Ebu-Jusuf MIDHAT B. HASAN Alu-Ferradž
Šejh Sulejman b. Abdullah b. Muhammed b. Abdul-Vehhab kaže: " Tevhid dolazi iz korijena riječi: vehade, juvehidu, tevhiden; što znači učiniti nešto jednim. Zato je islam kao vjera nazvan tevhidom, zbog toga što se temelj i na tome da je Allah jedan u Svojoj vlasti i djelima, te da nema ortaka. Takođe, On je jedan u Svom Biću i Svojim svojstvima u čemu Mu nema niko sličan. Te da je jedan u Svom uluhijetu i ibadetu i da nema sudruga. Tako da se na ove tri vrste dijeli tevhid vjerovjesnika i poslanika koji su došli sa njime od Allaha. Svaka od ovih vrsta je nužna jedna drugoj . Ni jedna vrsta se ne može odvojiti od one druge. Pa ko dođe sa jednom od ovih vrsta bez druge, to nije ništa drugo osim što nije došao sa tevhidom u njegovom potpunom liku ...
Prva vrsta:
Tevhid rububijeta i vlasti. To je potvrđivanje da je Allah Gospodar svega, Njegov vladar, Stvoritelj i Opskrbitelj . Te da On daje život i smrt, korist i štetu. Da je On jedini koji se odaziva dovi u nedaćama. Njemu pripada sva vlast. U Njegovim rukama je svako dobro. On je kadar da učini ono što hoće. A u svemu tome On nema sudruga. U to ulazi vjerovanje u kader. Ova vrsta tevhida nije dovoljna da bi čovjek sa njom ušao u islam, nego je potrebno doći i sa onim nužnim dijelom od tevhidul uluhijeta. Zato što je Allah govorio o mušricima da su potvrdili ovaj dio tevhida jedino Allahu .
Uzvišeni Allah kaže: " Upitaj : 'Ko vas hrani s neba i iz zemlje, čije su djelo sluh i vid, ko stvara živo iz neživog, a pretvara živo u neživo i ko upravlja svim?' 'Allah', reći će oni. A ti reci: 'Pa zašto Ga se onda ne bojite?" (Junus, 31)
I kaže: "A ako ih zapitaš ko ih je stvorio, sigurno će reći: 'Allah!' (Ez·Zuhruf, 87)
I kaže: "A ako ih upitaš: 'Ko s neba spušta vodu i s njom mrtvu Zemlju oživljava?', sigurno će reći: 'Allah!' " (El-Ankebut, 63)
I kaže: "Onaj Koji se nevoljniku, kad Mu se obrati, odaziva, i Koji zlo otklanja i Koji vas na Zemlji jedne drugima smjenjuje. - Zar pored Allaha postoji drugi bog ?! Kako nikako vi pouku da primite !?" (En-Neml, 62)
Oni su znali da sve ovo pripada samo Allahu, ali i pored toga time nisu postali muslimani. Nego je Allah rekao:
" l ne vjeruje većina njih u Allaha, a da Mu širk ne čine.". (Jusuf, 106)
Mudžahid je o ovom ajetu rekao: ' Njihovo vjerovanje u Allaha su bile njihove riječi: ' Allah nas je stvorio, opskrbio i On nas usmrćuje ' . Ovo je bio iman uz širk u njihovom ibadetu nekom drugom'. Prenose ga Ibn-Džerir i Ibn Ebi Hatim. A od Ibn-Abbasa, prenose ga Atai i Dahhak slično tome.
Dakle, jasno je da su kafiri znali za Allaha, poznavali su Njegov rububijet, vlast i moć. Tako da su na taj način obožavali i iskreno ispoljavali neke od ibadeta Allahu, kao što je hadž, sadaka, klanje kurbana, zavjet, dova u nedaći i slično tome. Pozivali su se na to da su na lbrahimovoj vjeri, pa je Uzvišeni Allah objavio:
"Doista su najbliži ljudi Ibrahimu oni koji su ga slijedili, i ovaj Vjerovjesnik i oni koji vjeruju. A Allah je zaštitnik vjernika!" (Alu-Imran, 68)
Neki od njih su vjerovali u proživljenje i svođenje računa. Neki su vjerovali u kader. Kao što je Zuhejr rekao: Ostavit će se, pa će se smjestiti u Knjizi i sačuvati Za Dan svođenja računa ili će se ubrzati i osvetiti.
Antara je rekao: Obala, gdje se od smrti može pobjeći, Ako ju je moj Gospodar na nebesima odredio.
