ponedjeljak, 7. siječnja 2013.

AHLAK POSLANIKA, S.A.V.S.

priredio: dr. Zuhdija Adilovic

 

Hvala Allahu dž.š, i neka je salavat na Njegovog Poslanika, s.a.v.s...


Nije poznat ni jedan čovjek u historiji, od stvaranja Adema, a.s, do danas, da su najsitniji detalji njegovog života precizno zabilježeni i do nas prenešeni, kao što je to bio Muhammed, s.a.v.s. Isto tako ne postoji ni jedan drugi čovjek, osim Muhammeda, s.a.v.s, da je njegova biografija tako precizno proučena i naučno obrađena.


Upoznavanje sa ličnošću Poslanika, s.a.v.s, radi primjene njegovog modela u praksi predstavlja dokaz ljubavi čovjeka prema Allahu, dž.š, što, opet, predstavlja dokaz ljubavi Allaha, dž.š, prema njemu. Allah, dž.š, kaže: 'Reci: “Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti!” – a Allah prašta i samilostan je.” (“Alu-Imran”, 31) 


Bitno je napomenuti da određena osobina čovjeka može biti pozitivna samo ukoliko je pravilno upotrijebi i ukoliko je u skladu sa drugim pozitivnim osobinama. Tako, na primjer, praštanje je pozitivna osobina samo ukoliko vodi ka poboljšanju onoga kome se prašta. Međutim, ukoliko praštanje još više ohrabruje zločinca u njegovom zločinu, onda to nije pozitivna osobina. Ahlak Poslanika, s.a.v.s, se odlikuje upravo ovom uravnoteženošću i skladu između njegovih vrlina kje su ga krasile.


U ovom kraćem osvrtu na ahlak Poslanika, s.a.v.s, spomenut ćemo samo neke od njegovih vrlina koje su ga krasile, kako bi mi muslimani ovog doba i prostora mogli imati jasniju predstavu o onome ko mora biti najveći uzor svim muslimanima, pogotovo danas, kada po pitanju uzora i autoriteta lutaju mnogi, a pogotovo naša omladina.


1 – Skromnost (zuhd):


Nije skroman onaj ko nije bio u stanju da dođe do dunjalučkih blagodati, pa kaže: “Bolji mi je ahiret od ovog svijeta.” Nego je skroman onaj kome je dunjaluk došao sa svih strana, pa mu on rekao: “Zavodi ti nekog drugog mimo mene, ja nemam potrebe za tobom. Meni je potreban moj Gospodar.” A zatim, to dunjalučko blago utrošio pomagajući unesrećene, gladne i bespomoćne. Poslanik, s.a.v.s, kaže: “Nije skroman na dunjaluku onaj ko izbjegava bogatstvo, niti vodi računa o njemu, nego je skromnost da ne budeš sigurniji u ono što je u tvojoj ruci od onoga što je u ruci Allaha, dž.š.” Muhammedu, s.a.v.s, je dato bogatstvo ovoga svijeta, ali je on ostao skroman i sav taj imetak utrošio pomažući potrebne i priželjkujući nagradu kod Allaha na budućem svijetu. Tako je hrana Poslanika, s.a.v.s, u većini, bila od ječmenog hljeba. Preselio je na ahiret, a nije ni okusio hljeba od obranog bijelog brašna. Što se tiče njegove odjeće, isto tako je bio veoma skroman. Aiša, r.a, prenosi da on nije nikada imao ništa od odjeće duplo, ni košulju, niti gornji ili donji dio odjeće, niti nalune. Često je nosio zakrpljenu odjeću. Kada je u pitanju stan, on nije živio u dvorcu, nego je imao samo po jednu sobu za svaku od svojih supruga. U tima sobama je spavao, sjedio i primao goste. Namještaj mu je bio vrlo jednostavan i jeftin. Zidove njegovih soba nije ukrašavalo ništa od tada poznatih ukrasa. Što se tiče ušteđevine, on nije štedio novac niti bilo koju drugu vrijednost. Iza sebe je ostavio samo oružje, mazgu i nešto zemlje koju je podijelio u sadaku. 


