subota, 5. siječnja 2013.

Esma bint Ebu Bekr (Vlasnica dva pojasa)

Neka ti Allah ovaj tvoj pojas zamijeni sa dva pojasa u Džennetu 

 

Esma je bila kćerka Ebu Bekra es-Siddika i Kutejle (Kajle) bint Abdul-Esed el-Kurejšijje. Sestra po ocu joj je majka pravovjernih Aiša, radijallahu anha, a muž Zubejr ibn Avvama, bliski ashab Allahova Poslanika, salallahu alejhi ve sellem. Njen sin je Abdullah ibn Zubejr. Islam je primila među prvim muslimanima (historičari spominju da je bila osamnaesta po redu). Prije preseljenja u Medinu boravila je u Meki, pomažući muslimanima i doživljavajući razne poteškoće u širenju Islama. Biografi Allahovog Poslanika, salallahu alejhi ve sellem, joj iskazuju veliko poštovanje i počast, a posebno zbog njene uloge koju je imala prilikom hidžre Allahovog Poslanika, salallahu alejhi ve sellem. O tome ćemo spomenuti slijedeće: 

 

Esma pripovijeda: "Kada je Allahov Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, htio da učini hidžru u Medinu pomagala sam mu u pripremi za put, te spremila jelo za put. Nismo mogli naći ništa čime bismo vezali bošču s hranom i mješinu s vodom, pa sam rekla svome ocu: "Ne mogu naći ništa osim svog pojasa." On reče: "Pocijepaj ga popola, pa jednim dijelom sveži bošču (s hranom) a drugim mješinu." 

 

Esma, također, pripovijeda: "Allahov Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, i Ebu Bekr su bili izašli iz kuće, kada nam je došla grupa Kurejšija, među kojima je bio Ebu Džehl ibn Hišam. Zaustavili su se pred našom kućom, pa sam izašla pred njih. Upitaše me: "Gdje ti je otac, kćeri Ebu Bekrova?" Odgovorila sam: "Tako mi Allaha, ne znam gdje je." Tada je Ebu Džehl digao svoju ruku i ošamario me tako jako, da mi je minđuša otpala. Zatim su otišli nastavljajući potragu za Allahovim Poslanikom, salallahu alejhi ve sellem, i Ebu Bekrom. 

 

Allahov Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, i Ebu Bekr su proveli tri dana i tri noći u pećini Sevr. Za to vrijeme im je Esma noću donosila hranu i vodu. Tako je jednom prilikom napravila bošču u kojoj je bila kuhana ovca, pa je povezala bošču jednim dijelom svog pojasa a mješinu drugim. Kada je Allahov Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, vidio, rekao joj je: "Neka ti Allah ovaj tvoj pojas zamijeni sa dva pojasa u Džennetu." I od tada je Esma nazvana "Vlasnica dva pojasa". 

 

Esma je bila žena Zubejra ibn Avvama, kao što smo već spomenuli. Udala se za njega prije Hidžre. Oboje su bili muslimani čija su srca osjetila slast imana i s čijom je krvlju i mesom Islam sjedinjen. Bili su primjer idealnih supružnika, koji su imali zajednički cilj i put pod istom zastavom. Kada je on učinio hidžru i ona je učinila, a kada se on borio na Allahovom putu ona ga je bodrila. Bila je strpljiva kada je on bio u nevolji, a zahvaljivala Allahu kada je on bio srećan. Nije je spriječio položaj njenog oca, niti ugled njenog plemena da bude uz njega u teškim danima i siromaštvu. Radila je i zalagala se, i porodicu izdržavala vlastitim trudom i znojem. O tome ona pripovijeda: "Kada me Zubejr oženio, nije imao ništa od imovine niti robova, osim jednog konja o kome sam se brinula i hranila ga, donoseći mu travu i vodu. Prenosila sam košnice iz njegove njive, koji mi je dao Allahov Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, na glavi, a koja je bila udaljena 2 parseha (oko 14 km). Uz to sam radila i druge kućne poslove: mijesila tijesto, nosila vodu... 

 

Jednom je Esma došla Ebu Bekru i žalila se da je Zubejr strog prema njoj. Ebu Bekr joj reče: "Kćerkice moja, budi strpljiva, jer zaista žena koja ima dobrog muža, pa joj preseli na ahiret, a ona se ne uda poslije toga, sastaće se s njim u džennetu." 