Mnogo je ovakvih primjera u njihovom pjesništvu. Zato je obaveza, svakog onog ko zna za Allaha, da potraži i sagleda razloge koji su naložili borbu prvih muslimana protiv tadašnjih mušrika i pored ovih potvrda i spoznaje. A to je radi njihovog širka u tevhidu ibadeta koji predstavlja 'La ilahe illallah'.
Druga vrsta:
Tevhidul-esmai ve siffat. To je potvrda da je Allah Sveznajući i da je Svemogući. Da je On Živi i Samoopstojeći. Da Ga ne obuzima san, niti drijemež. Njegova volja se ispunjava. Njegova mudrost je potpuna. On sve čuje i sve vidi. Blag je i Milostiv. Nad Aršom se uzdigao. Vlast je Njegova u potpunosti. On je Vladar, Sveti, Spas, On svakog osigurava i nad svakim bdi, Silni, Moćni, Gordi. Uzvišen je On visoko iznad onoga što Mu pripisuju. I mnoga druga najljepša imena i uzvišena i savršena svojstva.
Ovo, takođe, nije dovoljno da bi se postigao islam, nego se mora izvršiti i ono što iz njega nužno proizilazi od tevhida rububijeta i uluhijeta.
Treća vrsta:
Tevhidul-uluhijet. On se temelji na iskrenosti obožavanja Uzvišenog Allaha: u ljubavi, strahu, nadi, osloncu, žudnji i strahu i upućivanju dove samo Allahu . Na tome se temelj i iskrenost u svim vidovima ibadeta Allahu - javnih i tajnih - i to samo Njemu bez primjese širka. Od toga se ništa nikome drugom ne može uputiti ni izdvojiti. Ni bliskom meleku niti poslatom vjerovjesniku. A kamoli nekom drugom mimo njih. Ovo je tevhid, ono što obuhvataju riječi Uzvišenog:
"Samo Tebi ibadet činimo i samo od Tebe pomoć molimo" (El-Fatiha, 5)
Ova vrsta tevhida je početak i kraj vjere. Ovo je prvo i posljednje u šta su pozivali poslanici. To je značenje riječi ' La ilahe illaIlah ' . Bog je onaj koji je obožavan sa ljubavlju, strahom, veličanjem, poštivanjem i svim drugim vidovima ibadeta. Radi ove vrste tevhida su stvorena stvorenja, poslani poslanici, objavljenje knjige. Zbog njega su se ljudi razdvojili na vjernike i nevjernike. Sretnike od džennetlija i nesretnike od stanovnika vatre."
_____________________________________________
Šejh Sulejman b. Abdullah b. Muhammed b. Abdul-Vehhab kaže: " Tevhid dolazi iz korijena riječi: vehade, juvehidu, tevhiden; što znači učiniti nešto jednim. Zato je islam kao vjera nazvan tevhidom, zbog toga što se temelj i na tome da je Allah jedan u Svojoj vlasti i djelima, te da nema ortaka. Takođe, On je jedan u Svom Biću i Svojim svojstvima u čemu Mu nema niko sličan. Te da je jedan u Svom uluhijetu i ibadetu i da nema sudruga. Tako da se na ove tri vrste dijeli tevhid vjerovjesnika i poslanika koji su došli sa njime od Allaha. Svaka od ovih vrsta je nužna jedna drugoj . Ni jedna vrsta se ne može odvojiti od one druge. Pa ko dođe sa jednom od ovih vrsta bez druge, to nije ništa drugo osim što nije došao sa tevhidom u njegovom potpunom liku ...
Prva vrsta:
Tevhid rububijeta i vlasti. To je potvrđivanje da je Allah Gospodar svega, Njegov vladar, Stvoritelj i Opskrbitelj . Te da On daje život i smrt, korist i štetu. Da je On jedini koji se odaziva dovi u nedaćama. Njemu pripada sva vlast. U Njegovim rukama je svako dobro. On je kadar da učini ono što hoće. A u svemu tome On nema sudruga. U to ulazi vjerovanje u kader. Ova vrsta tevhida nije dovoljna da bi čovjek sa njom ušao u islam, nego je potrebno doći i sa onim nužnim dijelom od tevhidul uluhijeta. Zato što je Allah govorio o mušricima da su potvrdili ovaj dio tevhida jedino Allahu .
