Hadisi o Ramazanu
Hadis Ebu Hurejre u kome se navodi da je rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Rekao je Uzvišeni Allah: "Svako djelo koje uradi sin Ademov, pripada njemu, osim posta koji pripada Meni i Ja za njega posebno nagrađujem." Post je zaštita čovjeku. Onaj ko bude postio, neka se čuva snošaja (polnog odnosa), i svega onog što vodi njemu i neka se ne prepire. Ako ga neko bude grdio (psovao) ili htio započeti kavgu sa njim, neka kaže: "Ja postim". Tako mi Onoga u čijoj je ruci Muhammedova duša, zadah iz usta postača će biti ljepši kod Allaha na Sudnjem danu od mirisa mošusa. Postač ima dvije radosti; kada se iftari, raduje se iftaru, a kada susretne svoga Gospodara, raduje se svome postu." (Bilježe ga Buhari 4/152 br.1904, Muslim 2/807 br.1151)
Riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Kada nastupi prva noć ramazana, šejtani i nepokorni džini bivaju povezani u okove, pozatvaraju se sva vrata Džehennema i pootvaraju se sve džennetske kapije." Svake noći ramazana doziva neki od Allahovih glasnika: "O ti koji žudiš za dobrom, pohrli, a ti koji žudiš za zlom, zastani. Svake noći Allah, dž.š., iskupljuje (oslobađa) neke od Svojih robova od džehennemske vatre." (Bilježi Tirmizi br.677, Nesai br.2107, Ibn Madže br.1643. Šejh Nasirudin el-Albani ocijenio je ovaj hadis dobrim u Sahihu-Džamiu' br.759)
Riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Post i Kur'an će se zauzimati na Sudnjem danu za čovjeka. Reći će post: "Gospodaru! Ja sam ga spriječio od hrane i prohtjeva u danima ramazana, zato mi dozvoli da se zauzimam za njega." Reći će Kur'an: "Gospodaru! Ja sam ga spriječio da spava noću, zato mi dozvoli da se zauzimam za njega. Nakon toga Allah će im dozvoliti da se zauzimaju za njega." (Bilježi ga Imam Ahmed u Musnedu tom II, 174 str. a šejh Albani ga je ocijenio ispravnim u Sahihul-Džamiu' 3882)
Riječi Poslanika, sallallahu 'alejhi we sellem: "Sedam je djela kod Allaha dž.š. Dva od njih su obvezavajuća (zahtijevajuća), dva donose jednostruku nagradu (kaznu), jedno se nagrađuje desetorostruko, jedno sedamstorostruko, a za jedno se daje nagrada čiju veličinu zna samo Allah, dž.š. Što se tiče djela koja su obvezavajuća ona su: iskreno obožavanje Allaha i nepripisivanje Allahu druga. Onaj ko sretne Allaha sa iskrenim ibadetom i ne bude Mu pripisao sudruga, obavezan mu je Džennet, a onaj ko Ga sretne nakon što Mu je pripisao sudruga, obavezan mu je Džehennem. Djela koja donose jednostruku nagradu (kaznu) su: loše djelo i namjera da se uradi dobro djelo. Onaj ko uradi loše djelo, bit će kažnjen jednostruko, i onaj ko naumi uraditi dobro djelo, pa ga ne uradi, bit će nagrađen jednostruko. Onaj ko uradi dobro djelo, bit će nagrađen desetorostruko, a onaj ko udijeli imetak na Allahovom putu, bilo dinare bilo dirheme, imat će sedamstorostruku nagradu. A što se tiče djela čiju nagradu ne zna niko osim Allaha, to je post." (Bilježi ga Ahmed tom IV, 345-346 str., Bejheki u Šu'abul-Iman tom VII, 198 str., Ibn Hibban u Sahihu tom VIII, 17. str., Hakim tom II, 87. str., lanac prenosioca ovog hadisa je vjerodostojan, kao što se navodi u Mudžme'uz-Zevaid tom I, 21. str.)
