ponedjeljak, 14. siječnja 2013.

PONIZNOST

Stepen, povod i tragovi poniznosti

Poniznost (el-hušu’) je potpuna potčinjenost i pokornost srca, njegova smirenost i naklonjenost Uzvišenom Allahu, uz osječaj stvarne niskosti pred Njim, kao i potrebe, te istinska vjera u Njega i susret sa Njim. 

Srce je mjesto poniznosti, a tragovi su vidljivi na organima, pa je zbog toga rečeno: ”Ako je srce ponizno, ponizni su svi ostali dijelovi tijela, jer je srce vladar tijela, onaj koji upravlja njegovim pokretima.” 

Ako je srce ispravno, ispravni su i ostali organi, a ako je srce pokvareno, pokvaren je cijeli organizam. 

Primjer poniznosti je poslušnost u Allahovim naredbama i zabranama, kao i činjenje djela bez oklijevanja i slabosti.

Položaj poniznosti u vjerovanju

Poniznost je dio vjerovanja, a mjesto mu je u srcu. 

Iman se povećava aktivnošću srca, kada se ono preokupira sticanjem korisnog znanja i dobrim djelom, kao što se smanjuje njegovom bolešću, a odlazi njegovom smrću. 

Smrt srca je odlazak u sumnje i strasti. 

Musliman je obavezan da čuva svoje srce u svim situacijama kako bi ga zaštitio od okorjelosti. Ako se ona pojavi, spriječit će je poniznost. 

Uzvišeni Allah od svojih robova želi uspon u stepenu vjerovanja i čvrstog ubjeđenja, pa je zbog toga prekorio vjernike koji ne dostigoše vrhunac poniznosti, jer njihova slaba aktivnost ukazuje na slabost, s kojom nije zadovoljan Allah dž.š. i koja ne priliči skupini vjernika koji slijede Božiju uputu da bi je dostavili svim ljudima. 

Kaže Uzvišeni: “Zar nije vrijeme da se vjernicima srca smekšaju kad se Allah i istina koja se objavljuje spomene, i da oni ne budu kao oni kojima je još davno data Knjiga, pa su srca njihova, zato što je proteklo mnogo vremena, postala nemilosrdna, i mnogi su od njih nevjernici”. (El-Hadid, 16.)
Ajet aludira na okorjelost ehlul-kitaba (jevreja i kršćana) koju su stekli griješenjem u djelima, pa je zbog toga jako upozorenje na njihove patnje, jer je proteklo puno vremena, a oni su nastavili da budu nemarni, vjerovanje se smanjilo, i otišlo je čvrsto ubjeđenje. 

Zatim je Allah dž.š. prekinuo očaj i poslao je nadu, jer osorno i grubo srce se može vratiti Allahu dž.š. kao što Allah oživi zemlju nakon njene smrti. Kaže Uzvišeni: “Znajte da Allah daje život već mrtvoj zemlji!Mi vam objašnjavamo dokaze da biste razumjeli.” (El-Hadid, 17.) 

Uzvišeni se obratio njima da bi Mu se približili, pa im se srca pobojaše kad se On spomenu i smiriše Njegovom naredbom, da bi bili skrušeni. Pripremaju se za mjesto njegovih kerameta, smiruju svoje duše, da bi bili pozvani plemenitim i uzvišenim pozivom: “A ti, o dušo smirena, vrati se Gospodaru svome zadovoljna, a i On tobom zadovoljan, pa uđi među robove Moje, i uđi u džennet Moj” (El-Fedžr, 27-30.) To je poniznost u vjerovanju koju Allah želi od svojih robova. 

Kakve li razlike između poniznosti u vjerovanju i poniznosti u dvoličnjaštvu koja se ogleda na tijelu, praveći se i pretvarajuči se, s tim da nema srčane poniznosti, pa duša krije u sebi da slijedi strasti! 

Vidjeli smo plod istinske poniznosti kroz život najponiznijeg, koji se ponizio pred svojim Gospodarom u svakoj situaciji, pa bi viđen kako klanja,a u prsima mu klopot, poput klopota mlinskog kamena, sve od plača. 

I možda bi zaplači, toliko, da mu se nakvasi krilo , brada i zemlja pod njim.
Puno je činio zikr, tražio oprosta i kajao se. Takav je bio i njegov prijatelj Es-Siddik, neka je Allah dž.š. sa njim zadovoljan, nježan, blag, kada bi klanjao ili Kur’an učio, plakao bi. 

A što se tiče Omera el-Faruka, dovoljno ti je da znaš da se jedanput razbolio dok je slušao Kur’an i narod ga je obilazio neznajući šta mu je! 

Jednog od ashaba pogodila je strijela dok je klanjao, pa ju je istrgnuo, i nastavio da klanja. 

I od selefa je bilo onih koji bi stajali u namazu, kao da su stubovi na koje se ugnijezde ptice od veličine njegove smirenosti i duljenja. 

Kod njih po tom pitanju nailazimo na situacije, ne možemo se načuditi zato što se ne susrećemo s time u današnjici.

