NEK’ NE ZNA LJEVICA ŠTA DAJE DESNICA

Rija - pretvaranje II dio

Najbolji put da izbjegnemo rija jeste da pribjegnemo Allahu dž.š., kod Njega zatražimo utočište i zamolimo Ga da nas spasi od rijaa i podari nam iskrenost.

 

Kaže šejh Muhammed ibn Salih el-Usejmin u svojoj knjizi: "El-Kavlul-mufid ala kitabit-tevhid": Rijaa (pretvaranje) se sa stanovišta uticaja na djela može podijeliti u dvije vrste:

 

1. Rijaa koji se nalazi u osnovi ibadeta tj. čovjek ne radi taj ibadet ni zbog čega drugog do radi rijaa. Takav ibadet je nevažeći i vraća se onome koji ga je uradio za što je dokaz hadis Ebu Hurejre r.a. u kojem kaže Poslanik s.a.v.s.: "Rekao je Allah: Ja sam najnepotrebniji za time da Mi se drug pripiše. Onaj koji uradi djelo i u njemu Mi nekoga kao druga pripiše, ostaviću ga zajedno sa onim koga Mi je pripisao."

 

2. Rija koji dolazi u toku djela, tj. ibadet, u osnovi je posvećen Allahu dž.š., međutim tokom djela pojavi se rija. Ovdje razlikujemo dvije situacije:

 

a.) Da čovjek odbije riju u trenutku kada se ona pojavi. U tom slučaju neće mu naškoditi.

 

b.) Ako rija ostane pri njemu i ostatak njegovog djela postane rija (pretvaranje), onda sve to biva ništavnim, samo je pitanje da li cijelo djelo propada ili ne?

 

Ovdje razlikujemo dvije situacije:

 

a.) Ako je prvi dio djela čvrsto vezan za drugi dio tako što neispravnost prvog djela čini i drugi dio neispravanim. U tom slučaju propada kompletno djelo. Takav je primjer namaza u kojem je nemoguće da jedan dio bude neispravan, a drugi ostane ispravan. Znači, ako bi se pojavio rija u toku namaza i čovjek ga ne bude odbijao, njegov namaz će biti ništavan.

 

b.) A ako je prvi dio djela odvojen od drugog tako da njegovo propadanje ne utiče na ispravnost drugog dijela. U tom slučaju onaj dio koji je urađen bez rijaa je ispravan, a dio u kojem je bilo rijaa, biva ništavnim. Npr.: čovjek ima 100 dinara, 50 podijeli sa iskrenim nijetom, a 50 sa nijetom rijaa. U tom slučaju prvih 50 dinara biće primljeni kod Allaha dž.š. (kao sadaka) a drugih 50 neće.

 

Liječenje rijaa

 

1. Traženje pomoći od Allaha dž.š. u postizanju iskrenosti i utjecanja od rijaa

 

Kaže Allah dž.š.: "Zato požurite Allahu, ja sam od Njega da vas javno upozorim." (Prijevod značenja, Zarijat, 50.)

 

Najbolji put da izbjegnemo rija jeste da pribjegnemo Allahu, dž.š., kod Njega zatražimo utočište i zamolimo Ga da nas spasi od rijaa i podari nam iskrenost. Ibrahim a.s. nam je najbolji primjer u tome kada je rekao svome Gospodaru: "I sačuvaj mene i sinove moje da se kumirima klanjamo." (Prijevod značenja, Ibrahim, 35.) Pored toga trebamo se puno utjecati Allahu dž.š. od ove opake bolesti i to dovama koje je Poslanik s.a.v.s. učio, kao što je dova: "Allahumme inna neuzu bike en nušrike bike šejen na'lemuhu ve nestagfiruke lima la na'lemuhu." "Gospodaru naš, utječemo Ti se da Ti nekoga kao druga pripišemo, a svjesni smo toga, a od Tebe oprosta tražimo za ono što nesvjesno uradimo."

 

2. Upoznavanje sa rijaom

 

Govorili smo o opasnosti rijaa i njegovoj skrivenosti što bi trebalo podstaći svakog od nas da dobro upozna rijaa i njegove uzroke, kako bi bio oprezan prema njemu. Čovjek upada u rija ili zbog neznanja ili zbog neopreznosti.

 

3. Osvrtanje na dunjalučke posljedice rijaa. Ono čime se odbija rija jeste znanje da čovjek rijaom (pretvaranjem) neće dobiti ništa od ljudi, niti će se zaštititi od njihovog zla. Nasuprot tome može da navuče na sebe njihovu srdžbu i srdžbu Allaha dž.š. tako da izgubi i ovaj i onaj svijet. Prenosi se od Omera ibn Hattaba, r.a. da je rekao: "Onaj ko se okiti onim što nije pri njemu, Allah, dž.š. će ga učiniti prezrenim - mrskim (u ljudskim srcima)". (Ovo je dio pisma koje je Omer ibn Hattab poslao Ebu Musau el-Ešariju. Zabilježili su ga Darekutni i Bejheki). Rekao je Ibnul-Kajjim osvrćući se na riječi Omera ibn Hattaba: "Allah   dž.š. se prema onome koji ispoljava ono što nije pri njemu i koji je sušta suprotnost iskrenome jer ljudima pokazuje jedno, a u svojim prsima krije drugo, odnosi prema njegovoj namjeri. Kako god Allah, dž.š. nagrađuje iskrene još na dunjaluku tako što ih učini dragim i omiljenim u ljudskim srcima, isto tako kažnjava one koji se pretvaraju na taj način što ih učini prezrenim i mrskim među ljudima. To zbog toga što su sami bili uzrokom da Allah, dž.š. zamrzi njihovu unutrinu … " (I'lamul-muvekkiin 2/159 str.) Rijaa može osramotiti čovjeka i učiniti ga predmetom ismijavanja. Islamski učenjaci spominju u svojim knjigama slučajeve koji su se dogodili pretvaračima. Prenosi Asmei slučaj beduina koji je klanjao namaz i oduljio u njemu pa su ljudi koji su bili iza njega u mesdžidu rekli: "Kako je samo lijep tvoj namaz!" Reče beduin: "Uz to i postim." (Edebud-dunja ved-din 95 str., Tefsir Kurtubi 2/71.). Koliko je samo ovaj beduin daleko od sunneta Omera r.a. koji je, dok je bio na minberu, pustio vjetar, a zatim se obratio ljudima slijedećim riječima: "O, ljudi, vagao sam između dvije stvari; straha od vas i straha od Allaha, pa sam dao prednost strahu od Allaha. Neka znate da sam pustio vjetar i da sada silazim sa minbera da obnovim abdest." (Edebud-dunja ved-din 95. Str.).

