subota, 5. siječnja 2013.

ALLAHOVO JEDINSTVO - TEWHID

Islamsko vjerovanje – AKIDA

 

ALLAHOVO  JEDINSTVO 

 

Ako čovjek prizna da je Allah Gospodar cjelokupnog svemira i da sva vlast u njemu pripada Allahu džellešanuhu, da se Allah brine o njegovom održavanju, onda iz ovog proizilazi da taj isti čovjek mora priznati da je Allah jedini koji zaslužuje da Mu se ibadet čini i mora priznati tehvidu-l-esmai ves sifat, tj. da ustvrdi Allahova lijepa imena i uzvišena svojstva, kojim je On Sebe opisao u Kur’anu ili nas je o tome obavijestio Njegov Poslanik, odnosno da zanegira ili je to učinio Njegov Poslanik salallahu alejhi we selem.

 

Riječ "tevhid" je infinitiv od glagola "vehhade" sto znači "smatrati nekoga jednim i jedinstvenim, koji nema sudruga".

 

U šerijatskom značenju objavljenom od Allaha, tevhid je: "Čvtrsto ubjeđenje, koje nije pomiješano sa sumnjom, da je Uzvišeni Allah Jedan u svom "rubu-bijjetu", tj. da nema drugog gospodara mimo Njega, zatim da je Allah Jedan u "uluhijjetu", tj. da nema drugog istinskog božanstva koje zaslužuje da mu se ibadet čini, te da je Jedan u Svojim lijepim imenima i Uzvišenim svojstvima, koje ne posjeduje niko drugi mimo Njega, te da Mu niko nije sličan ni ravan. (Esma’i ves sifat)

 

PODJELA "TEVHIDA"

 

Na osnovu već navedene definicije "tevhid" se dijeli na tri vrste:

 

1. Tehvihidu-r-Rububijjeh

 

2. Tevhidu-l-uluhijjeh (ttevhidul-ibadeh)

 

3. Tevhidu-l-esma'i ves sifat

 

Ova podjela tevhida je "najčešće prisutna" kod uleme ispravnih prethodnika, kao što je Iman Taberijj, Ibn Mendeh i drugi. Kažem "najčešće prisutne" jer ima uleme koja je podijelila tevhid na dvije vrste:

 

Ibnu-l-Farid "Mekaji sullugati"

 

1. Tevhidu-l-menifeh ve-l-isbat

(u ovu vrstu spada tevhidu-r-rububijeh i tevhidu-l-esma'i ves sifat)

 

2. Tevhidu-t-talebi ve-l-kasd

(u ovu vrstu spada tevhidu-l-uluhijjeh).

 

Ovu podjelu nalazimo u komentaru Tahavijine akide, te kod Ibnu-l-Kajjima el-dževzijj, koji kaže: "Što se tiče prve vrste tevhida, ona znači: da čovjek ustvrdi postojanje bića Allaha, dž.š. kao Gospodara, koji ima Svoja svojstva i Svoja djela, Svoja imena  i Svoj govor koji je objavio u Svojim knjigama preko Svojih robova, koje je On izabrao, a zatim da ustvrdi Njegovo određenje (kada' i kader).

 

O ovoj vrsti tevhida se govori na početku sura El-Hadid, taha, Es-Sedžda, Ali 'Imran, na kraju sure El-Hašr, u cijeloj suri El-Ihlas, i u mnogim drugim kur'anskim surama.

 

Druga vrsta tevhida je vezana za tematiku sure El-Kafirun, te riječi Uzvišenog Allaha: "Reci, o sljedbenici Knjige, dođite da se okupimo oko jedne riječi i namam i vama zajedničke, da nikom osim Allahu ibadet ne činimo, da nikoga Njemu ravnim ne smatramo i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne držimo! Pa ko oni ne pristanu, vi recite: “Budite svjedoci da smo mi muslimani! (Kur'an), zatim za početak sure El-Mumin te njen središnji i krajnji dio, te za početak sure El-E'raf i cijeli kraj, te završni dio sure El-En'am, te za mnoge druge kur'anske sure. Možemo reći da svaka sura u Kur'anu na direktan ili indirektan način u sebi sadrži jednu od ove dvije vrste tevhida, pozivajući ljude u njih."

