nedjelja, 6. siječnja 2013.

Ne sjedi s onim koji tuđe riječi prenosi i ne slušaj ga

Nemimet: Prenošenje tuđih riječi (II.)

 

Ne sjedi s onim koji tuđe riječi prenosi i ne slušaj ga, jer tako činiš grijeh

 

Treba se čuvati onoga koji tuđe riječi prenosi i ne vjerovati mu. On se ne boji Allaha, dž. š., niti čuva mahane muslimana i milina mu je rastavljati voljene. Ne dozvoli da onaj koji tuđe riječi prenosi sjedi u tvom društvu i da ga slušaš, tako čineći grijeh. Budi onaj koji poziva dobru, a odvraća od zla i znaj da je Allahu povratak

 

Svako do koga dopru nečije riječi i bude mu rečeno: ''Taj i taj te kudio i protiv tebe spletkario ili on ti želi uništiti posao, on se druži sa tvojim neprijateljima i tome slično", treba poduzeti sljedeće...

 

Šta ćemo uraditi sa onim koji prenosi tuđe riječi

 

Prvo, da mu ne povjeruje, jer je to onaj koji prenosi tuđe riječi i od njega se ne prima svjedočenje.

 

Kaže Allah, dž. š.: "O vjernici, ako vam nekakav nepošten čovjek donese kakvu vijest, dobro je provjerite, da u neznanju nekome zlo ne učinite'' (El-Hudžurat, 6.). 

 

Drugo, da mu ukaže na zlo takvog postupka (prenošenja tuđih riječi) i da ga posavjetuje lijepim savjetom.

 

Kaže Allah, dž. š.: ''Traži da se čine dobra dijela, a odvraćaj od rđavih'' (Lukman, 17.).  

 

Treće, da se na njega rasrdi u ime Allaha Uzvišenog, jer vjernik ne može ostati ravnodušan pored onog što ljuti Allaha Uzvišenog.

 

Četvrto, da ne pomisli kakvo zlo o svom bratu koji je odsutan, radi govora Uzvišenog: ''Klonite se mnogih sumnjičenja, neka sum-njičenja su, zaista, grijeh'' (El-Hudžurat, 12.).

 

Peto, ne prenositi ono što je do njega doprlo i ne uhoditi muslimane izbjegavajući to, radi govora Uzvišenog: ''I ne uhodite jedni druge'' (El-Hudžurat, 12.).

 

Kaže Uzvišeni :'' A odgovarat će oni koji  ljude tlače i bez ikakva osnova red na zemlji remete'' (Eš-Šura, 42.). 

 

Onaj koji tuđe riječi prenosi praveći time nered među ljudima, od njih je. Rekao je Poslanik, a. s.: ''Najgori od ljudi su oni od čijeg zla nisu mirni drugi ljudi'', odnosno: "Onaj koji prenosi tuđe riječi je od njih" (Buhari).

 

Rekao je Poslanik, a. s.: ''Neće  ući u Džennet onaj koji pravi razdor'', na šta su prisutni upitali: ''A ko je on?'' ' Onaj koji pravi razdor među ljudima'', odgovorio je Poslanik, a. s. (Buhari).

 

Onaj koji prenosi tuđe riječi je od njih, a ima mišljenje da je to onaj koji kida rodbinske veze.

 

Kaže Allah, dž.š.: ''I ne slušaj nijednog krivokletnika, prezrena, klevetnika, onoga koji tuđe riječi prenosi, škrca, nasilnika, velikog grješnika, surova i osim toga u tuđe pleme uljeza'' (El-Kalem, 10.-13.).

 

Svojstva onoga koji prenosi tuđe riječi

 

Opisao je Uzvišeni onoga koji tuđe riječi prenosi sa devet ružnih svojstava.

 

Prvo, da je krivokletnik. Prenosi tuđe riječi, mnogo se zaklinje čovjek koji ne govori istinu. Takav doživljava da mu ljudi ne vjeruju, pa se zaklinje kako bi prikrio svoju laž i stekao povjerenje.

 

Drugo, da je prezren. Ljudi ga ne poštuju, niti cijene njegov govor i zato se on počinje krivo zaklinjati. Prezrenost se veže za osobu bez obzira bila ona vladar ili podanik.