Položaj poniznosti i njegove vrijednosti

Poniznost je znanje koje koristi, zato što ono dovodi do strahopoštovanja u srcima. 

Zbog toga se Poslanik, sallallahu 'alejhi we sellem, utjecao od znanja od kojeg nema koristi, srca koje nema straha, duše koja je nezasitna, dove koja se ne prima, jer srce koje nema poniznosti, od njegovog djela nema koristi i niko mu se ne odaziva. 

Prvo što će otići iz ummeta je korisno znanje, kao što stoji u hadisu (prvo što će otići od ljudi je poniznost), a sa odlaskom poniznosti ibadet će postati bezosječajan i bezdušan. 

Poniznost ostavlja strah u srcu i uvijek ga osjeća. 

Mnogo je vrijednosti poniznosti, a od njih su: 

-ona približava srce Allahu dž.š., ispunjava ga svjetlošću, njegov vlasnik uživa u Allahovim ajetima o stvaranju, propisima, pa mu bude u svakom pogledu pouka i objašnjenje

-štiti onoga ko je posjeduje od iznenadnih opasnosti, obmana i pretvaranja.
-s njome se spušta Allahova milost. 

-a najveća vrijednost je postizanje radosne vijesti: “A radosnom viješću obraduj poslušne”. ( El-Hadždž, 34.) 

-njome se stiče velika nagrada, pa je poniznost put do Dženneta: “Ono što žele vjernici će postići, oni koji molitvu svoju ponizno obavljaju” (El-mu’minun, 1-2.), zatim je rekao: “Oni su dostojni nasljednici, koji će džennet naslijediti, oni će u njemu vječno boraviti”. (El-mu’minun, 10-11.)

Prizori poniznosti

Ima ih puno, ali najviše susrećemo one koji su povezani sa namazom, tako da se ne spomene a da se pamet ne usmjeri prema namazu, zato što radnje u namazu podrazumjevaju zikr (spominjanje) dovu, učenje Kur’ana, pregibanje, sedždu. 

Sve su to prizori poniznosti, plača, straha i pokornosti. 

Uzvišeni Allah je naredio obavljanje namaza, onako kako je Njegov poslanik činio, usmjeravanjem srca i tijela u potpunosti prema Uzvišenom Allahu, s pokornošću, tako da onaj koji obavlja namaz postiže vanjsku i unutrašnju čistoću, zatim oprost, brisanje loših djela i podizanje stepena dobročinstva, sve je to u obavljanju namaza. 

Poniznost u namazu je dostigla toliki stepen, da je Allah, subhanehu, namaz koji se obavlja ponizno učinio prvim među osobinama vjernika, koji će ući u džennet. 

Čak su se učenjaci razišli po pitanju ispravnosti namaza obavljenog bez poniznosti! 

Namaz je ogledalo vjerovanja onoga koji klanja, dok je poniznost unutrašnje ogledalo srca i vanjsko ogledalo organa. 

Kaže Uzvišeni, objašnjavajući vezu poniznosti sa vjerovanjem: “Ono što žele vjernici će postići, oni koji molitvu svoju ponizno obavljaju”. (Poglavlje El-mu’minun, 1-2.) 

Namaz je među najuzvišenijim djelima imana, a povećanjem imana povećava se poniznost i obrnuto. 

Zaista veza muslimana sa namazom, ne treba da ga odvoji od povezivanja sa ostalim dijelovima vjere islama: znanja, ibadeta, pozivanja u vjeru, jer onaj ko živi u islamu i zbog islama, pokušava da obnovi islamski život u svojoj ličnosti, zajednici u kojoj živi, otvaraju mu se vidici poniznosti prilikom namaza, zikra, učenja Kur’ana, razmišljanja, koja se ne otvaraju drugom, pa s time osjeti slast u ibadetu.

Povodi poniznosti

Od stvari kojima se postiže poniznost je: 

1.Primanje Allahovih naredbi sa prihvatanjem, sprovođenjem i ne suprostavljanje strašću ili mišljenjem. 

2.Paženje na iskrenost, i skrivanje djela od naroda koliko se može, zatim preispitivanje duševnih nedostataka, kao i onih u djelima koja ih kvare, kao što su oholost, samodopadanje, pretvaranje, slabost iskrenosti itd. 

3.Strahovanje od odbacivanja djela i njihovog neprimanja. 

4.Praćenje Allahovih blagodati i dobrote, kao i stid prema Njemu, zato što On vidi šta se nalazi u srcima, spominjući stajanje pred Njim, strah od Njega, u vidljivoj slabosti i poniznosti kao i veza s Njim, a ne sa nekim drugim. 

5.Dova Allahu za uputu i učvršćivanje. 

6.A od najvećih puteva je: spoznaja Uzvišenog Allaha Njegovim lijepim imenima i uzvišenim svojstvima........ i korisno znanje, a ono je: znanje o Allahovim ajetima o stvaranju i propisima, kojima se srce približi Gospodaru.
Takođe, često spominjanje smrti, dženneta i vatre, spominjanje Allaha u skrušenosti, strahu, činjenje dove u poniznosti i samoći, jer je to najuzvišenije u vjerovanju i najpotpunije u ponašanju, skrušenosti, poniznosti, iskrenosti. 

