ponedjeljak, 14. siječnja 2013.

Islamski učenjaci o Ibn Arebiju

Piše: mr.  Safet Kuduzović

Poznato pravilo kod islamskih učenjaka glasi: "Ljudi se poznaju po istini, a ne istina po ljudima." Kada želimo znati ispravnost puta kojem pozivaju pojedinci ili skupine, dužnost nam je uporediti ga sa kur'ansko-hadiskim citatima i mišljenjima islamskih učenjaka.

Jedna od istaknutih ličnosti koja je obmanula i zadivjela skupine muslimana, naročito sufijsko-filozofske proklamatore koji su, nažalost, stjecali vjersko znanje u neislamskim institucijama i apologetičkim tminama, bio je šejh Muhiddin Muhammed b. Ali Ibn Arebi es-Sufi. Napisao je mnoga djela, a najpoznatija su: "El-Futuhatul-mekijje" i "Fususul-hikem".

''Fususul-hikem'' je, nažalost, preveden i na bosanski jezik. Prevodilac dr. Rešid Hafizović, nakon bezrezervne proklamacije šiitskih nastranosti, ponudio je bh. javnosti novu enciklopediju Ibn Arebijevih zabluda. Tako je FIN-ski doktor akaida po ko zna koji put, svjesno ili nesvjesno, pomogao rušenje islamskog vjerovanja, smatrajući da čini uslugu islamu i muslimanima.

Šejhul-islam Ibn Tejmijje kaže: "Pričao mi je šejh Kemaluddin el-Meragi, a bio je učenjak svoga vremena, da je čitao Ibn Arebijevu knjigu 'Fususul-hikem' smatrajući je opusom odabranog Allahovog roba, znanstvenika." Kada je naišao na odreðene citate, obratio se autoru rekavši: "Ovo oponira Kur'anu!" Ibn Arebi mu odgovori: "Sve u Kur'anu je širk, tevhid (ispravno obožavanje) je u onome što mi govorimo." (Vidjeti: Medžmu'ul-fetava, 13/186, 11/241, 2/244 i 2/365 i El-Dževabus-sahih, 4/500.)

Imam Zehebi o ovom djelu kaže: "Fususul-hikem je njegovo najgore djelo. Ako ono što spominje u njemu nije nevjerstvo, onda nevjerstvo ne postoji na dunjaluku." Nakon toga kaže: "Mnoge njegove izjave i izreke mogu se simbolično tumačiti, ali nikako knjiga Fususul-hikem." (Vidjeti: Sijeru e'alamin-nubela, 23/48-49.)

Imam mufesira Ibn Kesir kaže: "U Fususul-hikemu ima mnogo stvari čija spoljašnost ukazuje na jasno nevjerstvo." (Vidjeti: El-Bidaje ven-nihaje, 13/179.)

Uzvišeni Allah u početnim ajetima sure El-Bekare kaže: "Onima koji ne vjeruju doista je svejedno, opominjao ti njih ili ne opominjao, oni ne vjeruju. Allah je zapečatio njihova srca i njihov sluh, a na njihovim očima je koprena i njima velika patnja pripada."

Ibn Arebijev komentar ovih ajeta glasi: "Onima koji ne vjeruju", tj. koji su svoju ljubav prikrili, "doista je svejedno, opominjao ti njih ili ne opominjao", tj. svejedno je opominjao ih ili ne, zbog onoga što smo im Mi dali, "oni ne vjeruju", tj. ne vjeruju u tebe niti prihvataju od tebe, već uzimaju od Nas, "Allah je zapečatio njihova srca", tj. ne razumijevaju osim Njega, "i njihov sluh", tj. ne čuju osim Njega, "a na njihovim očima je koprena", tj. ne vide osim od Njega, ne osvrću se na tebe niti na ono što je kod tebe (Allahov Poslaniče), jer smo im Mi dali od Sebe, "i njima velika patnja pripada", tj. azab od riječi el-uzubeh, što znači prijatan okus, tj. pripada im velika udobnost. (Vidjeti: Akidetu Ibn Arebi, str. 25, od imama Tekijuddina Muhammeda b. Ahmeda el-Fasija, umro 832. godine po Hidžri, izvučena iz njegovog djela ''El-Ikdus-semin'', 2/160-199.) Ibn Arebi u potpunosti izvrće značenja Allahovih riječi. Ovi ajeti odnose se na nevjernike, bez razilaženja meðu islamskim učenjacima, potom ih Ibn Arebi tumači vanrazumnom simbolikom i usmjerava ih na vjernike!!!

