Vasijjet je poklon koji daruje osoba drugome nakon svoje smrti, bez obzira da li upotrijebio izraz ''vasijjetim (oporučujem)'' ili neki drugi izraz koji upućuje na to. Definicija vasijjeta kod učenjaka hanefijske pravne škole je sljedeća: ''Tražiti izvršenje neke radnje od strane onoga kojem se oporučuje nakon nestanka ili smrti oporučitelja kada se radi o ispunjenju onoga u čemu je korist oporučitelja, poput: vraćanja njegovih dugova, ispunjenje njegovih zahtjeva u onome što direktno zadire u domen njegovih interesa ili interesa njegovih nasljednika.''(1) Svi učenjaci se slažu da je dozvoljeno poništiti ovaj ugovor ako to oporučilac želi. Postoji također konsenzus uleme da ugovor postaje obavezujući nakon smrti oporučioca.(2)
Dokaze o šerijatsko-pravnoj valjanosti vasijjeta kao jednog od ugovora nalazimo u Kur'anu, Sunnetu i Idžma'u (konsenzusu). Uzvišeni Allah dž.š. kaže: "Kada neko od vas bude na samrti, ako ostavlja imetak, propisuje vam se, kao obaveza za one koji se Allaha boje, da pravedno učini oporuku roditeljima i bližnjima."(3) Ovim ajetom je u početku vasijjet bio strogo naređen, ali je ovaj propis derogiran nakon objavljivanja ajeta o nasljedstvu, pa je vasijjet postao sunnet (preporučen). Allah dž.š. kaže:''Nakon oporuke ili izmirivanja duga...''(4)
Seid ibn ebi Vekas je rekao: ''Posjetio me je Allahov Poslanik u godini Oprosnog hadždža kada sam obolio od teške bolesti, pa sam mu rekao: Allahov Poslaniče, vidiš da sam teško obolio, imam mnogo imetka, a od nasljednika samo kćerku, pa mogu li podijeliti dvije trećine svog imetka? Odgovorio je: ''Ne.'' Upitao sam: A polovinu, Allahov Poslaniče? Odgovori: ''Ne.'' Ponovo upitah: A trećinu? Odgovori: ''Trećina može, ali je i ona mnogo. Bolje ti je da svoje nasljednike ostaviš bogate, nego da postanu siromasi koji će prositi od ljudi.'' (5)
Ibn Omer prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: ''Kako ima pravo ijedan musliman koji ima nešto da vasijjeti prespavati dvije noći, a da mu njegov vasijjet nije napisan.'' (6)
Na osnovu ovih ajeta i hadisa velika većina uleme smatra da vasijjet nije stroga obaveza, osim za onoga koji ima neispunjene obaveze prema drugome, a koje nisu nikome od njegove rodbine poznate, ili povjerenu stvar (emanet) nije vratio, a za to ne postoje svjedoci koji bi potvrdili ostavljanje te stvari u emanet.
Davud ez-Zahiri je rekao da je stroga obaveza (vadžib) oporučiti rodbini koja ne nasljeđuje oporučioca. Ovaj stav se prenosi od Mesruka, Tavusa, Katadeta i Ibn Džerira. (7) Oni su naveli sljedeće argumente na osnovu kojih su došli do svog stava i mišljenja:
- ajet: ''Kada neko od vas bude na samrti, ako ostavlja imetak, propisuje vam se, kao obaveza za one koji se Allaha boje, da pravedno učini oporuku roditeljima i bližnjima.'' (8) Iz ajeta se jasno vidi i razumije imperativ i naredba, zato je vasijjet stroga obaveza (vadžib) i to za rodbinu koja nema pravo na nasljedstvo. (9)
- hadis od Ebu Hurejre koji je rekao da je neki čovjek upitao Allahovog Poslanika s.a.v.s.: ''Moj otac je umro, a nije ostavio oporuku, pa da li će se moći iskupiti ako podijelim sadake za njega? Allahov Poslanik s.a.v.s. odgovori: ''Da.'' (10)
Iz ovog hadisa vidimo da je vasijjet obaveza koja se ne može propustiti, jer keffaret (iskup) biva nakon učinjenog grijeha ili prekršaja, a sam Poslanik s.a.v.s. je ukazao na to da propuštanje vasijjeta neizbježno povlači za sobom obavezu keffareta koji je izražen u vidu dijeljenja sadake za umrlu osobu koja je izostavila svoju obavezu. (11)
Većina uleme smatra da je vasijjet preporučen (mustehab) i taj svoj stav zasnivaju na sljedećim argumentima:
- Većina ashaba r.a. nije smatrala vasijjet obaveznim i tom njihovom mišljenju se nije niko usprotivio, jer da je bilo neistomišljenika u njihovo vrijeme, sigurno bi se njihov stav prenio i registrovao.
