Hutba od Muhameda al Šerifa
Asir ibn Džabir kaže: Kad god bi ljudi došli iz Jemena, Omer ibn Hattab ih je pitao: Jel Uwejs al Karani među vama?, sve dok jedne godine nije stigao karavan u kojojem je bio Uwejs. On reče: Jesili ti Uwejs al Karani?. Kaže: Jesam. Omer upita: Od Murada pa od Karana? Ovaj reče: Jesam. Omer upita: Jesi li bio jednom bolestan od lepre pa ti koža zacijelila osim jednog mjesta veličine jednog dirhema? Kaže Uwejs: Jesam. Omer ga na kraju upita: Jeli ti mati živa? Kaže Uwejs: Jeste. Onda reče Omer: Čuo sam Resula savs da kaže: Uwejs bin Amir će vam doći sa delegacijom iz Jemena, od Murada, zatim Karana, jednom je bio zaražen gubom pa mu je koža zacijelila osim jednog mjesta koliko jedan dirhem, ima majku i pažljiv je prema njoj, ako bi se zakleo Allahom da će učinit nešto, Allah bi ispunio njegovo obečanje. Ako možete tražite od njega da učini dovu za vas!. Zatim mu Omer reče: Pa traži oprosta za mene. I Uwejs al Karani je učinio dovu Allahu za Omera.
Allah nam naređuje: Gosodar Tvoj zapovjeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite. Kad jedno od njih dvoje ili oboje kod tebe starost dožive ne reci im ni: Uh!-i ne podvikni na njih i obraćaj im se riječima poštovanja punim. Budi prema njima pažljiv i ponizan i reci: Gospodaru Moj, smiluj im se, oni su mene kad sam bio djete njegovali!(Isra,23-24) . Dejlami je skupio od Husejina ibn Alije da je Resul savs rekao: Da postoji manji izraz nepoštovanja od "Uf", Allah bi ga proglasio haramom. U Buhariji stoji hadis, gdje je jedan čovjek došao Poslaniku savs, tražeći dozvolu za džihad. Kaže Resul savs: Jesu li ti roditelji živi? Kaže: Jesu. Kaže Resul savs: Učini džihad pazeći njih.
Kad bi vam danas došao neko i ponudio vas ručkom, kako bi odgovorili? Bez sumnje vi bi se nasmješili, govorili blago prema njima, i ostavili posebno mjesto u srcu za njih. Zbog čega onda naši roditelji imaju samo hladne poglede, grube riječi i nedolično ponašanje a oni su to što jesu u našim životima? Dvadeset ili trideset godina nas hrane, oblače, kupaju, iskazuju svoju milost na našoj mekoj koži. Njihova ljubav prema nama ne umire, već se proteže i na našu djecu itd.
Draga braćo i sestre, svi imamo roditelje, bilo da su s nama ili ne a mnogi još nisu razumjeli njihovu važnost u našim životima i njihovo pravo da budu poštovani. Danas bi htio da podsjetim vas i sebe na pravi položaj naših roditelja, Allah im se smilovao.
Birr al Walidejn je osobina mumina. Hasan al Basri je ovako definiše: Al Birr je pokornost roditeljima u svemu što od nas traže, dok god od nas ne traže da se ne pokoravamo Allahu. Uquq je odricanje svojih roditelja, nijekanjem naše dobrote prema njima. Idžtima uleme je da poštovanje i pokornost roditeljima je fard! Ibn Hazm kaže: Pokornost roditeljima je fard. I navodi ajet: Gospodar Tvoj zapovjeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljma dobročinstvo činite. Da bi bolje razumjeli šta se misli pod Birrul Walidejni (dobročinstvo roditeljima) ulema je postavila sljedeće uslove:
-Čovjek mora postaviti zadovoljstvo svojih roditelja iznad drugih, uključujući i njega samog, njegovu djecu i ženu. Sve.
-Mora im se pokoravati u svemu što mu narede ili zabrane, bez obzira sviđalo mu se to ili ne, sve dok mu ne narede nepokornost Allahu.
-Treba im činit sve ono što oni vole, bilo da oni to traže ili ne.On treba da im to čini sa dobrotom i milosti, razumjevanjem, bez obzira o čemu se radi.
Allahova ljubav dolazi kad nas roditelji vole. I Allahova srdžba dolazi sa srdžbom roditelja na nas. Ibn Abbas kaže: Imaju tri stvari koje se neće primiti ako njihov drug nije potpun...Pa je naveo:..Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim.(Lukman,14). Ibn Abbas nastavlja: Ovo zbog toga što onaj koji je zahvalan Allahu a nije zahvalan i roditeljima, Allah neće primiti od njega. Kaže Resul savs: Zadovoljstvo Allaha je od zadovoljstva roditelja a srdžba Allaha je od srdžbe roditelja.
