Nemimet, prenošenje tuđih riječi !!!

Pošasti porodice i društva: Nemimet

 

Neka šuti onaj koji ne govori ono što je dobro

 

Nemimet je vezan za otkrivanje onoga što neko drugi  ne voli da se otkrije. Svejedno je radi li se o njemu ili o nekom drugom, a nebitno je radi li se o otkrivanju govorom, pisanim putem, davanjem znakova ili namigivanjem. Bila to mahana ili nedostatak koji je pri osobi ili ne, nemimet je otkrivanje tajne i uništavanje nečije časti sa onim što on mrzi i što ne voli da se otkriva

 

Svako ko je punoljetan treba čuvati svoj jezik od svakoga govora osim od onoga u kome ima koristi. Kad se izjednači govor od koristi i njegovo ostavlja-nje u lošim stvarima, tada je bolje da se šuti. Inače, govor koji je pohvalan postaje zabranjen ili pokuđen, a šutnji ništa nije ravno.

 

Od Ebu-Hurejre, r. a., prenosi se da je Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Ko vjeruje u Allaha i u Sudnji dan, neka govori ono što je dobro ili neka šuti'' (Buhari, Muslim, Ebu-Davud).

 

U ovom hadisu, na čijoj su se ispravnosti složili  učenjaci, nalazi se objašnjenje i jasan tekst da osoba govori ono u čemu je dobro i u čemu ima koristi. Kad se pojavi sumnja da ono što čovjek govori nema koristi, tada je bolje da se šuti.

 

Rekao je imam Šafija, r. a.: ''Kad neko želi govoriti, neka razmisli prije nego što progovori; ako vidi da ima koristi u onome što govori, neka nastavi; a ako posumnja u korist onoga što govori, neka ne govori dok se ne ukaže potrebna korist''.

 

Definicija nemimeta (prenošenja tuđih riječi)

 

Nemimet se u većini slučajeva veže za onoga koji prenosi tuđe riječi nekome drugom o njemu, pa kaže: ''Taj i taj je rekao o tebi to i to''.

 

Nije nemimet vezan samo za ovo, nego je to i otkrivanje onoga što neko drugi  ne voli da se otkrije. Svejedno je radi li se o njemu ili o nekom drugom, a nebitno je radi li se o otkrivanju govorom, pisanim putem, davanjem znakova ili namigivanjem. Bila to mahana ili nedostatak koji je pri osobi ili ne, nemimet je otkrivanje tajne i uništavanje nečije časti sa onim što on mrzi i što ne voli da se otkriva.

 

Sve što čovjek vidi kod ljudi a što mrzi, na  njemu je da šuti o tome, osim ako u tome ima pouke za muslimane ili ako se time otklanja šteta od njih.

 

Naprimjer, ako čovjek vidi kako neko krade tuđi imetak, na njemu je da pravedno svjedoči o tome šta je vidio. Ali, ako vidi kako neko krije svoj novac radi sebe, pa o tome počne pričati, to je otkrivanje tajne.

 

Ako osoba prenosi nedostatke ili mahane o drugome  a one nisu pri njemu, tada je sastavio dva zla: ogovaranje (gibet) i prenošenje tuđih riječi (nemimet).

 

Iz ovoga se jasno razumije da je nemimet prenošenje govora ljudi  radi pravljenja nereda, otkrivanja tajni i izbjegavanja njihovog čuvanja.

 

Potvora na čestitoga čovjeka  je veliki grijeh i teško onome koji žuri da okleveće nekoga ili da govori ono od čega je čovjek čist.

 

Rekao je Jahja ibn-Eksim: ''Onaj koji prenosi tuđe riječi je gori od sihirbaza, jer ono što onaj koji prenosi tuđe riječi uradi za sahat, sihirbaz neće uraditi za godinu dana''.

