subota, 5. siječnja 2013.

OBJAVA KUR'ANA JE POČELA U RAMAZANU

Kur'an

 

"Oni koji uče Allahovu knjigu, obavljaju namaz i udjeljuju od onoga što im Mi dajemo, i tajno i javno , nadaju se trgovini koja neće propasti."Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: "Najbolji među vama su oni koji uče Kur'an i druge podučavaju njemu."

 

Najveća blagodat kojom je Allah počastio ovaj Ummet je slanje Muhmmeda, s.a.v.s. i spuštanje Kur'ana kako bi se ljudi podsjetili na ono u čemu je njihova korist i na dunjaluku i na ahiretu. Kur'an je Allahov govor, značenjem i jezikom, koji je objavljen a ne stvoren (kao što vjeruju neke zalutale sekte poput mu'tezila).Kaže Allah, dž.š: "On je objava od Gospodara svjetova, donosi ga povjerljivi Džibril, na tvoje srce, kako bi druge opominjao, na jasnom arapskom jeziku (Prijevod značenja, Eš-Šu'ara 192.-195.) Allah, dž.š je opisao Kur'an časnim svojstvima: "Elif, lam, mim. Ovo je knjiga u koju nema nikakve  sumnje, uputa za bogobojazne. One koji vjeruju u ono što ne vide, i koji namaz obavljaju i od onoga što im Mi dajemo udjeljuju. Oni koji vjeruju u ono što je objavljeno tebi i što je objavljeno prije tebe i koji su ubjeđeni u ahiret." (Prijevod značenja, El-Bekare, 1.-5.)

 

Kur’an je uputa

 

Opisao ga je kao Uputu za bogobojazne. U drugom kur'anskom ajetu u istoj suri kaže za njega da je uputa za sve ljude: "Ramazan je mjesec u kojem je počelo objavljivanje Kur'ana, koji je uputa za sve ljude." Što se tiče bogobojaznih  njima je Kur’an uputa jer oni uzimaju korist od njega i slijede svjetlo koje iz njega svijetli. Što se tiče drugih Kur'an je uputa za njih zato što im objašnjava pravi put, oni mogu da ga slijede ili ne. Kao što je poznato postoje dvije vrste upute:

 

- Uputa nadahnuća tj. da čovjek bude nadahnut od Allaha u slijeđenju pravog puta. Ograničena je samo na vjernike.

 

- Uputa objašnjenja i namjeravanja tj. da čovjeku bude objašnjen pravi put, dobro i zlo, šteta i korist. Ova uputa je opća za sve ljude.

 

Opisao ga je da upućuje ka onome što je najispravnije tj. upućuje ka putu  koji je najispravniji, najnepristrasniji i najpravedniji. Ako hoćeš da dođeš do onoga što tvoj Gospodar voli, i do Njegovih Dženneta slijedi Kur'an jer će te uputiti. Kaže Allah dž.š: “Zaista ovaj Kur'an upućuje ka onome što je najispravnije i donosi radosne vijesti vjernicima koji čine dobra djela da ih čeka velika nagrada."(Prijevod značenja, El-Isra, 9.)

 

RADOST U PRSIMA VJERNIKA

 

Opisao ga je u drugom ajetu da je duh (duša), a jedno od značenja duha jeste: ono čime se oživljavaju srca i čime se postiže duhovni život. Najbolji primjer nam je tijelo u kojem ako ima duše živo je, a kada iz njega izađe duša biva mrtvim. Kaže Allah, dž.š: "Tako  ti Mi objavljujemo ono u čemu je život." (Prijevod značenja, Eš-Šura 52.)

 

Allah, dž.š ga je nazvao duhom (dušom) jer u njemu leži život ljudskih srca. Kada Kur'an uđe u srce i smiješa se sa njim, ono postaje živo, svijetlo, spoznaje svoga Gospodara, i obožava Ga onako kako je On to propisao (sa znanjem), strahuje od Njega, voli Ga, veliča Ga i cijeni. Kur'an pokreće srca kao što duša pokreće tijelo. Kada Kur'an napusti srce, ono umire kao što tijelo umire kada ga napusti duša. Postoje dvije vrste života i dvije vrste smrti: život tijela i život srca; smrt tijela i smrt srca. Život tijela općeg je karaktera i obuhvata i vijernike i nevjernike i pobožne i griješnike, čak obuhvaća i životinje i nema nikakve razlike između njih i ljudi u tome. Međutim, život srca obuhvaća samo vjernike i samo ga oni posjeduju. Zbog toga je rekao šejhu-l-Islam ibn Tejmijje, kad je zatvoren u zatvor: "Kada bi nevjernici znali za ono što mi u prsima osjećamo (tj. kad bi znali za život u našim srcima) poveli bi rat da nam to oduzmu." Kada ovo znamo jasno nam je zbog čega su ljudi nesretni, rastreseni i uznemireni iako posjeduju sve što im je potrebno od ovodunjalučkih užitaka. Njihova srca su prazna, mrtva poput ruševine, pa kako onda da budu sretna i zadovoljna.

 

Opisao ga je kao svjetlost koja osvjetljava put čovjeku i ukazuje mu na rupe i trnje koje je posuto po njemu, kako bi ga se sačuvao i došao do njegovog kraja spokojan, miran i uspravan.