Razmislimo sada kako mnogi od nas se ponašaju prema svojim roditeljima. Mi ih izbjegavamo kad im je nešto potrebno. Nikad ih ne posjećujemo ako su daleko od nas. Mnogi ih strpavaju u staračke domove. A kad izbije svađa između njih i nas, pretvorimo se u najveće neprijatelje. Da nas Allah zaštiti. Usporedimo ovo sa onima prije nas. Zibjan ibn Ali as Sauri ra je putovao sa svojom majkom u Mekku. I na onoj žegi, on bi iskopao rupu i napunio hladnom vodom. Zatim bi se vratio majci rekao: Majko, sjedi i ohladi se malo u onoj vodi.
Mnogi od nas vjeruju da su im prijatelji preči od roditelja. Zaboravljamo vrijeme kad je čovjek došao Poslaniku savs i pitao ko mu je najvrednije društvo. Kaže Resul savs: Tvoja majka. Pa ga je ovaj pitao: Pa ko onda? Pa je Resul savs rekao: Tvoja majka! Dok četvrti put Resul savs nije odgovorio: Tvoj otac. Danas kad pitamo nekoga: Ko ti je najbolji drug? Šta mislite koliko ih kaže: Moja majka. Ali ovo je način na koji se odgovara na ovo pitanje.
Zadovoljstvo naših roditelja dolazi prije svega, dok god se ne radi o nepokornosti Allahu. Ulema je ovo znala i ostavila nam je primjere. Hajva bin Šurejh, jedan od imama ovog ummeta, je držao dersove pred svojom kućom. U toku dersa, mati ga je pozvala da nahrani kokoši.. On bi ustajao, i ostavljao ders i išao da nahrani kokoši.
Svi mi želimo da Allah primi od nas, svi bi htjeli da uđemo u džennet. A spustite pogled braćo i sestre i naćete Džennet pod stopalama majki! Prenosi Ahmed i Nasai od Muawije ibn Džahima al Sulamia: Moj otac, Džahima ra je otišao Poslaniku savs i rekao: O Božji Poslaniče, ja bih da se borim na Allahovom putu pa sam došao da me posavjetuješ. Kaže Resul savs: Je li ti majka živa? Kaže: Jest. Kaže Resul savs: Onda ostani kod nje, jer pod njenim nogama leži džennet.
Sa druge strane, činiti naše roditelje žalosnim ili da se rasplaču zbog nas je jedan od načina da se zaradi Allahova srdžba. Imam Ahmed prenosi, od Abdullaha ibn Amira ibn Asa ra: Čovjek je došao Poslaniku savs da mu dadne zakletvu na vjernost. On kaže: Došao sam da ti dadnem zakletvu na hidžru. A ostavio sam roditelje plačući. Kaže Resul savs: Vrati se, i na isti način kao što si ih rasplako, sad ih nasmij! Ibn Omer ra kaže: Učiniti da se roditelji rasplaću zbog nekoga, je uquq-veliki grijeh! Šejh al Kasim je jednom rekao: SubhanAllah! Kako možemo ostaviti roditelje jecajući, suzama od kojih se Allahov Prijesto trese, suzama od kojih se meleci na nebesima poremete i onda govorima da hoćemo da idemo u džihad da bi Allah bio zadovoljan sa nama?! Vrati se nazad i usreći ih svojom posjetom kao što si ih rasplakao svojim odlaskom. Ako se smiju i zadovoljni su tobom, i Allah će biti Zadovoljan.
Za vrijeme dženaze svoje majke, Haris al Akli je plakao. Pa kad su ga upitali zbog čega suze, reče: Kako da ne plačem kad su mi se jedna od vrata dženeta sada zatvorila?
Mi žanjemo onako kako sijemo. Davno prije u dalekoj zemlji se rodio slijep dječak. Njegova mati, udovica, je činila dovu Allahu besprekidno, i nakon nekoliko godina djete je progledalo. Alhamdullillah. Ona je znala da u njihovom selu nema dobrih uslova za islamsku naobrazbu njenog sina, pa se zaputila u Mekku. Dječak je studirao Kuran i hadis, na koji se naročito kasnije fokusirao. Prošao je daleke krajeve da bi skupio knjigu, po istinitosti odmah iza Kurana, istovremeno ne zaboravljajući svoju majku. Tako mi imamo danas Sahih al Buhari!
