilaca, a Hakim i Zehebi ga smatraju sahihom)

Rekao sam: Allahu ekber, Allahu ekber, Allahu ekber!!! Slavljen neka si Ti gospodaru naš, Ti koji kada ti se rob potpuno preda i pokori potčinjavaš mu sva svoja stvorenja, nebesa, zemlju i sve što je između njih!!!

Suprotno od ovog jeste da onaj koji zanemari Allaha, Allah će njega zanemariti i upropastiti pa će mu nanositi štetu i oni od kojih se nadao da će mu samo koristiti, kao što je njegova porodica. Govorili su neki našidobri prethodnici: ''Doista ja kad učinim grijeh prema Allahu primjetim trag toga u ponašanju mog sluge i jahalice.''

Drugi vid na koji Allah dž.š. čuva svoga roba: Ovaj vid čuvanja je bolji od onog prvog, jer Allah dž.š. čuva vjeru svoga roba i njegov iman. I čuva ga u toku života od svih zabludjelih sumnji i zabranjenih prohtjeva. Pa sačuva njegovu vjeru onoga trena kad mu je najpotrebnije, kad bude umirao, te ga usmrti na imanu. Prenosi se od ispravnih prethodnika da su govorili: ''Kad čovjek bude na samrti bude rečeno meleku: ''Pomiriši njegovu glavu'', pa on to uradi i kaže: ''Osjećam u njegovoj glavi miris Kur'ana'' pa mu se onda kaže:''Pomiriši njegovo srce'' i on pomiriše i kaže: ''Osjećam miris posta'', pa mu bude rečeno: ''Pomiriši njegova stopala'', i on to uradi i kaže: ''Osjećam miris stajanja u namazu'', tada melek kaže: ''Sačuvao je sebe pa ga je Allah sačuvao''.

Rekao je Ibn Abbas o riječima Allaha dž.š. ''I neka znate da se Allah upliće između čovjeka i srca njegova.'' (El-Enfal 24) tj. spriječava vjernika od grijeha koji ga vode u vatru (prenosi Taberi)

Riječi Poslanika sallallahu alejhi we sellem ''Čuvaj Allaha naći češ Ga ispred sebe'' znače da onaj ko bude čuvao Allahove granice i Njegova prava, Allah će biti sa njim u svako doba, gdje se god bude kretao, pomažući ga, čuvajući ga i upučivajući ga na istinu. ''Allah je zaista sa onima koji se Allaha boje i grijeha klone i koji dobra djela čine.'' (En-Nahl 128)

Rekao je Katade: ''Ko se Allaha boji, Allah bude sa njim, a skim Allah bude, pa sa njim je skupina koja se ne poražava i čuvar koji ne spava i upučivać koji ne luta.''

Kada bi neko od selefus-saliha pisao bratu pismo govorio bi: ''A zatim ... ako Allah bude sa tobom pa koga da se plašiš? A ako bude protiv tebe pa čemu da se nadaš?''

Ovo je posebna, specijalna pratnja koja je spomenuta u Allahovim riječima Musau alejhisselam: ''Ne bojte se! – reče on –''Ja sam sa vama, Ja sve čujem i vidim.'' I u riječima Musaa a.s.: ''Gospodar moj je sa mnom On će mi put pokazati.'' (Eš-Šuara 62) i u riječima Poslanika sallallahu alejhi we sellem Ebu Bekru radijallahu anhu kad su bili u pećini Hira ''Šta misliš o dvojici s kojim je Allah treći? Ne žalosti se doista je Allah sa nama.'' (Buhari i Muslim) Znači ovo je posebna pratnja od Allaha dž.š. iz koje proizilazi pomoć, podrška i čuvanje za razliku od opšte pratnje spomenute u ajetu ''Nema tajnih razgovora među trojicom a da On nije četvrti, ni među petoricom a da On nije šesti, ni kad ih je manje ni kad ih je više, a da On nije sa njima gdje god oni bili.'' (El-Mudžadele 7)Pratnja spomenuta u ovom ajetu je opšta pratnja. Ona zahtijeva Njegovo poznavanje i nadziranje ljudskih dijela, njom se zastrašuju robovi, dok prva vrsta pratnje zahtijeva čuvanje roba i pomaganje, pa ko sačuva Allaha dž.š. i Njegova prava, nači će Ga ispred sebe u svakom stanju i slučaju i biće neovisan od drugih Njegovih stvorenja kao što stoji u hadisu: ''Najbolji iman je da rob zna da je Allah sa njim ma gdje bio.''

