subota, 5. siječnja 2013.

ISKUŠENJA SU PREMA VELIČINI IMANA

Mudrosti iskušavanja robova


Kada je Allah, dž.š., stvorio život, kao i stvorenja na ovoj Zemlji, On je od svoje mudrosti ustrojio njihov život tako da bude mješavina žalosti i radosti, blagosti i okrutnosti, opuštenosti i tjeskobe, uživanja i bola, i ovo je svojstveno svakom čovjeku, bio on vjernik ili nevjernik, gospodin ili siromah

 

Nema čovjeka, ma ko on bio, da u njegovom životu nema i jednih i drugih dana. Dunjaluk je kuća u kojoj se smijeh miješa sa plačem, a tuga sa radošću. Jedan od velikih halifa, koji je dugo godina vladao Španijom, rekao je da je imao u životu samo 14 radosnih dana. Dunjalučke nesreće u imetku, porodici, poslovima itd. sastavni su dio života koji mora iskušati svako, a da nije bola, ljudi ne bi osjećali slast uživanja, i da nije rastanka, ne bi se radovali ponovnom sastanku, a tajna uživanja u sitosti jeste glad koju smo prije osjetili. Svaki pravi vjernik vidi dunjaluk samo kao stanicu na putu za Ahiret. Kaže Allah, dž.š.: "Znajte da život na ovom svijetu nije ništa drugo do igra, i razonoda, i uljepšavanje, i međusobno hvalisanje i nadmetanje imecima i brojem djece. Primjer za to je bilje čiji rast poslije kiše oduševljava nevjernike, ono zatim buja, ali ga poslije vidiš požutjela, da bi se na kraju skršilo. A na onom svijetu je teška patnja i Allahov oprost i zadovoljstvo. Život na ovom svijetu je samo varljivo naslađivanje." (Prijevod značenja - El-Hadid, 20.)

 

Ovo su stvari na kojima se zadržava pogled nevjernika pokušavajući da prigrabi što više od tih stvari u toku svog kratkog života na dunjaluku, zato što mu je to jedina prilika koju ne smije propustiti. Kada uvidi kratkoću i prolaznost svog života i svoju nemogućnost da sabere i uživa sve blagodati i slasti ovog života, onda mu vrijeme prolazi brzinom munje u potrazi za potpunim užitkom koji mu je nedostižan. Kada se suoči sa svojom prolaznošću i sa prolaznošću tih užitaka, onda se u njegovoj duši nastani žalost i razočarenje svojim životom, ne znajući zašto ga je počeo, niti u šta ga je potrošio.

 

Što se tiče mu'mina, njega vodi realna slika o dunjaluku, i on zna da u nevolji ne treba da se žalosti, niti da gubi nadu, ali isto tako zna da ne smije postati rob blagodati i uživanja i da treba zahvaljivati Allahu, dž.š., koji mu je to i dao. Od dunjalučkih uživanja, mu'min se ograničava na ono što mu je dozvoljeno kako bi stekao vječno uživanje kod Allaha u kući vječnosti.

 

Zbog ove različitosti u predodžbama života kod mu'mina i kafira, kao i zbog razlike u pravcima i programima koje slijede, njihovi životi postaju stalna konfrontacija, pa ih Allah, dž.š., stavlja kao iskušenja jednih drugima. Mu'mine iskušava kafirima, a kafire mu'minima. Ovo je samo jedna vrsta iskušenja i to je iskušenje robova drugim Allahovim robovima, kao što kaže Allah, dž.š.: "Da Allah hoće, On bi im se osvetio, ali On želi da vas iskuša jedne pomoću drugih." (Prijevod značenja - Muhammed, 4.)

 

Prenosi Ijad ibn Himar od Poslanika, s.a.v.s., a on od Allaha, dž.š., da je rekao: "Poslao sam te da te iskušam, a i da iskušam sa tobom." (Muslim)

 

Allah, dž.š., uzdiže koga hoće, a i ponižava koga hoće, pa nekada pokori i ponizi kafire pred muslimanima, a nekada učini suprotno, tako da se čitavo vrijeme jedna grupa Allahovih robova nalazi u iskušenju.

