Kur’an ne određuje mjesto gdje je boravio narod Saliha. Iz ajeta:
“I Semudom, koji je stijene u dolini klesao.“(El-Fedžr:9) - saznajemo da su oni bili nastanjeni u brdskim predjelima, odnosno stjenovitim bregovima.
Dolina koja se spominje u ovom ajetu je Vadi-l-Kura, a većina pripovjedača bilježi da je mjesto u kojem je Semud nastanjen zove El-Hidžr i u njemu spominju bunar koji se zove Semudov bunar. U svom pohodu na Tebuk, Resulullah, sallallahu ‘alejhi wesellem, je sa svojim ashabima naišao pored tog bunara i zabranio im da piju iz njega i da ulaze u njihove domove.
Semud je obožavao kipove: Vedda, Šemsa, Menafa, Menata, Uzza’a i druge.
Pozivanje ka robovanju Allahu
Allah je poslao Saliha njegovom narodu Semudu kako bi ih pozvao u vjeru u Allaha, da Njemu ibadete i da napuste vjeru u kipove. Salih im naređuje da robuju Allahu i da mu ne pripisuju druga, jer je On njih stvorio od zemlje na kojoj živimo i dao im uslove za život na njoj. Zato treba Njemu robovati i pokajati se za grijehe, a Allah, dželle šanuhu, prima pokajanje od istinskih vjernika.
“I Semudu - brata njihova Saliha. “O, narode moj“, - govorio je on - “klanjajte se samo Allahu, vi drugog boga osim Njega nemate! On vas od zemlje stvara i daje vam da živite na njoj! Zato ga molite da vam oprosti, i pokajte Mu se, jer Gospodar moj je, zaista, blizu i odaziva se.“(Hud:61)
Pretjerivanje koje uništava
Pored toga što je Salih poslan od Allaha, dželle šanuhu, i što nije tražio nagrade od ljudi, Semud je nijekao njega kao poslanika i odbio robovanje Allahu, dželle šanuhu.
Običaj naroda Semud je bio da oni pretjeruju u hrani, piću i gradnji svojih domova. To im je Salih zamjerio i pitao ih da li će ih Allah, dželle šanuhu, ostaviti da se naslađuju u tim blagodatima zaštićeni od Allahove kazne, uživajući u baščama i izvorima, usjevima i palmama, veseleći se u svojim kućama koje klešu, a da se ne zahvale Allahu, subhanehu ve te’ala, na tim blagodatima? Naredio im je pokornost Allahu, dželle šanuhu, i njemu u onome što im ukazuje i da napuste one koji pretjeruju u svom nevjerstvu i neposlušnosti.
“I Semud je smatrao lažnim poslanike.
Kad im brat njihov Salih reče: “Kako to da se Allaha ne bojite?
Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani.
Zato se bojte Allaha i budite poslušni meni!
Za ovo od vas ne tražim nikakve nagrade, mene će Gospodar svjetova nagraditi.
Zar mislite da ćete ovdje biti ostavljeni bezbjedni,
u vrtovima i među izvorima.
U usjevima i među palmama sa plodovima zrelim?
Vi u brdima vrlo spretno kuće klešete,
zato se bojte Allaha i poslušni meni budite.
I ne slušajte naredbe onih koji u zlu pretjeruju, koji na Zemlji ne zavode red, već nered uspostavljaju.“(Eš-Šu’ara’:141-152)
I Salih im reče:
“I sjetite se da ste Njegovom voljom postali nasljednici Ada i da vas je On na Zemlji nastanio: u ravnicama njezinim palate grâdite, a u brdima kuće klešete. I neka su vam uvijek na umu Allahove blagodati, i ne činite zlo po Zemlji nered praveći!“(El-E’raf:74)
Traženje mu’džize
Semud nije prihvatio Salihove savjete i nisu išli putem koji im je on ukazivao. Optuživali su ga da je opčinjen i da je to uticalo na njega da pomisli da je on poslanik. Tražili su od njega da im donese mu’džizu koja će potvrditi da je on uistinu poslanik od Allaha, dželle šanuhu. On im dolazi sa devom koja je stvorena na neuobičajen način [1]i naredi im da joj ne smiju nanijeti zlo, da je ne muče, ne jašu, ne tjeraju i da je ne smiju zaklati. Allah, dželle šanuhu, je odredio da ona pije vodu u određenom danu, a njima u drugom danu. Zaprijetio im je da će biti kažnjeni ako joj nanesu zlo, a njihova bezbjednost je povezana sa njenom sigurnošću.
“I rekoše oni: “Ti si samo opčinjen;
ti si čovjek, kao i mi; zato nam donesi jedno čudo ako je istina to što govoriš!“
“Evo to je kamila“ -reče on - , “u određeni dan ona će piti, a u poznati dan vi.
i ne učinite joj nikakvo zlo da vas ne bi stigla patnja na Velikom danu!“(Eš-Šu’ara’:153-156)
I kaže Allah:
“Mi ćemo poslati kamilu da bi smo ih iskušali, pa pričekaj ih i budi strpljiv.