- Vasijjet je ugovor kojim se nešto daruje, tako da njegova sprovedba nije obavezna poslije smrti, kao što je slučaj darovanja nekome u za vrijeme života. (12)
- Ako neka osoba nije učinila vasijjet, čitav imetak te osobe se poslije smrti dijeli zakonskim nasljednicima i to je jednoglasni stav uleme (idžma'). Da je vasijjet obavezan morao bi se izdvojiti dio iz njegove imovine koji će biti na mjestu propuštenog vasijjeta. (13)
- Ajet koji su citirali oni koji smatraju vasijjet vadžibom je derogiran, jer u hadisu koji bilježi Buhari, a prenosi Ibn Abbas r.a. stoji: ''Imetak je bio za djecu, a vasijjet za roditelje, pa je Allah poništio šta je htio i odredio svakom roditelju jednu šestinu od nasljedstva.''
- Riječ ''hakk'' po mišljenju većine uleme ima jezičko značenje nečega postojanog i stabilnog, a njeno terminološko značenje je: ono na osnovu čega počiva neki propis, a to značenje obuhvata više od samog značenja pravne obaveze i preporuke, tako da nekada ima značenje i opće dozvole. (14)
Ispravnije mišljenje je da je vasijjet preporučen, jer su jači dokazi na strani onih koji zastupaju to mišljenje, a Allah najbolje zna.
Ruknovi (sastavni dijelovi) vasijjeta:
Vasijjet ima svoja četiri rukuna (sastavna dijela): oporučitelj, onaj kome se oporučilo, ono što se oporučuje i sama oporuka.
Što se tiče oporučitelja, on je po mišljenju svih šerijatskih pravnika svaka osoba koja posjeduje određenu imovinu, tj. vlasnik čije je vlasništvo pravno valjano. Kod imama Malika r.a. je dopušteno da maloljetna i nezrela osoba mogu učiniti vasijjet, ako su svjesni i raspoznaju rodbinske veze. (15) Imam Ebu Hanife r.a. to ne dopušta i smatra takav vasijjet pravno nevalidnim. (16) Od Imama Šafi'ija r.a. se bilježe dva oprečna mišljenja. (17)
Što se tiče onoga kome se oporučuje, sva ulema ima jedinstven stav da nije dozvoljeno oporučiti nasljedniku, jer Allahov Poslanik s.a.v.s. kaže: ''Nema vasijjeta nasljedniku!'' (18) Iz ovog pravila se izuzima slučaj ako bi nasljednici dopustili da oporučilac oporuči nekome od njih i svi se slože po tom pitanju.
Ono što se oporučuje ne smije prelaziti trećinu imetka oporučitelja koji je iza sebe ostavio nasljednike i tu nema razilaženja među šerijatskim pravnicima, ali se oni razilaze kada se radi o onome ko nije ostavio nasljednika, kao i koliki dio imovine je preporučeno oporučiti; trećinu ili manje od toga. Ebu Hanife, Ahmed u jednoj predaji od njega, Ishak i Ibn Mesud kažu da je dopušten vasijjet više od trećine imetka onome koji ne ostavlja iza sebe nasljednika, dok Malik, Evza'i i Ahmed u drugoj predaji smatraju da to nije ni u kom slučaju dozvoljeno. Preporučeni iznos je svaki onaj koji je manji od trećine, jer je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: ''A trećina je mnogo.'' Katade je rekao: ''Ebu Bekr je oporučio petinu, Omer trećinu, a meni je draža petina.''
A oni koji smatraju da je najbolje oporučiti trećinu oslanjaju se na riječi Allahova Poslanika s.a.v.s.: ''Zaista vam je Allah dao da oporučite trećinu od vašeg imetka što će biti (razlogom) povećanja vaših (dobrih) djela.'' (19)
Ako bi oporučilac oporučio nešto nemuslimanu, maloljetniku, mentalno poremećenoj osobi ili nasilniku, vasijjet nije pravno validan po mišljenju Eš-Širazija, ali ako bi se njihovo stanje promjenilo prije sprovedbe vasijjeta on bi tada bio punovažan (tj. ako bi nemusliman prešao na islam, maloljetnik postao punoljetan, mentalno poremećena osoba ozdravila, nasilnik se pokajao i postao pravedan).