 

4. Osvrtanje na ahiretske posljedice rijaa. Ono što pomaže u pobjeđivanju rijaa jeste razmišljanje o težini grijeha koji se počini njime i o kazni koja za njega slijedi na ahiretu. Svima nam je dobro poznat hadis od Ebu Hurejre r.a. u kojem se govori da će prva trojica kojima će biti potpaljena džehennemska vatra biti: mudžahid, alim i bogataš, koji nisu bili iskreni u svojim djelima nego su se pretvarali pred ljudima i htjeli su dunjalučka dobra kao nagradu.

 

5. Činjenje dobrih djela u tajnosti i njihovo skrivanje. Velikani ovoga ummeta (njegov najbolji dio) davali su prednost činjenju dobrih dijela u tajnosti, kako ne bi imali problema sa rijaom i kako bi šejtanu zapriječili svaki prilaz koji vodi njihovim srcima i nijetima (namjerama). Poslanik s.a.v.s. je ubrojao onoga koji udjeljuje sadaku tajno tako da njegova ljevica ne zna šta je udijelila desnica, među sedmoricom koji će na Sudnjem danu biti u Allahovom hladu, kada neće biti drugog hlada do toga. U istom hadisu Poslanik, s.a.v.s. spominje i čovjeka koji spomene Allaha, dž.š. u samoći i natopi svoje oči suzama. Neki islamski učenjaci smatraju da ono što treba skrivati od djela i činiti u tajnosti jesu nafile (dobrovoljni ibadeti). Neki izdvajaju iz ovog pravila one za kojima se ljudi povode (koje ljudi slijede) i čiji postupci ostavljaju traga kod ljudi i kažu da je poželjno da takvi ne skrivaju svoja djela, nego da ih rade javno, pod uslovom da su sigurni od rijaa. Najbolji odgovor na pitanje: "Da li je skrivanje djela bolje od njihovog javnog ispoljavanja?" - dao je El-Izz ibn Abdusselam u svojoj knjizi: "Tefavutu fadlil-Israri vel-i'lan bit-taati" kada je rekao: "Postoje tri vrste djela:

 

1) Djela koja su propisana da se rade javno, kao što je ezan, ikamet, tekbir, učenje (Kur'ana) naglas u namazu, hutbe, naređivanje dobra i odvraćanje od zla, obavljanje džume namaza i namaza u džematu, praznici (Bajrami), džihad, posjećivanje bolesnih. Sva ova djela nemoguće je skriveno (tajno) raditi. Onaj koji se boji rijaa, uložit će maksimalan trud da ga odbije od sebe sve dok ne postigne ihlas (iskrenost) i obavi djelo sa iskrenošću kako je i propisano. U tom slučaju postići će nagradu za dato djelo i nagradu za uloženi trud (u suprotstavljanju rijau).

 

2) Djela koja je bolje raditi tajno nego javno, kao što je učenje Kur'ana u sebi u namazu (u slučajevima kad je propisan da se uči u sebi), zatim zikrovi koji se uče u namazu. U ovom slučaju skrivanje djela bolje je od njegovog javnog ispoljavanja.

 

3) Djela koja se nekada rade tajno, a nekada javno, kao što je dijeljenje imetka. U ovom slučaju ako se čovjek boji rijaa bolje mu je da sakrije djelo nego da ga javno radi za što su dokaz riječi Allaha, dž.š.: “Lijepo je kada javno dajete milostinju, ali je za vas bolje ako je dajete siromasima kada niko ne vidi.” (Prijevod značenja, El-Bekare, 271.) One koji su sigurni od rijaa možemo podijeliti u dvije vrste:

 

a) Da budu od onih za kojima se ljudi ne povode i ne slijede ih. Takvima je bolje da skrivaju djela samo u slučaju kada se budu bojali rijaa.

 

b) Da budu od onih za kojima se ljudi povode i slijede ih. Takvima je bolje javno činjenje djela zbog toga što se time postižu dvije koristi: 

 

1) Ispunjavanje potrebe siromaha,        

 

2) Povođenje drugih za njima 

 

(Muhtesar minhadžil-kasidin 233. Str.) 

 

Molim Allaha, dž.š. da nas zaštiti od ove opake bolesti i da nas pomogne u njenom liječenju ako nas zahvati.

 

Semir Imamović