ponedjeljak, 7. siječnja 2013.

I NE POSTOJI NIŠTA ŠTO GA NE VELIČA, HVALEĆI GA; ALI VI NE RAZUMIJETE VELIČANJE NJIHOVO

priredio: mr. hfz. Halil Mehtić

 

Komentar 44. ajeta sure El-Isra’

 

Njega slave sedmera nebesa, i Zemlja, i oni na njima; i ne postoji ništa što Ga ne veliča, hvaleći Ga; ali vi ne razumijete veličanje njihovo.- On je doista blag i mnogo prašta.”


Hvala Allahu, Svevišnjem Stvoritelju. Gospodaru nebesa i Zemlje. Poznavaocu vidljivog i nevidljivog svijeta. Vladaru Sudnjega dana. Nema drugog boga osim Njega. On je Milostiv. On je bez nedostataka. On nad svim bdi. On ima najljepša imena. Njega hvale oni na nebesima i na Zemlji, On je Silni i Mudri.


Kur’an je osnovni izvor iz kojeg crpimo znanja o Allahu, dž.š, i Njegovoj vjeri. On u Svojoj časnoj Knjizi potanko izlaže prirodu stvaranja u kojem se zorno očituje savršenstvo Njegovih zakona i ovisnost Njegovih Stvorenja o njima. I ljudi i duhovna bića, i životinje i biljke na kopnu i u moru, nedostatni su bez Njegovog poretka. Stoga je kompletan kosmos u stalnom tesbihu Uzvišenom Gospodaru, dž.š, slaveći, veličajući i hvaleći Ga. U Kur’ani kerimu na brojnim mjestima govori se o slavljenju i hvalenju Njegovog savršenstva i Uzvišenosti. Za ovu priliku uz navedeni ajet spomenut ćemo još nekoliko ajeta koji govore o tome.

“Allaha slavi sve što je na nebesima i što je na Zemlji, On je Silni i Mudri!”


“Ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji hvali Allaha, Vladara, Svetog, Silnog, Mudrog.”


”Allahu se pokorava sve što je na nebesima i na Zemlji, htjeli ili ne htjeli, a i sjene njihove, ujutro i u sumrak.” 

 

Ma koliko nam izgledalo da oni koji oholo odbijaju pokornost Stvoritelju svjetova, oni su ipak primorani da se povinuju Njegovim zakonima. Njegova je volja kada i gdje ćemo se roditi, kakvog izgleda ćemo biti, koliko ćemo živjeti, kada, gdje i od čega ćemo umrijeti. Njegov je zakon da moramo jesti, piti, spavati. Njegova je odredba da imamo osjećaj radosti, tuge, bola, ljubavi, mržnje i svega što sačinjava čovjekov mentalno-fizički sklop. Dakle, Allaha slavi i veliča sve što postoji, milom ili silom, čak i neživa priroda poput stijena i planina, što razumijemo iz ajeta. ”Zar ne vidiš da Allahu sedždu čine i oni na nebesima i oni na Zemlji, a i Sunce, i Mjesec, i zvijezde, i planine, i drveće, i životinje, i mnogi ljudi, a mnogi i kaznu zaslužuju. A koga Allah ponizi, niko ga ne može poštovanim učiniti; Allah ono što hoće radi.”  Iz ajeta razumijemo da je On Jedini dostojan obožavanja, Koji sudruga nema te da mu zbog Njegove uzvišenosti i savršenstva sve iskazuje svoju poniznost čineći mu sedždu, čak i nebesa i Zemlja i Sunce i Mjesec. U vezi sa slavljenjem nebesa Taberani bilježi predaju u kojoj stoji da je Allahov poslanik, s.a.v.s, nakon što se vratio sa Mi’radža rekao: “Čuo sam veliko slavljenje Allaha na visokim nebesima. Tim velikim tesbihom i nebesa su Ga slavila iz strahopoštovanja i osjećaja slabosti prema Njegovoj velikoj Uzvišenosti. Slava neka je Najvećem, slava neka je Njemu i neka je Uzvišen.” 


I Zemlja i sve što je na njoj slavi i hvali svoga Stvoritelja, dž.š. Rijeke, jezera, i mora svojim žuborom i talasanjem hvale Allaha, subhanehu ve teala. Ikrime, jedan od eminentnih komentatora Kur’ana iz prve generacije islama, komentarišući 44.ajet sure El-Isra,’ rekao je: “Škripanje vrata i žubor vode njihovo je slavljenje Allaha.”