Vasijjet se u potpunosti sprovodi nakon što onaj kome se nešto oporučuje prihvati primiti oporučeno. Oporučitelj ima pravo da opozove izvršenje oporuke, ili isključi onoga kome je oporučio. Predmet oporuke mora biti šerijatski dozvoljen kao: povrat duga, obavljanje hadža, briga o maloljetnoj djeci i tome slično. Međutim, ako bi oporučio da se izvrši nešto što nije šerijatski dozvoljeno kao: izgradnja objekta gdje će se postupati suprotno Allahovim propisima, pomagati u činjenju grijeha i širenju nereda na Zemlji, u tom slučaju oporuka nije šerijatski validna. (20)
Ako bi oporučitelj oporučio više od trećine svog imetka strancu (koji mu nije rodbina) takav vasijjet je validan, ali je njegovo izvršenje obustavljeno dok nasljednici oporučitelja ne izjave da su saglasni. Ukoliko oporučitelj ne bude imao nasljednika vasijjet se sprovodi, jer nije potrebna ničija saglasnost ili odobrenje.
Dokaz za ovu konstataciju je da je puno pravo nasljednika da reaguju i traže poništenje vasijjeta, ako se radi o većem iznosu od trećine ukupnog imetka oporučitelja. Ako se oni slože i odobre to, onda je to postupak u granicama njihovog prava, što čini vasijjet potpuno validnim. (21)
Ako bi onaj koji nema svojih nasljednika poklonio nekome svoj cjelokupni imetak dok je na smrtnoj postelji, takav poklon je šerijatski valjan ako darodavac nije dužnik. U ovom slučaju poklon koji poklanja osoba na smrtnoj postelji je sličan vasijjetu, jer ako je zabrana vasijjeta više od trećine imetka onoj osobi koja nije dužnik radi prava nasljednika u tom imetku, a njih nema, onda je vasijjet potpuno validan. (22)
Ako bi onaj kome se nešto oporučilo odbio primiti ono što mu je oporučeno dok je oporučitelj živ, to nema svoju pravnu snagu, jer vrijeme u kojem stupa na snagu obaveznost (vudžub) prihvatanja oporuke, ili pak, njeno odbijanje, je tek nakon smrti oporučitelja.
Vlasništvo nad onim što je oporučeno počinje od trenutka prihvatanja vasijjeta i nije ga neophodno preuzeti da bi time prešlo pravo vlasništva nad tom imovinom sa oporučitelja na onoga kome se to oporučilo. Kod poklona je obrnut slučaj jer vlasništvo nad poklonjenom stvari počinje od trenutka njenog preuzimanja.
U slučaju da osoba odbije primiti oporučeno ta oporuka više nije validna, jer je jedan od uslova kod ovakve vrste ugovora prihvatanje druge strane (kabul). (23)
Molim Allaha dž.š. da nam proširi znanje o našoj vjeri i njenim propisima, zaista je On Svemogući Gospodar i prima dove Svojih dobrih robova. Amin!
PRIREDIO: Mr. HAMID INDŽIĆ
_________________________________________________________________________
Dokaze o šerijatsko-pravnoj valjanosti vasijjeta kao jednog od ugovora nalazimo u Kur'anu, Sunnetu i Idžma'u (konsenzusu). Uzvišeni Allah dž.š. kaže: "Kada neko od vas bude na samrti, ako ostavlja imetak, propisuje vam se, kao obaveza za one koji se Allaha boje, da pravedno učini oporuku roditeljima i bližnjima."(3) Ovim ajetom je u početku vasijjet bio strogo naređen, ali je ovaj propis derogiran nakon objavljivanja ajeta o nasljedstvu, pa je vasijjet postao sunnet (preporučen). Allah dž.š. kaže:''Nakon oporuke ili izmirivanja duga...''(4)
Seid ibn ebi Vekas je rekao: ''Posjetio me je Allahov Poslanik u godini Oprosnog hadždža kada sam obolio od teške bolesti, pa sam mu rekao: Allahov Poslaniče, vidiš da sam teško obolio, imam mnogo imetka, a od nasljednika samo kćerku, pa mogu li podijeliti dvije trećine svog imetka? Odgovorio je: ''Ne.'' Upitao sam: A polovinu, Allahov Poslaniče? Odgovori: ''Ne.'' Ponovo upitah: A trećinu? Odgovori: ''Trećina može, ali je i ona mnogo. Bolje ti je da svoje nasljednike ostaviš bogate, nego da postanu siromasi koji će prositi od ljudi.'' (5)
Ibn Omer prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: ''Kako ima pravo ijedan musliman koji ima nešto da vasijjeti prespavati dvije noći, a da mu njegov vasijjet nije napisan.'' (6)
Na osnovu ovih ajeta i hadisa velika većina uleme smatra da vasijjet nije stroga obaveza, osim za onoga koji ima neispunjene obaveze prema drugome, a koje nisu nikome od njegove rodbine poznate, ili povjerenu stvar (emanet) nije vratio, a za to ne postoje svjedoci koji bi potvrdili ostavljanje te stvari u emanet.