Uzvišeni Allah kaže: " Upitaj : 'Ko vas hrani s neba i iz zemlje, čije su djelo sluh i vid, ko stvara živo iz neživog, a pretvara živo u neživo i ko upravlja svim?' 'Allah', reći će oni. A ti reci: 'Pa zašto Ga se onda ne bojite?" (Junus, 31)
I kaže: "A ako ih zapitaš ko ih je stvorio, sigurno će reći: 'Allah!' (Ez·Zuhruf, 87)
I kaže: "A ako ih upitaš: 'Ko s neba spušta vodu i s njom mrtvu Zemlju oživljava?', sigurno će reći: 'Allah!' " (El-Ankebut, 63)
I kaže: "Onaj Koji se nevoljniku, kad Mu se obrati, odaziva, i Koji zlo otklanja i Koji vas na Zemlji jedne drugima smjenjuje. - Zar pored Allaha postoji drugi bog ?! Kako nikako vi pouku da primite !?" (En-Neml, 62)
Oni su znali da sve ovo pripada samo Allahu, ali i pored toga time nisu postali muslimani. Nego je Allah rekao:
" l ne vjeruje većina njih u Allaha, a da Mu širk ne čine.". (Jusuf, 106)
Mudžahid je o ovom ajetu rekao: ' Njihovo vjerovanje u Allaha su bile njihove riječi: ' Allah nas je stvorio, opskrbio i On nas usmrćuje ' . Ovo je bio iman uz širk u njihovom ibadetu nekom drugom'. Prenose ga Ibn-Džerir i Ibn Ebi Hatim. A od Ibn-Abbasa, prenose ga Atai i Dahhak slično tome.
Dakle, jasno je da su kafiri znali za Allaha, poznavali su Njegov rububijet, vlast i moć. Tako da su na taj način obožavali i iskreno ispoljavali neke od ibadeta Allahu, kao što je hadž, sadaka, klanje kurbana, zavjet, dova u nedaći i slično tome. Pozivali su se na to da su na lbrahimovoj vjeri, pa je Uzvišeni Allah objavio:
"Doista su najbliži ljudi Ibrahimu oni koji su ga slijedili, i ovaj Vjerovjesnik i oni koji vjeruju. A Allah je zaštitnik vjernika!" (Alu-Imran, 68)
Neki od njih su vjerovali u proživljenje i svođenje računa. Neki su vjerovali u kader. Kao što je Zuhejr rekao: Ostavit će se, pa će se smjestiti u Knjizi i sačuvati Za Dan svođenja računa ili će se ubrzati i osvetiti.
Antara je rekao: Obala, gdje se od smrti može pobjeći, Ako ju je moj Gospodar na nebesima odredio.
Mnogo je ovakvih primjera u njihovom pjesništvu. Zato je obaveza, svakog onog ko zna za Allaha, da potraži i sagleda razloge koji su naložili borbu prvih muslimana protiv tadašnjih mušrika i pored ovih potvrda i spoznaje. A to je radi njihovog širka u tevhidu ibadeta koji predstavlja 'La ilahe illallah'.
Druga vrsta:
Tevhidul-esmai ve siffat. To je potvrda da je Allah Sveznajući i da je Svemogući. Da je On Živi i Samoopstojeći. Da Ga ne obuzima san, niti drijemež. Njegova volja se ispunjava. Njegova mudrost je potpuna. On sve čuje i sve vidi. Blag je i Milostiv. Nad Aršom se uzdigao. Vlast je Njegova u potpunosti. On je Vladar, Sveti, Spas, On svakog osigurava i nad svakim bdi, Silni, Moćni, Gordi. Uzvišen je On visoko iznad onoga što Mu pripisuju. I mnoga druga najljepša imena i uzvišena i savršena svojstva.
Ovo, takođe, nije dovoljno da bi se postigao islam, nego se mora izvršiti i ono što iz njega nužno proizilazi od tevhida rububijeta i uluhijeta.
Treća vrsta:
Tevhidul-uluhijet. On se temelji na iskrenosti obožavanja Uzvišenog Allaha: u ljubavi, strahu, nadi, osloncu, žudnji i strahu i upućivanju dove samo Allahu . Na tome se temelj i iskrenost u svim vidovima ibadeta Allahu - javnih i tajnih - i to samo Njemu bez primjese širka. Od toga se ništa nikome drugom ne može uputiti ni izdvojiti. Ni bliskom meleku niti poslatom vjerovjesniku. A kamoli nekom drugom mimo njih. Ovo je tevhid, ono što obuhvataju riječi Uzvišenog:
"Samo Tebi ibadet činimo i samo od Tebe pomoć molimo" (El-Fatiha, 5)
Ova vrsta tevhida je početak i kraj vjere. Ovo je prvo i posljednje u šta su pozivali poslanici. To je značenje riječi ' La ilahe illaIlah ' . Bog je onaj koji je obožavan sa ljubavlju, strahom, veličanjem, poštivanjem i svim drugim vidovima ibadeta. Radi ove vrste tevhida su stvorena stvorenja, poslani poslanici, objavljenje knjige. Zbog njega su se ljudi razdvojili na vjernike i nevjernike. Sretnike od džennetlija i nesretnike od stanovnika vatre."
_____________________________________________
