Nema sumnje da je jedinstvo zajednice jedan od glavnih faktora opstanka i snage, a to je ono što Bošnjacima - muslimanima danas ponajviše fali.
Uvjek se pitam zašto su muslimani toliko razjedinjeni. Kako ne mogu da shvate i dokuče da je njihovo jedinstvo, sigurno jedan od bitnijih, ako ne i najbitniji uzrok njihovog opstanka na ovim prostorima. Jedinstvo muslimana je skupocjena želja i san svakog muslimana koji brine za islam i njegove sljedbenike. Stvar je još ozbiljnija ako znamo da nam je jedinstvo obaveza kojom smo zaduženi od Uzvišenog Allaha. Uzvišeni Allah je rekao: “O vjernici, bojte se Allaha onako kako se treba bojati i umirite samo kao muslimani. Svi se čvrsto Allahova užeta držite i nikako se ne razjedinjujte!” (Ali Imran, 102.) I također, kaže:“I ne budite kao oni koji su se razjedinili i u mišljenju podvojili kad su im već jasni dokazi došli,- njih čeka patnja velika.” (Ali Imran, 105.) Znajući da je u jedinstvu snaga, neprijatelji muslimana pokušavaju i, nažalost, uspijevaju da muslimane podijele na različite grupacije i frakcije, političke, vjerske i druge. Međutim, govoriti o jedinstvu a ne kazati šta treba biti osnova i temelj tog jedinstva je besmisleno. Zbog toga je bitno napomenuti da je vjera u jednog Allaha i odanost Njemu i radi Njega osnova i temelj svakog jedinstva. Uzvišeni Allah kaže :”Doista je vaš ummet jedna zajednica, a Ja sam vaš Gospodar, pa mi robujte.” ( El- Enbija, 92.)
Dva su osnovna razloga nejedinstva
Da bismo uspješno eliminisali razloge našeg nejedinstava i razdora, neophodno je da znamo koji su njegovi galvni uzroci. Uzvišeni Allah nas u Svojoj Knjizi obavještava da su osnovni razlozi razjedinjenosti međusobna zavist i oholost i zaboravljanje onoga što je naređeno. Kaže Uzvišeni Allah:”A oni kojima je data Knjiga su se podvojili baš onda kad im je dato znanje, i to iz međusobne zavisti.” (Ali Imran, 19.) U drugom ajetu kaže:”Mi smo zavjet prihvatili i od onih koji govore:Mi smo kršćani, ali su i oni dobar dio onoga čime su bili opominjani izostavili, zato smo među njih neprijateljstvo i mržnju do Sudnjega dana ubacili.” (El-Maide, 14.) Ovo su razlozi koji su usko vezani za vjeru, ali iz njih proističu i svi ostali razlozi nejedinstva i razdora. Osnova jedinstva je Kur'anski ajet u kojem Uzvišeni kaže:”Pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Njegovom poslaniku i ne prepirite se da ne biste klonuli i bez borbenog duha ostali.” (El-Enfal, 46.) Prepirke i razjedinjenost su uzrok propadanja zajednice. Čovjek kao pojedinac ne predstavlja ni snagu ni moć. Tek onda kada svoje vrijednosti i kvalitete ujedini sa drugima, tada postaje pravo vrijedan i koristan. Kada se pojedinci sa svim svojim mogućnostima, snagama i vrijednostima ujedine, tada nastaje zajednica koja je poput organizma koji radi za dobro i u interesu cjeline. Samo se takva zajednica može oduprijeti neprijatelju, riješiti se siromaštva, podnijeti razne nedaće i krize.
Temelj jedinstva je vjera Islam
Osnova jedinstva u islamu je to da su svi ljudi stvoreni od jednog čovjeka. Kaže Uzvišeni Allah:”O ljudi, bojte se Gospodara svoga koji vas od jednog čovjeka stvara, a od njega je i drugu njegovu stvorio, i od njih dvoje muškarce i žene rasijao.” (En- Nisa, 1.) Ta osnova se nadograđuje odgajanjem pojedinaca na ispravnom vjerovanju u Allaha i pokornosti Njemu. Kaže Uzvišeni:”Zaista je vaša zajednica jedna zajednica, a Ja sam vaš Gospodar pa Mi robujte.” (El-Enbija, 92.) Islam, također, okuplja svoje sljedbenike oko jednog zakona i jednih propisa pred kojima su svi ljudi jednaki. Nema među njima razlike na osnovu rase, položaja, ugleda, bogatstva i snage. Svi su pred islamskim zakonima i u islamskim obredima jednaki.