Islamski učenjaci su prigovarali Ibn Arebiju i osuðivali njegovo vjerovanje koje je u koliziji sa izvornom islamskom doktrinom. Kada su stanovnici Kaira upitali Ebu Muhammeda b. Abdis-Selama (umro 660. godine po Hidžri) o Ibn Arebiju, rekao je: "Pokvarenjak, sramotan, smatrao je da svijet postoji oduvijek i nije zabranjivao nemoral." (Vidjeti: Sijeru ealamin-nubela, 23/49, i Akidetu Ibn Arebi, str. 25.) Na drugom mjestu Ibn Abdus-Selam za njega kaže: "Zindîk (odmetnik od islama)." (Vidjeti: Hašijetu Ibn Abidin, 6/365.)

Kadija Ijad tvrdi: "Islamski učenjaci su složni na nevjerstvu onoga ko smatra da svijet nije stvoren." (Vidjeti: Fethul-Bari, 12/202.)

Ibn Arebi je bio zagriženi pozivač, pobornik i predstavnik vahdetul-vudžuda (panteizma – jedinstva postojanja). (Uporediti: El-Iber, 3/233, i Mizanul-iatidal, 3/559 od imama Zehebija.) Kod sljedbenika ovog pravca ne postoji razlika izmeðu stvorenja i Stvoritelja, sva stvorenja su sjedinjena sa Stvoriteljem. Koje god stvorenje čovjek obožavao, on, ustvari, obožava Allaha, neka je visoko Uzvišeni Allah od onoga što Mu pripisuju.

Jedne prilike Ibn Arebi je prošao sa skupinom ljudi pored lešine uginulog psa. Jedan od prisutnih ga upita: "Je li ova lešina, takoðer, Allahovo biće?!" "Da li postoji nešto izvan Allahovog bića, da, sve je u Njegovom biću", odgovori Ibn Arebi. (Vidjeti: Medžmu'ul-fetava, 13/186.)

Hafiz Ebu Zura Ahmed el-Iraki kaže: "Nema sumnje da djela 'Fususul-hikem' i 'El-Futuhatul-mekijje', sadrže otvoreno nevjerstvo. Ako je to, uistinu, Ibn Arebi rekao i umro na tome, on je nevjernik – vječni stanovnik Džehennema." (Vidjeti: Mesreut-tesavvuf, str. 157.)

Hafiz Ibn Ahmed Hakemi kaže: "U Ibn Arebijevim djelima 'Fususul-hikem' i 'El-Futuhatul-mekijje' ima jasnog poigravanja sa kur'anskim ajetima i njihovog nakaradnog tumačenja. U njima (spomenutim djelima) je autor spomenuo nevjerstvo koje je gore od nevjerstva židova koji kažu: 'Uzejr je Allahov sin', i nevjerstva kršćana koji kažu: 'Isa je Allahov sin, i on je Allah i jedan od trojice'. Oni su utjelovili Allaha u jednu osobu, dok su ovi utjelovili sva stvorenja u Allahovo biće." (Vidjeti: Mearidžul-kabul, 1/302.)

Ibn Hadžer je pitao svoga učitelja imama Siradžuddina Ebu Hafsa el-Bulkinija (umro 805. godine po Hidžri) o Ibn Arebiju, pa je rekao: "On je nevjernik." Kadija Ebu Zejd Ibn Haldun (umro 805. godine po Hidžri) rekao je: "Ove sufije, poput: Ibn Arebija, Ibn Sebinija, Ibn Berredžana, imaju brojna djela koja su ispunjena otvorenim nevjerstvom... Ova djela treba uništavati, spaljivati ili sapirati vodom mastilo kojim su ispisana tako da ne ostane ni jedno slovo u njima. U tome je opća vjerska korist i potiranje zabludjelog vjerovanja." (Vidjeti: Akidetu Ibn Arebi, str. 25.)