Sve se to može postići susretanjem plemenite Allahove knjige, čitajući je, posmatrajući ajete neprestano, sa razmišljanjem i posmatranjem, čime se postiže veza sa Uzvišenim Allahom, zatim požurivanje u pokornost, natjecanje u činjenju dobrih djela, jer je to razlog zbog kojeg je Allah spustio časni Kur’an. 

A što se tiče namaza: zaista objašnjenje puteva postizanja poniznosti u njemu može potrajati dugo, spomenućemo neke ključeve za njegovo postizanje: 

1.Poznavanje vrijednosti namaza, upučenost u neke njegove tajne, to je stvar na koju ne pazi puno ljudi. 

2.Paženje na vidljivo ponašanje prilikom čišćenja i pripremanja za namaz, kao i odlaska na namaz, zatim upotpunjavanje i smiraj u svim sastavnim dijelovima namaza, čime se postiže očita poniznost, a sve to pomaže u postizanju unutrašnje poniznosti.

3.Sprovođenje srčane poniznosti, odvračanje srca od pretvaranja, jer zaista nema poniznosti bez iskrenosti i mora biti oboje, jer ako ode jedno, sa njegovim odlaskom, povezuje se odlazak i drugog. Kaže Uzvišeni: “A teško onima koji, kad molitvu obavljaju, molitvu svoju kako treba ne izvršavaju, koji se samo pretvaraju”. (El-Ma’un, 4-6.) Što se tiče spletki i misli, za njih je najbolje: otkloniti sve što zaokuplja prije nego što se uđe u namaz, kao i zaštita od svega što zaokuplja u namazu, a to zahtijeva dosta ulaganja truda i neprestanog strpljenja, sve dok srce ne postane ponizno iz trenutka u drugi, pa poniznost bude svojstvo od obaveznih svojstava srca, a Allah je najveći pomagač. 

4.Razmišljanje o značenjima ajeta, a namaz je plodan prostor za to i more bez granica. 

5.Ugledanje na životopis poniznih, bili oni živi ili mrtvi. 

6.Noćni namaz, jer je on škola za sticanje pokornosti i iskrenosti.

Znaci pokornosti

To su znaci kojima se poznaje čovjek čistog srca, od njih su: 

-ljubav prema namazu, čežnja za njim, žurba prema njemu, čineći ga laganim tako da otvara dušu i smiri srce

-učenje Kur’ana srčanim prisustvom, zikr, dova, slušanje predavanja i hutbi, kao i razmišljanje o svemu tome sa lakoćom i olakšanjem

-neprestano zahvaljivanje prilikom sticanja blagodati, ili izbijanja nesreće tako da srce ostane smireno 

-ustrajnost u strpljivosti prilikom zapadanja u nesreću, bivajući zadovoljan i smiren

-puno razmišljanja o Allahovim stvorenjima, u svakom stanju

-od stvari koje je Allah spomenuo kao osobine poniznih je: strah od Allaha prilikom spominjanja Njegovog imena, plač u strahu od Njega i prilikom slušanja Njegovog govora, strpljenje, obavljanje namaza, udjeljivanje, uzdizanje Allahovih svetih mjesta, čvrsto ubjeđenje u susret Uzvišenog Allaha, požurivanje u dobrima i dova Allahu.

Tragovi poniznosti

Poniznost ostavlja, kako na pojedinca tako i na zajednicu velike tragove, od njih su: 

1.Probuđuje živost u djelu, daje mu traženi plod i željeni cilj. 

2.Čini da ibadet bude zavoljen od duše, lagan a ne težak. 

3.Požurivanje na pokornost u istini i pozivanja ka njoj, a sa poniznošću dolazi do vrhunca u učenju, pozivanju, odgoju, pozivanju na dobro i odvračanju od zla. 

4.Jednoća osjećanja, shvatanja, namjera prema Uzvišenom Allahu koji nema sudruga, tako da se djelo, aktivnost i ibadet usmjere prema jednom cilju, čime će se postići željeni cilj a to je buđenje, jačanje i pobjeda ummeta namazom poniznih, njihovim dovama i iskrenošću. 

Neće se popraviti stanje ovoga ummeta, osim sa onim čime su se popravili njegovi prethodnici. 

Ovim smo dotakli tragove poniznosti u životu prethodnika našeg ummeta, koji su obavljali Allahove naredbe na najbolji način, koji su nosili zastavu, znanja, ibadeta pozivanja, a sve to nije se moglo postići, da im srca nisu bila strpljiva u veličanju, ljubavi i strahu prema Allahu. A ako poniznost ne bude osobina onih koji pozivaju u vjeru i njihovo stanjeu kome se nalaze, velika je nevolja, a nema snage niti pomoći bez Uzvišenog Allaha. Molimo te, o Ti koji spajaš srca, da nam srca ispuniš strahopoštovanjem, i da ih upraviš da te veličaju i da ih ispuniš poniznošću prema tebi.

Autor: Abdul-Hakim ibn-Muhammed Bilal.
Preveo: Enver Jašarević
_____________________________