Davud ez-Zahiri je rekao da je stroga obaveza (vadžib) oporučiti rodbini koja ne nasljeđuje oporučioca. Ovaj stav se prenosi od Mesruka, Tavusa, Katadeta i Ibn Džerira. (7) Oni su naveli sljedeće argumente na osnovu kojih su došli do svog stava i mišljenja:
- ajet: ''Kada neko od vas bude na samrti, ako ostavlja imetak, propisuje vam se, kao obaveza za one koji se Allaha boje, da pravedno učini oporuku roditeljima i bližnjima.'' (8) Iz ajeta se jasno vidi i razumije imperativ i naredba, zato je vasijjet stroga obaveza (vadžib) i to za rodbinu koja nema pravo na nasljedstvo. (9)
- hadis od Ebu Hurejre koji je rekao da je neki čovjek upitao Allahovog Poslanika s.a.v.s.: ''Moj otac je umro, a nije ostavio oporuku, pa da li će se moći iskupiti ako podijelim sadake za njega? Allahov Poslanik s.a.v.s. odgovori: ''Da.'' (10)
Iz ovog hadisa vidimo da je vasijjet obaveza koja se ne može propustiti, jer keffaret (iskup) biva nakon učinjenog grijeha ili prekršaja, a sam Poslanik s.a.v.s. je ukazao na to da propuštanje vasijjeta neizbježno povlači za sobom obavezu keffareta koji je izražen u vidu dijeljenja sadake za umrlu osobu koja je izostavila svoju obavezu. (11)
Većina uleme smatra da je vasijjet preporučen (mustehab) i taj svoj stav zasnivaju na sljedećim argumentima:
- Većina ashaba r.a. nije smatrala vasijjet obaveznim i tom njihovom mišljenju se nije niko usprotivio, jer da je bilo neistomišljenika u njihovo vrijeme, sigurno bi se njihov stav prenio i registrovao.
- Vasijjet je ugovor kojim se nešto daruje, tako da njegova sprovedba nije obavezna poslije smrti, kao što je slučaj darovanja nekome u za vrijeme života. (12)
- Ako neka osoba nije učinila vasijjet, čitav imetak te osobe se poslije smrti dijeli zakonskim nasljednicima i to je jednoglasni stav uleme (idžma'). Da je vasijjet obavezan morao bi se izdvojiti dio iz njegove imovine koji će biti na mjestu propuštenog vasijjeta. (13)
- Ajet koji su citirali oni koji smatraju vasijjet vadžibom je derogiran, jer u hadisu koji bilježi Buhari, a prenosi Ibn Abbas r.a. stoji: ''Imetak je bio za djecu, a vasijjet za roditelje, pa je Allah poništio šta je htio i odredio svakom roditelju jednu šestinu od nasljedstva.''
- Riječ ''hakk'' po mišljenju većine uleme ima jezičko značenje nečega postojanog i stabilnog, a njeno terminološko značenje je: ono na osnovu čega počiva neki propis, a to značenje obuhvata više od samog značenja pravne obaveze i preporuke, tako da nekada ima značenje i opće dozvole. (14)
Ispravnije mišljenje je da je vasijjet preporučen, jer su jači dokazi na strani onih koji zastupaju to mišljenje, a Allah najbolje zna.
Ruknovi (sastavni dijelovi) vasijjeta:
Vasijjet ima svoja četiri rukuna (sastavna dijela): oporučitelj, onaj kome se oporučilo, ono što se oporučuje i sama oporuka.
