Brak i mudrosti njegovog propisivanja
Fikh
Brak je čista i čvrsta veza u kojoj se vežu zdrave ljudske prirode i u koju poziva mudri šerijat i to je najčišći put za rješavanje seksualnog nagona kod vjernika i vjernica
Brak je sunnet (praksa) Allahovih poslanika i vjerovjesnika i put pravih vjernika na što nas upućuju slijedeći ajeti:
"Mi smo i prije tebe poslanike slali i davali smo im porod i žene" (Prijevod značenja - Er-Ra'd, 38.)
"Udavajte neudate i ženite neoženjene i čestite robove i robinje svoje; ako su siromašni, Allah će im iz obilja svoga dati, Allah je neizmjerno dobar i sve zna"(Prijevod značenja - En-Nur, 32.)
Allah, dž.š., naređuje u ovom ajetu starateljima da žene i udaju one koji su pod starateljstvom njihovim, a prije toga i njima samima naređuje ženidbu kako bi bili čestiti i sačuvali se od razvrata. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je ukorio ashaba koji se zavjetovao da se neće ženiti samo zbog toga da bi mogao noću klanjati a danju postiti i rekao je upozoravajući sve ostale: "Tako mi Allaha, ja sam najbogobojazniji i imam najviše strahopoštovanja prema Allahu, međutim i pored toga nekada postim a nekada ne, nekada klanjam a nekada spavam i ženim se. Onaj ko odstupi od moje prakse (u ovim stvarima) odstupio je od mog sunneta." (Muttefekun alejhi)
Islamski učenjaci su složni oko toga da je brak propisan ovom vjerom i da postaje farzom (obavezom) svakom onome ko se boji upadanja u razvrat. Ta obaveza dobiva na snazi pogotovo u našem vremenu kada je vjera kod ljudi oslabila a povećao se broj sredstava koji mogu biti uzrok gubitka časti.
Od stvari koje upućuju na veličinu braka u Islamu jeste i to što ga je Allah, dž.š., nazvao "čvrstim ugovorom- zavjetom" (Prijevod značenja - En-Nisa', 21.)
I pored ovakvog blistavog i upečatljivog imena (izraza) koji privlači ljudska srca i čini bračni ugovor zaštićenim i velikim, mnogi muslimani za brak koriste crkveni izraz "sveti ugovor".
Naravno, u propisivanju braka, kao i u svim drugim šerijatskim propisima, leže neizmjerne mudrosti, od kojih su nam neke poznate, a neke je Allah, dž.š., zadržao za sebe. Islamski učenjak Bekr b. Abdullah Ebu Zejd (član stalne komisije za fetve) spominje u svojoj knjizi "HIRASETU-L-FADILEH" (Zaštita časti) na 120-124-oj strani tri velike mudrosti propisivanja braka: "Brak predstavlja najveći stupanj u formiranju života i ispravnog postavljanja prema njemu zbog toga što sa sobom nosi mnogostrane koristi i sadrži velike mudrosti i uzvišene ciljeve među kojima su:
1. Čuvanje potomstva i opstojanje ljudske vrste, kaže Allah, dž.š.: "O ljudi, bojte se Gospodara svoga koji vas od jednog čovjeka stvori, i od njega drugu njegovu je stvorio, i od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao..." (Prijevod značenja - En-Nisa', 1).
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podstičući na mnoštvo potomstva, kaže: "Ženite drage rotkinje, zaista ću se ponositi vašim brojem pred ostalim poslanicima na Sudnjem danu." (Ahmed). Ovaj hadis potvrđuje već spomenutu osnovu u zaštiti časti, a to je boravak žena, majki u njihovim kućama. Naime, poznato je da mnoštvo potomstva nije samo sebi cilj, nego je cilj da ono bude popraćeno odgojem, ispravnošću i čistoćom, kako bi od tog potomsva dobili dobre ljude, reformatore u njihovom društvu, istinsku radost i lijep spomen roditeljima nakon njihove smrti. Takvo nešto nije lahko postići u porodici u kojoj je majka napustila kuću zanemarujući na taj način svoju glavnu životnu funkciju; odgoj djece i njihovo ispravno usmjeravanje.
2. Čuvanje časti, postizanje kreposti i udaljavanje od razvrata i svega onoga što mu vodi. Ovaj cilj (mudrost i čežnja) povlači za sobom zabranu bluda i svega onoga što mu vodi, kao što je razgolićavanje, miješanje muškaraca i žena te pogled u ženu koja nije mahrem, kao što povlači za sobom ljubomoru prema narušavanju Allahovih zabrana te postavljanje čvrstih pregrada koje sprečavaju da se do njih dođe, a među najčvrstijim pregradama jeste pokrivanje žene.
