DESETORICA KOJIMA JE OBEĆAN DŽENNET - SE'ID IBNU ZEJD

SE'ID IBNU ZEJD, RADIJALLAHU ANHU BORAC TRAJNOG SPOMENA

Allahovi čisti vjernici (el-hunefai)

Se'id ibnu Ebu Zejd j'e bio pripadnik jedne manjine, koja je živjela u Mekki, a nisu bili idolopoklonici. Ta manjina se zvala El-Ahnaf, ili El-hunefa, tj. oni koji su se klonili klanjanja kipovima i nečasnih djela, usprkos tome što su živjeli usred društva kafira i neznanja, iako to društvo onda nije imalo poslanika kojeg Allah šalje i koji ljude upućuje na istinu i dobročinstvo.

Od malena, Se'id je stasavao gledajući oca kako živi daleko od višeboštva, u potrazi za Istinom i jednoćom AIlaha (tevhid), služeći istinskom Stvoritelju. Znao je davati savjete mušricima da se okanu neznanja u kome plivaju, te da ne čine nedjela, kao što su ubijanje male ženske djece, prostitucija i spominjanje drugih imena osim Allahovog prilikom klanja životinja. Zato, njegov otac Zejd zauzima visoko mjesto medu pametnim i časnim Mekkelijama. Njegov govor je bio pun savjeta i uputa drugima.

Sreću treba tražiti

Zejd je bio rodbinski blizak Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. On je, takode bio amidža Omera EI-Hattaba. Ta veza je postala puno jača, kad je nad Kurejšijama zasjalo svjetlo islama. Se'id ibnu Zejd je bio prvi koji je učvrstio rodbinske veze vezom imana.

Zato nije čudno što je Se'id pažljivo razmotrio novu vjeru koja poziva na dobročinstvo. Nije ništa čudno što je Se'id povezao svoj rod i rodbinske veze s isto tako dobrim rodom, tj. on se oženio Fatimom - sestrom Omera EI-Hattaba. Ta je žena bila izuzetno pametna a njenu ljepotu su krasile divne vrline, pa je bila kao svjetionik u životima Se'ida i Omera, radijallahu anhu, pa i cijeloj Objavi. Se'id i njegova supruga su bili pravi primjer uspješnog braka i ugledne kuće ispunjene srećom.

Temelj imana je trajan

Kako je bio ushićen, suprug je došao trčeći svojoj ženi Fatimi da je obraduje, što je primio islam pod vodstvom Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, te je od nje zatražio dq i ona to učini. Ispunili su svoja srca istinitim imanom i u njih položili čvrste temelje. Znali su i shvatili da je islam nova Objava koja će naići na poteškoće i prepreke. Svi oni, prvi vjernici, morali su se pripremiti i računati na razne vrste zlostavlja n ja,'te su sve to strpljivo podnosili. Vi shvaćate zajedno sa Se'idom i Fatimom' da je dobitnik onaj koji ne gubi strpljivost zbog svoga uvjerenja i svojih ispravnih stavova. Allah, dželle šanuhu, nas na to podsjeća u suri EI-Asr: "Tako mi vremena čovjek doista, gubi. Samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljivost!"

Dom mu'mina je škola

U Mekki, zlostavljanje od strane mušrika dostiže vrhunac, l podigoše se glasovi mučenih: Bilala, Jasira, Sumejje i Ammara. Se'id i Fatima čuše jecaje i glasove muke i bola. Mučitelji sve više zlostavljaju mučenike, što više jača njihov iman i čežnju za Istinom. To je i princip života. Život'je u očima kafira lijep, samo ako su im ostali sluge. Kurejšijski kafiri nisu imali mira zbog imana Bilala Abesinca i Suhajba Er-Rumija, pogotovo kada su i ugledne Kurejšije, kao što su Ebu Bekr, Se'id, Osman, Zubejr, Talha i još veliki broj njih, primili islam. Zato Kurejšije nisu mogle mirno gledati kako se muslimani okupljaju, uče i proučavaju Kur'an u kući Erkama ibnul -Erkama, a posebno kada su shvatili da kuće muslimana postaju škole za učenje Kur'ana. Tako i Se'id otvara vrata svoga doma, prima Habbaba ibnul-Eretta, koji je dolazio svaki dan da bi učio i proučavao Kur'an sa Se'idom i Fatimom i da bi razmotrili novosti toga dana.

