utorak, 15. siječnja 2013.

Razmišljanje o Kur'anu - zbog čega i kako?

Ibrahim Abdurahman et-Turki

Kur'an je uputa i vodič ljudima, svjetlo i ustav života, nema ništa što je potrebno čovjeku, a da to Allah dželle š'enuhu nije objasnio u Kur'anu direktnim tekstom ili ukazom, jedni to shvaćaju, a drugi ne shvaćaju. Zbog toga su se drugovi Allahovog Poslanika sallallahu alejhi we sellem brinuli o njemu, slijedili su Kur'an tako što su ga čitali, učili napamet, razumjevali, razmišljali i radili po njemu. Na ovome su istrajali naši ispravni predhodnici (selef). Sa slabljenjem ummeta u zadnjim vijekovima opao je interes za Kur'anom, pa se većina muslimana ograničila samo na čitanje i učenje Kur'ana napamet (hifz) bez razumjevanja i razmišljanja o njemu,a posljedice ovoga su ostavljanje rada po Kur'anu ili propusti u radu po njemu.

Allah dželle š'enuhu je objavio Kur'an i naredio nam da razmišljamo o njemu i da ga učimo napamet, pa smo se zaposlili učenjem napamet, a ostavili smo razmišljanje. Cilj ovog govora nije odvraćanje od hifza i čitanja Kur'ana jer je u tome velika nagrada, nego je cilj da se napravi balans između čitanja i hifza sa jedne strane, i razumjevanja, razmišljanja i rada po Kur'anu sa druge strane, na čemu su bili naši ispravni predhodnici. Zbog toga navodimo u ovom tekstu nekoliko uputa koje govore o važnosti razmišljanja o Kur'anu, crpeći naše dokaze iz Kur'ana, Sunneta i govora ispravnih predhodnika. Počet ćemo sa definicijom ''razmišljanja'' (tedebur) kod ibn Kajjima, on kaže: ''Tedebur je duboko razmišljanje srcem o značenju Kur'ana i koncentrisanje misli na razmišljanje i njegovo shvatanje.'' Kažu da ovo znači: ''Obuhvatno i široko razmišljanje kako bi se shvatilo značenje i cilj govora.''

ZNAČAJ KOJI JE KUR'AN DAO RAZMIŠLJANJU

1. Rekao je Allah dželle š'enuhu: ''Knjiga koju ti objavljujemo blagoslovljena je, da bi oni o riječima njezinim razmislili i da bi oni koji su razumom obdareni pouku primili.'' ( Sad:29 ajet) Allah dželle š'enuhu nam u ovom ajetu objašnjava osnovni cilj objavljivanja Kur'ana, a to je razmišljanje o Kur'anu, a ne samo njegovo iščitavanje. Rekao je Hasan el-Basri: ''Tako mi Allaha dželle š'enuhu ! Ne razmišljaju o Kur'anu učeći njegove harfove napamet, pa zbog toga izgube njegovu smisao i kažu: ''Naučio sam čitav Kur'an,'' a ne možeš im to prepoznati ni u ponašanju, ni u radu.''

2. Rekao je Allah dželle š'enuhu: ''A zašto oni ne razmisle o Kur'anu? Da je on od nekog drugog, a ne od Allaha, sigurno bi u njemu našli mnoge protivrječnosti.'' (An-Nisa :82 ajet) Ibn Kesir tumačeći ovaj ajet kaže: ''U ovom ajetu Allah dželle š'enuhu naređuje svojim robovima da razmišljaju o Kur'anu i da razumijevaju njegove riječi, ajete, a zabranjuje im suprotno, a ova naredba je vadžib.'' 

3. Rekao je Allah dželle š'enuhu: ''Neki od sljedbenika Knjige čitaju je onako kako je objavljena, oni u nju vjeruju. A nastradat će sigurno oni koji u nju ne vjeruju.'' (Al-Bekara:121 ajet) Ibn Kesir prenosi od ibn Mes'uda da je rekao: ''Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša! Ispravno čitanje Kur'ana je da dozvoliš ono što je dozvoljeno u Kur'anu, a da zabraniš ono što je zabranjeno i da ga čitaš kao što je objavljen.'' Kaže Ševkani: ''Čitaju ga (jetlunehu) znači razumiju ono što je u njemu. Ljudi ne mogu raditi po Kur'anu sve dok ne budu naučili njegove propise.''