Odnos ljudi prema ramazanu
U svome odnosu prema ramazanu ljudi se mogu podijeliti na nekoliko vrsta:
- Oni koji dočekuju ramazan sa velikom nestrpljivošću, osjećaju veliku radost u njemu i natječu se u činjenju različitih vrsta ibadeta (dobrovoljnog namaza, sadake, savjetovanja, spominjanja Allaha, učenja Kur'ana i sl.). Uzor ovoj skupini je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, za kojeg kaže Ibn Abbas, r.a.: "Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je bio najdarežljiviji čovjek, a njegova darežljivost posebno se isticala u ramazanu kada se sretao sa Džibrilom. Džibril mu je dolazio svaku noć i on je pred njim učio Kur'an. U vrijeme susreta je bio darežljiviji od blagog povjetarca." (Buhari)
- Oni koji dočekuju i isprate ramazan bez ikakve posebne promjene. Ramazan na njih ostavlja slab uticaj i ne povećava se njihova želja za dobrom i natjecanjem u njemu. Nema sumnje da ova vrsta ljudi propušta veliku priliku, jer dobra djela dobijaju na vrijednosti u posebnim vremenskim periodima, a jedno od tih vremena je vrijeme mjeseca ramazana.
- Oni koji znaju za Allaha samo u ramazanu. Kada nastupi ramazan vidiš ih kako padaju Allahu na sedždu, odlaze u džamiju, izbjegavaju određene javne grijehe(koje obično rade) kao što je pijenje alkohola, uzimanje kamate, prevara u trgovini, zakidanje ljudskih prava, a samo što se završi ramazan, vidiš ih kako se žurno vraćaju svim ili većini grijeha, koje su ostavili u toku ramazana.
Rekao je Imam Ahmed i Fudajl ibn Ijjad za ovakvu vrstu ljudi: "Loši li su ljudi koji znaju za Allaha samo u ramazanu. Poručujemo takvima da na taj način sami sebe varaju, pozivamo ih da se oslobode šejtanskih okova sačinjenih od lažnih obećanja i riječi i da iskoriste želju (volju) koja se kod njih pojavila u ramazanu, za iskreno pokajanje i ostavljanje grijeha i nepokornosti Allahu, dž.š., a Allah je Taj koji prašta i prima pokajanje. Kaže Allah, dž.š.: "Ja praštam onome koji se pokaje, uzvjeruje, počne raditi dobra djela, a zatim ustraje u tome." (Prijevod značenja - Ta ha, 82.)
- Oni koji ostavljaju hranu i piće, a ne ostavljaju ono što je puno bitnije, tj. grijehe. Mogu slobodno reći da veliki broj postača ulazi u ovu skupinu i da je glavni razlog tome neispravno poimanje ramazanskog posta. Post je propisan da bi ljude odvratio od grijeha i poroka i da bi ih navikao na plemenite osobine kao što su lijepo ponašanje, ustrajnost, strpljivost i saosjećanje sa drugima, a ne da bi ispitao ljudske sposobnosti za ostavljanjem hrane i pića. Potvrdu za ovu konstataciju nalazimo u riječima Allaha, dž.š.: "Propisuje vam se post kao što je propisan onima prije vas ne bi li ste se grijeha sačuvali." (Prijevod značenja - El-Bekare, 183.), i riječima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Allahu nije potrebno da čovjek ostavlja hranu i piće ako neće ostaviti lažno svjedočenje i rad po njemu i vrijeđanje drugih ljudi." (Buhari)
Duhovna komponenta posta
Ramazan odgaja ljude, čini ih jakim, odlučnim, strpljivim i navikava na podnošenje teškoća i prepereka koje život sa sobom nosi. Ramazan je odgojna škola u kojoj čovjek stiče čvrstinu, predanost Allahovom sudu u najmanjim stvarima, spremnost na ispunjavnaje svake Njegove naredbe i ostavljanje svega što mu donosi ovosvjetsku ili onosvjetsku štetu i bogobojaznost koja će ga pratiti na svakom mjestu, u svako vrijeme i svakoj situaciji. Ramazan je velika prilika za promjenu i svrstavanje u red čestitih i bogobojaznih Allahovih robova, na što nas upućuju riječi Allaha, dželle šenuhu, : "Propisuje vam se post, kao što je propisan onima koji su bili prije vas, da bi ste se Allaha pobojali". (El-Beqare, 183).