Što se tiče oporučitelja, on je po mišljenju svih šerijatskih pravnika svaka osoba koja posjeduje određenu imovinu, tj. vlasnik čije je vlasništvo pravno valjano. Kod imama Malika r.a. je dopušteno da maloljetna i nezrela osoba mogu učiniti vasijjet, ako su svjesni i raspoznaju rodbinske veze. (15) Imam Ebu Hanife r.a. to ne dopušta i smatra takav vasijjet pravno nevalidnim. (16) Od Imama Šafi'ija r.a. se bilježe dva oprečna mišljenja. (17)
Što se tiče onoga kome se oporučuje, sva ulema ima jedinstven stav da nije dozvoljeno oporučiti nasljedniku, jer Allahov Poslanik s.a.v.s. kaže: ''Nema vasijjeta nasljedniku!'' (18) Iz ovog pravila se izuzima slučaj ako bi nasljednici dopustili da oporučilac oporuči nekome od njih i svi se slože po tom pitanju.
Ono što se oporučuje ne smije prelaziti trećinu imetka oporučitelja koji je iza sebe ostavio nasljednike i tu nema razilaženja među šerijatskim pravnicima, ali se oni razilaze kada se radi o onome ko nije ostavio nasljednika, kao i koliki dio imovine je preporučeno oporučiti; trećinu ili manje od toga. Ebu Hanife, Ahmed u jednoj predaji od njega, Ishak i Ibn Mesud kažu da je dopušten vasijjet više od trećine imetka onome koji ne ostavlja iza sebe nasljednika, dok Malik, Evza'i i Ahmed u drugoj predaji smatraju da to nije ni u kom slučaju dozvoljeno. Preporučeni iznos je svaki onaj koji je manji od trećine, jer je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: ''A trećina je mnogo.'' Katade je rekao: ''Ebu Bekr je oporučio petinu, Omer trećinu, a meni je draža petina.''
A oni koji smatraju da je najbolje oporučiti trećinu oslanjaju se na riječi Allahova Poslanika s.a.v.s.: ''Zaista vam je Allah dao da oporučite trećinu od vašeg imetka što će biti (razlogom) povećanja vaših (dobrih) djela.'' (19)
Ako bi oporučilac oporučio nešto nemuslimanu, maloljetniku, mentalno poremećenoj osobi ili nasilniku, vasijjet nije pravno validan po mišljenju Eš-Širazija, ali ako bi se njihovo stanje promjenilo prije sprovedbe vasijjeta on bi tada bio punovažan (tj. ako bi nemusliman prešao na islam, maloljetnik postao punoljetan, mentalno poremećena osoba ozdravila, nasilnik se pokajao i postao pravedan).
Vasijjet se u potpunosti sprovodi nakon što onaj kome se nešto oporučuje prihvati primiti oporučeno. Oporučitelj ima pravo da opozove izvršenje oporuke, ili isključi onoga kome je oporučio. Predmet oporuke mora biti šerijatski dozvoljen kao: povrat duga, obavljanje hadža, briga o maloljetnoj djeci i tome slično. Međutim, ako bi oporučio da se izvrši nešto što nije šerijatski dozvoljeno kao: izgradnja objekta gdje će se postupati suprotno Allahovim propisima, pomagati u činjenju grijeha i širenju nereda na Zemlji, u tom slučaju oporuka nije šerijatski validna. (20)
Ako bi oporučitelj oporučio više od trećine svog imetka strancu (koji mu nije rodbina) takav vasijjet je validan, ali je njegovo izvršenje obustavljeno dok nasljednici oporučitelja ne izjave da su saglasni. Ukoliko oporučitelj ne bude imao nasljednika vasijjet se sprovodi, jer nije potrebna ničija saglasnost ili odobrenje.
Dokaz za ovu konstataciju je da je puno pravo nasljednika da reaguju i traže poništenje vasijjeta, ako se radi o većem iznosu od trećine ukupnog imetka oporučitelja. Ako se oni slože i odobre to, onda je to postupak u granicama njihovog prava, što čini vasijjet potpuno validnim. (21)
Ako bi onaj koji nema svojih nasljednika poklonio nekome svoj cjelokupni imetak dok je na smrtnoj postelji, takav poklon je šerijatski valjan ako darodavac nije dužnik. U ovom slučaju poklon koji poklanja osoba na smrtnoj postelji je sličan vasijjetu, jer ako je zabrana vasijjeta više od trećine imetka onoj osobi koja nije dužnik radi prava nasljednika u tom imetku, a njih nema, onda je vasijjet potpuno validan. (22)
Ako bi onaj kome se nešto oporučilo odbio primiti ono što mu je oporučeno dok je oporučitelj živ, to nema svoju pravnu snagu, jer vrijeme u kojem stupa na snagu obaveznost (vudžub) prihvatanja oporuke, ili pak, njeno odbijanje, je tek nakon smrti oporučitelja.
