Dunjaluk je sredstvo a ne cilj

Uvod u islamsku ekonomiju

 

Naš Gospodar, Uzvišeni Allah, stvorio je sva stvorenja Svojom moći. Uzvišeni je dao (učinio) da ovaj kosmos opstoji na preciznom sistemu, koji se ne može mijenjati bez Njegove dozvole.

 

Kaže Uzvišeni: "Nit' Sunce može Mjesec dostići, nit' noć dan preteći, svi oni u svemiru plove.” (Prijevod značenja, Ja-sin, 40.) Kao što je Uzvišeni Allah postavio zakone i sisteme u svemiru, tako je i na ovoj Zemlji postavio red, sistem i zakon, kao program i uputu onima koji žive na njoj. U tome je svako dobro i korist za Njegove robove, a istovremeno ih sprječava od činjenja nereda i nasilja. Zbog svega toga Uzvišeni Allah je spuštao objave (Knjige) i slao Poslanike, a.s.

 

Nažalost, mnogi su prihvatili Allaha, dž.š., kao Stvoritelja, međutim, nisu ga prihvatili kao Naredbodavca. Onaj Koji stvara, ima potpuno pravo da naređuje i zabranjuje. Kaže Uzvišeni: "Samo On stvara i upravlja! Uzvišen neka je Allah, Gospodar svjetova.” (Prijevod značenja - El-A'raf, 54.) Islam, kao Allahova vjera, sadrži (obuhvata) u sebi propise vezane za porodični život (sistem porodičnog života), propise vezane za odnos sa muslimanima i odnos sa nemuslimanima, način života u ratu i u miru, državni sistem, međudržavne odnose itd. Među svim tim propisima i sistemima nalazi se i ekonomski sistem. Ovo je ono što ćemo u narednom dijelu teksta pojasniti.

 

Ulaganje truda

 

Svaki čovjek ima svoje potrebe, bilo da se radi o hrani, odjeći ili drugim stvarima. On mora uložiti svoj trud kako bi došao do njih. Kaže Uzvišeni: "On vam je Zemlju pogodnom učinio, pa hodajte predjelima njezinim i hranite se onim što On daje, Njemu ćete poslije oživljenja odgovarati.” (Prijevod značenja - El-Mulk, 15.) Nema sumnje da čovjek sam nije u stanju obezbijediti sebi sve njegove potrebe. Ove aktivnosti i trud koji će se uložiti na ovom polju zovu se jednim imenom "ekonomski sistem". Pošto čovjek ne živi sam, nego u zajednici u kojoj se obavljaju razne aktivnosti, ona (zajednica) mora imati svoj sistem, radi pravila po kojima će se ljudi vladati. Ako ne bude svega toga u toj zajednici, nastat će nered i anarhija. To se naročito odnosi na ekonomske aktivnosti koje ako ne budu usklađene i uređene po jednom sistemu, život će biti poput života u džungli, gdje vlada zakon jačeg, a oni slabiji u njemu nemaju nikakvih prava. Islamski ekonomski sistem počiva na temeljima islamskog vjerovanja (akide), i on vodi računa o čovjekovoj prirodi (fitri) i lijepom međuljudskom odnosu. A u isto vrijeme pazi na ispunjenje čovjekovih potreba neophodnih za njegov život. Također tačno određuje prihode bejtul-mala (državne blagajne), te njegove fondove, kako bi se ispunile čovjekove potrebe i koristi za društvo.

 

Na čemu opstoji islamski ekonomski sistem

 

Rekli smo dakle da islamska ekonomija počiva na islamskom vjerovanju (akidi) koje pojašnjava odnos čovjeka prema njegovom Gospodaru, kao i njegov odnos prema ljudima. Ona, također, pojašnjava svrhu i cilj zbog kojeg je stvoren čovjek i metode pomoću kojih će ostvariti taj cilj. Na taj način islamska akida dala je odgovor na mnoga pitanja koja zbunjuju (dovode u dilemu) veliki broj onih koji ne vjeruju u postojanje njihovog Stvoritelja. Ako čovjek povjeruje da je ibadet cilj zbog kojeg je stvoren, i povjeruje u savršena Allahova svojstva, shvatiće da neće ostvariti taj cilj bez poniznosti i predanosti Uzvišenom Allahu. To će postati jasno tek onda kada rob bude izvršavao Allahove naredbe.