Riječima, "da bi ste se Allaha pobojali", Allah, dželle šenuhu, pojašnjava da je povod propisivanja posta i njegova najveća korist i mudrost sticanje bogobojaznosti. Šta je to bogobojaznost? Ovo pitanje je postavio Omer, radijallahu anhu, Ubejju ibn Ka'bu, a on mu je rekao: "O vladaru pravovjerniih! Da li si ikada išao trnovitim putem? "Da" - reče Omer. "Kako si se ponašao" - ponovo će Ubej. "Zagrnuo sam odjeću i pokušao da maksimalno izbjegnem trnje" - odgovori Omer. "Takav je slučaj i sa bogobojaznošću" (tj bogobojazan čovjek se čuva grijeha i ružnih postupaka, kao što se čova trnja onaj ko ide trnovitim putem). Bogobojaznost, koju nam daruje Ramazan, je svijest o Alahovom nadzoru, neprekidni strah, skrušenost i opreznost.
Hadis Ebu Hurejre u kome se navodi da je rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Rekao je Uzvišeni Allah: "Svako djelo koje uradi sin Ademov, pripada njemu, osim posta koji pripada Meni i Ja za njega posebno nagrađujem." Post je zaštita čovjeku. Onaj ko bude postio, neka se čuva snošaja (polnog odnosa), i svega onog što vodi njemu i neka se ne prepire. Ako ga neko bude grdio (psovao) ili htio započeti kavgu sa njim, neka kaže: "Ja postim". Tako mi Onoga u čijoj je ruci Muhammedova duša, zadah iz usta postača će biti ljepši kod Allaha na Sudnjem danu od mirisa mošusa. Postač ima dvije radosti; kada se iftari, raduje se iftaru, a kada susretne svoga Gospodara, raduje se svome postu." (Bilježe ga Buhari 4/152 br.1904, Muslim 2/807 br.1151)
Riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Kada nastupi prva noć ramazana, šejtani i nepokorni džini bivaju povezani u okove, pozatvaraju se sva vrata Džehennema i pootvaraju se sve džennetske kapije." Svake noći ramazana doziva neki od Allahovih glasnika: "O ti koji žudiš za dobrom, pohrli, a ti koji žudiš za zlom, zastani. Svake noći Allah, dž.š., iskupljuje (oslobađa) neke od Svojih robova od džehennemske vatre." (Bilježi Tirmizi br.677, Nesai br.2107, Ibn Madže br.1643. Šejh Nasirudin el-Albani ocijenio je ovaj hadis dobrim u Sahihu-Džamiu' br.759)
Riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Post i Kur'an će se zauzimati na Sudnjem danu za čovjeka. Reći će post: "Gospodaru! Ja sam ga spriječio od hrane i prohtjeva u danima ramazana, zato mi dozvoli da se zauzimam za njega." Reći će Kur'an: "Gospodaru! Ja sam ga spriječio da spava noću, zato mi dozvoli da se zauzimam za njega. Nakon toga Allah će im dozvoliti da se zauzimaju za njega." (Bilježi ga Imam Ahmed u Musnedu tom II, 174 str. a šejh Albani ga je ocijenio ispravnim u Sahihul-Džamiu' 3882)
Riječi Poslanika, sallallahu 'alejhi we sellem: "Sedam je djela kod Allaha dž.š. Dva od njih su obvezavajuća (zahtijevajuća), dva donose jednostruku nagradu (kaznu), jedno se nagrađuje desetorostruko, jedno sedamstorostruko, a za jedno se daje nagrada čiju veličinu zna samo Allah, dž.š. Što se tiče djela koja su obvezavajuća ona su: iskreno obožavanje Allaha i nepripisivanje Allahu druga. Onaj ko sretne Allaha sa iskrenim ibadetom i ne bude Mu pripisao sudruga, obavezan mu je Džennet, a onaj ko Ga sretne nakon što Mu je pripisao sudruga, obavezan mu je Džehennem. Djela koja donose jednostruku nagradu (kaznu) su: loše djelo i namjera da se uradi dobro djelo. Onaj ko uradi loše djelo, bit će kažnjen jednostruko, i onaj ko naumi uraditi dobro djelo, pa ga ne uradi, bit će nagrađen jednostruko. Onaj ko uradi dobro djelo, bit će nagrađen desetorostruko, a onaj ko udijeli imetak na Allahovom putu, bilo dinare bilo dirheme, imat će sedamstorostruku nagradu. A što se tiče djela čiju nagradu ne zna niko osim Allaha, to je post." (Bilježi ga Ahmed tom IV, 345-346 str., Bejheki u Šu'abul-Iman tom VII, 198 str., Ibn Hibban u Sahihu tom VIII, 17. str., Hakim tom II, 87. str., lanac prenosioca ovog hadisa je vjerodostojan, kao što se navodi u Mudžme'uz-Zevaid tom I, 21. str.)