 

Međutim, mu'min se odlikuje sviješću da svaka nevolja na koju naiđe od strane svojih neprijatelja (kafira, munafika i griješnika) biva uzrokovana njegovim pridržavanjem za vjeru, strpljenjem na njenim propisima, pozivanjem u nju i vjerovanjem da je to Allahova vjera kojom je On zadovoljan i osim koje ne prima drugu. Zbog toga su iskušenja na koja nailazi mu'min samo posljedica njegovog pridržavanja pravca koji je Allah, dž.š., naredio. Kada se uvidi ta činjenica, onda se vjernici dijele na dvije grupe.

 

Prva grupa je sačinjena od onih koji ustuknu sa puta kojim su išli, onda kada saznaju da su sve te boli i nevolje samo posljedica slijeđenja tog puta i Allah, dž.š., njih opisuje u Kur'anu: "Ima ljudi koji govore: "Vjerujemo u Allaha" - a kada neki, Allaha radi, bude na muke stavljen, on drži da je ljudsko mučenje isto što i Allahova kazna." (Prijevod značenja -El-Ankebut, 10.)

 

Kaže Allah, dž.š.: "Ima ljudi koji se Allahu klanjaju, ali bez pravog uvjerenja, ako ga prati sreća, on je smiren, a kad zapadne i u najmanje iskušenje, vraća se nevjerstvu, pa tako izgubi i ovaj i onaj svijet. To je, uistinu, očiti gubitak." (Prijevod značenja - El-Hadždž, 11.)

 

Takvi obično kažu: "Da je ova vjera dobra, ne bih zbog nje bio otpušten sa posla, niti bi mi trgovina propala, niti bi me žena napustila, niti bih bio zatvaran zbog nje." Nakon toga popuste i napuste put kojim su išli, a to je, uistinu, očiti gubitak.

 

U drugu grupu spadaju oni koji ulažu svaki napor i žrtvu kako bi mogli da očuvaju strpljenje i postojanost na ovom putu. Ma koliki stepen dosezali bolovi i teškoće, njihovo strpljenje je još veće. Oni provode u stvarnost riječi Allaha, dž.š.: "O vjernici, budite strpljivi i izdržljivi, na granicama bdijte i Allaha se bojte da biste postigli ono što želite." (Prijevod značenja - Ali Imran, 200.)

 

Allah, dž.š., naređuje strpljenje, ali i izdržljivost, što ustvari predstavlja strpljivost na strpljivost. Ovo je stajalište iskrenih mu'mina naspram poteškoća i nevolja koje im samo iman i ubjeđenje u Allahova obećanja povećavaju. Kaže Uzvišeni: "A kad su vjernici saveznike ugledali, rekli su: "Ovo je ono što su nam Allah i Njegov Poslanik obećali i Allah i Njegov Poslanik su istinu govorili!" - i to im je samo učvrstilo vjerovanje i predanost." (Prijevod značenja - El-Ahzab, 22.)

 

Kako bi razdvojio i ukazao na iskrene između onih koji kažu za sebe da su mu'mini, Allah ih stavlja na iskušenja, kao što kaže u Kur'anu: "Elif, lam, mim. Misle li ljudi da će biti ostavljeni na miru ako kažu: "Mi vjerujemo!", i da u iskušenje neće biti dovedeni? A mi smo u iskušenje dovodili i one prije njih, da bi Allah sigurno ukazao na one koji govore istinu i na one koji lažu." (Prijevod značenja -  El-Ankebut, 1.-3.)

 

Tako Allah, dž.š., na razbuktalom plamenu raznovrsnih iskušenja ukazuje na vrstu kovine od koje je svaki pojedinac napravljen, pa se pokazuju čvrsti i strpljivi mu'mini, koji izdržavaju žestinu plamena iskušenja, ali i oni munafici i grješnici čiji se iman topi i na malom odušku tog plamena.