3. Ostvarivanje drugih ciljeva među kojima možemo istaknuti:
- Izgradnja doma u kojem će čovjek biti sačuvan od bijednog i sjetnog života, a žena od tegoba rada i zarađivanja. Kaže Allah, dž.š.: "A one imaju isto toliko prava koliko i dužnosti..."(Prijevod značenja - El-Bekare, 228.)
- Pogledaj samo kako se brakom spajaju ženska slabašnost i muška snaga i daju prirodan par.
- Brak je uzrok dolaska opskrbe i njenog povećavanja, kao što kaže Uzvišeni:" I ženite neoženjene i udavajte neudate i čestite robove i ropkinje svoje, ako su siromašni Allah, dž.š., će im iz obilja svoga dati, Allah, dž.š., je neizmjerno dobar i sve zna." (Prijevod značenja - En-Nur, 32.)
- Brak čuva muža i ženu od svake neozbiljnosti i sramote (grijeha), obezbjeđuje im život ispunjen ozbiljnošću i krepošću i daje im mogućnost da zadovolje svoje prirodne nagone i osjete slast tjelesnog užitka na dozvoljen način.
- Brak daje priliku i jednom i drugom da ispolje svoje karakteristike, a naročito osobinu muškosti kod muža koja će mu pomoći pri odupiranju svim životnim izazovima te nošenju odgovornosti, itd.
Propisi braka
Prosidba
a) Viđenje (gledanje) osobe koja se želi prositi
Rekao je Poslanik, salla-llahu alejhi ve sellem: "Ako neko od vas bude prosio ženu, neka kod nje pogleda ono što bi moglo biti uzrokom njegove ženidbe s njom." (Ahmed i Ebu Davud)
Rekao je u drugom hadisu:" Idi i vidi je, time će vaša veza biti trajnija." (Muslim)
Ova dva hadisa su dokaz da je čovjeku prilikom prosidbe propisano da vidi ženu koju želi prositi, i oko toga nema sporenja među islamskim učenjacima. Međutim, prvo što će pomisliti mnogi nakon što čuju za ovaj propis, jeste: "Šta mu je to dozvoljeno (propisano) da vidi kod te žene?" Cijelo tijelo? Njegov veći dio? Lice i ruke? Odgovor na ovo pitanje potražit ćemo kod islamskog učenjaka dr. Sulejmana Omera el-Eškara koji kaže: "Vidimo da je najispravnije mišljenje onih koji su ograničili pogled na lice i šake. Gledanje u lice je to koje kod čovjeka stvara osjećaj pristajanja i odbijanja i skoro je nemoguće postići taj osjećaj putem opisa. Što se tiče ostalih dijelova tijela i njihovih svojstava, moguće ih je upoznati putem raspitivanja koje mogu obaviti njegova majka ili sestra. Ono što upućuje na ispravnost ovog mišljenja, pored toga što je proscu naređen pogled, jeste činjenica da nema ni jednog jasnog teksta koji zaprošenoj djevojci (ženi) dozvoljava skidanje odjeće pred njim." (Ahkamu-z-zevadži, 54 str.)
Kaže Imam Nevevi:" Ebu Davud (predvodnik zahirijskog mezheba) smatra da je dozvoljeno vidjeti cijelo žensko tijelo prilikom prosidbe, što je velika pogreška i suprotno je osnovama Poslanikovog sunneta i konsenzusu islamskih učenjaka" (Sahihu Muslimin mea šerhi-n-nevevi 9/553)
b) Prosidba žene u pričeku (iddetu)
Zabranjeno je na direktan način prositi ženu u pričeku, npr. da kaže: "Želim se oženiti s tobom ..i sl.", za što su dokaz riječi Allaha dž.š.: "I nije vam grijeh da ih na indirektan način zaprosite" (Prijevod značenja - El-Bekare, 235.) Ovaj ajet upućuje svojim vanjskim značenjem da je dozvoljeno zaprositi ženu u pričeku na indirektan način, kao na primjer da kaže: "Čeznem za ženom poput tebe", dok svojim smislom upućuje na zabranu direktnog prošenja. Razlog tome je što direktna prosidba ne upućuje ni na šta drugo do na brak, što lahko može kod žene stvoriti želju da prosca obavijesti o isteku njenog pričeka (iddeta) prije njegovog stvarnog isteka.
c) Prosidba na prosidbu
Muslimanu nije dozvoljeno prositi ženu koju je isprosio njegov brat musliman sve dok mu ovaj prvi ne dozvoli, ili da se žena predomisli i odbije prvog, nakon što je pristala da se uda za njega.