Ljudi su različiti

Toj kući ne služi na čast samo to što je postala mjesto proučavanja, razmatranja i učenja Kur'ana, nego je pridonijela islamu veliku potporu i vječni, nezaboravni poklon, prihvaćanjem islama od strane Omera ibnul-Hattaba. U toj kući Omer je čuo prvi put kubanske ajete, koje su čitali Habbab, Se'id i Fatima. U toj kući Omer je učio jedan dio sure Ta ha, pa mu je srce odmah postalo pokorno i upućeno na put Istine. Noge su ga nosile do kuće Erkama, gdje se sastao s Resulullahom, sallallahu alejhi ve sellem, okružen onima koji mu vjeruju. Tu je izgovorio najdivnije riječi: "Svjedočim da nema drugog boga osim Allaha, i svjedočim da je Muhammed Njegov poslanik!"

Se'id, Fatima i Habbab ibnul-Erett, bez sumnje, time islamskom svijetu dao nezaboravni i vječni dar. Kolika je ogromna razlika između predislamskog Omera, neznalice, koji je htio ubiti Muhammeda i njegove ashabe i Omera, mu'mina, koji sada hoće ubiti i uništiti bilo koga ko bi se usudio nanijeti zlo Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovim drugovima.

Ukrasite se najljepšim osobinama

l odlazi ashab Se'id sa svojom suprugom Fatimom u Medinu, a to je još jedan junak medu muslimanima. On je još uvijek onaj junak koji poziva Allahu, sve svoje nakane i težnje usmjerava za novi dobitak, za novu potporu, za novog pristalicu imana.

Ono što je ovjekovječilo Se'ida, radijallahu anhu, to je što je bio izvanredan učenik Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem. Sjedio bi tako s Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, slušao pomno hadise, te ih prenosio. Tako je u knjigama hadisa zapisano četrdeset osam hadisa koje je on prenio od Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem. U svojim odnosima s drugima, uvijek je bio istaknuti primjer dobrog muslimana. Kada biste ga ugledali, vidjeli biste uvijek drago i nasmijano lice. S obzirom da se bavio trgovinom, bio je darežljiv, popustljiv i pošten, podjednako i s kupcima i s trgovcima. To su osobine drage Allahu, dželle šanuhu. Zato se i vi ukrasite tim osobinama.

"... i porod naš neka bude odan Tebi!" (II; 128)

Se'id je želio imati što veću porodicu. Povećao je islamsko društvo s trideset jednim djetetom, trinaest sinova i osamnaest kćeri, lako je to veliki broj djece, Se'id se mogao ponositi svima njima. Bili su izuzetan primjer imana, pa i junaštva. Se'idovo se čelo, s njima, još više osvijetlilo i uzdiglo. Nije izgubio ni sekundu, a da je nije iskoristio za odgoj djece na ispravnom putu mira i dobročinstva. Takav treba biti svaki musliman!

Mora spoznati vrijednost rađanja djece kao dobar čin, zadatak vjere i islamskog društva. Taj čin će biti uspješniji, ako se više uloži u odgajanje svoje djece, kao što su to činili Talha i Se'id, radijallahu anhu. Allah će ih blagosloviti i pomoći ocu i majci u odgoju njihove djece u imanu. Radi toga će biti stanovnici Dženneta, pogotovu ako je broj djece velik. Zbog toga je broj od trideset i jednog Se'idovog djeteta, bio i ostao izvanredan primjer njegove prave vrijednosti.

Oko koje bdije na Allahovu putu

Sjećate li se da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, od Se'ida i Talhe zatražio da proslijede vijesti o kurejšijskoj karavani prije izbijanja bitke na Bedru, te da sve informacije u vezi s tim prenesu njemu?