 

VEZA IZMEĐU TEVHIDA

 

Prije nego što počnemo zasebno i detaljno obrađivati vrste tevhida, potrebno je da ukažemo na vezu koja se nalazi između njih.

 

Svaka od ove tri vrste tevhida povlači za sobom priznanje one druge, odnosno treće vrste. Recimo da čovjek prizna tevhidu-r-ububujjeh, tj; da prizna da je Allah Gospodar ovog cjelokupnog svemira i da sva vlast u njemu pripada Allahu dželešanuhu, da se Allah brine o njegovom održavanju, onda iz ovoga proizilazi da taj isti čovjek mora priznati da je Allah jedini koji zaslužuje da Mu se ibadet čini i mora priznati tevhidu-l-esmai ves sifat, tj; da ustvrdi Allahova lijepa imena i uzvišena svojstva, kojim je On Sebe opisao u Kur'anu ili nas je o tome obavijestio Njegov Poslanik, odnosno da zanegira ona svojstva koja je Allah za sebe zanegirao ili je to učinio Njegov Poslanik salallahu alejhi we selem.

 

Veza između pomenutih vrsta "tevhida" sadržana je u riječima Allaha dželešanuhu:

 

"O ljudi, klanjajte se Gospodaru svome  koji vasje stvorio  i one prije vas, da bi ste se kazne sačuvali, koji vam je Zemlju učinio posteljom, a nebo zdanjem; koji s neba kišu spušta i čini da s njom rastu plodovi, hrana za vas. Zato ne činite svjesno druge Allahu ravnim!" (El-Bekare 21.-22.)

 

TEVHIDU-R-RUBUBIJJEH

 

Ova vrsta "tevhida" definirana je kao:

 

"Čvrsto ubjeđenje da je Allah Gospdar svega što postoji i da sva vlast pripada Njemu, On je Stvoritelj svega, Stvoritelj Svojih robova, i da im samo On opskrbu daje, da je On taj koji daje život i smrt, da je On taj koji može donijeti pomoć i otkloniti štetu, da je On taj koji prima dovu onoga koji je u nevolji i da je svo dobro u Njegovim rukama i da je On Svemoćan, te da nema suparnika ni sudruga u ovim navedenim stvarima."

 

Ako detaljnije pogledamo definiciju ove vrste "tevhida"uvidjet ćemo da ona u sebi sadrži sljedeće:

 

1. Vjerovanje da samo Allahu pripada stvaranje. Dokaz za ovo su riječi Uzvišenog: "Zaista samo Njemu pripada Stvaranje i Naredba. " (El-E'araf 54.)

 

2. Vjerovanje da samo Allahu pripada naredba (emr). Kaže šejh Se'adijj: "-Naredba-pod njom se podrazumijeva da smo Allah ima pravo propisivanja šerijatskih propisa." Dokaz za ovo su već navedeni ajeti sure El-E'araf.

 

3. Vjerovanje da samo Allahu pripada vlast, shodno Njegovim riječima: "I samo Allahu pripada vlast na nebesima i Zemlji." (El-Džasijeh -27.)

 

Ovdje je neophodno napomenuti da ova vrsta "tevhida", ukoliko je čovjek prizna i povjeruje, nije dovoljna da bi ušao u Islam i njome ne zaslužuje Džennet i spas od vatre. Jer su i idolopoklonici u vrijeme Poslanika salallahu alejhi we selem priznavali da je Allah Stvoritelj i da On daje život i smrt, kao i opskrbu, ali i pored toga Poslanik salallahu alejhi we selem je poveo džihad protiv njih i ohalalio njihovu krv, imetak i čast, što znači da sa ovom vrstom "tevhida" nisu ušli u Islam.

 

Kaže Allah Uzvišeni opisujući mušrike:"A ako ih zapitaš ko ih je stvorio, sigurno će reći: Allah, pa kuda se onda odmeću ?" (Ez-Zuhruf, 87.)