 

Neki akaidski principi koji imaju veze sa islamskom ekonomijom

 

 

1. VLAST PRIPADA SAMO ALLAHU JEDINOM. Ovaj kosmos, sa svim što se u njemu nalazi, pripada Allahu, dž.š., Koji nema sudruga u tome. Kaže Uvišeni: "Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji i nad onim što je na njima...” (Prijevod značenja - El-Maide, 120.) To znači da Uzvišeni Allah ima potpuno pravo da čini što god hoće i On, Uzvišeni, neće biti pitan za ono što radi. Kaže Uzvišeni: "On neće biti pitan za ono što radi, a oni će biti pitani.” (Prijevod značenja - El-Enbija, 23.)

 

2. ALLAH, DŽ.Š., JE SVA STVORENJA POTČINIO U KORIST ČOVJEKA. Kaže Uzvišeni: "Kako ne vidite da vam je Allah omogućio da se koristite svim onim što postoji na nebesima i na Zemlji i da vas darežljivo obasipa milošću Svojom i vidljivom i nevidljivom?". (Prijevod značenja Lukman - 20.)

 

3. VLAST KOJU ČOVJEK POSJEDUJE JE PRIVREMENA, jer će on biti pitan za nju (vlast) na Sudnjem danu. Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: "Neće se pomjeriti stopala roba na Sudnjem danu, sve dok ne bude upitan: o njegovom životu - u čemu ga je proveo, o njegovom znanju - šta je uradio s njim, o njegovom imetku - kako ga je stekao i u šta ga je utrošio, i o njegovom tijelu - u šta ga je iskoristio.” (Bilježi Tirmizi od Ebu Berra - hasen - sahih) Vrlo je bitno da čovjek poznaje ovu stvar. Allah, dž.š., je u Svojoj Knjizi, a i riječima Svoga Poslanika,s.a.v.s., odredio granice i norme koje određuju ponašanje čovjeka u stvarima koje on posjeduje. I nije mu dozvoljeno da ih pređe i prekorači, a ako to učini, postaje nasilnik, i zaslužuje za to kaznu.

 

4. DUNJALUK JE SREDSTVO, A NE CILJ. Dunjaluk je sredstvo pomoću kojeg čovjek ostvaruje cilj zbog kojeg je stvoren, te mu nije dozvoljeno da, ako se domogne dunjaluka i njegovih užitaka, zaboravi na njega i učini tako dunjaluk svojim ciljem. Tako npr. jahalica koju jaše čovjek nije cilj, nego samo sredstvo koje koristi čovjek kako bi došao do mjesta na koje želi doći.

 

KARAKTERISTIKE ISLAMSKOG EKONOMSKOG SISTEMA

 

1. UVAŽAVANJE ČOVJEKOVE FITRE (prirodnosti)

 

Allah, dž.š., je stvorio čovjeka sa različitim karakterima, prirodnostima (naravima) i željama. Te stvari se ne mogu izbaciti iz njega, nego se one odgajaju i usmjeravaju, ako krenu navoditi čovjeka na krivi put. Primjer za to jeste da se u čovjekovoj fitri (prirodi) nalazi ljubav prema posjedovanju nekih stvari. Zato je islamski sistem utemeljio (dao) pravo čovjeku na posjedovanje određenih stvari. Također, u čovjekovoj fitri se nalazi ljubav prema djeci i bojazan od toga da će, ako umre, ostaviti djecu bez imetka. Stoga je islamski sistem propisao nasljedno pravo. Također u čovjekovoj fitri se nalazi ljubav (sklonost) prema uživanju u plodovima njegovog truda.

 

2. VOĐENJE RAČUNA O MORALU I ČUVANJE MEĐUSOBNIH ODNOSA

 

Islamski ekonomski sistem vodi računa o čuvanju međusobnih odnosa među ljudima, pa zbog toga postoje određeni principi i pravila vezani za to, i nije dozvoljeno čovjeku da ih prekrši, jer muslimanska zajednica počiva na solidarnosti, međusobnoj ljubavi i dobročinstvu. Kaže Uzvišeni: "... jedni drugima pomažite u dobročinstvu i čestitosti...” (Prijevod značenja - El Maide, 2.) Islamski sistem sprečava zavist među ljudima, ignoriranje, mržnju, laž, prevaru i izdaju. Pa ako čovjek ima snagu i imetak, ne znači da je on vlasnik toga, i ne smije činiti nered na Zemlji i kvariti odnose među ljudima. Ako čovjek želi povećati svoj imetak, ne smije to činiti na račun kvarenja međuljudskih odnosa. Za ove imamo dosta primjera u hadisima Allahovog Poslanika, s.a.v.s.. Neki od njih su: "Nije od nas onaj koji nas vara.", zatim: "Tako mi Allaha, nije pravi vjernik onaj čiji komšija omrkne gladan, a on sit.", također: "Allah je na pomoći Svome robu, dok god je on na pomoći svome bratu.", "Allahova ruka je sa partnerima, sve dok jedan od njih ne prevari drugog.", "Neka niko od vas ne prodaje na prodaju svoga brata." U islamskom sistemu je naređeno da se pravilno mjeri i vaga, a zabranjeno je kupovati ukradene stvari ili prodavati zabranjene stvari, kao i one koje vode u zabranjene, kao što je prodaja grožđa za pravljenje alkohola.