 

Došla je Esma Poslaniku, salallahu alejhi ve sellem, i rekla mu: "Allahov Poslaniče, nemam ništa u kući osim onoga što mi je donio Zubejr. Da li je grijeh da udijelim od onoga što mi je doneseno?" Allahov poslanik, salallahu alejhi ve sellem, odgovori: "Daj što možeš, i nemoj škrtariti pa da Allah prema tebi škrtari." 

 

Esma je bila darežljiva a to prenosi Muhammed ibnul- Munkedir, pa kaže: "Bila je Esma bint Ebu Bekr, radijallahu anha, darežljiva." Također se prenosi da je Abdullah ibn Zubejr rekao: "Nisam nikad vidio dvije žene darežljivije od Aiše i Esme, a i njihova darežljivost se razlikovala: što se tiče Aiše, ona je sakupljala nešto dok se ne bi nakupilo kod nje i onda bi ga podijelila. A što se tiče Esme, ona nije dala da nešto kod nje dočeka sutrašnji dan." Esma je i svoju porodicu podsticala na dijeljenje. Tako se prenosi da je govorila svojim kćerkama i porodici: "Udijelite, ili ću ja udijeliti, i dajte sadaku i ne očekujte uslugu, jer zaista ako budete očekivali uslugu nećete ništa dobiti, a ako udijelite sadaku neće vam to biti izgubljeno biti." 

 

Ibn Ebu Mulejke pripovijeda: "Esmu je boljela glava pa je stavila ruku na glavu i rekla: "Ovo je zbog mojih grijeha, a ono što će Allah oprostiti je veće." Prenosi se od Fatime bint Munzir da bi Esma kad bi se razboljela, oslobodila sve svoje robove." Jednom prilikom je Esmi došla njena majka Kutejla u Medinu, da je posjeti, noseći joj poklone, grožđice, maslo i naušnice. Esma je odbila da primi poklone i uvede je u kuću (Kutejla je još bila mušrikinja) dok nije poslala poruku Aiši, radijallahu anha: "Pitaj Allahova Poslanika, salallahu alejhi ve sellem, o tome", pa je Allahov Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, rekao: "Neka je uvede i primi njen poklon." Tada su objavljene Allahove riječi: "Allah vam ne zabranjuje da činite dobro i da budete pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja izgone - Allah, zaista, voli one koji su pravični." 

 

Dugo vremena nakon hidžre muslimanima u Medini se nije rodilo dijete. Jevreji su im prigovorili da su im oni sihir učinili i da neće nikada imati poroda. Međutim, desilo se drukčije. Prvo novorođenče bilo je sin Esmin, kome je dala ime Abdullah. Muslimani su se tome radovali, a nakon njega su se rodili Urve i Munzir. Nijedan od njih, bio on učenjak ili vojskovođa, ne može biti ravan Esmi i njenom sinu Abdullahu, koga je historija učinila čuvenim, a njegovu majku upisala u knjigu vječnih majki. Kada se Abdullah rodio, Esma ga je stavila u sobu Allahovog Poslanika, salallahu alejhi ve sellem. Allahov Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, je rekao da mu donesu hurmu, koju je usitnio zubima, a zatim ga njome nahranio. Onda je učinio dovu za njega i blagoslovio ga. 

 

Poslije smrti Jezida ibni Muavije, Abdullahu ibn Zubejru je ponuđeno da bude halifa u najvećim islamskim centrima kao što su Hidžaz, Jemen , Irak i Horosan. Pristao je na to i bio devet godina emirul-muminin dok Benu Umejje nisu proširile svoju vlast na tom području. Spominje se, da je Esma jedne prilike rekla sinu savjetujući ga: "Sine moj, nemoj primiti njihov plan, bojeći se zlostavljanja i ubistva, jer, tako mi Allaha, udarac sablje sa čašću je bolji od udarca biča sa poniženjem." Prije toga, Abdullah ibni Zubjer je otišao i proveo zadnje trenutke u borbi. 

 

Nedugo poslije ovoga i ona je preselila na drugi, bolji svijet, u svojoj stotoj godini a sedamdeset treće godine po Hidžri. 

 

Halid Bosnić