Odnos ljudi prema ramazanu
U svome odnosu prema ramazanu ljudi se mogu podijeliti na nekoliko vrsta:
- Oni koji dočekuju ramazan sa velikom nestrpljivošću, osjećaju veliku radost u njemu i natječu se u činjenju različitih vrsta ibadeta (dobrovoljnog namaza, sadake, savjetovanja, spominjanja Allaha, učenja Kur'ana i sl.). Uzor ovoj skupini je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, za kojeg kaže Ibn Abbas, r.a.: "Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je bio najdarežljiviji čovjek, a njegova darežljivost posebno se isticala u ramazanu kada se sretao sa Džibrilom. Džibril mu je dolazio svaku noć i on je pred njim učio Kur'an. U vrijeme susreta je bio darežljiviji od blagog povjetarca." (Buhari)
- Oni koji dočekuju i isprate ramazan bez ikakve posebne promjene. Ramazan na njih ostavlja slab uticaj i ne povećava se njihova želja za dobrom i natjecanjem u njemu. Nema sumnje da ova vrsta ljudi propušta veliku priliku, jer dobra djela dobijaju na vrijednosti u posebnim vremenskim periodima, a jedno od tih vremena je vrijeme mjeseca ramazana.
- Oni koji znaju za Allaha samo u ramazanu. Kada nastupi ramazan vidiš ih kako padaju Allahu na sedždu, odlaze u džamiju, izbjegavaju određene javne grijehe(koje obično rade) kao što je pijenje alkohola, uzimanje kamate, prevara u trgovini, zakidanje ljudskih prava, a samo što se završi ramazan, vidiš ih kako se žurno vraćaju svim ili većini grijeha, koje su ostavili u toku ramazana.
Rekao je Imam Ahmed i Fudajl ibn Ijjad za ovakvu vrstu ljudi: "Loši li su ljudi koji znaju za Allaha samo u ramazanu. Poručujemo takvima da na taj način sami sebe varaju, pozivamo ih da se oslobode šejtanskih okova sačinjenih od lažnih obećanja i riječi i da iskoriste želju (volju) koja se kod njih pojavila u ramazanu, za iskreno pokajanje i ostavljanje grijeha i nepokornosti Allahu, dž.š., a Allah je Taj koji prašta i prima pokajanje. Kaže Allah, dž.š.: "Ja praštam onome koji se pokaje, uzvjeruje, počne raditi dobra djela, a zatim ustraje u tome." (Prijevod značenja - Ta ha, 82.)
- Oni koji ostavljaju hranu i piće, a ne ostavljaju ono što je puno bitnije, tj. grijehe. Mogu slobodno reći da veliki broj postača ulazi u ovu skupinu i da je glavni razlog tome neispravno poimanje ramazanskog posta. Post je propisan da bi ljude odvratio od grijeha i poroka i da bi ih navikao na plemenite osobine kao što su lijepo ponašanje, ustrajnost, strpljivost i saosjećanje sa drugima, a ne da bi ispitao ljudske sposobnosti za ostavljanjem hrane i pića. Potvrdu za ovu konstataciju nalazimo u riječima Allaha, dž.š.: "Propisuje vam se post kao što je propisan onima prije vas ne bi li ste se grijeha sačuvali." (Prijevod značenja - El-Bekare, 183.), i riječima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Allahu nije potrebno da čovjek ostavlja hranu i piće ako neće ostaviti lažno svjedočenje i rad po njemu i vrijeđanje drugih ljudi." (Buhari)
Duhovna komponenta posta
Ramazan odgaja ljude, čini ih jakim, odlučnim, strpljivim i navikava na podnošenje teškoća i prepereka koje život sa sobom nosi. Ramazan je odgojna škola u kojoj čovjek stiče čvrstinu, predanost Allahovom sudu u najmanjim stvarima, spremnost na ispunjavnaje svake Njegove naredbe i ostavljanje svega što mu donosi ovosvjetsku ili onosvjetsku štetu i bogobojaznost koja će ga pratiti na svakom mjestu, u svako vrijeme i svakoj situaciji. Ramazan je velika prilika za promjenu i svrstavanje u red čestitih i bogobojaznih Allahovih robova, na što nas upućuju riječi Allaha, dželle šenuhu, : "Propisuje vam se post, kao što je propisan onima koji su bili prije vas, da bi ste se Allaha pobojali". (El-Beqare, 183).