Rekao je Poslanik, salla-llahu alejhi ve sellem: "Muslimanu nije dozvoljeno da prosi na prosidbu svoga brata sve dok ovaj ne odustane ili mu ne da dozvolu." (Buhari) I rekao je: "Neka ne prosi na prosidbu svoga brata." (Muttefekun alejhi)
Iz ovih hadisa vidimo da je muslimanu zabranjen pomenuti postupak, a razlog tome su štete koje proizilaze iz njega, kao što su:
- Stvaranje neprijateljstva među muslimanima,
- Narušavanje tuđih prava, ...itd.
Ovo je samo još jedna potvrda veličine Islama koji brižno čuva ljudska prava i nikome ne dozvoljava da se s njima poigrava.
d) Osamljivanje i izlaženje s djevojkom (ženom) nakon prosidbe, a prije bračnog ugovora
Među ružnim pojavama i navikama kod muslimana naših, a i širih prostora, jeste osamljivanje momka sa djevojkom nakon prosidbe, a prije nego li zaključe bračni ugovor, i prije nego postanu zakoniti muž i žena. Druži se sa njom i izlaze sami u kina, parkove, kafiće i druga mjesta pod izgovorom da će oni u budućnosti biti muž i žena. Žalosnije od toga jeste da oni to rade na očigled svojih roditelja koji su izgubili svijest o časti njihove djece i odgovornosti pred Allahom na Sudnjem danu za njih. Zabrinjava i to da se u tim vodama može vidjeti i nemali broj mladića i djevojaka koji se pridržavaju vjere, koji se povode za svojim strastima i ne slušaju savjete onih koji ih žele uputiti na dobro. Štaviše, mnogi to smatraju normalnim i one koji to zabranjuju smatraju ekstremistima. Hvaljen neka je Allah, dž.š., od onoga što Njegovoj vjeri pripisuju neznalice! Došlo je vrijeme kada su zabrane jasne kao dan postale među najvećim i najčasnijim dozvoljenim stvarima. Pitam sve one koji osamljivanje i izlazak sa djevojkama vide normalnim: "Kome su objavljene riječi Allaha, dž.š.: "Reci vjernicima neka obore poglede svoje i neka čuvaju stidna mjesta" (Prijevod značenja - En-Nur, 30.)? U ajetu do njega kaže: "Reci vjernicima neka obore poglede svoje i neka čuvaju svoja stidna mjesta"? Kome se to Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obraća kada kaže: "Neka se čovjek ne osamljuje sa ženom osim u prisustvu njenog mahrema."(Mutefekun alejhi)
"Allah, dž.š., sinu Ademovom bilježi čak i udio koji ima u zinaluku (bludu) kojeg će dostići bez imalo sumnje. Blud očiju je pogled i blud jezika je govor. Duša želi i žudi a polni organ to potvrdi ili negira." (Mutefekun alejhi). Šta reći poslije ovako jasnih tekstova? Draga braćo i sestre, nemojmo biti kao oni za koje Allah, dž.š., kaže: "A kada im se čitaju naši ajeti, okreću leđa svoja oholo, kao da su gluhi. Takve će Allah, dž.š., kazniti i poniziti." (Prijevod značenja - Lukman, 7.)
e) Stavljanje vere
Kaže šejh Muhammed ibn Salih el Usejmin: "Vera je prsten kao i svaki drugi prsten i u osnovi nema nikakve smetnje u njegovom stavljanju na ruku, osim da to stavljanje bude popraćeno vjerovanjem (ubjeđenjem) da ona donosi ljubav i održava vezu. Možemo vidjeti neke ljude i žene da prilikom poklanjanja vere jedni drugima izgraviraju svoja imena na njima sa već spomenutim ubjeđenjem. U ovom slučaju vera je zabranjena jer je popraćena nečim što nema veze sa Šerijatom i stvarnošću. Također nije dozvoljeno da prosac stavlja veru na ruku žene koju prosi, jer mu ona još nije postala zakonita (mislimo na Šerijatski zakon) žena sve dok ne sklope bračni ugovor.