Islam svoje sljedbenike okuplja i na istim vrijednostima, istom moralu, istim kriterijima koji su navedeni i pojašnjeni u Allahovoj Knjizi i Sunnetu Njegova Poslanika. Čovječanstvo je već isprobalo ovaj Allahov put. Iz njega je izašla u stvarnost jedinstvena i skladna zajednica u kojoj nema sektašenja i razilaženja. Zajednica Arapa prije islama je bila primjer nesloge, sukoba i međusobne netrpeljivosti. Nakon što su sedždu činili Latu, Uzatu i drugim lažnim božanstvima, sedždom Allahu, Istinskom Bogu, oprali su svoja čela. Islam je u svome okrilju okupio različite narode, običaje i kulture, Arape, Perzijance, Egipćane, Marokance, Turke, Indijce, Kineze, Mačajce i ostale. Zato Uzvišeni Allah kaže:”I sjetite se Allahove blagodati prama vama kad ste bili neprijatelji jedni drugima, pa je On složio vaša srca i vi ste postali, milošću Njegovom, braća.” (Ali Imran, 103.)
Učvrstiti veze
Nakon što islam svoje pripadnike ujedini oko jednog vjerovanja, zakona i morala, podstiče ih na bratstvo po vjeri, koje je uvjet očuvanja postignutog jedinstva. Ovo bratstvo, prije svega, obuhvata iskrenu ljubav prema bratu po vjeri, preporučivanje istine i dobra, savjetovanje, potpomaganje u svakom smislu i olakšavanje. Ne smije se izgubiti iz vida da je snaga veze među vjernicima jedan od najbitnijih faktora pobjede i otpora. Danas se to naziva sloga u redovima svoga naroda. Gdje danas nema tih uvjerenja, ljudi se formalno okreću Allahovoj vjeri, ispunjavaju svoje živote požudama, ukrasima dunjaluka, ljubavlju za imetkom i vlašću. Iskrenu vezu među ljudima može izgraditi samo imansko bratsvo, jer jedinstvo i suradnja se ne može ostvariti među ljudima, ako nema tog iskrenog bratstva radi vjere. Uzvišeni Allah kaže:”I On je sjedinio njihova srca. Da si ti potrošio sve što na Zemlji postoji, ti ne bi sjedinio srca njihova, ali ih je Allah sjedinio. On je zaista silan i mudar.” (El-Enfal, 63.)
Danas je očito da neprijatelji islama i muslimana žele rasparčati muslimane, kako u cijelom svjetu, tako i kod nas, znajući da nas samo tako mogu pobijediti i uništiti. Među muslimanima se pokušavaju raskinuti te čvrste veze islamskog bratstva, koje su jače od bilo kakvog fanatizma, političke pripadnosti i čak krvnog srodstva i zamjeniti ih nekakvim krhkim vezama, kojima se ne želi ništa drugo do produbljivanja muslimanskog nemara koji ih vodi propasti. Uzvišeni kaže:”O vjernici, ako se budete pokoravali nekima od onih kojima je dana Knjiga (židovi i kršćani) oni će vas, nakon što ste prihvatili pravu vjeru, ponovo vrattiti u nevjernike.” (Ali Imran, 100.) Svaki transparent koji se danas podiže za isticanje bilo koje druge veze koja će zamijeniti vezu imana, bilo da se radi o nacionalizmu, patriotizmu, teritorijalnoj povezanosti ili nekoj drugoj ideji, je u stvari transparent koji muslimane može samo oslabiti. Zaista je čudno kako se muslimani, danas, ne koriste iskustvom i primjerima svojih predaka u ostvarivanju zajedništva i snage. Historija je svjedok da se tim putem sigurno može postići jedinstvo, snaga i moć, jer taj put je univerzalan, važi za sva vremena i sve prilike.