4. Rekao je Uzvišeni: ''Neki od njih su neuki, oni ne znaju za njih, nego samo za njeno iščitavanje, i oni se samo domišljaju.'' Kaže Ševkani: ''Rečeno je da je el-emanij iščitavanje, tj. oni nemaju znanja o Kur'anu nego ga samo iščitavaju bez razumjevanja i razmišljanja.'' Ibn Kajjim je rekao: ''Allah dželle š'enuhu je ukorio one koji iskrivljavaju Njegovu Knjigu i one nepismene koji znaju samo iščitavati Kur'an.'' 

5. Allah dželle š'enuhu kaže: ''Poslanik je rekao: ''Gospodaru moj, narod moj ovaj Kur'an izbjegava.'' Ibn Kesir kaže: ''Ostavljanje razmišljanja o Kur'anu i razumjevanja je napuštanje Kur'ana.'' Ibn Kajjim je rekao: ''Napuštanje Kur'ana ima više vrsta, jedna od njih je ostavljanje razmišljanja, razumjevanja i neshvatanje šta Allah dželle š'enuhu u Kur'anu traži od nas."

HADISI KOJI GOVORE O RAZMIŠLJANJU PRI ČITANJU KUR'ANA

1. Od Ebu Hurejre r.a. se prenosi da je Poslanik sallallahu alejhi we sellem rekao: ''Neće se sastati skupina ljudi u nekoj od Božijih kuća čitajući i izučavajući Kur'an, a da ih Allah dželle š'enuhu neće obasuti spokojstvom, prekriti svojom milošću, okružit će ih meleki i Allah dželle š'enuhu će ih spomenuti kod onih koji su kod Njega.'' (Muslim) Kao što vidimo, čitanje popraćeno izučavanjem i razmišljanjem zaslužuje spokojstvo, milost i spomen od Allaha dželle š'enuhu. Naša stvarnost je praktikovanje samo jednog dijela hadisa, a to je čitanje Kur'ana, a što se tiče izučavanja i razmišljanja to po mišljenju nekih samo usporava hifz i umanjuje broj proučenih harfova, pa je stoga nepotrebno. 

2. Prenosi Huzejfe r.a. da je klanjao jedne noći za Poslanikom sallallahu alejhi we sellem, fino je učio Kur'an, pa kada bi proučio ajet u kome se slavi Allah dželle š'enuhu, slavio Ga je, kada bi proučio ajet u kome se dovi, dovio je, a kada bi proučio ajet u kome se spominje uticanje, uticao bi se Allahu.'' (Muslim) Ovo je bila praksa Poslanika sallallahu alejhi we sellem kako je razmišljao o onome što je učio. 

3. Od Ebu Zerra r.a. se prenosi da je rekao: ''Klanjao je Poslanik sallallahu alejhi we sellem jedne noći pa je učio jedan ajet sve do zore: '' Ako ih kazniš, robovi su Tvoji, a ako im oprostiš, Silan i Mudar Ti si.'' (Al-Maida:118 ajet) ( Ahmed) Ovakav je bio Poslanik sallallahu alejhi we sellem, davao je prednost razmišljanju nad iščitavanjem, pa je učio samo jedan ajet čitavu noć. 

4. Ibn Mes'ud je rekao: ''Kada bi neko od nas naučio 10 ajeta ne bi učio dalje dok ih ne bi razumio i radio po njima.'' ( Et-Taberi) Na ovaj način je Poslanik sallallahu alejhi we sellem poučavao ashabe Kur'anu: naučiti, shvatiti i sprovesti u djelo, nema učenja novog dok se predhodno ne shvati i ne primjeni. 

5. Kada je Abdulah ibn Amr ibn As pitao Poslanika sallallahu alejhi we sellem da li smije proučiti Kur'an za manje od tri dana, nije mu to dozvolio, pa mu je rekao: ''Onaj ko prouči Kur'an za manje od tri dana ne može ga shvatiti.''(Tirmizi) Ovo nam dokazuje da je svrha učenja Kur'ana, njegovo shvatanje, a ne samo iščitavanje. 

6. Prenosi se od Enesa ibn Malika u Muwettai da je Poslanik sallallahu alejhi we sellem klanjao jedan namaz učeći naglas, pa je izostavio jedan ajet. Kada je završio namaz pitao je jednog čovjeka da li je šta izostavio, a on je odgovorio da ne zna. Pitao je drugog i trećeg, pa su isto odgovorili da ne znaju, zatim je rekao: ''Šta misli narod kojem se uči Allahova knjiga, a oni ne znaju šta je od nje proučeno, a šta nije? Tako je izašao osjećaj o Uzvišenosti Allaha iz srca Izraelćana, pa su tjelesno bili prisutni, a duševno bili odsutni. A Allah dželle š'enuhu ne prima djela robova sve dok ne budu prisutni i fizički i psihički.''