 

Treće, klevetnik. Kleveće i sramoti ljude  govorom u njihovom odsustvu, išaretom u njihovom prisustvu.

 

Četvrto, onaj koji tuđe riječi prenosi, prenosi govor ljudi kojim kvari njihova srca, kida rodbinske veze i rastavlja voljene.

 

Peto, škrtac je spram svoje duše i prema drugim ljudima. 

 

Šesto, nasilnik. Protivi se  i onemogućava istinu i poštenje.

 

Sedmo, griješnik. Stalno je u griješenju i nepokornosti, pa kad bi mu trebalo dati neko ime, sigurno bi to bio griješnik.

 

Osmo, surov. On je osoba koja je osorna i gruba i puna drugih neprihvatljivih osobina.

 

Deveto, uljez.

 

Kaže Abdullah ibn-Mubarek: ''On (onaj koji prenosi tuđe riječi) je rođen kao onaj koji ne zna kriti priče i događaje".

 

Licemjerstvo

 

Najgori oblik nemimeta je kad čovjek prenosi riječi dvojice koji su zavađeni, svakom od njih upućujući riječi podrške. On ne prenosi šta je jedan od njih rekao, nego uljepšava i jednom i drugom ono oko čega su zavađeni. Ovaj čovjek se naziva vlasnikom dva jezika (munafik). Isto je i  kad obećava i jednom i drugom da će mu pomoći ili obojici uljepšava ono oko čega se spore.

 

Sličan primjer je i kad hvali čovjeka koji sjedi sa njim, ali kad se ovaj udalji - on ga počne grditi i kuditi. Naprotiv, čovjek treba šutjeti ili pohvaliti onoga koji je u pravu u njegovome prisustvu ili odsustvu ili pred njegovim neprijateljima.

 

Rekao je Poslanik, a. s: ''Ko bude dvoličan na dunjaluku, imat će na Sudnjem danu dva jezika od vatre'' (Ebu-Davud).

 

Također je rekao: ''Najgori na Sudnjem danu će biti oni koji su dolazili jednoj skupini i pričali jedno, a drugoj drugo govorili'' (Buhari, Muslim).

 

Prenosi se od Hamada ibn-Seleme da je rekao: ''Jedan čovjek je prodavao dječaka kao roba, pa je rekao čovjeku koji ga je želio kupiti: 'On nema mahane, osim što voli prenositi tuđe riječi'. Čovjek ga je kupio ne obazirući se na mahanu. Dječak je proveo nekoliko dana kod novog gazde. Jednoga dana reče gazdinoj ženi: 'Tvoj te čovjek ne voli i želi te se riješiti. Želiš li da ti pomognem?' Rekla je: 'Da'. On joj je rekao: 'Kad on bude spavao, uzmi britvu i obri mu dlake sa stomaka, kako bi mu time napravila sihir koji će ga spriječiti u njegovoj nakani'. Zatim je otišao njenom mužu i rekao mu: 'Tvoja žena te prevarila (pronašla ljubavnika) i želi te ubiti. Hoćeš li da ti pomognem i objasnim kad će to učinuti?' Muž mu je rekao: 'Da'. Reče mu dječak: 'Ona će to pokušati kad ti budeš spavao. Zato se večeras pravi kao da spavaš, pa ćeš vidjeti'. Kad je čovjek legao, dođe žena sa britvom kako bi mu obrijala dlake. Čovjek je pomislio da će ga ubiti i on ubi nju. Došao je zaštitnik te žene i ubio toga čovjeka. Zatim su došli zaštitnici toga čovjeka i ubili njenoga zaštitnika. I, tako je nastao sukob između dviju porodica". Prenosi riječi od sebe, prenosi ih sebi i ne budi siguran od licemjerove pakosti.

 

Potvora na čestitoga čovjeka je veliki grijeh, a šutnja je spas. Šutnja u datom momentu je od prirode čovjeka kao što je i govor u određenoj situaciji najčasnije djelo.

 

Šta su rekli ispravni prethodnici ?

 

Navest ćemo neke primjere riječi i djela naših ispravnih prethodnika, Allah im se smilovao, a koja se tiču prenošenja tuđih riječi.

 

Kad je upitan šta je to pogubno za čovjeka vjernika, rekao je Muhammed ibn-Ka'b: ''Mnogo govora, otkrivanje tuđih tajni i prihvatanje kao istinitoga govora svega što čuje''.

