ODGOVOR:
Islamski učenjaci su složni da onaj koji nije u mogućosti da obavi namaz u stojećem položaju da može da to učini i sjedeći, pa ukoliko nije u mogućnosti da to učini ni sjedeći, onda može da obavi namaz u ležećem položaju okrenut svojim licem prema Kibli. Poželjno je da legne na svoju desnu stranu. Ukoliko, pak, ne bude u mogućnosti da ni na ovakav način obavi namaz, klanjat će ležeći na svome potiljku zbog riječi Allahovog poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, 'Imranu b. Husajnu, radijallahu te'ala 'anh: "Klanjaj stojeći. Ukoliko ne budeš u mogućnosti, onda sjedeći. A ukoliko ne budeš ni tako u mogućnosti, onda ležeći na strani." (Buharija) Dok Imam Nesaija u svome predanju bilježi dodatak: "Pa, ukoliko ne budeš mogao ni tako (ležeći na strani), onda ležeći na potiljku."
Onaj koji bude u mogućnosti da klanja stojeći, ali ne bude mogao da podnese (zbog bolesti) ruku'u i sedždu, ne spada s njega obaveza stojanja u namazu, tako da će klanjati stojeći i u stojećem položaju išaretom glave obaviti ruku'u, a zatim će sjesti i u sjedećem položaju išaretom glave obaviti sedždu zbog riječi Uzvišenog Allaha: "... i pred Allahom ponizno stojte." (Prijevod značenja El-Bekara, 238) I zbog riječi Allahovog poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem: "Klanjaj stojeći!" Kao i zbog općih riječi Allaha, subhanehu ve te'ala: "... i Allaha se bojte koliko možete!" (Prijevod značenja Et-Tegabun, 16) Ukoliko čovjek bude imao pri sebi bolest očiju i kažu mu povjerljivi doktori da ako bude klanjao ležeći na potiljku, njegovo liječenje se može uspješno privesti kraju dok u suprotnom, njegovo liječenje bi bilo otežano, na takvom čovjeku je da klanja ležeći na potiljku.
Onaj ko ne bude mogao obaviti ruku'u i sedždu, obavit će ih išaretom glave, tako što će pri činjenju sedžde samo više spustiti glavu. Ako ne bude u mogućnosti obaviti samo sedždu, onda će obaviti ruku'u normalno, dok će sedždu obaviti išaretom glave. Ako ne bude mogao da povije svoja leđa pri tome, onda će poviti svoju glavu, tj. vrat. Ukoliko mu leđa budu povijena, tj. bude izgleda kao da je na ruku'u, pri odlasku na ruku'u samo će još malo se pognuti, a svoje lice više približiti zemlji dok bude obavljao sedždu, za razliku od ruku'a. Ako, pak, ne bude u mogućnosti da išareti glavom, dovoljni su mu nijjet i riječi.
Obaveza namaza ne spada s bolesnika sve dok bude pri sebi, zbog prethodnih dokaza. Ukoliko čovjek u toku namaza postane sposoban da obavi nešto što prije nije bio u mogućnosti od stojanja, sjedenja, ruku'a, sedžde ili išareta glavom, preći će na takvo izvršavanje namaza. Ako bolesnik ili bilo ko drugi prespava namaz ili ga zaboravi, klanjat će ga kada se probudi ili sjeti da ga je propustio. Nije mu dozvoljeno da odgodi propušteni namaz do sljedećeg istog vremena pa da ga tada klanja zbog riječi Allahovog poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem: "Ko prespava namaz ili ga zaboravi, neka ga klanja onda kada ga se sjeti, osim ovoga po njega nema druge otkupnine!" – da bi nakon toga proučio riječi Uzvišenog: "... i molitvu obavljaj da bih ti uvijek na umu bio." (Prijevod značenja Ta Ha, 14)
Čovjeku ni u kom slučaju nije dozvoljeno da ostavi namaz. Naprotiv, obaveza mu je da se u danima bolesti više trudi u obavljanju namaza nego u danima zdravlja. Sve dok je pri sebi, dok je razuman, nije mu dozvoljeno da ostavi propisani namaz i odgodi ga iz njegovog vremena. Na njemu je da obavlja namaz kako je u mogućnosti. Ukoliko svjesno ostavi namaz, a pri sebi je, poznaje šerijatski propis i u mogućnosti je da ga obavi makar išaretom glave, počinio je grijeh.
Pojedini islamski učenjaci su stava da je takav, zbog svog ostavljanja namaza, postao nevjernik, o čemu i Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, kaže: "Ugovor između nas i njih je namaz, pa ko ga ostavi nevjernik je postao." Rekao je takođe: " Glavna stvar je islam. Njegov stub je namaz. A vrhunac mu je džihad." Takođe: "Između čovjeka i višeboštva ili nevjerstva je ostavljanje namaza." (Muslim) I ovaj stav je ispravniji zbog spomenutih hadisa kao i ajeta koji govore o ovome.
Ukoliko mu obavljanje svakog namaza u njegovom vremenu bude predstavljalo poteškoće, na njemu je da spoji podne i ikindiju namaz u podnevskom ili ikindijskom vremenu, kao i akšam i jaciju namaz u akšamskom ili jacijskom vremenu, onako kako mu je najlakše. Međutim, što se tiče sabah namaza, neće ga spajati s prethodnim (jacijom) namazom ili narednim (podne) namazom, jer je vrijeme sabah namaza odvojeno od vremena prethodnog i narednog namaza.
Ovo su neki od propisa vezanih za stanje bolesnika i njegovo obavljanje namaza. Allaha Uzvišenog molimo da izliječi bolesne muslimane, da im oprosti grijehe i pređe preko njihovih loših postupaka, da svima nama podari zdravlje i uspjeh i na dunjaluku i na ahiretu, doista je On Uzvišeni darežljiv i plemenit. Neka je Allahov salavat i selam na našeg vjerovjesnika, Muhammeda , na njegovu porodicu, sve ashabe i one koji ih slijede u dobru.
Abdul-Aziz b. Abdullah b. Baz, rahmetullahi te'ala 'alejh