I planine koje stoje nepomične, uspravne, na kijamu su, Njemu u pokornosti su i stijene i kamenje. Od Ebu Zerra, Allah bio zadovoljan s njim, prenosi se da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, uzeo kamenčiće u svoju ruku pa se čulo njihovo slavljenje Allaha, kao zujanje pčela. 


I kosmos veličanstveni svojom harmonijom odaje mu počast, a među milionima nebeskih tijela Sunce i Mesec i nebrojene zvijezde Mu se bespogovorno klanjaju, slaveći Ga i hvaleći Njegovu nadmoć i savršenstvo. Kao najbliža nebeska tijela stanovnicima Zemlje, Sunce i Mjesec su oduvijek plijenili njihovu pažnju. Zajedno sa zvijezdama ova dva nebeska tijela najčešće se spominju u Allahovoj Knjizi. Možda i zbog toga što su ih ljudi uzimali za božanstva i što je njihov fascinantni izgled i utjecaj bio prepreka da ljudi obožavaju Onoga koji ih je stvorio. U 18. ajetu sure El-Hadždž, Svemogući među onima koji se klanjaju Allahu, dž.š, naglašava Sunce, Mjesec i zvijezde, na taj način eliminišući svaku mogućnost obožavanja onih koji Allahu sedždu čine. Zato Uzvišeni na drugom mjestu u Kur’anu časnom veli: 

 

”Ne padajte licem na tle ni pred Suncem ni pred Mjesecom, već padajte licem na tlo pred Allahom, Koji ih je stvorio.” 

 

Ebu Zerr, neka je Allah s njim zadovoljan, prenosi: ”Obratio mi se jedanput Allahov poslanik s.a.v.s, rekavši – Znaš li kuda ide ovo Sunce? Allah i njegov poslanik to najbolje znaju, - odgovorih. – Ono ide ispod Arša i čini sedždu. Traži da mu se naredi, pa skoro da će mu se reći: - Idi odakle si došlo.”


“I ne postoji ništa što Ga ne veliča, hvaleći Ga; ali vi ne razumijete veličanje njihovo.” kako Uzvišeni, subhanehu ve teala, kaže u predmetnom ajetu. Doista, kako slabašni čovjek može svojim ograničenim razumom pojmiti Njegove riječi kad kaže: ”I grmljavina slavi i hvali Njega, a i meleki iz strahopoštovanja…


Dakako da i munje i gromovi i oblaci i vjetrovi i drveće i rastinje raznovrsno slavi Gospodara svoga, bez obzira što mi to ne shvatamo i pouku iz toga ne crpimo. Ebu Hurejre, r.a, prenosi da kada bi Allahov poslanik, a.s, čuo grmljavinu rekao bi : SUBHANE MEN JUSEBBIHUR-RA’DU BI HAMDIHI, Slavljen neka je Onaj koga grmljavina hvalom spominje i veliča.


Imami Ahmed bilježi predaju da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, rekao: ”Allah stvara oblake. Oni govore najljepšim govorom i najljepšim se smiješkom smije.” Ovo je aluzija na grmljavinu kao govor, i munju kao smiješak. Kada bi Allahov poslanik s.a.v.s. začuo grmljavinu ovako bi se obraćao Allahu: ”Gospodaru naš, ne ubij nas Svojom srdžbom, ne uništi nas svojom kaznom, prije negoli nam oprostiš.”  A imam Evzai, rahimehullah, kaže: Ibn Ebi Zekerijja govorio bi: - Ko izgovori, kada čuje grmljavinu, riječi slave Allahu Uzvišenom, - SUBHANALLAHI VE BI HAMDIHI – neće ga pogoditi grom.


I hrana na koju nam Svevišnji ukazuje kao na svoju blagodat slavi Allaha, dž.š. I vjetrovi i obilne kiše, poslije kojih niču raznovrsni plodovi u funkciji su slavljenja Uzvišenog. On, subhanehu ve teala, kaže: ”Neka čovjek pogleda u hranu svoju; Mi obilnu kišu prolivamo, zatim Zemlju pukotinama rasijecamo i činimo da iz nje žito izrasta i grožđe i povrće, i masline i palme, i bašče guste, i voće i pića, na uživanje vama i stoci vašoj.”  I pored blagodarnosti Gospodara, dž.š, prema Svojim robovima oni su skloni zaboravu i svjesnom ignorisanju tih Njegovih ni’meta. Od Ibn Mes’uda, r.a, prenosi se da je rekao: ”Slušali smo hranu koju smo jeli kako slavi Allaha.” Ako hrana slavi i hvali Allaha, dž.š, kako bi to trebalo da čini čovjek radi koga ju je Svevišnji stvorio?
 