Dobro znamo koliko je taj zadatak bilo teško obaviti i to na teškom terenu, gdje su planine i jaruge, gdje ima puno prirodnih zapreka. Takav zadatak je ravan džihadu na Allahovom putu. Dakle, nadziranje i bdjenje u ime Allaha, dželle šanuhu. Ta dva besprijekorna junaka su se priključila pobjedonosnoj muslimanskoj vojsci. Allah ne zaboravlja nagraditi Se'ida i Talhu za sve što su zaslužili na Njegovom putu. Međutim, Se'id i Talha su ipak bili žalosni, jer nisu učestvovali u bitki, te tako nisu bili u džihadu i svojim sabljama. Ali osmijeh Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, upućen njima, donio je mir i spokoj njihovim srcima. Blago tebi, Se'ide, koliko su tvoje želje časne i kako je velika tvoja spremnost za stalno činjenje dobra!

Džihad je vječno mjerilo

Ako Se'id nije mogao učestvovati u bitki na Bedru, zato nije izostao sa svojim sabljama u bitkama na Hendeku, osvojenju Mekke i Hunejnu. Učestvovao je u svim bitkama poslije Bedra, zajedno s Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem. U svim bitkama je bio neustrašiv borac i uvijek je bio medu prvima. Se'id je bio u prvim redovima mudžahida koji su porazili sve one koji bijahu odbacili islam poslije smrti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

U tome je odigrao jako važnu ulogu, boreći se protiv otpadnika, osobito protiv Musejleme EI-Kezzaba. Te borbe su bile važne i odlučujuće, i on je zbog toga bio jako ponosan. Tako su oni koji su ustrajavali u džihadu, bili nakon Allaha, dželle šanuhu, uzrokom što je opstao islam i Muhammedov, sallallahu alejhi ve sellem, ummet, što treba da bude vječna pouka i mjerilo svakom vjerniku.
Skromnost je junaštvo

Kada je Allah, dželle šanuhu, omogućio muslimanima da osvoje Siriju, Ubejdullah ibnul-Džerrah je predložio Se'ida za namjesnika Damaska. U to je vrijeme bilo jako teško obavljati funkciju takve vrste, lako je Se'id pokazao da je, ne samo izvanredan junak, nego i vladar, nije ipak bio time zadovoljan. Ali pored svega, morao je biti vladar, a da to nije zatražio. Naravno da je bio zaslužan za to, jer je bio iskren, pošten, smiren, skroman i dobar upravljač. Ipak, njemu je draže bilo da bude samo borac i ratnik, jer mu nije bilo stalo do tog svijeta vladara i moćnika. Zato nije dozvolio da izgubi priliku da učestvuje u veličanstvenom džihadu na obroncima Jermuka.

Mu'min ne propušta priliku

Se'id je napisao svom vojskovođi, Ebu Ubejdu pismo:

"U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

Od Se'ida Ebu Ubejdu EI-Džerrahu

Esselamu alejkum, Slava pripada jedino Allahu, nema boga osim Njega.

"Nije mi stalo do sebe, nego do vas, vaših drugova i borbe na Allahovu putu. To je ono što me približava mom Gospodaru i s time Ga mogu zadovoljiti. Kad primite ovo moje pismo, pošaljite nekoga da upravlja Damaskom, nekoga ko to želi više nego ja. Uskoro ću vam se pridružiti, ako Bog da, i neka je selam na vas!"

S tim se složio Ebu Ubejd i umjesto njega za namjesnika Damaska postavio Jezida ibnu Ebi Sufjana. l tako je Se'id radijallahu anhu, ponovo postao vojnik u pobjedničkoj islamskoj vojsci, uz Halida ibnu el - Velida, Ebu Ubejda i Zirara ibnu EI-Ezvera, radijallahu anhu. Zajedno s njima, bio je kovač velikih i slavnih osvajanja. Bio je spokojan i zadovoljan zbog onoga što je učinio.

