Tumačenje kur'anskih ajeta koji su pogrešno shvaćeni - II dio

Riječi Uzvišenog Allaha: 

 

"One koji su vjerovali i one koji su bili Jehudije, i nasranije, i Sabejci - one koji su u Allaha i u onaj svijet vjerovali i dobra djela činili, - doista čeka nagrada od Gospodara njihova: ničega se oni neće bojati i ni za čim neće tugovati!"(Prijevod značenja - El-Bekare, 62.)

 

Čini se nekima na prvi pogled da ovaj ajet obznanjuje prihvaćenost svih različitih vjerovanja i rada posjednika nebeskih Knjiga kod Uzvišenog Stvoritelja i da je praktično svejedno, po ovome shvatanju, koje će čovjek vjere biti danas pripadnik. Bez posebnog razmišljanja čovjek sebi postavlja pitanje: Kako može biti da različito i jedno drugome suprotstavljeno bude jednako i isto tretirano, i kako da se danas čovjek snađe u moru proturječnosti i kojim putem da krene, te kako da zna i provjeri ispravnost dotične vjere i pravca ?

 

 Nesumnjivo je prihvatljiva činjenica da Uzvišeni Stvoritelj nebesa i Zemlje šaljući svoje poslanike i vjerovjesnike da ukazuju ljudskom rodu na Pravi put od prve do posljednje Svoje Objave, poučavao je jednom te istom vjerovanju koje se nije mijenjalo promjenom vremena i mjesta. To zato što je Gospodar jedan jedini i što u propisivanju vjere niko sa Njim Uzvišenim ne učestvuje, bio to bliski melek ili poslani vjerovjesnik. Sama činjenica da Svevišnji ima Svoja savršena svojstva i najljepša imena i da je Uzvišen od bilo kakvih mahana ukazuje nam na jednak kontinuitet Njegovih Objava i Njihovo slaganje jednih sa drugima, bez obzira na različita vremena i periode u kojima su ljudima dostavljene. Nema istinskih bogova sem jednog Stvoritelja, tako da je u potpunosti isključena mogućnost da sa više izvora ljudima Objava dolazi, pa da tako bude međusobno različita. Za Uzvišenog nema nepoznatog, tako da Mu se Svevišnjem ne može desiti da nečemu od vjere pouči jedan narod, a onda promjeni Svoje mišljenje i drugi narod nauči nečem drugom potpuno suprostavljenom onom prvom. Kako bi onda po Njegovoj savršenoj pravdi jedni bili za nešto obilno nagrađeni, za što isto bi drugi bili žestoko kažnjeni? Ovako jednostavno zaključujemo da je gore spomenuto shvatanje jednakosti vjera kod Uzvišenog Stvoritelja potpuno pogrešno i da citirani časni kur’anski ajet ima svoje drugačije značenje zasnovano na čvrstim temeljima i dokazima, a ne na ljudskim pretpostavkama i slijeđenju strasti.

 

Poslanici kao Allahovi odabranici dosljedno i vjerno su prenosili i dostavili Božije Objave tako da su u orginalnom obliku došle ljudima. Ovakva je situacija sa principima vjerovanja koji su nepromjenjivi i stalni i kod svih objava isti. Kakvo je onda obrazloženje za ovolike suprotnosti koje nalazimo kod posjednika Božijih Objava i kako je bilo moguće da dođe do njih ako je izvor isti?

 

 Odgovor je da su neke od njih pretrpjele iskrivljavanja od strane ljudske ruke, tako da je neminovno da se suprotstave orginalnoj Božijoj Objavi. Mudrost i Milost Uzvišenog Allaha, tebareke ve te’ala, bila je da šalje svoje poslanike i vjerovjesnike ljudima s vremena na vrijeme kako bi ih upoznali sa Božijom voljom time što njihova djela, a prije svega vjerovanje od toga ovise, a često se gubilo ili krivo tumačilo ili mjenjalo slovo Objave. Dešavalo se da posjednici ranijih Božijih Poruka nisu htjeli primati nove, iako kod sebe nisu imali osim vrlo malo orginalnog njima objavljenog. Tako Židovi ne priznaju Isaa alejhisselam, koji dolazi nakon Musaa alejhisselam, dok kršćani prave istu grešku ne priznavajući Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, time što je došao poslije Isaa alejhisselam. I jedni i drugi time gube legitimnost u svojim vjerama i postaju protivnici istinske Božije Vjere. I pored očite zablude u koju srljaju oni sve više gaze u stranputicu i uspostavljaju dokaz protiv sebe pred Uzvišenim Bogom, dželle ve ’ala, a zatim pred ljudima. Kaže Uzvišeni: "A kada im se kaže: "Vjerujte u ono što Allah objavljuje!" - oni odgovaraju: "Mi vjerujemo samo u ono što je nama objavljeno"- a neće da vjeruju u ono što se poslije objavljuje, a to je istina koja potvrđuje ono što oni imaju. Reci: "Pa zašto ste ubijali Allahove vjerovjesnike još od prije ako ste vjernici bili?" (Prijevod značenja - El-Bekare, 91.)

