Fikh - Olakšice Nevrijeme
Islam je vjera koja uzima u obzir stanje u kome se čovjek nalazi
Olakšice potvrđuju činjenicu da islam ne traži od ljudi da po svaku cijenu izvršavaju vadžibe, pa makar im to prouzrokovalo veliku neugodnost i dovelo ih u neugodnu situaciju. "Bojte se Allaha koliko ste u mogućnosti", princip je koji plijeni ljudska srca, privlači ih ka uzvišenoj islamskoj vjeri i razbija sumnje njenih neprijatelja koji je svim silama pokušavaju prikazati kao tešku vjeru koja traži ono što oni ne mogu izdržati ili mogu, ali sa velikim naporom i uz velika odricanja
Piše: Semir Imamović,dipl. islamski pravnik
Među uzrocima olakšica je nevjeme (jaka kiša i snijeg, jak i hladan vjetar) i posljedice koje ono donosi, kao što su poledica i prekrivenost puteva vodom i blatom. Najvažniji dokazi koji na to upućuju su sljedeći:
1. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naređivao je nekom od ashaba da u hladnoj i kišovitoj noći razglasi među stanovnicima Medine: "Klanjajte u svojim kućama" (hadis je zabilježio Buharija).
2. Riječi Ja'laa ibn-Murreta: "Dok smo putovali sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, zaustavili smo se u nekom klancu da klanjamo namaz nakon što je nastupilo vrijeme namaza. Iznenada je počela padati kiša i natopilo se tlo pod nogama naših jahalica. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, proučio je ezan i ikamet, prošao ispred nas na svojoj jahalici i klanjao. Ruku' i sedždu je činio očima; sedžda je bila nešto niža od rukua" (hadis su zabilježili Ahmed i Tirmizi).
3. Riječi Abdullaha ibn-Abbasa: "Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spajao je namaz u Medini i onda kad nije postojala bojazan od neprijatelja, niti je padala kiša. Kad je upitan za razlog takvog Poslanikovog postupka, rekao je: "Nije htio dovesti svoj ummet u neugodnu situaciju" (tj. spojio je radi nekog opravdanog razloga, bojeći se da - ukoliko ne uzme taj razlog u obzir i ne spoji - ne oteža ummetu).
4. Prenosi Nafi' da su u vrijeme Abdullaha ibn-Omera, radijallahu anhu, halife spajale akšam i jaciju u kišnim noćima, a to je činio i Ibn-Omer (hadis je zabi-lježio Malik u "Muvettau").
Isto se prenosi i od velikog broja tabiina, među kojima možemo izdvojiti Urveta ibn-Zubejra, Seida ibn el-Musejjiba, Ebu-Bekra ibn-Abdurrahmana, Omera ibn-Abdulaziza (pogledaj: "Irvau-l-galil", šejha Nasruddina el-Albanija, 3/38.-42.).
Olakšice na koje musliman ima pravo radi nevremena
U dokazima koje smo naveli su uglavnom spomenute sve olakšice na koje musliman ima pravo u slučaju nevremena ili vremenske nepogode.
Krenut ćemo redom. Prvi hadis ukazuje na to da je u hladnoj i kišnoj noći dozvoljeno ostaviti namaz u džematu. Analogno kišnoj i hladnoj noći, isti je propis za kišan i hladan dan, s tim da za dan ima i dodatna olakšica - ostavljanje džume. Kaže šejh Ibn-Usejmin: "Kad se čovjek boji da će radi odlaska na neki od dnevnih namaza ili džumu u kišnom danu i po blatnjavim putevima doživjeti neprijatnost, neugodnost i štetu, ima opravdanje za njihovo izostav-ljanje. Neugodnost kiše je u tome što natopi odjeću, pravi blato po putevima, čini zrak hladnim i slično tome. Ljudi su imali problema sa blatom. Usljed padanja kiše i njenog miješanja sa zemljom i prašinom, stvaralo se blato i klizavica, radi čega je odlazak u mesdžid bio velika poteškoća. Onaj ko je ostavio namaz u džematu u takvim okolnostima, imao je potpuno pravo i njegov izostanak se smatrao opravdanim. U naše vrijeme je situacija nešto drukčija. Putevi su asfaltirani i teško se može dogoditi nakupljanje blata po njima. Postoji mogućnost da se nakupi voda na nižim dijelovima puta i u rupama, što ne predstavlja nikakvu opasnost i teškoću za onoga ko se uputi ka mesdžidu.