GOVORI ISPRAVNIH PREDHODNIKA O RAZMIŠLJANJU PRI ČITANJU KUR'ANA

1. Rekao je Ibn Omer r.a.: ''Učio je Omer ibn Hatab 12 godina suru Bekare, a kada je završio zaklao je kurban.'' Ovo dugo učenje nije nesposobnost Omera r.a. niti ne učenje Kur'ana, pa šta je preostalo osim da je razmišljao o onome šta je učio. 

2. Prenosi se od Ibn Abbasa da je rekao: ''Došao je Omeru r.a. čovjek, pa ga je upitao šta misli o ljudima koji uče Kur'an na određen način, pa sam rekao:" Tako mi Allaha, nije mi drago što u današnje vrijeme tako brzo uče Kur'an." Na to me Omer oštro pogleda, pa reče: ''Polahko Ibn Abbase!'' Pa sam otišao svojoj kući tužan, zatim dođe Omer do mene pa me upita: ''Šta ti se to nije svidjelo u govoru onoga čovjeka?'' Rekao sam:" Kada uče ovako brzo prepirat će se, pa će svaki od njih reći da je upravu, a kada se počnu prepirati doći će do razilaženja, a kada do toga dođe, pobit će se, pa Omer reče: ''Da nisi to rekao prešutio bi im.'' Desilo se ono čega su se bojali Omer i ibn Abbas r.a. pa su se pojavile Haridžije koje čitaju Kur'an ali ga pogrešno razumiju. 

3. Rekao je Ibn Omer: ''Bilo je ashaba koji nisu znali napamet osim jedne ili par sura, ali im je bio olakšan rad po Kur'anu. Zaista će zadnje generacije ovoga ummeta učiti Kur'an, učit će ga i djeca i slijepi, ali neće raditi po njemu.'' Nešto slično ovome rekao je i Ibn Mes'ud: ''Nama je teško učiti Kur'an napamet, a lahko nam je raditi po njemu, a onima koji dolaze poslije nas bit će im olakšano učenje napamet, a otežan rad po Kur'anu.''

4. Hasan el-Basri je rekao: ''Ovaj Kur'an svi čitaju od robova do djece, ali ne znaju njegovo značenje, onaj ko razmišlja o njegovim ajetima, on i radi po njima. A oni koji samo uče njegove harfove napamet, a prelaze njegove granice kažu: ''Naučio sam čitav Kur'an napamet, nisam propustio ni jednu riječ u njemu.'' Tako mi Allaha, propustio ga je čitavog, ne vidi mu se ni na ponašanju, ni na djelima, pa kažu: ''Učimo sure u sebi.'' Tako mi Allaha oni je ne uče, niti su od uleme (učenjaka), niti od pobožnjaka, pa kada se na ovaj način učio Kur'an? Allah dželle š'enuhu smanjio njihov broj u narodu!''

5. Hasan el-Basri je također rekao: ''Kur'an je spušten kako bi se razmišljalo i radilo po njemu, a uzeli su čitanje Kur'ana umjesto rada po njemu. To znači da su ljudi uzeli samo iščitavanje, a ostavili razmišljanje i rad po njemu." 

6. Govorio je Šu'be ibn Hadžadž ljudima koji izučavaju hadis: ''O narode! Kada god budete napredovali u hadisu, nazadovat će te u Kur'anu.'' U ovom govoru je upozorenje za one koji daju prednost učenju seneda (lanac prenosioca) hadisa i fikhskih pitanja nad učenjem i razmišljanjem o Kur'anu. Takvi su izgubili ravnotežu i poremetile su im se vage. 

7. Prenosi se od Muhameda ibn Ka'bada da je rekao: ''Zaista ja čitavu noć samo učim dvije sure Ez-Zelzela i El-Karia i to mi je draže nego da na brzinu proučim više sura.''