 

 Dakle kod takvih se ne radi o principu nužnosti prihvatanja ove časne Poruke upravo zato što je ona od Uzvišenog Stvoritelja, već im je važnije njihovo nasljeđe makar ono bilo u mnogome iskrivljeno i ljudskim hirovima prilagođeno, pored očitog dokaza u novoj objavi time što ona potvrđuje istinu koja je ostala sačuvana u njihovim izvorima. Kur’an ih podsjeća i poziva na zajedničke principe jedne i jedine ispravne vjere Uzvišenog Stvoritelja želeći im ukazati na greške u kojima su se našli i pokazati im put spasa sa koga su skrenuli. Kaže Uzvišeni: "O posjednici Knjige, dođite da se okupimo oko jedne riječi i nama i vama zajedničke: da ne obožavamo nikoga osim Allaha, da nikoga Njemu ravnim ne smatramo i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne držimo!" Pa ako oni ne pristanu, vi recite: "Budite svjedoči da smo mi muslimani (Njemu Uzvišenom predani)" (Prijevod značenja - Ali-Imran, 64.)

 

Njihovo okretanje od Objave Allah, dželle šanuhu, naziva kufrom-nevjerstvom, a ima i onih među njima koji druge odvode sa Pravog puta i krivim ga prikazuju miješajući neistinu sa istinom. Kaže Uzvišeni: "Reci: "O posjednici Knjige, zašto niječete Allahove dokaze, a Allah je svjedok svega što radite? - Reci: "O posjednici Knjige, zašto odvraćate onoga koji vjeruje sa Allahovog puta, želeći da ga krivim učinite, a vi ste svjedoci (njegove istinitosti)? A Allah nije u nemaru od onoga što vi radite! O vjernici, ako se budete pokoravali nekoj od skupina posjednika Knjige, oni će vas nakon vašeg vjerovanja ponovo vratiti u nevjernike. A kako možete nevjernici postati kad vam se kazuju Allahovi ajeti i kad je među vama Njegov Poslanik? A ko je čvrsto uz Allaha, taj je upućen na Pravi put." (Prijevod značenja - Ali-Imran, 98.-101.) I kaže: "Neke skupine posjednika Knjige jedva bi dočekali da vas na stranputicu odvedu. Oni nikog drugog ne odvode na krivi put do sami sebe, a i ne osjećaju. O posjednici Knjige, zašto ne vjerujete u Allahove znakove, a da su istina vi dobro znate? O posjednici Knjige zašto istinu sa neistinom miješate a krijete istinu dok je znate? (Prijevod značenja - Ali-Imran, 69.-71.)

 

Kaže hafiz Ibnul Kesir, rahimehullah, tumačeći ajet spomenut na početku, kroz princip konteksta u kome se našao: "Nakon što je Uzvišeni pojasnio stanje onih koji su prekršili Njegove naredbe i uradili zabrane i prešli granice u činjenju onoga što im nije odobreno, i koji su svetinje pogazili i nakon opisa onoga što ih je snašlo od kazni, upozorava Uzvišeni da oni koji su radili dobro i pokorni bili od prošlih naroda (sljedbenika Allahovih Objava) njima pripada najljepša nagrada, a tako je do Sudnjeg dana sa onim koji bude slijedio Poslanika, Vjerovjesnika, koji nije znao čitati niti pisati (Muhammeda sallallahu alejhi ve sellem), takvome pripada vječna sreća i za takve nema straha u pogledu onog što im predstoji niti su oni zabrinuti za onim što ostavljaju i napustaju." (Tefsir Ibni Kesir,1/138-139) Dakle, ajet kojim se obećava nagrada posjednicima Knjige dolazi u kontekstu govora o onima među njima koji su prekršili zadatu riječ, i odbili pokornost i odali se najgorim grijesima. Takve je zaslužena kazna stigla, a onima koji su vjerovali i dobra djela činili njihova nagrada kod Uzvišenog im Gospodara je garantovana i neće im škoditi grijesi griješnika i odmetnika od Božije, dželle ve 'ala, vjere među njihovim narodom.

 

- nastavit će se -

 

mr.hfz. Muhamed Porča