 

Od Allahove milosti prema robovima jeste da ih On baca u iskušenja, a onda im daje postojanost, kako bi stekli kod Njega veliku nagradu. On ih, neka je slavljen, odgaja poteškoćama i čisti njihova srca, tako da kada god izađu iz jedne nevolje sa strpljenjem i istrajnošću, On im daje drugu, još već nevolju, zato što su shvatili i naučili pouku iz prve, tako da im je ona samo uvećala iman i spremnost za još veća iskušenja. Allah, dž.š., im tako postepeno povećava iskušenja i tako ih podiže stepenicama imana koji postepeno sazrijeva i jača.

 

Ove stvari je Poslanik, s.a.v.s., stalno objašnjavao ashabima, budući da su to oni najviše trebali, bivajući prvom generacijom nosilaca Islama, onih koji su se žrtvovali na Njegovom putu, i koji su bacani u najveća iskušenja zbog Njega. Sa njihovom izdržljivošću, koja im je samo iman povećavala, oni su postali najdraža generacija Allahu, dž.š.

 

Prenosi Sad ibn Ebi Vekas, r.a.: "Rekao sam: "O Božiji Poslaniče, koji ljudi imaju najjača iskušenja?" Kaže Poslanik, s.a.v.s.: "Poslanici, a zatim oni poput njih, a zatim oni poput njih. Čovjek se iskušava u razmjeru sa svojom vjerom; pa ako mu je vjera jaka, iskušenja su žešća, a ako ima slabosti u vjeri, iskušava se u razmjeru sa svojom vjerom, a iskušenja neće napustiti čovjeka sve dok ne bude hodao po zemlji bez ikakva grijeha." (Tirmizi - hasen sahih)

 

Prenosi Ebu Seid el-Hudri, r.a.: "Ušao sam kod Poslanika, s.a.v.s., dok je bio u groznici, pa sam stavio ruku na njega i osjetio sam njegovu vrućinu na svojoj ruci, čak i kroz pokrivač, pa sam rekao: "O Poslaniče, ti zaista imaš jaku groznicu." Reče: "Nama se iskušenja uvećavaju, kao što se i nagrada uvećava." Pa sam rekao: "O Poslaniče, koji ljudi imaju najveća iskušenja?" Kaže Poslanik, s.a.v.s: "Dobri i pobožni, tako da se neki od njih toliko iskušavaju siromaštvom da nemaju ništa do ogrtača kojim se ogrću, i zaista se oni raduju iskušenju kao što se neko od vas raduje raskoši." (Buhari, Ibn Madže - sahih)

 

Enes, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Ako Allah, dž.š., želi Svome robu hajr, onda mu požuri sa njegovim kaznama na ovome svijetu. A ako Allah, dž.š., želi Svome robu zlo, onda mu odgodi kaznu za njegove grijehe, kako bi je u potpunosti iskusio na Ahiretu." Zatim je rekao: "Zaista je veličina nagrade prema veličini iskušenja. Zato Allah, dž.š., kada zavoli jedan narod, postavi ga na razne kušnje, pa ko bude zadovoljan time, Allah će biti zadovoljan njime, a ko se srdi zbog toga, njemu pripada Allahova srdžba." (Buharija)

 

Iskušenja na koja nailazi mu'min mogu poprimiti razne oblike:

 

1. Mu'min može biti izložen nevoljama od strane nevjernika ne nalazeći pomagača koji bi nevolju otklonio, niti sredstva kojim bi se sam borio protiv zla.

 

2. To može biti nevolja u čovjekovoj porodici, kada se on boji da im se ne dogodi neko zlo njegovim uzrokom od koga ih ne može zaštititi, a oni ga mole da popusti pred svime kako bi ih zaštitio.

 

3. To može biti iskušenje u vidu sticanja dunjalučkih dobara za one koji ih traže, ili, naprimjer, da ih ljudi počnu veličati, tako da im i oči i uši budu pune dunjaluka. Ovo je jedan od najpritajenijih prikaza zla čovjeku, jer ga malo ko može promijeniti i oduprijeti mu se. On u tom stanju ne osjeća vrijednost istine koju ima pri sebi, kao što to osjećaju oni koji nisu zapali u to iskušenje i koji ne posjeduju ništa.

