KORAK PO KORAK U ISLAMSKI BRAK

Uvjeti za sklapanje braka:

Musa ibn Abdullah prenosi od Ebu Hurejre, r.a., da je Resul, s.a.v.s., rekao: "Kada neko od vas zaprosi ženu nije mu grijeh da je gleda, ako je to zbog braka, pa makar ona i ne znala za to (gledanje)."

 

Ako ste se nakon svega što ste pročitali, i nakon svakojakih dilema i beskrajnih rasprava sa samim sobom, napokon odlučili da se konačno oženite ili udate, onda je ovo što slijedi pravo štivo za vas.

 

 Korak broj 1

 

Prvi korak, a ujedno i prvi uvjet za brak su čovjek i žena, mladić i djevojka, spremni da u ime Allaha stupe u međusobni bračni odnos. Kada je ovaj prvi korak u pitanju veoma je važno znati da je Islam dozvolio viđenje žene/čovjeka s kojom/kojim želi stupiti u brak. Mugire ibn Šu'be prenosi da je zaprosio ženu pa mu je Poslanik, s.a.v.s., rekao:"Vidi je, jer će to produžiti vašu vezu."(Bilježe petorica osim Ebu Davuda)

 

Od Džabira, r.a., se prenosi da je Resul, s.a.v.s., rekao:"Kada neko od vas zaprosi ženu ako može da vidi kod nje ono što će ga privući i podstaći na brak neka vidi."(Ebu Davud)

 

Što se tiče dijelova tijela koje je dozvoljeno vidjeti većina uleme smatra da su to lice i šake, iako ne postoji hadis koji precizno određuje ono što je dozvoljeno vidjeti kod žene sa kojom čovjek treba da se oženi. Važno je napomenuti da je viđenje obostrano i nije ograničeno samo na viđenje žene od strane muškarca, jer žena tu ima isto pravo kao i muškarac, i njoj se dopada kod muškarca ono što se muškarcu dopada kod žene, ili joj se nešto ne sviđa kod njega zbog čega će imati pravo da odbije udaju. Rekao je E'Ameš: "Svaki brak koji se sklopi bez viđenja, njegov izvor je tuga i žalost."

 

Musa ibn Abdullah prenosi od Ebu Hurejre, r.a., da je Resul, s.a.v.s., rekao: "Kada neko od vas zaprosi ženu nije mu grijeh da je gleda ako je to zbog braka, pa makar ona i ne znala za to(gledanje)." (Ahmed)

 

Kad je u pitanju viđenje žene (djevojke) sa kojom se želi oženiti ono mora biti u prisustvu staratelja (velijja) ili nekoga od zul-mahrema (to su bliski muški srodnici žene s kojima ne može stupiti u brak, koji mogu da je vide i da se s njom druže). Islam je dakle, strogo zabranio osamljivanje muškarca i žene, čak i u situaciji da je djevojka isprošena, jer ona je haram muškarcu sve dok se ne sklopi bračni ugovor. Resul, s.a.v.s., je u mnogim svojim hadisima skrenuo pažnju na opasnost osamljivanja muškarca i žene. Prenosi se od Džabira, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka se ne osamljuje sa ženom bez njenog mahrema, jer je šejtan treći s njima."

 