8. Rekao je Ibn Kajjim: ''Nema ništa bolje u ljudskom životu od razmišljanja o Kur'anu i koncentrisanja na njegovo značenje, to pomaže čovjeku da raspozna dobro od zla i puteve koji vode dobru, a koji zlu, isto tako raspoznat će posljedice zla. Biće mu dati ključevi riznica sreće i korisnih znanja. Učvrstit će mu se iman u srcu i spoznat će dunjaluk i ahiret, džennet i džennem u svom srcu. Njegovo srce će biti sa prijašnjim narodima i razmišljat će o onome šta je Allah dželle š'enuhu uradio sa njima, izvlačeći iz toga pouke. Posvjedočit će Allahovu pravdu i blagodat i spoznat će Allaha dželle š'enuhu, Njegova imena i svojstva, Njegova djela, šta voli, a šta ne. Spoznat će put koji vodi k Njemu i puteve koje vode od Njega. Upoznat će svoju dušu i njena svojstva i stvari koje kvare djela. Prepoznat će put Džennetlija i put Džehennemlija, njihova djela, stanje i karakteristike i stepene sretnika i nesretnika. Doživjet će Džennet kao da su već u njemu, a na dunjaluku će biti samo fizički prisutni. U stvarima kojima se ljudi budu podvojili moći će prepoznati istinu od neistine i dat će mu se svjetlo pomoću kojeg će rastaviti uputu od zablude. Imat će smireno srce, sreću i veselje i bit će na posebnom stepenu. Kretat će se prema obečanju svoga Gospodara. Kur'an o kojem bude razmišljao isto tako će ga upozoravati i podsjećati na žestoku džehennemsku vatru. Upučivat će ga da između više mišljenja izabere pravi put, a spriječit će ga da krene putem novotara i onih koji su na zabludi. Prepoznat će halal od harama, pa neće u njega ulaziti kako ne bi zaslužio nesnosnu kaznu. Pa kada god posustane, upozorit će ga. Zato se čvrsto drži Allahova užeta i traži pomoć od Njega i reci: ''Dovoljan mi je Allah dželle š'enuhu i divan je On pomagač.''

Ako hoćemo razmišljati o Kur'anu trebamo obratiti pažnju na sljedeće stvari:

1. Prilikom učenja Kur'ana trebamo voditi računa da smo pod abdestom, izabrati odgovarajuće mjesto i vrijeme za učenje, iskreno ga učiti i početi sa Euzom i bismilom, ne razmišljati o drugim stvarima nego se koncentrisati na to što učimo sa bogobojaznošću i osjećajima jer se Kur'an nama obraća. 

2. Ne treba nam biti cilj da što prije proučimo suru, nego da je učimo uz razmišljanje, bogobojaznost i sa osjećajem. 

3. Ajet koji čitamo trebamo ga istražiti i zastati na njemu dok ga ne shvatimo. 

4. Kad učimo ajet trebamo obratiti pažnju na njegov sastav, značenje, zbog čega je objavljen, šta nam je nejasno u njemu i na šta upućuje. 

5. Na nama je da učinimo da nam Kur'an bude lijek u našem životu i putokaz.

6. Trebamo razumjevati ajete na onaj način na koji su to činili naši ispravni predhodnici i razmišljati o njima kako su to oni činili. 

7. Isto tako trebamo čitati tefsire. 

8. Moramo obuhvatno razmišljati o Kur'anu. 

9. Koncentrisati se na osnovne ciljeve Kur'ana. 

10. Trebamo imati povjerenje u Kur'an i negirati ono što mu se suprostavlja. 

11. Život nam treba biti inspirisan Kur'anom.

12. Trebamo se potpomagati sa današnjim znanjima. 

13. Kada god budemo učili Kur'an trebamo iznova razmišljati, jer ćemo uvijek nešto novo shvatiti. 

14. Svaku suru trebamo posebno posmatrati. 

15. Moramo znati osnove iz tefsirske znanosti. 

16. I čitanje knjiga iz tih oblasti.

Koji stepen zauzima važnost razmišljanja pri učenju Kur'ana kod nas samih? Da li to razmišljanje utiče na popravljanje naših djela? Da li navikavamo svoju djecu da razmišljaju prilikom učenja Kur'ana ili se možda zadovoljavamo samo sa hifzom bez razmišljanja jer ono usporava hifz? Da li učitelji traže od učenika da razmišljaju ili samo traže da ga uče napamet? Na kojem je stepenu izučavanje tefsira u halkama znanja, je li na prvom ili zadnjem mjestu, ako uopće postoji? Imamo li afiniteta i interesa da iščitavamo tefsir (tumačenje) Kur'ana? Zbog čega nam je cilj da što prije završimo suru iako nam je to Poslanik sallallahu alejhi we sellem zabranio? Kada ćemo se uvjeriti da je bolje i da je veća nagrada u razmišljanu od brzog iščitavanja? Ovim pitanjima su potrebni odgovori. Da li ćemo ih kod tebe naći?


Preveo: Suad Drpljanin