 

3. INSISTIRANJE NA ISPUNJAVANJU LJUDSKIH POTREBA

 

To je zbog toga što svaki čovjek ima osnovne (elementarne) potrebe bez kojih ne može živjeti, kao što su hrana, odjeća, piće i sl. Stoga je islamski ekonomski sistem odredio razne metode i sredstva koje je poredao redoslijedom, tako da, ako se cilj ne ispuni putem jedne od tih metoda, prelazi se na drugu. To su, po redoslijedu:

 

a) Svaki čovjek je dužan da sam ispuni svoje potrebe i da ne traži od drugih. Iz tog razloga, Islam podstiče na rad i privređivanje radom svojih ruku. Rekao je Poslanik, s.a.v.s.: "Da jedan od vas ode u šumu i nacijepa drva i natovari ih na svoja leđa, bolje mu je nego da traži od drugog, pa mu ovaj ili dadne ili ne dadne.” (Ebu Hurejre - muttefekun alejh) Također je rekao: "Čovjek će neprestano tražiti od ljudi, sve dok ne sretne Allaha, dž.š., na Sudnjem danu, a na njegovom licu neće biti ni komad mesa” (muttefekun alejh od Ibn Omera). Ako muslimani pravilno shvate samo ova dva hadisa, neće biti teret za državu. Islamsko društvo je aktivno društvo koje članove podstiče na rad, i zbog toga nikada nema brige zbog porasta broja stanovnika ili problema oko nezaposlenosti i negativnih posljedica koje proizilaze iz toga. U Islamu nije sramota da jedan student radi u šumi, kako bi obezbijedio novac za svoje potrebe i porodicu, ali je velika sramota da jedan sposoban čovjek i nakon svoje zrelosti, još uvijek bude na teretu svojih roditelja, umjesto da se tada on o njima brine.

 

b) Država je dužna obezbijediti mogućnosti i prilike za rad (posao) sposobnim ljudima, pa makar im morala pozajmiti iz državne blagajne (bejtul-mal), kako bi mogli raditi i tako zaraditi.

 

c) Čovjeku ne bude bio u stanju da sam sebe izdržava zbog svoje nemoći, starosti ili bolesti, tada su članovi njegove porodice obavezni da se brinu o njemu na osnovu već određenih pravila u islamskom fikhu.

 

d) Čovjeku koji nije u stanju da sam sebe izdržava, niti je njegova porodica u mogućnosti, zbog njihove odsutnosti ili siromaštva, dužnost mu je dati iz imetka prikupljenog od zekata, onoliko koliko mu je potrebno.

 

e) Ako zekat nije dovoljan da se ispuni potreba onoga koji je u potrebi, dat će mu se iz drugih prihoda državne blagajne (bejtul-mala).

 

f) Ako državna blagajna (bejtul-mal) nije u stanju ispuniti potrebe ovoj osobi (muhtadi), onda je dužnost bogatih da to urade.

 

Za ovo imamo dva najljepša primjera u govoru Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kada je oporučio svojim ashabima, r.a.: "Ko ima viška jahalicu, neka je dadne onome koji je nema, ko ima višak imetka, neka ga dadne onome koji nema.” A drugi primjer imamo u siri (životopisu) Allahovog Poslanika, s.a.v.s., u načinu na koji je on riješio ekonomske probleme, kada su muhadžiri preselili u Medinu podjelivši imovinu njihove braće ensarija. Tada muhadžiri sa svojim porodicama nisu imali ni kuće ni imetke, niti su imali status privremenog muhadžira, koji čeka da uskoro bude vraćen svojoj kući.

 

Nastaviće se ...

 

Abdurahman M.  

 

web.arhiva saff-br.36 godina 1999