subota, 12. siječnja 2013.

Tumačenje Kur’ana Kur’anom - dva primjera -


Muhammed Džemil Zejno

 

Tefsir Kur’ana Kur’anom je najbolja vrsta tefsira, jer Kur’an pojašnjava (tumači) sam sebe. 

 

1. Jedan od primjera su riječi Uzvišenog Allaha: “ I neka se ničeg ne boje i ni za čim ne tuguju Allahovi štićenici (evlije)." [5] Ko su Allahovi štićenici (evlije) pojašnjeno je slijedećim riječima: “ i oni koji budu vjerovali i koji se budu Allaha bojali." [6] Ovo tumačenje je odgovor onima koji kažu da je evlija onaj ko zna gajb, ili mu se dešavaju kerameti, ili mu je sagrađeno turbe. To su pogrešna uvjerenja. Svaki vjernik koji se pokorava Allahovim naredbama i kloni se onoga što je On zabranio je Allahov štićenik (evlija). Kerameti nisu uslov da neko bude evlija, jer kerameti mogu biti vidljivi (očiti) i skriveni. Nekim sufijama i novotarima se dešavaju čudne stvari. To je u stvari sihr, za koji Allah kaže: “ i odjednom mu se pričini da se konopi njihovi i štapovi njihovi, zbog vradžbine njihove, kreću.” [7] Stvari poput ovih postoje kod medžusija (vatropoklonika), u Indiji i dr.

 

2. Slijedeći primjer: Od Abdullah ibn Mesuda, radijallahu anhu, se prenosi da je rekao: “ Kada je objavljen ajet: “ oni koji vjeruju i vjerovanje svoje s nepravdom ne mješaju.”, to je teško palo muslimanima, pa su upitali: “ A ko to ne čini nepravdu ?”, pa je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao: “ To se odnosi na širk. Zar niste čuli Lukmanove riječi koje uputio svome sinu: “ O sine, ne smatraj druge Allahu ravnim, mnogoboštvo je, zaista, velika nepravda (zulum). ”[8] (muttefekun alejhi)

 

Pouke koje možemo izvući iz navedenog ajeta i hadisa su da ima više kategorija nepravde, da se grijesi ne nazivaju širkom, i da je onaj koji ne bude nikoga Allahu ravnim smatrao siguran i na pravom putu. 

 

FUSNOTE: 

 

[5] Junus, 62.

[6] Junus, 63.

[7] Ta ha, 66.

[8] Lukman, 13.

 

Sa arapskog: Zahirović Munir

fakultet šerijatskog prava, Islamski Univerzitet u Medini

_________________________