nedjelja, 6. siječnja 2013.

Ramazan je velika prilika za promjenu !!!

Vrijednosti ramazana, mudrosti, propisi


Ramazan je najbolji i najvrjedniji mjesec kod Allaha, dželle šenuhu. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obradovao je ummet njegovim dolaskom, zbog velikog dobra koje sa sobom donosi i obilja Allahovih blagodati kojima je ispunjen. U njemu se otvaraju vrata Allahove milosti i Dženneta, a zatvaraju vrata Džehennema i okivaju šejtani 

 

Piše: Semir Imamović, dipl. islamski pravnik

 

Dolazi nam ramazan, kao i uvijek ispunjen mnogim dobrotama i čistotom. Došao je kako bi ljude odgojio, učinio ih jakim, odlučnim, strpljivim i navikao na podnošenje teškoća i prepreka koje život sa sobom nosi. 

 

Mudrost propisivanja ramazanskog posta

 

Ramazan je škola u kojoj čovjek stiče čvrstinu, predanost Allahovom sudu i u najmanjim stvarima, spremnost na ispunjavanje svake Njegove naredbe i ostavljanje svega što mu donosi ovosvjetsku ili onosvjetsku štetu i bogobojaznost koja će ga pratiti na svakom mjestu, u svako vrijeme i svakoj situaciji. Ramazan je velika prilika za promjenu i svrstavanje u red čestitih i bogobojaznih Allahovih robova, na što nas upućuju riječi Allaha, dželle šenuhu : "Propisuje vam se post, kao što je propisan onima koji su bili prije vas, da bi ste se Allaha pobojali" (El-Bekare, 183.). Riječima, "da biste se Allaha pobojali", Allah, dželle šanuhu, pojašnjava da je povod propisivanja posta i njegova najveća korist i mudrost sticanje bogobojaznosti. Šta je to bogobojaznost? Ovo pitanje je postavio Omer, radijallahu anhu, Ubejju ibn-Ka'bu, a on mu je rekao: "O vladaru pravovjernih! Jesi li ikad išao trnovitim putem?" "Da", odgovorio je Omer. "Kako si se ponašao", ponovo će Ubejj. "Zagrnuo sam odjeću i pokušao izbjeći trnje", odgovorio je Omer. "Takav je slučaj i sa bogobojaznošću" (tj., bogobojazan čovjek se čuva grijeha i ružnih postupaka, kao što se čuva trnja onaj ko ide trnovitim putem). Bogobojaznost, koju nam daruje ramazan, jest svijest o Alahovom nadzoru, neprekidni strah, skrušenost i opreznost. Bogobojaznost je čuvanje od trnja kojim je posut put ka Allahu i onome svijetu: trnja strasti i prohtjeva, straha i usplahirenosti, smutnji i upropaštavajućih djela i lažne nade. Rekao je pjesnik: "Ostavi male i velike grijehe, bit ćeš bogobojazan. Ponašaj se kao onaj koji ide trnovitim putem, čuva se koliko god može. Ne potcjenjuj grijeh i ne smatraj ga malim, velika brda su sazdana od kamenčića". Prenosi se da je veliki halifa i vladar muslimana, Harun er-Rešid, prošao pored nekog jevreja sa svojom svitom u prelijepom karavanu. "Boj se Allaha, vladaru pravovjernih!", iznanada je rekao jevrej. Ne oklijevajući ni jednog trenutka, Harun siđe i učini sedždu na zemlji. Nakon toga, naredi svojim podanicima, da daju čovjeku ono što je tražio. "Šta je ovo, vladaru pravovjernih?" - upitali su ga oni, iznenađeni i zatečeni njegovim postupkom. "Bojao sam se da ne budem od onih za koje Allah, dželle šanuhu, kaže: "Kad im se kaže: 'Bojte se Allaha', to im samo oholost povećava…" (El-Bekare, 206.).

 

Zapitajmo se, donosi li ramazan uistinu promjenu u našem životu i čini li nas bogobojaznim. Jesmo li shvatili ili želimo li shvatiti da je ramazanski post propisan kako bi nas približio Allahu, dželle šenuhu, i udaljio od šejtana i njegovih pristalica, a ne radi provođenja, korzira-nja, sijeljenja do kasno u noć, kušanja različitih vrsta hrane, rasipanja imetka i drugih stvari u kojima, mnogi od nas, nažalost, vide svrhu ramazana.