Riječima, "da bi ste se Allaha pobojali", Allah, dželle šenuhu, pojašnjava da je povod propisivanja posta i njegova najveća korist i mudrost sticanje bogobojaznosti. Šta je to bogobojaznost? Ovo pitanje je postavio Omer, radijallahu anhu, Ubejju ibn Ka'bu, a on mu je rekao: "O vladaru pravovjerniih! Da li si ikada išao trnovitim putem? "Da" - reče Omer. "Kako si se ponašao" - ponovo će Ubej. "Zagrnuo sam odjeću i pokušao da maksimalno izbjegnem trnje" - odgovori Omer. "Takav je slučaj i sa bogobojaznošću" (tj bogobojazan čovjek se čuva grijeha i ružnih postupaka, kao što se čova trnja onaj ko ide trnovitim putem). Bogobojaznost, koju nam daruje Ramazan, je svijest o Alahovom nadzoru, neprekidni strah, skrušenost i opreznost.
Bogobojaznost je čuvanje od trnja kojim je posut put ka Allahu i onome svijetu: trnja strasti i prohtjeva, straha i usplahirenosti, smutnji i upropaštavajućih dijela i lažne nade. Rekao je pjesnik: "Ostavi male i velike grijehe, bićeš bogobojazan. Ponašaj se kao onaj koji ide trnovitim putem, čuva se koliko god može.
Ne potcjenjuj grijeh i ne smatraj ga malim, velika brda su sazdana od kamenčića. Prenosi se da je veliki halifa i vladar muslimana, Harun er-Rešid, prošao pored nekog jevreja, sa svojom svitom, i u prelijepoj karavani. "Boj se Allaha, vladaru pravovjernih" – iznanada će jevrej. Ne oklijevajući ni jednog trenutka, Harun siđe i učini sedždu na zemlji. Nakon toga naredi svojim podanicima, da daju čovjeku ono što je tražio. "Šta je ovo vladaru pravovjernih" - upitaše ga oni - iznenađeni i zatečeni njegovim postupkom. "Bojao sam se da ne budem od onih za koje Allah, dželle še'nuhu, kaže: "Kada im se kaže: "Bojte se Allaha", to im samo oholost povećava …" (El-Beqare, 206).
Zapitajmo se, da li ramazan, uistinu, donosi promjenu u našem životu i čini nas bogobojaznim? Da li smo shvatili, ili želimo li shvatiti da je ramazanaski post propisan kako bi nas približio Allahu, dželle šenuhu, i udaljio od šejtana i njegovih pristalica, a ne radi provođenja, korziranja, sijelenja do kasno u noć, kušanja različitih vrsta hrane, rasipanja imetka i drugih stvari u kojima, mnogi od nas, nažalost vide svrhu ramazana.
Post srca
Vjerničko srce treba da ostavlja samodopadanje (umišljenost) što znači: viđenje vlastite ličnosti na jednom zavidnom nivou i sa osobinama koje ne posjeduju drugi. Najbolji lijek za ovu vrstu bolesti je osvrtanje na hiljade manjkavosti i slabosti koje posjeduje i koje možda na tren zaboravi, jer je njegovo prirodno svojstvo zaborav. Nadam se da niko od nas ne bi volio da mu Onaj koji ne zaboravlja i zna ono što je vidljivo i nevidljivo, pokaže sve njegove pogreške, mahane i propuste pred ljudima. Vjerničko srce ostavlja zavist i mržnju koji upropaštavaju dobra djela, zatamnjuju srce i otežavaju na taj način kretanje čovjeka ka njegovom Gospodaru. U Džennet neće ući osim čisto i sačuvano srce kao što kaže Allah, dž.š.: "Na dan kada neće nikakvo blago, a ni sinovi, od koristi biti, samo će onaj koji Allahu srca čista dođe spašen biti." (Prijevod značenja - Eš-Šu'ara' 88.-89.)
