Od davnina se u našem narodu pripovijedaju priče o evlijama. Gotovo da nema sela u Bosni, a da u njemu nema kabur za koji je vezana priča o evliji kojem je u borbi, ili na neki drugi način, odsječena glava. Pa je on uzeo glavu pod mišicu i nosio je sve dok ga narod nije vidio. Tada je pao mrtav, a tu gdje je on pao, ljudi su podigli nišane ili turbe. Nećemo pričati o istinitosti ovih priča nego ćemo pokušati da odgovorimo na pitanja: Ima li danas evlija? Da li svaki od nas može biti evlija i šta se treba činiti da bi se to postalo ?
Piše: Kemal Baković |
U prijevodu sa arapskog jezika Allahov evlija znači Allahov štićenik (prijatelj). Na više mjesta u Kur’anu Allah, dž.š., spominje svoje evlije (štićenike),a također i Poslanik, a.s, u hadisima. Navešćemo samo nekoliko ajeta i hadisa na tu temu.
Allah, dž. š., kaže: "I neka se ničega ne boje i ni za čim ne tuguju Allahovi štićenici, oni koji budu vjerovali i koji se budu Allaha bojali" (Prijevod značenja, - Junus, 62-63. )
I kaže na drugom mjestu: "Allah je zaštitnik onih koji vjeruju i On ih izvodi iz tmina na svjetlo, a onima koji ne vjeruju zaštitnici su šejtani i oni ih odvode sa svjetla u tmineč oni će biti stanovnici Džehennema, oni će u njemu vječno ostati. (Prijevod značenja - El-Bekare, 257.)
U vjerodostojnom hadisu koga bilježi Buharija od Ebu Hurejre, r.a., Poslanik, a.s., je rekao: "Uzvišeni Allah kaže: "Objavio sam rat onome ko bude neprijatelj Mome štićeniku (evliji). Najdraže čime mi se moj rob može približiti jeste izvršavanje farzova. Moj rob mi se približuje nafilama sve dok ga ne zavolim, a kad ga zavolim postanem njegov sluh kojim čuje, njegov vid kojim gleda, njegova ruka koju pruža, njegova noga kojom hodi. Ako Me zamoli, udovoljit ću mu, a ako zatraži Moju zaštitu, zaštitit ću ga. "
Iz ovih ajeta i hadisa vidimo da svaki vjernik koji izvršava farzove Islama i koji se nafilama pokušava približiti Allahu, ima pri sebi određeni stepen evlijaluka.
Zadovoljstvo Muhammedom, a.s.
Allahove evlije su zadovoljni sa Muhammedom, a.s., kao vođom. Oni ga uzimaju za sudiju u svojim sporovima i vole ga više od sebe i od svoje djece i slijede ga. Kaže Poslanik, a.s., u sahih hadisu: "Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, nećete vjerovati dok vam ja ne budem draži od vaše djece, roditelja i svih ljudi."
Allah, dž.š., kaže: "I tako mi Gospodara tvoga, oni neće biti vjernici, dok u sporovima međusobnim tebe ne prihvate i onda zbog presude tvoje u dušama svojim nimalo tegobe ne osjete i dok se sasvim ne pokore." (Prijevod značenja - En-Nisa, 65.) Prenosi se da je Seid ibn Musejib bio na samrti, pa kad su ga upitali za neki hadis, rekao im je: "Pridignite me da sjednem. Nije lijepo da se spominje Poslanik, a.s., a ja ležim ". Allahove evlije koje vole i slijede Poslanika, a.s., razlikuju se od novotara koji za sebe govore da slijede Poslanika, a sami izmišljaju zikrove i ibadete koje Poslanik, a.s., nikad nije činio.
Oni vole i mrze samo radi Allaha
Ebu Davud bilježi hadis sa sahih senedom da je Poslanik, a.s., rekao: "Ko voli u ime Allaha i mrzi u ime Allahač daje u ime Allaha i zabranjuje u ime Allaha - upotpunio je svoj iman.” Imami Ahmed i šafi su bili evlije, zato ih je Allah, dž.š., i uzdigao. Iako su se po mnogim pitanjima razišli, mnogo su voljeli i poštovali jedan drugoga. Ahmed je znao u noćnom namazu na sedždi moliti Allaha: "Gospodaru, smiluj se šafiji,” Gospodaru oprosti šafiji. Toliko je dovio da mu je sin Salih rekao: "Oče, vidim da mnogo učiš dove za šafiju. Pa mu Ahmed odgovori: "O sine moj, znaš li ti ko je šafi? On je za Ummet što je sunce za Zemlju ?
Allahove evlije vole sve muslimane
Jednom je prilikom Poslanik, a.s., sjedio sa ashabima u mesdžidu i rekao im: "Sada će na ova vrata ući čovjek koji je od stanovnika Dženneta." Pa je ušao čovjek i klanjao dva rekata. I idućeg dana opet je Poslanik, a.s., rekao isto, pa je opet ušao isti čovjek. Isto se ponovilo i trećeg dana. Pa je jedan ashab pratio ovog čovjeka, i kad je vidio da on ne ibadeti niti čini dobra djela više od drugih ashaba, upita ga: "šta te to čini posebnim od drugih ljudi? Tri puta nam je Poslanik, a.s., ponovio: "Sada će na ova vrata ući čovjek od stanovnika Dženneta i sva tri puta si ušao ti.” Kaže ovaj: "Vidio si moje ibadete, a ne znam šta bi me to činilo posebnim od drugih sem što ja navečer legnem, a nemam loše mišljenje, niti mržnju prema ijednom muslimanu.”
Iskrene Allahove evlije se ne prepoznaju na ulici po tome što nose turbane, staru i zakrpljenu odjeću, nego se Allahove evlije poznaju po lijepom ponašanju, ibadetu, ljubavi prema drugima, spremnosti da pomognu svome bratu i prijatelju. Za evliju nije uslov da bude profesor, doktor, hodža ili poljoprivrednik. Evlija može biti svaki od ovih, a ne mora biti ni jedan. Nekada ćemo naći da je evlija običan težak koji čuva svoje namaze i ibadete, čuva svoj jezik od napadanja drugih. A diplome, doktorati, magistrati često mogu biti samo teret onome ko se ne boji Allaha. Iskreno shvatanje i ispovijedanje vjere od običnog roba Bilala, učinilo je velikog ashaba za koga Omer, r.a., kaže: "Naš gospodin Ebu Bekr, oslobodio je našeg gospodina Bilala." Kada drugi ljudi spavaju, ili se na putu odmaraju, onda Allahove evlije ustaju, u tajnosti obavljaju noćni namaz i uzimaju nekoliko zalogaja hrane da bi sutra postili. Oni su uvijek spremni pomoć istinu i stati na njenu stranu bez obzira ko je napadao.