Razumijevanje vjere
Jedan od bitnih faktora jedinstva je i pravilno razumijevanje vjere i njenih pravila i principa, zbog činjenice da razmimoilaženje u vjeri i različita shvatanja nekih vjerskih pitanja mogu biti razlogom nejedinstva i razdora među muslimanima. Svako ko je upućen u pitanja vjere i njena pravila i principe, zna da postoje dvije vrste razmimoilaženja u vjeri. Jedno je odraz i rezultat mišljenja i stavova na osnovu idžtihada, i ljudi se zbog takvih svojih stavova ne smiju osuđivati, već se trebaju poštivati i sa njima surađivati i raditi u drugim pitanjima, doprinoseći tako zajedništvu i koristi muslimanske zajednice. Druga razmimoilaženja su ona koja vode rascjepu zbog netolerantnog odnosa prema neistomišljenicima. Ova druga su zabranjena jer narušavaju nešto što je imperativ islama, a to je jedinstvo muslimanske zajednice. Prva razilaženja nisu štetna jer doprinose razvoju mšiljenja, istraživanja i znanja uopšte. U islamu postoje temelji oko kojih ne smiju postojati razilaženja, i oni su općepoznati., a postoje i sporedne stvari oko kojih je razmimoilaženje normalno. Te sporedne stvari ne smiju biti razlogom razmimoilaženja među muslimanima, a naročito u ovim vremenima i okolnostima u kojima žive muslimani na ovim prostorima. Oni koji klasificiraju muslimane na osnovu ovih sporednih razlika na upućene ili neupućene, ili su neuki u vjeri ili su zlonamjerni. Ibn Tejmijje, da mu se Allah smiluje, navodi da je dozvoljeno ne postupiti po ispravnijem stavu i da je to bolje radi zbližavanja muslimana i njihovog jedinstva. Kao primjer navodi slučaj kada je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, odustao od rušenja Kabe da bi je ponovo sagradio na Ibrahimovim temeljima, bojeći se da će, nove muslimane iz plemena Kurejš odbiti od islama. Dao je prednost zajedništvu i zbližavanju nad izgradnjom Kabe na Ibrahimovim temeljima, iako je to bilo veoma bitno. Ovu predaju bilježe Buharija i Muslim.
Uvjek se pitam zašto su muslimani toliko razjedinjeni. Kako ne mogu da shvate i dokuče da je njihovo jedinstvo, sigurno jedan od bitnijih, ako ne i najbitniji uzrok njihovog opstanka na ovim prostorima. Jedinstvo muslimana je skupocjena želja i san svakog muslimana koji brine za islam i njegove sljedbenike. Stvar je još ozbiljnija ako znamo da nam je jedinstvo obaveza kojom smo zaduženi od Uzvišenog Allaha. Uzvišeni Allah je rekao: “O vjernici, bojte se Allaha onako kako se treba bojati i umirite samo kao muslimani. Svi se čvrsto Allahova užeta držite i nikako se ne razjedinjujte!” (Ali Imran, 102.) I također, kaže:“I ne budite kao oni koji su se razjedinili i u mišljenju podvojili kad su im već jasni dokazi došli,- njih čeka patnja velika.” (Ali Imran, 105.) Znajući da je u jedinstvu snaga, neprijatelji muslimana pokušavaju i, nažalost, uspijevaju da muslimane podijele na različite grupacije i frakcije, političke, vjerske i druge. Međutim, govoriti o jedinstvu a ne kazati šta treba biti osnova i temelj tog jedinstva je besmisleno. Zbog toga je bitno napomenuti da je vjera u jednog Allaha i odanost Njemu i radi Njega osnova i temelj svakog jedinstva. Uzvišeni Allah kaže :”Doista je vaš ummet jedna zajednica, a Ja sam vaš Gospodar, pa mi robujte.” ( El- Enbija, 92.)