Draga braćo i sestre, koliko često se desi da seljak posije žito a nikne suncokret? Možda ćete reći-nikad. Jer kako može iz jedne biljke niknuti druga? To se jednostavno ne može desiti. Isto tako mnogi roditelji ostavljaju djecu u mulju televizije, muzike, filmova, prijelja kafira...Pa kad dijete napuni dvanaest godina i pita da ide na završni ples sa djevojkom, ili kad krene na univerzitet i prestane klanjati, ili kad se oženi sa nevjernicom ili sam postane jedan od njih, onda se roditelji pitaju: Šta se desilo?
Braćo i sestre, to je plod onoga što smo posijali. Ako ne uzgajamo djecu da budu poslušni, pa gdje očekujemo da će se naučiti? Ako mi ne praktikujemo islam sami, pa ko će im biti uzor onda? Kako učiti djete da ustaje na sabah, kad on vidi roditelje da spavaju, iz dana u dan? Možda se pitaš, kako da odgojim djete da bude dobar musliman, poslušan svojim roditeljima? Pogledaj sljedeće:
-Počni ih učiti od malih nogu. Hišam ibn Abdelmalik nije vidio svoga sina na jednoj džumi. Kad ga je kasnije sreo, upitao ga je: Što nisi bio na džumi? Kaže sin: Moja mazga nije mogla hodati. Pa mu je otac rekao: A zar ti nisi mogao hodati? Cijelu jednu godinu nakon toga, Hišam ibn Abdelmelik je natjerao sina da ide pješke na džumu!
-Pobožnost roditelja se prenosi na djecu. U Kuranu, Allah nas opominje sa pričom o Hidru, i tome kako je on prezidao zid dvaju jetima: A što se onoga zida tiče-on je dvojice dječaka, siročadi iz ovog grada, a pod njim je zakopano njihovo blago.(Kehf,82). Pogledajte kako Allah štiti ovo dvoje jetima, zbog pobožnosti njihovih roditelja. Kaže se u tefsiru: da je to njihov pradjed sedam generacija unazad! Said ibn Džubeir kaže: Ja često produžavam salat radi mog sina, možda ga Allah zaštiti zbog toga.
Zaključno, pogledajmo vrijednosti poštovanja roditelja:
-Jedno od najvećih stvari mi možemo da uradimo. U Buhariji i Muslimu se prenosi od Abdullaha ibn Masuda ra da je čovjek upitao Poslanika savs:Koje djelo je Allahu najdraže? Kaže Resul savs:Salat u njegovo vrijeme. Kaže čovjek: A zatim? Kaže Resul savs:Poštivanje i dobročinstvo roditeljima. Kaže čovjek: A zatim? kaže Resul savs: Džihad na Allahovom putu.
-Ovo je djelo kojim se opraštaju naši grijesi. Kad nam Allah naređuje u Kuranu: Čovjeka smo zadužili da roditeljima svojim čini dobro...Pa kaže idući ajet: Eto, od takvih ćemo Mi dobra djela koja su radili primiti, a preko ružnih postupaka njihovih preći, od stanovnika dženneta će oni biti, istinito obečanje koje im je dano ćemo im ispuniti(Ahkaf,15-16).
-Poštivanje roditelja nas vodi u džennet! U Muslimu se prenosi od Abu Hurejre: Čuo sam Poslanika savs da kaže: Propao je, propao je propao je! Pitali smo ga: Ko ja ResulAllah? Kaže Resul savs: Onaj čiji rodotelji dostignu starost kod njega, jedno ili oba, a on ne uđe u džennet zbog njih!
A kad naši roditelji umru, naša dobrota prema njima ne prestaje. Malik Ibn Rabia al Saadi kaže: Sjedili smo sa Resulom savs, kad je jedan ansarija upitao: O Božji Poslaniče, ima li išta od moga Birra mojim roditeljima da im učinim i poslije njihove smrti? Kaže Resul savs: Ima, četiri stvari: Moli i traži oprost za njih, ispuni njihove zakletve(obečanja), budi dobar prema njihovim prijateljima, ostani čvrsto pri vezama dobrote koje dolaze samo od njih. To je što imaš od Birra prema njima nakon njihove smrti.
-Ahmed, Abu Dawud i Ibn Madže prenose da je Amir ibn Abdullah ibn Az Zubeir rekao: Moj otac je umro, i cijelu godinu nisam ništa drugo molio Allaha osim da oprosti mome ocu.
Sjetite se braćo i sestre danas kad sretnete roditelje, riječi Resula savs: Fe fihima fa jihad! U njima vam je džihad!
Allahu oprosti nama i našim roditeljima, i nagradi ih najvećom nagradom, Allahu povečaj im stepen na ahiretu i na dunjaluku, i obriši njihove grijehe. Allahu podaj im Firdeus, najviši nivo dženneta, sa poslanicima, siddikinima i šehidima. Amin
2002 Kulturni Centar Skandinavija
__________________________________________________