Post jezika
Koliko je postača upropastilo svoj post onoga trenutka kada su dozvolili da sa njihovih jezika izlaze otrovne, ružne i teške riječi koje zagorčavaju život njihovim bližnjima, unose nemir u njihova srca i siju nered i nepravdu među vjernicima? Jezik je izvor velikog broja zala i ne može ga pobijediti osim onaj koji uloži veliki trud i često moli Allaha da mu pomogne u tome. Najveća zla koja proizvodi jezik su: ogovaranje, laž, prenošenje tuđih riječi sa ciljem širenja nereda među ljudima, bestidan govor, psovka, proklinjanje, lažno svjedočenje i dr.
Jezik može biti put ka dobru i ka zlu. Blago onome ko njime bude spominjao Allaha, tražio oprosta od Njega, hvalio Ga i slavio, zahvaljivao Mu i kajao se pred Njim, a teško onome ko njime bude narušavao časti drugih, vrijeđao Allahove svetinje (mislimo na sve ono što je u Islamu sveto) i omalovažavao tuđe vrijednosti.
Cijenjena i uvažena braćo i sestre postači! Ovlažite vaše jezike spominjanjem Allaha i ispravite njihove pogreške bogobojaznošću i strahopoštovanjem prema vašem Velikom i Uzvišenom Gospodaru.
Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Onaj ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka govori dobro ili neka šuti." (Buhari i Muslim)
Post očiju
Post očiju se očituje u njihovom čuvanju od onoga što je Allah zabranio, kao što je gledanje razvratnih slika (na TV ekranu i časopisima), tuđih žena (ljudi) i sl. Oči su prolaz ili kapija koja vode srcu i onaj ko ne bude čuvao pogled od onoga što je zabranjeno, bit će pogođen sa četiri zla:
-Raštrkanost ili nesređenost srca
-Umaranje (slamanje) duše gledanjem u ono do čega ne može doći.
-Gubitak slasti u ibadetu.
Kaže pjesnik:
Pozdravi se sa svjetlošću imana
ako ne sputaš svoje oči
i ne budeš ih čuvao od harama
neće osjetiti slast imana
osim onaj ko svoj pogled obara
- Kazna koju mu je Allah pripremio zbog narušavanja tuđe časti i gledanja tuđih sramota. Suprotno ovome, onaj ko bude obarao pogled, snaći će ga tri velika dobra:
-Svjetlost u srcu, povećanje imana, bježanje šejtana od njega.
Vrijednost i odlike ramazanskog posta
Ramazan je najbolji i najvrijedniji mjesec kod Allaha, dželle šenuhu. Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, je obradovao ummet njegovim dolaskom, zbog velikog dobra kojeg sa sobom donosi i obilja Allahovih blagodati kojima je ispunjen. U njemu se otvaraju vrata Allahove milosti i Dženneta, a zatvaraju vrata Džehennema i okivaju šejtani. Onaj ko ga isposti, sa čvrstom vjerom u Allaha, i nadom u Njegovu milost i nagradu, praštaju mu se svi mali grijesi koje je do tada učinio. Allah, dželle šenuhu, je pripisao post Sebi i izdvojio ga između ostalih djela, zbog toga ššto je iskrenost u njemu posebno izražena i teško ju je pomiješati sa licemjerstvom i pretvaranjem. Post je tajna između roba i njegova Gospodara i nemoguće je da za nju zna iko osim njih. Drugim riječima rečeno, postač je u stanju, kada se osami, prekinuti post, jesti, piti i raditi sve ono što mu je Allah zabranio postom, a zatim pred ljudima glumiti da posti, međutim on to ne radi iz straha od Allaha i Njegove kazne. Post sputava ili ublažava strast, onome ko nije u stanju da se oženi i na taj način ispuni prirodnu potrebu, sa kojom je stvoren. Za dobra dijela urađena u Ramazanu Allah, dželle šenuhu, je pripremio nagradu, koja je samo Njemu poznata. Pomno je čuva i uručiće mu je na dan, kada će oni koji su Allaha iskreno obožavali i dobra dijela činili, radovati se i ozarenih lica biti. Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme: "Sedam je vrsta djela kod Allaha, dželle šenuhu. Dva od njih su obvezavajuća (zahtijevajuća), dva donose jednostruku nagradu (kaznu), jedno se nagrađuje desetorostruko, jedno sedamstorostruko, a za jedno se daje nagrada ččiju veličinu zna samo Allah ... Što se tiče dijela čiju nagradu zna samo Allah, dželle šenuhu, to je post.'' (Hadis su zabilježili Ahmed, Hakim, Ibn Hibban i Bejheki). Ramazan je mjesec, zbog kojeg se ukrašava i sređuje Džennet, svake godine i moli Allaha, dželle šenuhu, riječima: "Gospodaru moj, učini da u ovom mjesecu, neko od tvojih robova, postane mojim stanovnikom".