Uzvišeni kaže: ”Zar ne znaš da Allaha hvale svi koji su na nebesima i Zemlji, a i ptice širenjem krila svojih…” 


Mnogobrojne vrste ptica širenjem krila slavi Gospodara svoga što ih je nadahnuo i uputio. Bez kompasa i navigacionih sistema one prelijeću hiljade kilometara seleći se, čak s kontinenta na kontinent, u jatima i povorkama precizno organiziranim. ”Zar oni ne vide ptice iznad sebe kako raširenih krila lete, a i skupljaju ih? Samo ih Milostivi održava; On, zaista, sve dobro vidi. 


Slavljen neka je Onaj koji u univerzalnosti svoga stvaranja stvori svjetove riba i bilja prilagođenih za život u morima i rijekama, slanim i slatkim. Među njima stvori i one vrste koje žive i u vodi i na kopnu. Među takvima su i žabe, koje su takođe biser u niski sveopćeg tesbiha Allahu, dž.š. One krekeću poput uvježbanih horova i tako hvale i slave Gospodara svjetova. Zbog toga ih je Resulullah, s.a.v.s, zabranio ubijati, rekavši: ”Njihovo kreketanje je tesbih” 


I kompletan životinjski svijet na kopnu, hiljade različitih vrsta, u pokornosti je Allahu, dž.š, svojim tesbihom. Stoga je Pejgamber, a.s, zabranio da se leđa životinja koriste kao mimber (propovjedaonica), rekavši: “Mnogo je jahaćih životinja koje su možda bolje ili, pak, više čine zikr Uzvišenom Allahu od onih koji ih jašu.!” 

 

Sve je dakle u tesbihu Uvišenom Stvoritelju Allahu, dž.š. Samo se čovjek kao Njegovo najsavršenije biće i kruna Njegovog stvaranja dvoumi ili odbija pridružiti tom sveopćem slavljenju, veličanju i hvlalenju Gospodara nebesa i Zemlje. Mnogi su Mu pokorni i predano Mu služe, a “mnogi i kaznu zaslužuju”.


Mnogo je načina na koje jedan rob Allahov može iskazati svoju poniznost, hvalu i slavu Allahu, dž.š. Svakako da je jedan od najprikladnijih oblika namaz. 


Spominjanje Allaha Uzvišenog riječima slave i hvale, Allahov poslanik, s.a.v.s, potencirao je svakom prilikom. Tako je jednom, kako prenosi Ebu Hurejre, rekao: “Imaju dvije riječi lahke za izgovor, teške na mizan-tereziji, a neobično drage Svemilosnom; to su – “SUBHANALLAHI VE BIHAMDIHI SUBHANALLAHIL-AZIM –“ 


Takođe je rekao: “Draže mi je da izgovorim “- SUBHANALLAHI VEL HAMDU LILLAHI VE LA ILAHE ILLALLAHU VALLAHU EKBER”- od svega što Sunce obasjava.”

 

U vezi sa slavljenjem Uzvišenog Poslanik, s.a.v.s, je rekao: “Ko dnevno izgovori stotinu puta – SUBHANALLAHI VE BIHAMDIHI – biće izbrisane njegove pogreške, makar da ih je imao koliko morske pjene. 

 

Od Abdurrahmana bin Amra, r.a, prenosi se hadis da je Nuh, a.s, oporučio dvojici svojih sinova: “Naređujem vam da učite: - SUBHANALLAHI VE BIHAMDIHI – jer je to dova za sve i s njom se sve opskrbljava.” 


Iz kratkog pregleda navedenih ajeta i hadisa možemo zaključit da nas sve podstiče i upućuje na slavljenje i hvalenje Uzvišenog Allaha, dž.š. Koliko ćemo se pojedinačno okoristiti zdušnim priključivanjem sveopćem tesbihu a samim time i približiti milosti i uzvišenosti Njegovoj, zavisi lično od nas.

 

Pa, slavljen neka je Allah kad god omrknete i kad god osvanete, - Njemu neka je pohvala i na nebesima i na Zemlji, - i predveče i u podne.”