I upozori ih da će se voda između njih i nje dijeliti, svakom obroku pristupiće onaj čiji je red!“(El-Qamer:27-28)
Izbijanje sukoba
Kamila je živila među Salihovim narodom hraneći se plodovima zemlje i pijući jedan dan vodu, a drugi dan se sustežući. Nema sumnje da je većini Salihova naroda to bio dokaz istinitosti njegova poslanstva. To je uznemirilo ugledni sloj njegova naroda koji se poboja za svoj položaj i ugled, te počeše snovati zlo kamili i iskazaše svoje neprijateljstvo prema Salihu i onima koji su vjerovali sa njim.
Salih je to osjetio i pitao ih je zašto požurivaju kaznu nad sobom, a ne traže oprosta od Allaha? Njihov odgovor je bio da su se oni razočarali u njega i u vjernike, jer ih je zadesila suša nakon njegova pozivanja. Njegov odgovor je bio da oni nemaju zbog čega da se razočaraju, jer je i dobro i zlo od Allaha, dželle šanuhu, a Allah ih iskušava sa time kako bi vjerovali u Njega.
“O narode moj“,- govorio im je on - “zašto tražite da vas stigne kazna prije nego što se pokajete? Zašto od Allaha ne tražite oprosta, da bi vam se ukazala milost?“
“Mi smatramo hrđavim predznakom tebe i one koji su s tobom!“ - rekoše oni . - “Od Allaha vam je i dobro i zlo“ - reče on -, “vi ste narod koji je stavljen u iskušenje.“(En-Neml:46-47)
Velikani njegova naroda, koji su se oholili, zamjerili su vjernicima na njihovom vjerovanju, a vjernici im potvrđuju svoje vjerovanje:
“A glavešine naroda njegova, one koje su se oholile, upitaše potlačene, one među njima koji su vjerovali: “Vjerujete li vi da je Salih poslan od Gospodara svoga?“ - “Mi, uistinu, vjerujeno u sve ono što je po njemu objavljeno“ - odgovoriše oni.
“A mi, doista, ne vjerujemo u to što vi vjerujete“ - rekoše oni koji su bili oholi.“(El-E’raf:75-76)
Ubijanje kamile
Glavešine njegova naroda nisu više mogle trpjeti vjernike, niti prisutnost kamile među njima. Moguće je da je ona uplašila njihovu stoku svojom veličinom, a i njih spriječila da dođu na vodu kada su imali veću potrebu za njom, kao što je moguće da ih je zaplašio veliki broj vjernika zbog njene prisutnosti. A možda je i sve to uticalo na njih da ubiju kamilu i pored upozorenja da će ih zadesiti kazna ukoliko joj nanesu zlo.
“I zaklaše oni kamilu, i zapovijed svoga Gospodara ne poslušaše i rekoše: “O Salih, učini da nas snađe to čime prijetiš, ako si poslanik.“(El-E’raf:77)
“Ali, oni je zaklaše, pa on reče: “Živjećete u zemlji svojoj još samo tri dana, to je istinita prijetnja.“(Hud:65)
Zavjera protiv Saliha
U Semudu je bilo devetorica ljudi koji su bili najžešći nevjernici i razvratnici na Zemlji. Oni su skovali zavjeru da ubiju Saliha, a zakleli su se Allahom da će ga napasti i ubiti ga, njega i njegovu porodicu, nijekajući da su oni to uradili.
“U gradu je bilo devet osoba koje su po zemlji ne red, nego nered činile.
“Zakunite se najtežom zakletvom“ - rekoše - “da ćemo noću i njega i porodicu njegovu ubiti, a onda njegovom najbližem krvnom srodniku reći: “Mi nismo prisustvovali pogibiji porodice njegove, mi, zaista, istinu govorimo.“
I smišljali su spletke, ali smo ih mi kaznili onda kad se nisu nadali,
pa pogledaj kakva je bila posljedica spletkarenja njihova: uništili smo sve - i njih i narod njihov,
eno kuća njihovih, puste su zbog nepravde koju su činili - to je zaista pouka narodu koji zna.“(En-Neml:48-52)
Uništenje Semuda
Njihovo uništenje je bilo zaglušujućim glasom:
“... pa ih uništi strašan glas na oči njihove.“(Ez-Zarijat:44)
Strašan glas (saiqa) nastaje pražnjenjem elektriciteta koji je rezultat dviju energija: pozitiva i negativa. Kada se približi oblak zemlji sa pozitivnom energijom, dolazi do spajanja sa negativnom energijom na zemlji, i rezultat toga biva pražnjenje ili spajanje u tijelu na zemlji, koje biva spaljeno, ako je stablo ili čovjek. Raskomada se, ako je stijena, a ruši se, ako je građevina. Od količine pražnjena i jačine energije zavisi razorna snaga.