"Ahiret je zaista bolji, i vječan je!" ( LXXXVIII; 17)

l tako, naš skromni junak pored moći i vlasti odabra džihad. O tome je Ebu Ubejd pisao u svom odgovoru Omeru EI-Faruku - muslimanskom halifi, o stanju muslimanske vojske kod Jermuka: "Budite pozdravljeni. U vezi s Halidom, on je najbolji čovjek. Daje sve od sebe za muslimansku dobit, a protiv dušmana. A Amu i Jezid, njihovo zalaganje i napori su onakvi kako ti želiš. Što se tiče Se'ida i Muaza, onako kako i ti znaš, Savad ih je učinio još skromnijim. Jedino što najviše žele je Ahiret (onaj svijet)" Savad je velika pokrajina, čiji veliki dio pripada Se'idu. Muslimani su osvojili Savad nakon bitke El-Kadisijah. Međutim, usprkos svim uspjesima i ugledu, Se'id je ostao vrlo skroman.

Trajna sreća mu'mina

Omer se nije razočarao u Se'ida, muža svoje sestre. Ali, kao što znamo, kad smo čitali o Omeru, on nije htio da ga naslijedi niko iz njegove porodice, pa čak ni njegov sin Abdullah, ili njegov zet Se'id. Zato ne vidimo Se'idovo ime u Savjetodavnom tijelu koje je osnovao Omer. Svi ashabi svjedoče, kao što su svjedočili Omer i Ebu Ubejd, da je Se'id imao položaj, što se tiče čvrstine njegove vjere i imana, na kome su mu mnogi mogli pozavidjeti, a da ipak nikad nije predložen za halifu. l tako je Se'idov život ostao do kraja primjer sretnog života. Bio je sretan zbog svog vjerskog ubjedenja, učinjenih dobrih djela, junaštva i požrtvovnosti u svakoj borbi. Potporu je nalazio u ljubavi za širenje islama.

Ashabi su vječni primjeri

Svakom čovjeku dođe kraj. Ali, kako je divno ako taj čovjekov kraj bude onakav kakvim ga je čovjek započeo - u takvaluku (bogobojaznosti), poštenju i nesebičnosti! Eto, došlo je vrijeme da se Se'idove stranice zatvore smrću u pedesetoj godini. Ali, te stranice se otvaraju ponovo nakon njegove smrti, da ih pročitaju mali unuci, te da ih i mi danas pročitamo. One su čiste i jasne i služe svima kao primjer. Allah prihvaća samo one koji su kao Se'id. Zar niste čuli Allahove riječi u suri EI-Maida? "Allah prima samo od onih koji su dobri!"

Na kraju Se'idova životopisa, obećajmo zajedno Allahu, dželle šanuhu, da ćemo nastaviti Se'idov put. Tako ćemo uzdići historiju mudžahida u srcu svakoga od nas, puni junaštva, požrtvovnosti, imana i nesebičnosti, l tako ćemo biti, kao Se'id, dobitnici: "Oni koji vjeruju i dobra djela čine, koji jedni drugima istinu preporučuju i koji strpljenje preporučuju jedni drugima..."

______________________________________________________________________

Autor: Muhammed Muvaffak Selima
Preveo: Džemil Aboud Muhammed
Likovno i tehničko uređenje: Nedžad Kazić
Lektor i korektor: Nermina Ferizbegović
Recenzent: hfz Muhammed Porča
Obrada: Senaid Zaimović
Kompjuterska obrada: D&N, Zagreb
Izdavač: VISOKI SAUDIJSKI KOMITET ZA POMOĆ BIH
Drugo izdanje - Besplatni primjerak
Sarajevo, 1996 - 1417 G. H.

U IME ALAHA MILOSTIVOG SAMILOSNOG

Prenosi Abdurrahman Ibn 'Avf da je Allahov poslanik ( s.a.v.s. ) rekao :

" Ebu Bekr će u Džennet i Omer će u Džennet i Osman će u Džennet i Alija će u Džennet i Talha će u Džennet i Ez-Zubejr će u Džennet i Abdurrahman Ibn Avf će u Džennet i Sa'd će u Džennet i Se'id će u Džennet i Ebu Ubejde Ibn el-Džerrah će u Džennet

Prenose Ahmed i Tirmizi