Dva su osnovna razloga nejedinstva
Da bismo uspješno eliminisali razloge našeg nejedinstava i razdora, neophodno je da znamo koji su njegovi galvni uzroci. Uzvišeni Allah nas u Svojoj Knjizi obavještava da su osnovni razlozi razjedinjenosti međusobna zavist i oholost i zaboravljanje onoga što je naređeno. Kaže Uzvišeni Allah:”A oni kojima je data Knjiga su se podvojili baš onda kad im je dato znanje, i to iz međusobne zavisti.” (Ali Imran, 19.) U drugom ajetu kaže:”Mi smo zavjet prihvatili i od onih koji govore:Mi smo kršćani, ali su i oni dobar dio onoga čime su bili opominjani izostavili, zato smo među njih neprijateljstvo i mržnju do Sudnjega dana ubacili.” (El-Maide, 14.) Ovo su razlozi koji su usko vezani za vjeru, ali iz njih proističu i svi ostali razlozi nejedinstva i razdora. Osnova jedinstva je Kur'anski ajet u kojem Uzvišeni kaže:”Pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Njegovom poslaniku i ne prepirite se da ne biste klonuli i bez borbenog duha ostali.” (El-Enfal, 46.) Prepirke i razjedinjenost su uzrok propadanja zajednice. Čovjek kao pojedinac ne predstavlja ni snagu ni moć. Tek onda kada svoje vrijednosti i kvalitete ujedini sa drugima, tada postaje pravo vrijedan i koristan. Kada se pojedinci sa svim svojim mogućnostima, snagama i vrijednostima ujedine, tada nastaje zajednica koja je poput organizma koji radi za dobro i u interesu cjeline. Samo se takva zajednica može oduprijeti neprijatelju, riješiti se siromaštva, podnijeti razne nedaće i krize.
Temelj jedinstva je vjera Islam
Osnova jedinstva u islamu je to da su svi ljudi stvoreni od jednog čovjeka. Kaže Uzvišeni Allah:”O ljudi, bojte se Gospodara svoga koji vas od jednog čovjeka stvara, a od njega je i drugu njegovu stvorio, i od njih dvoje muškarce i žene rasijao.” (En- Nisa, 1.) Ta osnova se nadograđuje odgajanjem pojedinaca na ispravnom vjerovanju u Allaha i pokornosti Njemu. Kaže Uzvišeni:”Zaista je vaša zajednica jedna zajednica, a Ja sam vaš Gospodar pa Mi robujte.” (El-Enbija, 92.) Islam, također, okuplja svoje sljedbenike oko jednog zakona i jednih propisa pred kojima su svi ljudi jednaki. Nema među njima razlike na osnovu rase, položaja, ugleda, bogatstva i snage. Svi su pred islamskim zakonima i u islamskim obredima jednaki.
Islam svoje sljedbenike okuplja i na istim vrijednostima, istom moralu, istim kriterijima koji su navedeni i pojašnjeni u Allahovoj Knjizi i Sunnetu Njegova Poslanika. Čovječanstvo je već isprobalo ovaj Allahov put. Iz njega je izašla u stvarnost jedinstvena i skladna zajednica u kojoj nema sektašenja i razilaženja. Zajednica Arapa prije islama je bila primjer nesloge, sukoba i međusobne netrpeljivosti. Nakon što su sedždu činili Latu, Uzatu i drugim lažnim božanstvima, sedždom Allahu, Istinskom Bogu, oprali su svoja čela. Islam je u svome okrilju okupio različite narode, običaje i kulture, Arape, Perzijance, Egipćane, Marokance, Turke, Indijce, Kineze, Mačajce i ostale. Zato Uzvišeni Allah kaže:”I sjetite se Allahove blagodati prama vama kad ste bili neprijatelji jedni drugima, pa je On složio vaša srca i vi ste postali, milošću Njegovom, braća.” (Ali Imran, 103.)
Učvrstiti veze
Nakon što islam svoje pripadnike ujedini oko jednog vjerovanja, zakona i morala, podstiče ih na bratstvo po vjeri, koje je uvjet očuvanja postignutog jedinstva. Ovo bratstvo, prije svega, obuhvata iskrenu ljubav prema bratu po vjeri, preporučivanje istine i dobra, savjetovanje, potpomaganje u svakom smislu i olakšavanje. Ne smije se izgubiti iz vida da je snaga veze među vjernicima jedan od najbitnijih faktora pobjede i otpora. Danas se to naziva sloga u redovima svoga naroda. Gdje danas nema tih uvjerenja, ljudi se formalno okreću Allahovoj vjeri, ispunjavaju svoje živote požudama, ukrasima dunjaluka, ljubavlju za imetkom i vlašću. Iskrenu vezu među ljudima može izgraditi samo imansko bratsvo, jer jedinstvo i suradnja se ne može ostvariti među ljudima, ako nema tog iskrenog bratstva radi vjere. Uzvišeni Allah kaže:”I On je sjedinio njihova srca. Da si ti potrošio sve što na Zemlji postoji, ti ne bi sjedinio srca njihova, ali ih je Allah sjedinio. On je zaista silan i mudar.” (El-Enfal, 63.)