 

4. Od iskušenja je i čovjekova usamljenost u neislamskoj okolini, kada biva jedinim nosiocem ispravnog vjerovanja. Vjernik koji je u takvom stanju, kada god pogleda oko sebe vidi da je duboko uronjen u to zabludjelo okruženje, tako da ga nikako ne može napustiti osjećaj da je on samo čudna jedinka, od svakoga prognana.

 

5. Od iskušenja je i pojava nevjerničkih naroda, ogrezlih u svakoj vrsti grijeha, na najvećim stupnjevima materijalnog i civilizacijskog napretka, koji uprkos svemu postoje izazivajući Allaha, dž.š., svojim otvorenim nevjerstvom.

 

6. Također je od iskušenja i usporeni dolazak pomoći mu'minima i njihovo izlaganje zlostavljanjima, protjerivanjima, ubijanjima, raznim drugim nevoljama, a sve to od strane neprijatelja Islama, tada mu'mini mole Allaha za pomoć, ali im ona ne dolazi odmah, kako bi time bili iskušani. Kaže Allah, dž.š.: "Zar vi mislite da ćete ući u Džennet, a još niste iskusili ono što su iskusili oni koji su prije vas bili i nestali? Njih su satirale neimaština, bolest i toliko su bili uznemiravani da bi i Poslanik i oni koji su sa njim vjerovali uzviknuli: "Kada će već jednom Allahova pomoć!?” Eto, Allahova pomoć je zaista blizu." (Prijevod značenja -  El-Bekare, 214.)

 

Što se mu'min čvršće drži za svoju vjeru i što je strpljiviji na njenim zaduženjima, to se nevolje i iskušenja više povećavaju od strane neprijatelja vjere, sve dok ne pobijedi mu'min u ma kome vidu mu'minske pobjede, ili kafir, tako što će ga odvratiti od Islama ili nekih njegovih dijelova, a kafirska pobjeda može biti samo ovo i ništa više. Iskušenja su Allahov sunnet koji se odvija nad svima koji nose poziv u ovu vjeru od početka historije pa do danas, i svaki daija i musliman mora da shvati da na putu do pobjede i Dženneta mora da prođe i nevolje i iskušenja. Isto tako mora da shvati da pobjeda nikada nije lahka, niti dolazi sama, a i kada dođe ne traje dugo. Zaista su stepeni koji se moraju odviti u životu svakog mu'mina, mudžahida, alima, daije i svakog ko je bio iskren u svojim tvrdnjama da je čvrst na imanu, ustvari: iskušenje, sabur i završetak ovog života. To je život onih kojima Allah, dž.š., daje i povjerava emanet vođenja čovječanstva. Pitali su Šafiju: "Šta je vrijednije i bolje za čovjeka; da mu se da vlast ili da bude podvrgnut iskušenjima?" Kaže: "Neće imati vlast sve dok ne bude iskušavan."

 

U hadisu koji prenosi Ibn Abas, r.a., o razgovoru između Ebu Sufjana i Herakla dolazi; pitao je Heraklo Ebu Sufjana: "Da li ste se borili protiv njega?" Kaže: "Da." Kaže Heraklo: "Pa kakva je bila borba?" Kaže Ebu Sufjan: "Rat između njega i nas je prevrtljiv; nekada on pobijedi, a nekada mi..." Na kraju razgovora Heraklo reče: "Pitao sam te o vašoj borbi protiv njega, pa si rekao da je rat između vas prevrtljiv, tako je to sa poslanicima; budu iskušavani, a zatim kraj bude njihov." (Buharija, Muslim)

 

Najbolji uzor su nam poslanici, a oni su bili iskušavani, ali su ostajali strpljivi, dok im ne bi došla pobjeda, a to je Allahov sunnet koji se ne mijenja: "A poslanici su i prije tebe lažnim smatrani, pa su trpjeli što su ih u laž ugonili i mučili sve dok im ne bi došla pomoć naša - a niko ne može Allahove riječi izmijeniti..." (Prijevod značenja - El-En'am, 34.)

 

 

Po knjizi "MIN VESAILI DEF'IL-GURBETI" ŠEJH SELMAN EL-AUDA

 

Pripremio: G.M.