Treba napomenuti da se u ovim kur'anskim i hadiskim citatima misli na Allahovu pratnju i prisutnost Njegovim uzvišenim svojstvima, znanjem, vidom, sluhom, a ne njegovim bićem, jer Allah je visoko iznad toga da bude Svojim uzvišenim bićem na svakom mjestu na dunjaluku, gdje ima svakakvih nečistoća. Mi vjerujemo da je On dž.š. iznad Arša kako nas je i obavjestio u suri Taha u ajetu br. 5 gdje kaže: ''Milostivi koji se iznad Arša uzdigao.''

Riječi Poslanika sallallahu alejhi we sellem ''Znaj za Allaha u blagostanju, On će znati za tebe u teškoći'' znače da rob koji bude znao za Allah u blagostanju i čuvao Njegove granice i prava, Allah će znati za njega kad bude u teškoći, te će ga spasiti. Ova spoznaja zahtijeva Allahovu blizinu, Njegovu ljubav prema robu te uslišavanje dove.

Dok je Hasan el-Basri bježao od Hadžadža, došao je do kuće Habiba ebu Muhammeda, pa mu Habib reče. ''O Ebu Seide! Zar nečeš zamoliti Gospodara da te sakrije od ovih? Uđi u kuću!'' Odmah nakon što je Hasan ušao ukuću za njim su ušli policajci i nisu vidjeli da je u kući. Spomenuli su Hadžadžu taj slučaj a on im reče: ''Sigurno je bio u kući ali je Allah zasplijepio vaše oči pa ga niste vidjeli.'' Znači, ko bude bogobojazan i Allahu dž.š. pokoran u blagostanju, Allah će mu pomoći kada se nađe u teškoći.

Prenosi Tirmizi hadis od Ebu Hurejre da je Allahov Poslanik sallallahu alejhi we sellem rekao: ''Ko hoće da mu se Allah odazove u teškoćama neka mnogo čini dovu (moli) dok je u blagostanju.'' (Hakim i Zehebi ga smatraju vjerodostojnim)

Rekao je Dahhak ibn Kajs: ''Sjećajte se Allaha u blagostanju, On će se vas sjetiti u teškoćama.''

Junus alejhisselam je uvijek Allaha dž.š. spominjao pa kada ga je riba progutala Allah dž.š. je rekao: ''I da nije bio od onih koji Allaha hvale sigurno bi ostao u utrobi njenoj do dana kada će svi biti proživljeni.'' (Es-Saffat 144)

Faraon je bio nasilnik, zaboravljao je spominjanje Allaha dž.š. pa kad se počeo daviti uzviknuo je: ''Vjerujem'', pa mu je Allah rekao: ''Zar sada a prije si neposlušan bio i razdor sijao?''

Nema sumnje da je najveća teškoća koja pogađa čovjeka na dunjaluku smrt, a ono što dolazi poslije toga je još teže, ukoliko čovjekov završetak ne bude dobar. Zato je obaveza svakom vjerniku da se pripremi za smrt i ono što slijedi poslije nje dok je zdrav bojeći se Allaha dž.š. i čineći dobra djela, kaže Uzvišeni: ''O vjernici, Allaha se bojte, i neka svaki čovjek gleda šta je za sutra pripremio, i Allaha se bojte jer On dobro zna šta radite. I ne budite kao oni koji su zaboravili Allaha, pa je On učinio da sami sebe zaborave, to su pravi griješnici.'' (El-Hašr 18-19)

Pa, ko se bude sjećao Allaha u blagostanju i zdravlju i tada se spremao za susret sa smrću, onim što slijedi poslije nje, Allah će se njega sjetiti u ovim velikih teškoćama i biće tada sa njim. On će ga pomoći, zaštititi, učvrstiti na ispravnoj vjeri pa će Ga sresti a On će biti sa njim zadovoljan, a onaj koji zaboravi Allaha dž.š. u blagostanju i zdravlju i ne pripremi se za susret sa Njim, Allah dž.š. će njega zaboraviti u ovim teškoćama i mukama.

Zato kada dođe smrt vjerniku koji se za nju spremao on uljepša mišljenje o svom Gospodaru, i dođe mu radosna vijest od Allaha, pa zavoli susret sa Allahom i On zavoli susret sa njim. Dok griješnika zadesi suprotno od toga. Tada će se vjernik radovati a nemarni kajati: ''Teško meni, koliko sam samo dužnosti prema Allahu propustio!'' (Ez-Zumer 56)

Nastaviće se...

Priredio: Abdurrahman ibn Mustafa Kujević