 

Prenosi se da je Omeru ibn-Abdulazizu, r. a.. došao neki čovjek i spomenuo po zlu  nekog od njegovih ljudi, pa mu je Omer rekao: "Ti si došao sa tim vijestima, pa ako si lažov, onda si opisan u ovom ajetu: 'Ako vam nekakav nepošten čovjek donese kakvu vijest, dobro je provjerite' (El-Hudžrut, 6.). a ako govoriš istinu, pa ti si opisan u ovom ajetu: 'Klevetnika, onoga koji tuđe riječi prenosi' (El-Kalem, 11.). 'Ako želiš', reče mu Omer, 'mi ćemo ti oprostiti i pustiti te'. Reče mu čovjek: 'Halali, vladaru pravovjernih, nikad ovo neću ponoviti'".

 

Sjedio je Sulejman ibn-Abdulmelik kod Zuhrija kad je neki čovjek došao, pa mu je Sulejman rekao: "Preneseno mi je da si o meni pričao tako i tako", pa mu je čovjek odgovorio: "Nisam to rekao". Reče mu Sulejman: "'Onaj koji mi je to ispričao je iskren". Čovjek odgovori: ''Onaj koji prenosi tuđe riječi ne može biti iskren".''Istinu si rekao", reče mu Sulejman, a zatim mu reče: ''Idi, Allah te čuvao!''

 

Kako se izliječiti od ove bolesti ?

 

Blagosovio  je Allah, dž. š., vjernike  time što je povezao njihova srca i sastavio ih u dobru. Kaže Allah, dž. š.: ''I sjetite se Allahove milosti prema vama kad ste bili jedni drugima neprijatelji, pa je On složio srca vaša i vi ste postali, milošću Njegovom, prijatelji'' (Ali-Imran, 103.).

 

Kaže Uzvišeni: ''Vjernici su samo braća'' (El-Hudžurat, 10.).

 

Svako ko žuri i trudi se da unosi neprijateljstvo i smutnju, on prelazi Allahove granice i pada u griješenje. Kaže Uzvišeni: ''Šejtan želi unijeti među vas neprijateljstvo i mržnju'' (El-Maide, 91.).

 

Ko želi izliječiti svoj jezik od ove bolesti, mora svoj jezik i svoja sijela usmjeriti ka onome što će koristiti. Uvijek mu treba biti na umu sljedeće:

 

Prvo, da je podložan Allahovoj srdžbi, kazni i osveti

 

Drugo, da  osjeća veličinu štete i nereda koji čini i da bude svjestan da time razdvaja voljene i ruši porodice.

 

Treće, da se dâ na proučavanje ajeta i hadisa koji govore o prenošenju tuđih riječi i da čuva svoj jezik.

 

Četvrto, na njemu je da širi ljubav među muslimanima, da ih spominje po dobru i čuva njihovu čast u odsustvu.

 

Peto, da bude svjestan da će njegovo čuvanje jezika biti razlog ulaska u Džennet.

 

Šesto, onome koji otkriva mahane drugih ljudi, Allah će njegove otkriti, pa makar u njegovoj kući. 

 

Sedmo, da za prijatelja treba da ima onoga koji će ga na dobro pozivati a od zla odvraćati 

 

Osmo, da će se na Sudnjem danu od njegovih djela uzimati i davati onima koje je ogovarao.

 

Deveto, da se sjeti kratkoće dunjaluka i blizine smrti i brzog preseljenja u Kuću vječnosti. 

 

Na kraju, treba se čuvati onoga koji tuđe riječi prenosi i ne vjerovati mu. On se ne boji Allaha, dž. š., niti čuva mahane muslimana i milina mu je rastavljati voljene. Ne dozvoli da onaj koji tuđe riječi prenosi sjedi u tvom društvu i da ga slušaš, tako čineći grijeh. Budi onaj koji poziva dobru, a odvraća od zla i znaj da je Allahu povratak.

 

Da Allah, dž. š., sačuva jezike naše i sluh i vid od svega čime On nije zadovoljan.

 

Pripremljeno prema “Poslanica pokajanja od... nemimet” od Abdulmelika ibn-Muham-meda el-Kasima, priredio Abdusamed Kalabić