Danas je očito da neprijatelji islama i muslimana žele rasparčati muslimane, kako u cijelom svjetu, tako i kod nas, znajući da nas samo tako mogu pobijediti i uništiti. Među muslimanima se pokušavaju raskinuti te čvrste veze islamskog bratstva, koje su jače od bilo kakvog fanatizma, političke pripadnosti i čak krvnog srodstva i zamjeniti ih nekakvim krhkim vezama, kojima se ne želi ništa drugo do produbljivanja muslimanskog nemara koji ih vodi propasti. Uzvišeni kaže:”O vjernici, ako se budete pokoravali nekima od onih kojima je dana Knjiga (židovi i kršćani) oni će vas, nakon što ste prihvatili pravu vjeru, ponovo vrattiti u nevjernike.” (Ali Imran, 100.) Svaki transparent koji se danas podiže za isticanje bilo koje druge veze koja će zamijeniti vezu imana, bilo da se radi o nacionalizmu, patriotizmu, teritorijalnoj povezanosti ili nekoj drugoj ideji, je u stvari transparent koji muslimane može samo oslabiti. Zaista je čudno kako se muslimani, danas, ne koriste iskustvom i primjerima svojih predaka u ostvarivanju zajedništva i snage. Historija je svjedok da se tim putem sigurno može postići jedinstvo, snaga i moć, jer taj put je univerzalan, važi za sva vremena i sve prilike.
Razumijevanje vjere
Jedan od bitnih faktora jedinstva je i pravilno razumijevanje vjere i njenih pravila i principa, zbog činjenice da razmimoilaženje u vjeri i različita shvatanja nekih vjerskih pitanja mogu biti razlogom nejedinstva i razdora među muslimanima. Svako ko je upućen u pitanja vjere i njena pravila i principe, zna da postoje dvije vrste razmimoilaženja u vjeri. Jedno je odraz i rezultat mišljenja i stavova na osnovu idžtihada, i ljudi se zbog takvih svojih stavova ne smiju osuđivati, već se trebaju poštivati i sa njima surađivati i raditi u drugim pitanjima, doprinoseći tako zajedništvu i koristi muslimanske zajednice. Druga razmimoilaženja su ona koja vode rascjepu zbog netolerantnog odnosa prema neistomišljenicima. Ova druga su zabranjena jer narušavaju nešto što je imperativ islama, a to je jedinstvo muslimanske zajednice. Prva razilaženja nisu štetna jer doprinose razvoju mšiljenja, istraživanja i znanja uopšte. U islamu postoje temelji oko kojih ne smiju postojati razilaženja, i oni su općepoznati., a postoje i sporedne stvari oko kojih je razmimoilaženje normalno. Te sporedne stvari ne smiju biti razlogom razmimoilaženja među muslimanima, a naročito u ovim vremenima i okolnostima u kojima žive muslimani na ovim prostorima. Oni koji klasificiraju muslimane na osnovu ovih sporednih razlika na upućene ili neupućene, ili su neuki u vjeri ili su zlonamjerni. Ibn Tejmijje, da mu se Allah smiluje, navodi da je dozvoljeno ne postupiti po ispravnijem stavu i da je to bolje radi zbližavanja muslimana i njihovog jedinstva. Kao primjer navodi slučaj kada je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, odustao od rušenja Kabe da bi je ponovo sagradio na Ibrahimovim temeljima, bojeći se da će, nove muslimane iz plemena Kurejš odbiti od islama. Dao je prednost zajedništvu i zbližavanju nad izgradnjom Kabe na Ibrahimovim temeljima, iako je to bilo veoma bitno. Ovu predaju bilježe Buharija i Muslim.
Molim Uzvišenog Allaha da nas pouči razumijevanju vjere i da nas ujedini. Amin!
Za islamski.net - Prof. Abdulvaris Ribo
________________________________________________________________
Za islamski.net - Prof. Abdulvaris Ribo
________________________________________________________________