2 – Darežljivost:


Poslanik, s.a.v.s, je bio najdarežljiviji čovjek, a najviše je udjeljivao u mubarek mjesecu Ramazanu. Jedan čovjek mu je zatražio kompletno stado ovaca koje je ispunilo cijelu dolino, pa mu je dao. Taj čovjek je došao svome narodu i rekao im: “Zaista Muhammed dijeli, uopće se ne bojeći siromaštva.” Ovakav odnos prema imetku ukazuje na činjenicu da je Poslanik, s.a.v.s, bio daleko iznad toga da ga opsjedne dunjaluk.


3 – Milost:


Allah, dž.š, je poslao Poslanika, s.a.v.s, kao milost svim ljudima: “...a tebe smo samo kao milost svjetovima poslali.” (“El-Enbija’”, 107) Zato je Poslanik, s.a.v.s, bio milostiv prema vjernicima, nevjernicima i čak prema životinjama. Allah, dž.š, kaže: “Došao vam je Poslanik, jedan od vas, teško mu je što ćete na muke udariti, jedva čeka da pravim putem pođete, a prema vjernicima je blag i milostiv.” (“Et-Tewba”, 128) Poslanik, s.a.v.s, kaže: “Ja stupim u namaz sa namjerom da što duže u njemu provedem, ali čujem plač djeteta, te zbog toga što sam svjestan osjećaja njegove majke, skratim namaz.” Poznato je da je Poslanik, s.a.v.s, jednom prilikom klanjao namaz pa se oko njegovog vrata objesila Umama, kćerka njegove kćerke Zejnebe, pa ju je ponio na svom vratu, a kada bi došao na sedždu ostavio bi je pored sebe, a zatim bi je ponovo uzeo kada ustane.” Milost Poslanika, s.a.v.s, nije bila ograničena samo na muslimane, nego je on bio samilostan čak i prema nevjernicima. Poznato je da ga Allah, dž.š, kori zbog njegove prevelike brige i žalosti za onima koji u njega nisu povjerovali. Allah, dž.š, kaže: 'Pa zar ćeš ti za njima od tuge svisnuti, ako oni u govor ovaj neće da povjeruju?” (“El-Kehf”, 6) “...pa ne izgaraj od žalosti za njima...” (“Fatir”, 8) Milost Poslanika, s.a.v.s, se proteže čak i prema životinjskom svijetu. Tako Poslanik, s.a.v.s, naruđuje da se preduzme sve prilikom klanja životinje da njena smrt bude što lakša, pa kaže: “Neka onaj među vama, koji kolje, naoštri nož i neka ne pati životinju.” Isto tako naređuje da se ne oštri nož ispred očiju žrtve koja se kolje. Jedne prilike je Poslanik, s.a.v.s, vidio mesara kako je stavio jednu nogu na vrat žrtve i uzeo oštriti nož, pa mu je rekao: “Teško tebi, hoćeš da je umrtviš više puta!? Zašto nisi naoštrio svoj nož prije nego što si je povalio?”  Međutim, milost ostaje pozitivna osobina ukoliko se upotrijebi tamo gdje je to korisno. Ali, ukoliko se upotrijebi na pogrešnom mjestu postaje negativnom. Zato vidimo Poslanika, s.a.v.s, kojeg je krasila osobina milosti, kako smo naveli, ali u određenim prilikama upotrebljava odlučnost u kažnjavanju, zato što su to okolnosti zahtjevale.