 

Vrijednost i odlike ramazanskog posta

 

On je najbolji i najvrjedniji mjesec kod Allaha, dželle šanuhu. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obradovao je ummet njegovim dolaskom, zbog velikog dobra koje sa sobom donosi i obilja Allahovih blagodati kojima je ispunjen. U njemu se otvaraju vrata Allahove milosti i Dženneta, a zatvaraju vrata Džehennema i okivaju šejtani. Onome ko ga isposti sa čvrstom vjerom u Allaha i nadom u Njegovu milost i nagradu, praštaju se svi mali grijesi koje je do tada učinio. Allah, dželle šanuhu, pripisao je post Sebi i izdvojio ga između ostalih djela zato što je iskrenost u njemu posebno izražena i teško ju je pomiješati sa licemjerstvom i pretvaranjem. Post je tajna između roba i njegova Gospodara i nemoguće je da za nju zna iko osim njih. Drugim riječima, postač je u stanju, kad se osami, prekinuti post, jesti, piti i raditi sve ono što mu je Allah zabranio postom, a zatim pred ljudima glumiti da posti. Međutim, on to ne radi iz straha od Allaha i Njegove kazne. Post sputava ili ublažava strast onome ko nije u stanju da se oženi i na taj način ispuni prirodnu potrebu, sa kojom je stvoren. Allah, dželle šanuhu, pripremio je nagradu, koja je samo Njemu poznata za dobra djela urađena u ramazanu. Pomno je čuva i uručit će mu je na Dan kad će se oni koji su Allaha iskreno obožavali i dobra djela činili radovati i ozarenih lica biti. Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme: "Sedam je vrsta djela kod Allaha, dželle šanuhu. Dva od njih su obavezuvajuća (zahtijevajuća), dva donose jednostruku nagradu (kaznu), jedno se nagrađuje deseterostruko, jedno sedamstorostruko, a za jedno se daje nagrada čiju veličinu zna samo Allah ... Što se tiče djela čiju nagradu zna samo Allah, dželle šanuhu, to je post" (hadis su zabilježili Ahmed, Hakim, Ibn-Hibban i Bejheki).

 

Ramazan je mjesec radi kojeg se ukrašava i sređuje Džennet svake godine i moli Allaha, dželle šanuhu, riječima: "Gospodaru moj, učini da u ovom mjesecu, neko od Tvojih robova postane mojim stanovnikom".

 

Propisi  ramazanskog posta

 

Ramazanski post se sastoji od dva dijela: 

 

1. Namjere (nijjeta), 

 

2. Ostavljanja svega onoga što kvari post od pojave zore do zalaska sunca.

 

Namjera je uvjet za ispravnost svih ibadeta, na što upućuju riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme: "Djela se vrjednuju prema namjerama i svakom čovjeku pripada ono što je naumio svojim djelom" (hadis su zabilježili Buharija i Muslim). 

 

Post se razlikuje od drugih ibadeta po tome što ne zahtijeva djelovanje i činjenje nečega - suština posta je ostavljanje određenih pojedinosti (hrane, pića, spolnog odnosa i slično.). Upravo zato, namjera (nijjet) u postu ima posebne propise koji se razlikuju od drugih ibadeta. Obavezni post (ramazanski, iskupljenički, zavjetni i napaštanje ramazana) neće biti ispravan ukoliko čovjek ne naumi (zanijjeti) tokom noći da će postiti, a dokaz za to su riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Neispravan je post onome ko ne naumi u toku noći da će postiti" (hadis su zabilježili Tirmizi, Darekutni i drugi).

 

Onaj ko ustane u toku noći, kako bi sehurio ili u srcu odluči da će sutradan postiti, smatra se postačem i ispunio je namjeru koja se traži za post. Ako zanijjeti s početka noći, zatim prije nastupanja zore uradi nešto što kvari post - jede, ima odnos sa ženom, to neće pokvariti njegovu namjeru. Namjeru (nijjet) posta može poništiti jedna od dvije pojedinosti: sumnja u njeno postojanje i namjera prekidanja posta. Islamski pravnici su podijeljenog mišljenja o obaveznosti obnavljanja namjere (nijjeta) za svaki novi dan ramazana. Ebu-Hanife, Šafija i Ahmed smatraju da svaki dan ramazana ima zasebnu namjeru, što znači da je postač obavezan obnoviti namjeru posta svaku noć ramazana. Oni svoje mišljenje temelje na činjenici da je svaki dan ramazana zaseban ibadet. Imam Malik smatra da je dovoljna namjera prvu noć ramazana i da postač nije obavezan obnavljati namjeru svake noći. Kaže imam Malik: "Ramazanski post je povezan i čini jednu cjelinu, tako da onaj ko naumi postiti prvi dan kao da je naumio postititi i ostale dane. Čitav period od trideset ili dvadeset devet dana je ograničen na ramazanski post i nije dozvo-ljeno naumiti neki drugi obavezni post u tom periodu" (pogledaj: "El-Mugni", 3/8.).

 

Za ispravnost dobrovoljnog posta se ne uvjetuje namjera (nijjet) u toku noći, nego je dozvoljeno donijeti namjeru u toku dana, prije i poslije podne, s tim da čovjek ne učini prije toga nešto što kvari post. Dokaz za to su riječi Aiše, radijallahu anha: "Jednoga dana Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ušao je kod mene i rekao: “Imate li i šta za jesti?” “Ne, Allahov Poslaniče”, odgovorila sam mu. 'Onda ja danas postim', reče" (hadis je zabilježio Muslim).