 

Propis vezan za prenošenje tuđih riječi

 

Prenošenje tuđih riječi spada među najveće odvratnosti koje su se proširile među ljudima i malo je onih koji su čisti od nje.Nemimet je haram. U tome su složni svi učenjaci.  Mnogo je dokaza iz Kur'ana i hadisa koji govore o toj bolesti i  njenoj zabrani.Rekao je hafiz Munzirij: ''Složio se islamski ummet u tome da je prenošenje tuđih riječi zabranjeno i ono je od najvećih grijeha kod Allaha Uzvišenog''.

 

Zabranjeno je prenošenje tuđih riječi jer ono unosi neprijateljstvo i mržnju među muslimane.

 

Kaže Allah: ''Klevetnika, onoga koji tuđe riječi prenosi''

 

I kaže Uzvišeni: ''On ne izusti nijednu riječ, a da pored njega nije prisutan onaj koji bdije''

 

I kaže Uzvišeni: ''Teško svakom klevetniku-podrugljivcu.''

 

Rečeno je, klevetnik je onaj koji tuđe riječi prenosi.

 

Kaže Uzvišeni: ''I žena njegova koja splektari.''  Rečeno je; ''ona koja nosi'' , jer  je prenosila govor kako bi širila nered među ljudima.

 

Nazvana je "ona koja drva nosi" (žena Ebu-Lehebova) jer je širila neprijateljstvo i mržnju među ljudima kao što drva šire vatru.

 

Nemimet je uznemiravanje koje, kad zadesi vjernike, napravi razdor među njima.

 

Rekao je Uzvišeni: ''A oni koji vjernike i vjernice vrijeđaju, a oni  to ne zaslužuju, tovare na sebe klevetu i pravi grijeh''.

 

Od Ebu-Hurejre, r. a., prenosi se da je Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Neće ući u Džennet onaj  koji tuđe riječi prenosi''.

 

Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, spomenuo je da u Džennet neće ući onaj koji prenosi tuđe riječi. Ako neće ući u Džennet, on nema drugog mjesta osim vatre, jer poznato je da ima samo Džennet i Džehennem. Ako je potvrđeno da neće ući u Džennet, onda je potvrđeno da će ući u vatru.

 

Dokazi o zabrani prenošenja tuđih riječi

 

Rekao je Poslanik, salallahu alejhi ve sellem: ''Hoćete li da vas obavijestim o najzločestijem među vama?" Rekoše prisutni: "Naravno". Reče Poslanik, salallahu alejhi ve sellem: ''Onaj koji je zauzet prenošenjem tuđih riječi, onaj  koji pravi nered među voljenim i onaj koji nevine potvara za zinaluk''. Onaj koji je prenosio tuđe riječi, neće biti miran u kaburu. Od Ibn-Abbasa, r. a., prenosi se da je Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, prošao pored dva kabura i rekao: ''Ova dvojica se sada kažnjavaju, a ne kažnjavaju se zbog velikog grijeha, ali on je doista velik kod Allaha! Prvi je prenosio tuđe riječi, a drugi se nije čuvao mokraće kada je obavljao malu nuždu''.

 

Rekla je ulema da ''a ne kažnjavaju se zbog velikog grijeha'', znači da su oni mislili da to nije veliki grijeh. Drugo značenje je da su oni mnogo činili taj grijeh. Rečeno je i to da je trećina kazne u kaburu zbog prenošenja tuđih riječi.

 

Zabranio je Allah Uzvišeni prenošenje tuđih riječi jer se time unosi neprijateljstvo i mržnja među muslimane. Na nama je da se potrudimo da međusobno ispravimo te nesuglasice.

 

Kaže Uzvišeni: ''Zato se bojte Allaha i izgladite međusobne razmirice''.

 

Prenosi se da je Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Hoćete li da vas obavijestim šta je na većoj deredži od namaza i sadake?" Prisutni rekoše: ''Naravno, o Allahov Poslaniče''. Rekao im je: ''Pomirenje zavađenih, jer je pravljenje nereda među pomirenim  kao smrt''.

 

Pripremljeno prema “Poslanica pokajanja od... nemimet” od Abdulmelika ibn-Muham-meda el-Kasima, priredio Abdussamed Kalabić