Tekijuddin es-Subki kaže: "Pozne sufije kao Ibn Arebi i drugi su zabludjele neznalice koje su odstupile od puta islama." (Vidjeti: Mesreut-tesavvuf, str. 157.)

Ibn Arebi je u svome djelu ''El-Futuhatul-mekijje'', 2/252, spjevao stih u kojem kaže da je mjesto evlije kod Allaha veće od vjerovjesničkog. (Uporediti: El-Akidetut-Tahavije, 2/743, poznatog hanefijskog učenjaka i kadije Ibn Ebi Aizza, koji je umro 793. godine po Hidžri.) U istom djelu, 4/141, spjevao je stih u kojem kaže da su Allahove riječi sve ono što se govori. (Uporediti: El-Akidetut-Tahavije, 1/179.)

U djelu ''Fususul-hikem'', 1/63, Ibn Arebi tvrdi da, ako je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, onaj zadnji čerpić koji zatvara zdanje poslanstva, tada evlija predstavlja dva čerpića. (Vidjeti: El-Akidetut-Tahavije, 2/744.)

Ebu Muhammed b. Absis-Selam rekao je za Ibn Arebija: "Nevaljalac, prezren, lažov. Pitao sam ga o ženidbi džinkinja pa je rekao da nije moguće ženiti džinkinje. Nakon kratkog vremena ispričao mi je kako je, ipak, oženio džinkinju koja mu je rodila tri sina. Jednog dana se razljutila i udarila ga ostatkom kosti tako da je na njegovoj glavi ostao vidan ožiljak. Nakon toga se razljutila i otišla, i nikada se nije vratila." (Vidjeti: Kasidetu Ibni Kajjim, 1/170.)

Brojni drugi učenjaci okarakterisali su Ibn Arebija kao otpadnika od islama, zabludjelog sufiju ili su kazali da se u njegovim djelima nalazi otvoreno nevjerstvo. Od njih su: Kadija Ibn Džema'ah (umro 733. godine po Hidžri), Muhammed b. Jusuf el-Džezeri (umro 711. godine po Hidžri), Kadija Saduddin el-Harisi (umro 711. godine po Hidžri), Šemsuddin el-Džezeri (umro 711. godine po Hidžri), Kadija Zejnuddin el-Kittani (umro 738. godine po Hidžri), Nuruddin el-Bikri (umro 727. godine po Hidžri) Šerefuddin ez-Zevavi(umro 743. godine po Hidžri), Ebu Abdillah el-Vergami et-Tunisi (umro 803. godine po Hidžri) i drugi. (Vidjeti: Akidetu Ibni Arebi, 29-40.)

Allah se smilovao imamu Šemsuddinu Zehebiju koji je u svome govoru o Ibn Arebiju i njegovom djelu "Fususul-hikem", rekao: "Tako mi Allaha, bolje je muslimanu da živi kao neznalica, da hoda za stadom goveda, ne znajući ništa od islama, osim nekoliko sura koje će učiti na namazima i da vjeruje u Allaha i Sudnji dan, to mu je bolje nego ovakve spoznaje i 'istine'." (Vidjeti: Mizanul-iatidal, 3/660, od imama Zehebija)

Različiti su komentari islamskih učenjaka kada je u pitanju pokajanje Ibn Arebija. Nekvi tvrde da se Ibn Arebi pokajao i vratio na put ehli-sunneta.

Na kraju molimo Uzvišenog Allaha da bude onako kako je rekao imam Zehebi: "Ako se Ibn Arebi odrekao svojih izreka (ubjeðenja) prije smrti, uspio je, a to Allahu nije teško učiniti." (Vidjeti: Sijeru ealamin-nubela, 23/49.) A Allah najbolje zna!