4 – Blagost:


Blagost je osobina koju Allah, dž.š, stavlja u srce onog Svog roba kojem želi dobro. Ta osobina amortizuje srdžbu i uzvraća oprostom i dobročinstvom na kaznu i loš postupak. Enes, r.a, prenosi da je jednom prilikom išao sa Poslanikom, s.a.v.s, a na njemu se nalazio nedžranski ogrtač sa veoma grubim rubovima, pa ga je stigao neki beduin i tako jako povukao za ogrtač da sam vidio tragove njegovih rubova na vratu Poslanika, s.a.v.s, a zatim je rekao: “O Muhammede, naredi da mi daju od Allahovog imetka koji ti posjeduješ!” Poslanik, s.a.v.s, se okrenuo, nasmiješio i naredio da mu daju određenu svotu. 


5 – Sabur (strpljivost):


Sabur je oružje svakog odgajatelja, zato je odgajatelj koji nema sabura, kao ratnik koji nema oružja, zato će ili poginuti ili se vratiti. Počesto se pogrešno razumije nakana odgajatelja, pa je dužan da se strpi dok se ne pojasne stvari. Isto tako, ponekad odgajatelj uloži ogroman trud, a ne vidi konkretne rezultate, te se mora strpiti, jer odgoj ne daje rezultate u kratkom periodu. Isto tako, se desi da odgajatelj biva izložen napadima i određenim neprijatnostima i dužan je da se strpi, jer je strpljivost oružje promjene koju očekuje. Nema sumnje da je Poslanik, s.a.v.s, najbolji odgajatelj i da u njemu imamo najveći uzor po tom pitanju. Strpio se na neprijatnostima koje je doživio od svog naroda prema svom tijelu i svojoj psihi, dok nisu shvatili njegovu dobru namjeru i mnogi postali njegovi prijatelji nakon što su bili neprijatelji.


6 – Oštroumnost:


Odgajatelj mora biti razborit oštrouman, kako bi mogao brzo primjetiti svaku sitnicu na onome koga odgaja i odabrati najbolji metod za unapređenje njegovih pozitivnih osobina i liječenje negativnih. Mora biti u stanju prepoznati tajne njegove nutrine pomoću crta njegovog lica, biti svjestan razlika među ljudima, kako bi mogao izabrati za svakoga ono što mu najviše odgovara. Allah, dž.š, je obdario Svoga Poslanika, s.a.v.s, kao i sve ostale poslanike (fetanetom) oštroumnošću, što se najbolje vidi iz metoda njegovog odgoja. Tako je Poslanik, s.a.v.s, govorio shodno stepenu razumijevanja onih kojima se obraćao i naređivao svojim sljedbenicima da to čine: “Govorite ljudima ono što razumiju. Zar želite da odbiju riječi Allaha i Njegova Poslanika?” Poslanik, s.a.v.s, tolerisao je beduinu koji je bio grub po svojoj naravi, ono što nije tolerisao civilizovanom čovjeku. Način njegovog ophođenja sa ženama je bio drugačiji od načina ophođenja sa muškarcima, zato što je žena osjetljivija i nježnija. One koji su tek primili Islam je drugačije tretirao od onih koji su to prije učinili. Različito se odnosio prema onome ko ima loš nijjet u odnosu na onog akoji je imao dbru namjeru itd.  

 

Ovo su samo neke od osobina kojima je Poslanik, s.a.v.s, potvrdio Allahove riječi: “jer ti si, zaista najljepše ćudi...” (”El-Kalem”, 4) Aiša, r.a, je to najbolje izrazila riječima: “Njegovo ponašanje bio je Kur’an.”  Nema sumnje da je poznavanje osobina koje su krasile Poslanika, s.a.v.s, jedan od najboljih načina da se one nađu u našoj praksi i da nam Poslanik, s.a.v.s, usitinu postane najveći uzor u svakom koraku našeg života.   

 

 Molim Allaha, dž.š, da nas učini od onih koji iskreno teže ka što boljem upoznavanju lika Poslanika, s.a.v.s, iskazujući tako svoju veliku ljubav prema najodabranijem stvorenju i njegovom Tvorcu. Amin!