Neke zdravstvene koristi posta
Mnogi učenjaci našeg vremena posvetili su pažnju pojašnjenju zdravstvenih koristi islamskog posta oslanjajući se u tome na dostignuća (otkrića) savremene medicine. Organizovali su posebne seminare i kongrese na kojima su govorili o znanstvenoj nadnaravnosti Kur'ana i njegovih propisa. Iznijeli su naučne činjenice koje potvrđuju pozitivan uticaj posta na sve dijelove tijela i pomaže u liječenju stomačnih bolesti, što nije bilo poznato prijašnjim učenjacima. Bitno je napomenuti da cilj navođenja zdravstvenih koristi posta nije podstaći ljude na post zbog zdravstvenih razloga, nego povećanje ubjeđenja vjernicima i podsticanje slabih duša na ozbiljno razmišljanje o Allahovoj vjeri, veličini, mudrosti i nadnaravnosti njenih propisa.
Ovdje ćemo spomenuti koristi koje je naveo doktor Abdulaziz b. Ismail u knjizi "El-Islamu vet-Tibbul-hadisu" (Islam i savremena medicina), koji kaže: "Pokazalo se da je post koristan u mnogim situacijama, predstavlja jedinstven lijek u određenim bolestima, a najvažniji lijek u zaštiti od sljedećih bolesti:
Trajni poremećaj crijeva popraćen fermentacionim reakcijama unutar bjelančevina i škroba, u ovom slučaju pomaže post a posebno nekonzumiranje vode između dva obroka ili veliki razmak između dva obroka kao što je slučaj s postom.
2. Naglo povećanje tjelesne težine koje dolazi od mnoštva hrane i malo kretanja. Post je najkorisniji lijek za ovu bolest s time da je potrebno umjereno uzimanje hrane u vrijeme iftara i zadovoljavanje vodom u vrijeme sehura.
3. Povećanje krvnog pritiska što se posebno manifestuje u vrijeme povećanog raskoša (ugodnosti) i duševnih afekata. Mjesec ramazan je blagodat i blagoslov za ovakvu vrstu poremećaja, a pogotovo ako se radi o osobama kod kojih je tjelesna težina prešla prirodnu granicu.
4. Trajna upala bubrega popraćena kihanjem i podbuhlošću (otečenošću).
5. Srčane bolesti popraćene podbuhlošću.
6. Trajna upala zglobova naročito ako je popraćena debljinom, što je karakteristično za žene iznad 40 godina.
Možda će neko reći: "Osoba koja je pogođena nekom od navedenih bolesti mora se savjetovati sa doktorom po pitanju posta (tj. da li može postiti ili ne), dok je post propisan zdravim osobama?
Kažemo: "Slažemo se sa tom konstatacijom, međutim, post je koristan zdravim osobama sa tog aspekta što ih čuva od navedenih bolesti. Sve ove bolesti razvijaju se postepeno tako da ih čovjek ne može otkriti u njihovom početnom stadiju. Ono što je sigurno i medicinski potvrđeno jeste da post predstavlja preventivnu zaštitu od ovih bolesti. Statistički podaci u koje nema nikakve sumnje, pokazali su da debljina (gojaznost) čini tijelo podobnim za prihvatanje različitih vrsta oboljenja, kao što su šećer, povećanje krvnog pritiska, trajna upala zglobova i sl. Suprotno od toga smanjenje tjelesne težine čini tijelo otpornim prema spomenutim bolestima. (23,24 str.)
Pripremio: Semir Imamović
