Šeri'atska akademija Mus'ab ibn Umejr
druga skripta iz predmeta Akaid
"Karakteristika ehli sunneta je da se drže sredine u svemu, kao što smo to prije rekli, ljudima sude pravedno, ne žure sa presudama, ne optužuju na osnovu mišljenja, oni su najbolji ljudi prema ljudima, najmilostiviji itd.
Polazeći od ovoga njihov stav spram novotarima odlikuje se da:
1. Prave razliku među novotarima koji se okreću prema Kibli, bez obzira kolika im novotarija bila, i između kafira u osnovi, poput politeiste, ehlul-kitabije, ateiste itd. Novotar koji priznaje Poslanika sallallahu alejhi ve sellem u osnovi (čak iako izgovori ili uradi nešto što je kufr) nije na istom stepenu kao onaj ko zaniječe Poslanika sallallahu alejhi ve sellem i u pojedinostima i u globalu.
2. Dove Allahu subhanehu ve te'ala da uputi novotare i da im se smiluje sve dok se njihov nifak, kufr ne potvrdi.
3. Smatraju da oni koji ne slijede sunnet nisu svi isti:
a) Među njima ima onih koji pogrešno tumače tekstove (ovakvi imaju opravdanje kod Allaha subhanehu ve te'ala, a možda čak i nagradu ako su im nijeti ispravni, a nije im pojašnjeno da su u krivu, pa da su se onda uzoholili i uinatili, podrazumijeva se ako mu se donese dokaz pa on odbije).
b) Među njima ima neznalica po pitanju tekstova i nisu do njega doprli tekstovi koji govore suprotno od novotarije koju je izmislio.
c) Među njima ima lijenih, onih koji mogu doći do istine, međutim, lijeni su i nemarni, te se okreću novotariji, iz tog razloga oni su nasilnici sami prema sebi.
d) Među njima ima onih koji su dijelom u zabludi i koji smatraju da čine dobro i da se približavaju Allahu subhanehu ve te'ala – oni potpadaju pod riječi Uzvišenog: ''Reci: 'Hoćete li da vam kažemo čija djela neće nikako priznata biti, čiji će trud u životu na ovome svijetu uzaludan biti, a koji će misliti da je dobro ono što rade?" (El-Kehf, 103-104. ajet)
e) Među njima ima onih koji pri sebi imaju neke vrste kufra ili širka, a da to i ne znaju.
f) Među njima ima munafika koji novotariju koriste da bi jeli bespravno imetak ljudi ili da bi rušili Islam.
4. Kao što ehli sunnet pravi razliku između novotara isto tako pravi razliku između novotarija (o ovome smo govorili kad smo spominjali vrste novotarija), ovdje se moramo vratiti na pravilo ehli sunnet vel džemata po pitanju tekfira (proglašavanju kafirom) određenih osoba, to je razlika između općeg hukma (propisa) i hukma prema jednoj određenoj osobi. Možemo za određenu novotariju kazati da je kufr (što ona i jeste), međutim, nije svako ko je prihvati i uzvjeruje kafir. Određenu novotariju možemo okarakterizirati kao zabludu ili grijeh, međutim, isto tako nije svako ko je uzvjeruje ili prakticira u zabludi, kafir i slično. Određenoj osobi se ne može pripisati kufr sve dok se kufr ili zabluda javno ne ispolji, ili da je novotar i slično – sve dok se ne ispune uvjeti i dok se ne otklone zapreke, dok se ne ukloni svaka sumnja i dok se ne donese argument protiv.
5. Uz sve to obaveza ehli sunneta je da nakon pozivanja novotara u istinu, ako se ne odazovu i uinate, da upozore Ummet od njihova zla i da ispoljavaju sunnet svim mogućim načinima i sredstvima i da se suprotstavljaju neprijateljstvu novotara, sve ovo u okvirima mudrosti i pridržavanja pravde i emaneta (nećemo dodavati niti oduzimati na njihove riječi, ili lagati na njih). Moramo voditi računa o postepenosti, moramo poznavati koristi i štete, u Šeri'atu je preče otklanjanje štete, nego pridobijanje koristi, ovo se posebno akcentira na vrijeme kad je sunnet jak, opće poznat, kad je Šeri'at prakticiran, kad postoji vođa muslimana, kad je kadija (sudija) sljedbenik ehli sunneta (ovdje razumijemo učenjake koji upozoravaju na izbjegavanje rasprave sa novotarima – ovo se odnosi na sadašnje vrijeme), međutim, ako su ehli sunnet malobrojni, potlačeni, sunnet nepoznat kao u današnje vrijeme ovdje kod nas, odgajat ćemo ljude postepeno, podučavati ih sunnetu i graditi čvrst saff – nećemo govoriti bespotrebno, niti postupati naivno, da nas novotari ne bi napali. Da li ćemo ostaviti raspravu sa novotarima? Dakle, pozivat ćemo ih mudro, postupati blago prema njima, ostavljajući raspravu na grub i žestok način.
6. Onaj ko skriva svoju novotariju ehli sunnet ga gleda različito od onog koji je ispoljava i koji ustrajava na njoj, isto tako pravi razliku u odnosu prema običnom čovjeku naspram da'ije, tj. pozivača u novotariju. Što se tiče prvog: na grešku će mu se ukazati tajno, posavjetovat ćemo ga blago i sakriti njegovu mahanu, jer je njegova šteta svedena na njega, dakle sam sebi šteti, za razliku od drugog čija šteta utiče i na druge zbog čega se na njega ukazuje javno, a ponekad će biti i kažnjen onim što će možda sprječiti njegovu novotariju poput: izoliranja, progonstva, ne klanjanja za njim, ne prihvatanja njegovog svjedočenja, čak zatvaranja (ako ima halifa).
Izolacija novotara je propisano ako se ispuni sljedeće:
a) Ihlas kod nas, dakle ne izoliramo ga ni zbog čega drugog do zbog Allahovog subhanehu ve te'ala zadovoljstva.
b) Da ova izolacija ostvaruje neku šeri'atsku korist, a to je da se njome oživljava sunnet i uništava novotarija ili nada da će se taj novotar vratiti sunnetu kroz tu kaznu, ili odvraćanje običnih ljudi da se ne povedu za njim. Međutim, ako iz te izolacije može proizići veće zlo poput: razdora među muslimanima, ili da taj novotar poveća svoje zlo, ili da to vodi ka još većem otuđivanju sljedbenika sunneta, jer su recimo u osnovi malobrojni, izolacija može biti zabranjena. Šteta je veća od koristi. Ovaj šeri'atski propis povodom svega navedenog u današnje vrijeme u Bosni ne ostvaruje koristi koje su predviđene, samim tim njegovo provođenje se prolongira, a Allah subhanehu ve te'ala opet najbolje zna.