Vlasništvo nad onim što je oporučeno počinje od trenutka prihvatanja vasijjeta i nije ga neophodno preuzeti da bi time prešlo pravo vlasništva nad tom imovinom sa oporučitelja na onoga kome se to oporučilo. Kod poklona je obrnut slučaj jer vlasništvo nad poklonjenom stvari počinje od trenutka njenog preuzimanja.
U slučaju da osoba odbije primiti oporučeno ta oporuka više nije validna, jer je jedan od uslova kod ovakve vrste ugovora prihvatanje druge strane (kabul). (23)
Molim Allaha dž.š. da nam proširi znanje o našoj vjeri i njenim propisima, zaista je On Svemogući Gospodar i prima dove Svojih dobrih robova. Amin!
PRIREDIO: Mr. HAMID INDŽIĆ
_________________________________________________________________________
LITERATURA:
1- Bidajetul-mudžtehid ve nihajetul-muktesid, Ibn Rušd 4/152, Darul-ma'rife, Bejrut, prvo izdanje 1997.god. i El-Ihtijar li ta'lil-muhtar, Abdullah ibn Mahmud ibn Mevdud,5/62, El-Mektebe el-islamijje, Istambul, 1951.god.
2- Ibid 4/152.
3- El-Bekare 180
4- En-Nisa 13
5- Sahihul-Buhari 5/2145, broj hadisa 5344, Dar ibn Kesir, Jemame, Bejrut, 1987.god. i Sahih Muslim 3/1250, broj hadisa 1628, Dar ihja' et-turas el-arebi, Bejrut, 1954.god.
6- Sahih Muslim 3/1250, broj hadisa 1627, a u predaji kod Bejhekija:''Zanoći jednu, ili dvije noći...'' Sunenul-Bejheki el-Kubra 6/272, broj hadisa 12369.
7- El-Mugni, Ibn Kudame, 6/55, Darul-fikr, Bejrut, prvo izdanje 1405.h.god.
8- El-Bekare 180
9- El-Muhalla, Ibn Hazm 9/314, Darul-afak el-džedide, Bejrut
10- Sahih Muslim 3/1254, broj hadisa 1630 i Sahih Ibn Huzejme 4/132, broj hadisa 2498, El-Mektebul-islamijj, Bejrut 1970.god.
11- El-Muhalla , Ibn Hazm 9/313,314
12- El-Mugni, Ibn Kudame 6/55
13- Subulus-selam, Es-San'ani 3/103, Darut-turas el-arebi, Bejrut, četvrto izdanje 1379.h.god.
14- Nejlul-evtar, Eš-Ševkani 6/142, Darul-džil, Bejrut,1973.god. i El-Mugni,Ibn Kudame 6/56
15- Bidajetul-mudžtehid, Ibn Rušd 4/149
16- Bidajetul-mubtedi, El.Merginani,1/258, štamparija Muhammed Ali Sabiha, Kairo, prvo izdanje 1355.h.god.
17- Minhadžut-talibin,En-Nevevi 1/89, Darul-ma'rife, Bejrut.
18- Sunenut-Tirmizi 4/433, Dar ihja' et-turas el-arebi, Bejrut
19- Šerh meanil-asar,Et-Tahavi 4/380, Darul-kutubil-ilmijje, Bejrut 1399.h.god.
20- Et-Tenbih, eš-Širazi 1/139, Alemul-kutub, Bejrut, prvo izdanje 1403.h.god.
21- El-fikhul-islamijju ve edilletuh, dr.Vehbe ez-Zuhajli 8/41-43,52-53, Darul-fikr, Bejrut, treće izdanje 1989.god.
22- Durerul-hukkam fi šerhi medželletil-ahkam, Ali Hajdar 7/430, član 877, Darul-kutubil-i'lmijje, Bejrut.
23- El-mebsut, es-Serahsi 28/47, Darul-ma'rife, Bejrut, 1406.h.god.
________________________________________________________