Opravdanje, uglavnom, postoji samo dok pada kiša. U selima u kojima nema asfaltiranih puteva, važi isti propis kao i u prvo vrijeme - vrijeme nepostojanja asfaltiranih puteva uopćeno ("Eš-šerhu-l-mumtiu ala zadi-l-mustaknei", 4/317.).
Namaz u automobilu
Poruka drugog hadisa je dozvola klanjanja namaza u prijevoznom sredstvu (u prošlim vremenima, na jahalici) onda kad ne postoje odgovarajući uvjeti za njegovo obavljanje na tlu ili van prijevoznog sredstva. Ukoliko je tlo mokro, blatnjavo ili klizavo, pada kiša, snijeg i slično, dozvoljeno je klanjati u prijevoznom sredstvu (autobusu, autu, vozu), s tim da ono, po mogućnosti, bude okrenuto prema kibli. Ako nema mogućnosti da se okrene prema kibli - takvo što će se zaustaviti po strani i usmjeriti u pravcu Kible. Dozvoljeno je klanjati u smjeru u kome se prijevozno sredstvo kreće na osnovu riječi Allaha, dželle šanuhu: "Bojte se Allaha koliko ste u mogućnosti" (Et-Tegabun, 16.).
Namaz u avionu
Kad govorimo o namazu u prijevoznom sredstvu, ne možemo ne spomenuti pitanje sa kojim se, također, susrećemo. To je pitanje namaza u avionu.
Dvije su vrste putnika avionom:
1. Putnici koji imaju mogućnost upotpuniti sve šartove i ruknove namaza (tj. mogu se okrenuti prema kibli i klanjati stojeći na nekom posebnom mjestu u avionu).
Njima je dozvoljeno obaviti namaz u avionu čak i ako znaju da će stići na odredište prije isteka njegovog vremena.
2. Putnici koji nemaju tu mogućnost.
Oni će klanjati u avionu samo ukoliko se boje da će potpuno isteći vrijeme namaza; vrijeme drugog namaza, ako se radi o namazima koji se spajaju (podne i ikindija, akšam i jacija), i vrijeme namaza koji se ne spaja sa drugim namazom (sabah).
Trećim i četvrtim hadisom i predajama od ashaba i tabiina se potvrđuje osnovanost spajanja namaza u mesdžidu radi vremenske nepogode: jake kiše, jakog i hladnog vjetra, poledice i sličnog. Razlog ove vrste šerijatske olakšice se krije u teškoći koju može uzrokovati nespajanje namaza, odnosno odlazak na svaki namaz zasebno. To se može zaključiti iz riječi Ibn-Abbasa: "Nije htio dovesti svoj ummet u neugodnu situaciju".
Spajanje namaza je u ovom slučaju dozvoljeno samo onima koji su u mesdžidu, a ne onima koji su iz nekog opravdanog razloga izostavili džemat i ostali u svojim kućama.
Sve spomenute olakšice samo potvrđuju i pojačavaju činjenicu da je islam vjera koja uzima u obzir stanje ljudi i ne traži od njih da po svaku cijenu izvršavaju vadžibe, pa makar im to prouzrokovalo veliku neugodnost i dovelo ih u neugodnu situaciju. "Bojte se Allaha koliko ste u mogućnosti", princip je koji plijeni ljudska srca, privlači ih ka uzvišenoj islamskoj vjeri i razbija sumnje njenih neprijatelja koji svim silama pokušavaju da je prikažu kao tešku vjeru koja traži ono što oni ne mogu izdržati ili mogu, ali sa velikim naporom i uz velika odricanja.