 

"A ako ih zapitaš: Ko s neba kišu spušta i njom umrlu zemlju oživljava ? - sigurno će reći -: Allah, a ti reci: Hvala Allahu, ali veĆina njih ne shvaća." (El-Ankebut 63)

 

"Upitaj: Ko nas hrani s neba i iz zemlje, čije su djelo sluh i vid, ko stvara živo iz neživog, a pretvara živo u neživo, i ko upravlja svim ?. - Allah - reći će oni, a ti reci: “Pa zašto Ga se onda ne bojite ?" (Junus 31.) Tejsiru-l-Kerimi-r-Rahman str.136.

 

Nakon ovih kur'anskih ajeta možemo konstatovati da je jedini razlog koji ih je učinio nevjernicima u Allaha dželešanuhu ustvari najviše druga vrsta "tevhida" (tevhidu-l-uluhijjeh), čija je suština sadržana u značenju "La ilahe ilellah" (Nema istinskog božanstva koji zaslužuje da se obožava mimo Allaha).

 

TEVHID KOD RACIONALISTA I SUFIJA

 

Kaže Šejhu-l-Islam Ibn Tejmijjeh:

 

"Ne podrazumijeva se pod tevhidom samo tevhidur-rububijjeh - da je Allah Stvoritelj ovog kosmosa racionalisti i sufije, koji smatraju da priznanje ove vrste tevhida je ustvari vrhunac tevhida." On također kaže: "Pa ako bi čovjek priznao da je Allah  Stvoritelj svega što postoji, on se ne može smatrati monoteistom (muwehidom) , sve dok ne bude posvjedočio da nema drugog božanstva koje zaslužuje da se obožava mimo Allaha i dok ne prizna da je samo On zaslužan našeg obožavanja".

 

Greška koju nalazimo kod racionalističke škole i sufija jeste to Što oni smatraju da je ova vrsta "tevhida" dovoljna za ulazak u Islam, što kao što smo objasnili nije tačno. Iz ove greške u shvatanju, proizilazi i pogrešno tumačenje riječi: "La ilahe illallah", za koje oni kažu: "Nema istinskog Stvaraoca, niti niti onoga koji daje opskrbu, niti Vladara mimo Allaha dželešanuhu", za razliku od ehli-sunneta koji šehadet prevodi: "Nema istinskog božanstva koje zaslužuje da se obožava mimo Allaha". Iz ovog možemo zaključitit da ehli-sunnet šehadet prevodi u duhu tevhidu-l-uluhijjeta, jer bez njega nema Islama, dok prva grupa šehadet prevodi u duhu tevhidur-rububijjeta, što je sasvim pogrešno zbog činjenice da ova vrsta tevhida nije dovoljna za ulazak u vjeru. Ova greška u shvatanju za sobom povlači grešku u  da'wetu". Na  koji način? S obzirom da oni smatraju da je tevhidur-rububijjeh dovoljan za ulazak u Islamm, oni u tom domenu i pozivaju ljude. Te većina njihovih knjiga sadrži tematikusamo ove vrste tevhida. O ovome kaže Šejhu-l-Islam Ibn Tejmijjeh:

 

"Ako pogledamo tevhid sa kojim su došli poslanici, vidjet ćemo da je to ustvrđivanje i priznavanje da samo Allahu pripada ibadet i da riječi: "La ilahe illellah" znače: "Da se ne obožava niko osim On , da se ni na koga ne oslanja osim na Njega, da se niko ne uzima za prijatelja osim u ime Njega, i da se niko ne uzima za neprijatelja osim radi Njega, te da se ne radi nikakvo djelo osim radi Njega".

 

Zar nisu objavljeni ajeti Časnog Kur'ana: "Mi smo svakom narodu,poslanika poslali:-Allahu se klanjajte a kumira se klonite!. (En-Nahl 36)

 

"Prije tebe nijednog Poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: -Nema boga osim Mene, zato se Meni klanjajte-". (El-Enbija 25)

 

I kada počnemo da učimo Kur'an vidjet ćemo da je prva naredba u njemu: "O ljudi, obožavajte Gospodara , koji je stvorio i nas i one prije nas, da biste se kazne sačuvali". Zbog ovog s pravom tvrditi da je cilj i svrha Poslanika prije svega da ljudima dostave tevhidul-uluhijjeh zajedno sa tevhidur-rububijjeh, jer kaže Uzvišeni: "I nisam ni džinne ni ljude stvorio osim da me obožavaju".

 

- Nastaviće se -

 

 

Semir Avdić