 

Kaže Allah, dž.š.: "O ljudi, došao vam je dokaz od vašeg Gospodara, i Mi vam spuštamo jasno svjetlo." (Prijevod značenja,En-Nisa, 174.) Kur'an je duhovno svjetlo koje nas podučava da razlikujemo pravi put od tmine (zablude). Put koji vodi ka Džennetu od puta koji vodi ka Vatri, ono što je korisno od onoga što je štetno, ono što je dobro od onoga što je zlo.

 

Opisao ga je lijekom, riječima:"O ljudi, došla vam je pouka od vašeg Gospodara i lijek za ono što je u prsima vašim."(Prijevod značenja, Junus, 57.)

 

Kuran je lijek za tjelesne i duševne bolesti. Kako Kur'an biva lijek za duševne bolesti ?

 

* Ako čovjek bude iskušan sihrom ili urokom ili ulaskom džinna u njega uče mu se određeni odlomci iz Kur'ana i uz Allahovu pomoć nestaje toga. Međutim, uslov je da onaj koji uči Kur'an bolesniku, pogođenom sa nekom od ovih bolesti, bude čvrstog imana i ubijeđen da će ga Allah izliječiti. Uz to i onaj koji se liječi mora biti ubijeđen da je Kur'an lijek.

 

* Postoje i druge duhovne bolesti kao što su: sumnja, licemjerstvo, kufr (nevjerstvo) za koje je Kur'an također lijek. To biva na taj način što se osobe, pogođene spomenutim bolestima, posvete brižnom i studioznom izučavanju Kur'ana, razmišljanju o njegovim ajetima i sprovođenju u praksi onoga što su čitale i o čemu su razmišljale.

 

Odnos prema Kur'anu

 

Muslimani naspram Kur’ana imaju velike obaveze i odgovornosti među kojima su najvažnije:

 

- Savladavanje čitanja Kur'ana na arapskom jeziku, podučavanje djece njemu, nastojanje da se uči napamet i bez grešaka. Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: "Najbolji među vama su oni koji uče Kur'an i druge podučavaju njemu." Ono što se traži od muslimana je da uloži maksimalan trud u učenju Kur'ana i nije dovoljno da se ograniči samo na suhoparno izgovaranje harfova, ako je u mogućnosti da se usavrši u tome i da ga izgovara (uči) na najispravniji mogući način. Poslanik, s.a.v.s je obećao dvostruku nagradu čovjeku koji uči Kur'an a teško mu je da pravilno izgovara sve njegove riječi, pa kaže: "Onaj koji uči Kur'an mučeći se imat će dvostruku nagradu." Ovo važi samo za one koji nisu u mogućnosti da potpuno pravilno uče Kur'an. Međutim oni koji mogu naći učitelja, koji će ih ispravno podučiti i u mogućnosti su da savladaju materiju, obavezni su da to urade. Kaže Poslanik, s.a.v.s.: "Onaj koji je vješt u učenju Kur'ana bit će sa cjenjenim i plemenitim Allahovim izaslanicima (melecima na Sudnjem danu)." Važno je napomenuti da onaj koji nije kadar da usavrši svoje učenje ne smije zanemariti učenje Kur'ana, nego je obavezan da ga uči onako kako je u mogućnosti. Allah, dž.š kaže: "Allah ne opterećuje nikoga preko njegovih mogućnosti." (Prijevod značenja, El-Bekare, 268.)

 

TRGOVINA KOJA NE PROPADA

 

Stalno učenje Kur'ana. Nakon što naučimo čitati Kur'an (tj. naučimo povezivati njegove harfove), obavezni smo vezati se za njega, stalno ga učiti jer je čitanje Kur'ana ibadet i nosi veliku nagradu. Rekao je Poslanik, s.a.v.s.: "Ko bude proučio jedan harf iz Kur'ana imat će nagradu za to, a nagrada će biti deseterostruka. Nisam rekao da je elif lam mim jedan harf, nego je elif harf, lam je harf, mim je harf." Također je rekao: "Ponavljajte Kur'an jer se brže zaboravlja nego što se deva odveže sa svog poveza." Kada čovjek postane nemaran prema Kur'anu i ne uči ga duži period biva pogođen tvrdoćom srca, okretanjem od Allahovih opomena i potpunim nemarom. Zbog toga, muslimanu ne treba da prođe mjesec dana a da u njemu ne prouči čitav Kur'an. A ako ga prouči ranije, bolje je. Kur'an je lahko učiti i ne treba nešto posebno za njegovo učenje. Dozvoljeno je da se uči stojeći, sjedeći, hodajući, naslonjen na bok, bez obzira imali abdest ili ne. Onaj koji bude džunup zabranjeno mu je da ga dotiče i uči dok se ne okupa. Najbolje je učiti Kur'an u namazu npr. u noćnom namazu. Također Kur'an je zabranjeno učiti ženi koja je u hajzu ili nifasu, kao što nije dozvoljeno ni da se uči na prljavim mjestima. Kaže Allah, dž.š za one koji uče Kur'an: "Oni koji uče Allahovu knjigu, obavljaju namaz i udjeljuju od onoga što im Mi dajemo, i tajno i javno , nadaju se trgovini koja neće propasti."(Prijevod značenja, Fatir, 29.-30.) Vidimo da ih je Allah pohvalio zbog spomenutih svojstava među kojima je prvo svojstvo učenje Allahove knjige. Oni čitaju Allahovu knjigu mnogo, tražeći Allahovu nagradu i nadajući se da će Allah ispuniti Svoje obećanje, i rade po onome što čitaju. 

        

 

Semir Imamović