 

Ko je obavezan  postiti 

 

Postiti je obavezna samo ona osoba koja objedini šest svojstava:

 

1. Islam. Nemusliman nije obavezan postiti. Islamski vladar nema pravo prisiliti ga na to, što nikako ne znači da neće biti odgovoran na Sudnjem danu za njegovo ostavljanje. 

 

2. Razum. Osoba koja ne posjeduje razum, tj. nije u mogućnosti razlikovati stvari i pojmove, nije obavezna postiti. Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Tri osobe se ne smatraju obveznicima: ludak, osim da mu se pamet vrati…" U ovu kategoriju se mogu svrstati senilne osobe, osobe koje usljed duboke starosti izgube sposobnost razlikovanja i prepoznavanja stvari. 

 

3. Punoljetnost. Punoljetnost se u islamskom pravu postiže jednom od četiri pojedinosti: dostizanjem 15 godina, izrastanjem dlaka oko stidnog mjesta, poluciranjem u snu i otpočinjanjem mjesečnog ciklusa (kod žene). Osoba kod koje se nađe jedna od navedenih pojedinosti, smatra se punoljetnom.

 

Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Tri osobe se ne smatraju obveznicima: ...maloljetnik, dok ne doživi poluciju u snu…" Maloljetne osobe nisu obavezne postiti. Međutim, od njihovih staratelja se traži da ih tome uče, kako bi ih navikli i pripremili za izvršavanje ovog velikog farza u punoljetnosti. Ashabi, radijallahu anhum, učili su svoju djecu postu. U slučaju da je neko od njih osjetio glad i počeo plakati, davali su mu vunenu igračku da se njome zabavi do zalaska sunca.

 

Treba gledati da djeca počnu sa postom od sedme godine, kad znaju razlikovati i raspoznavati stvari, jer se prije toga njihov post smatra nevažećim.

 

4. Mogućnost (sposobnost), tj. da podnosi post bez poteškoće. Osoba koja nije u mogućnosti postiti, osim uz veliku tegobu, nije obavezna postiti. Dvije su vrste takvih osoba:

 

a) Osobe kod kojih je nemogućnost trajna, kao što su starac i bolesnik koji se ne nada ozdravljenju; njima je obaveza da, umjesto posta, svakog dana ramazana nahrane siromaha - jednom siromahu će dati četvrtinu sa’a riže, brašana i slično, ili 2, 40 kg. Postoji i drugi način nahranjivanja siromaha, koji je koristio Enes, radijallahu anhu, kad je ostario, a ogleda se u pripremanju hrane za trideset siromaha.

 

b) Osobe koje su trenutno u nemogućnosti, kao što je bolesnik koji se nada ozdravljenju, trudnica i doji-lja. Bolesnik koji se nada ozdravljenju će prekidati post i napostiti propuštene dane nakon što ozdravi. Dokaz za to su riječi Allaha, dželle šenuhu: "Onaj koji bude bolestan ili na putovanju, neka posti isti broj drugih dana…" (El-Bekare, 185.).

 

Prema ispravnijem mišljenju islamskih pravnika, trudnica i dojilja imaju isti propis kao i bolesnik koji se nada ozdravljenju - ostavljaju post i nadoknađivaju dan za dan. Dokaz za to su riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Allah, dželle šenuhu, oslobodio je musafira obaveze posta (dok je na putovanju) i dozvolio mu je kraćenje namaza, dok je trudnicu i dojilju oslobodio obaveze posta (za vrijeme dojenja i trudnoće) (hadis su zabilježili Ahmed, Ebu-Davud, Nesaija, Tirmizija i Ibn-Madže). 

 

5. Boravak kod kuće. Musafir za vrijeme putovanja nije obavezan postiti. Dokaz za to su riječi Allaha, dželle šanuhu: "Onaj koji bude bolestan ili na putovanju, neka posti isti broj drugih dana" (El-Bekare, 185.) i riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme: "Allah, dželle šenuhu, oslobodio je musafira obaveze posta (dok je na putovanju) i dozvolio mu je kraćenje namaza" (hadis su zabilježili Ahmed, Ebu-Davud, Nesaija, Tirmizija i Ibn-Madže). Ukoliko putniku nije teško postiti, bolje mu je da posti, a dokaz za to su riječi Ebu-Derde, radijallahu anhu: "Bili smo sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, u veoma vrućem danu. Niko od nas nije postio osim Poslanika i Abdullaha ibn-Revahe". U slučaju poteškoće, nije dozvoljeno postiti. Na što upućuju riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kad je čuo da neki ashabi, i pored teškoće, poste na putovanju: "Oni su grješnici, oni su grješnici" (hadis je zabilježio Muslim).

 

6. Završetak mjesečnog i postporođajnog ciklusa. Žena za vrijeme mjesečnice i postporođajnog ciklusa nije obavezna postiti. Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Zar žena za vrijeme mjesečnice ne ostavlja post i namaz?!" (hadis su zabilježili Buharija i Muslim).

 

Ako žena postane čista prije pojave zore, obavezna je zapostiti, makar se okupala tek poslije izlaska sunca.