Mnogi ljudi olahko shvataju ovu stvar pa dozvoljavaju svojoj kćerki ili sestri da se druži i osamljuje sa mladićem koji je namjerava ženiti; bez imalo opreza i bojazni za nju. Međutim, poznato je da često posljedica takvog druženja bude gubljenje djevojačke časti i čednosti, najljepšeg ukrasa ženske duše, kao i ostavljanje takve djevojke na cjedilu od strane muškarca koji joj je sve obećavao i predstavio se kao pošten, dok je nije obeščastio, a onda je potpuno odbacio. Zato čude stavovi nekih ljudi čak i iz reda uleme koji dozvoljavaju osamljivanje, kao i predbračnu vezu mladića i djevojke i nazivaju je ašikovanjem, mada za to nemaju nijednog dokaza u islamskim izvorima. Naprotiv ono što će naći u Kur'anu i Sunnetu i praksi selefa jeste zabrana osamljivanja muškarca i žene koja ima svoju duboku svrsishodnost, opravdanost i mudrost. Ona se slaže sa moralnim zakonom u čovjeku i njegovim zdravim razumom. Dovoljno je samo napomenuti da Allah, dž.š., naređuje i muškarcu i ženi obaranje pogleda od harama zbog bojazni od grijeha, pa kako da dozvoli osamljivanje, druženje i ašikovanje dvoje mladih ljudi, koji po prirodi osjećaju naklonost jedno prema drugom i koje je put do zinaluka i gubljenja časti. S druge strane, Islam ne poznaje brak bez viđenja budućih supružnika iako se nekada dešavalo da staratelj ne dozvoljava viđenje svoje kćeri, a pristaje na njenu udaju. Najbolji stav je islamski stav i njegove posljedice su najljepše, a to je viđenje i dogovor u prisustvu mahrema, jer islamski brak ustvari predstavlja ugovor o bračnoj vezi na obostrano zadovoljstvo.

 

 Korak broj 2

 

Sljedeći uslov za valjanost braka jeste dozvola staratelja i treba istaći da većina uleme smatra da nije dozvoljeno djevojci da se uda bez velijja (staratelja). Dakle, kada se ispune svi prethodni uslovi obavezujuće je da staratelj djevojke bude taj koji će pred kadijom i svjedocima vjenčati svoju kćerku. Ovo je najispravniji stav, jer staratelj ima najviše prava kod svoje kćerke prije udaje i ako je on uda onda to znači da se on obavezuje i da snosi odgovornost i poslije udaje, ukoliko se desi nešto neželjeno. Pored toga, poznato je da brak ima mnogo svojih ciljeva, a većina žena je podložna osjećajima tako da zbog toga izostane pravi izbor muža zbog čega se ne ostvare svi ciljevi braka i često dolazi do razočarenja. Otac u tom smislu ima iskustvo i sigurno će se potruditi da se svi ciljevi braka upotpune kroz pravilan izbor muža.

 

 Korak broj 3

 

Jedan od uslova sklapanja braka jeste i tzv. MEHR-odnosno vjenčani dar. Od odlika i veličine Islama je i davanje prava ženi koja joj prirodno pripadaju i zaštita žene kao ličnosti. Tako je jedno od prava koje je Islam dao ženi pravo na posjedovanje i sticanje imetka. Poznato je da je žena u predislamskom dobu trpila nepravdu svake vrste i da su njena prava  bila oduzeta, a ona kao ličnost omalovažavana, tako da je njen stratelj slobodno raspolagao njenom imovinom i nije joj davao priliku da zaradi niti da raspolaže sa imetkom. Islam je spasio ženu ovog ponižavajućeg položaja i odredio joj vjenčani dar - MEHR i učinio ga njenim vlastitim pravom, i nije dozvolio da  od njega uzima bilo ko od njenih bližnjih, osim ako se ona s tim složi i ako to dozvoli. (Prijevod značenja - En-Nisa, 4.) Islam nije odredio veličinu mehra, jer ljudi se razlikuju u svojim materijalnim mogućnostima, te je vjernicima ostavljeno da prema njima daju mehr. Ovo isključivo pravo žene (djevojke) često zloupotrebljavaju očevi tražeći visoke cijene(mehr) za svoju kćerku, kršeći tako islamski propis i otežavajući sklapanje braka na što nemaju nikakvo pravo.

 

 Korak broj 4

 

Sljedeći uvjet jeste da sklapanju braka prisustvuju svjedoci, najmanje dvojica. Sklapanje braka također treba da bude javno i lijepo je tom prilikom napraviti gozbu na primjeren i islamski način.

 

 Korak broj 5

 

Posljednji uvjet je, ustvari, sam čin sklapanje bračnog ugovora tzv. IDŽAB i KABUL-ponuda i prihvatanje. Ponuda i prihvatanje moraju biti izrečeni javno, pred svjedocima. Ovo podrazumjeva i potvrđuje da se djevojka ne može i ne smije prisiliti na udaju ukoliko ona to ne želi.

 

Abdussamed Nasuf Bušatlić i Tarik Lazović