Kur’an naziva “saiqu“: strašnim potresom (redžfeh), glasom strahovitim (tagijeh) strašnim glasom (sajhah).
“A one koji su činili zlo pogodio je strašan glas...“(Hud:67)
“Pa je Semud uništen glasom strahovitim.“(El-Haqqa:5)
“I zadesi ih potom strašan potres i oni osvanuše u zemlji svojoj mrtvi, nepomični.“(El-E’raf:91)
Zbog toga što “saiqa“ stvara zaglušujući glas, nazvana je strašnim glasom (sajhah). To biva popraćeno tresenjem (redžfeh) koje liči potresu od kojeg i srca zadrhte. Ono biva na jednom mjestu, a od toga se i druga mjesta potresu.
Kur’an opisuje taj događaj nazivajući ga raznim imenima kako bi opis toga, njegovi uzroci i pojave bile što preciznije.
Umjerenost
Od prelijepih uputa Kur’ana je i njegov poziv ka gradnji čvrste, zdrave zajednice na osnovama umjerenosti u životu, i zabrane pretjerivanja i razuzdanosti. Hud je govorio:
“Zašto na svakoj uzvišici palate zidate, druge ismijavajući,
i podižete utvrde kao da ćete vječno živjeti.“(Eš-Šu’ara’:128-129)
Poslanik Hud zamjera svome narodu na pretjerivanju u gradnji. Oni nisu gradili svoje kuće radi stanovanja i udobnosti u njima. Da su ih zbog toga gradili, ne bi im zamjerao, već su gradili iz želje za nadmetanjem u ljepoti i iz oholosti, a to je pokuđeno pretjerivanje iza kojeg su se oni nadali vječnosti na zemlji.
Poslanik Salih je spominjao svome narodu blagodati koje im je Allah, dželle šanuhu, dao u spretnosti gradnje, a korio ih je zbog njihova nijekanja tih blagodati:
“Zar mislite da ćete ovdje biti ostavljeni bezbjedni,
u vrtovima i među izvorima,
u usjevima i među palmama sa plodovima zrelim?
Vi u brdima vrlo spretno kuće klešete,
zato se bojte Allaha i meni poslušni budite.“(Eš-Šu’ara’:146-150)
Koliko danas ljudi gradi iz svoje oholosti i želje da se pokaže drugima?
Kakva je korist ummetu od dvorca za kojeg se daju milioni, a u kojem živi jedan čovjek, a oko dvorca je na hiljade onih koji nemaju gdje da žive?
Kur’an ukazuje na pravednost koja treba da vlada u zajednici i bogataš mora davati zajednici, jer imetak koji on posjeduje mora biti od koristi svima.
“I rasipnicima imetke, koje vam je Allah povjerio na upravljanje, ne uručujte!...“(En-Nisa’:5)
Poziv na pobunu protiv silnika
Allah osuđuje narod Huda koji je slijedio silnike i zbog toga su zaslužili da budu uništeni i udaljeni od Allahove milosti.
“Eto, to je bio Ad, on je dokaze Gospodara svoga poricao i bio neposlušan poslanicima svojim, i pristajao uz svakog silnika, inadžiju.
I prokletstvo ih je stalno slijedilo na ovom svijetu, a biće i na Sudnjem danu...“(Hud:59-60)
To je poziv za oslobađanje od silnika koji Kur’an daje svim sljedbenicima kako bi se oslobodili od vlasti svakog silnika, inadžije koji ne priznaje istinu.
Islam ne samo da se ne zadovoljava da njegovi sljedbenici budu pokorni silnicima koji su uporni u slijeđenju neistine, već ih poziva na pobunu protiv njih, jer slijeđenje silnika se kosi sa ispravnim vjerovanjem.
Ad je uništen zbog slijeđenja silnika, inadžije. Uništeni su sa prokletsvom na dunjaluku i na ahiretu, i svaki onaj koji bude pokoran njima čeka ga uništenje.
Rezultat oholosti na Zemlji je propast
U kazivanju o Hudu imamo primjer onoga što čeka one koji se uzdižu na zemlji.
“Ad se bez ikakva osnova bio uzoholio na Zemlji. “Ko je od nas jači?“ - govorili su.
A zar nisu znali da je Allah, koji ih je stvorio, jači od njih, - a i znamenja naša su poricali.
I mi poslasmo protiv njih, u danima nesretnim, vjetar leden, da bi smo im još na ovom svijetu dali da osjete sramnu patnju, - patnja na onom svijetu biće, zaista, još sramnija -, i niko im neće u pomoć priteći.“(Fussilet:15-16)
I danas postoji Ad, to su zemlje koje su napredovale u nauci i koje posjeduju materijalna dobra, ali su se udaljile od istine i porobile ostale narode i sva sredstva upotrijebili da bi ostvarili svoje prljave ciljeve. Ali, polahko - i njima će doći kazna.
