subota, 5. siječnja 2013.

Tumačenje kur'anskih ajeta koji su pogrešno shvaćeni

Riječi  Uzvišenog Allaha, dželle šanuhu:

 

"O vjernici, brinite se o sebi , ako ste na pravom putu neće vam  nauditi  onaj  koji je zalutao! Allahu ćete se svi vratiti i On će vas obavijestiti o onome što ste radili" (Prijevod značenja - El-Maide, 105.)

  

Na prvi pogled razumijemo iz ovog ajeta da nije dužnost  i obaveza  naredivati dobro i zabranjivati zlo, već da treba svako sobom da se pozabavi, te da su to granice odgovornosti svakog od nas. Ovdje se postavlja pitanje kako shvatiti mnoge ajete i hadise kojima se naređuje pozivanje na dobro i odvraćanje od zla. Da li se možda ovim ajetom to dokida (derogira), ako uzmemo u obzir da je sura El-Maide među posljednjim surama koje su objavljene od Kur'ana?

 

Da se podsjetimo na neke principe vezane za temelje tefsirske nauke (usulut-tefsir)  kako bismo lakše shvatili poruku ovog i sličnih ajeta.

 

Ajeti ove časne Knjige su čvrsto povezani u jednu cjelinu tako da se početak veže sa krajem, a ajeti međusobno sjedinjuju, tako da se ne može primijetiti da su objavljeni u različitim mjestima, prilikama i vremenima. Prema ovom principu potrebno je da se pozabavimo kontekstom ajeta koji tumačimo i čije značenje želimo shvatiti. 

 

U tom smislu pročitajmo značenje ajeta prije gore citiranog: 

 

"A kada im se kaže: "Pristupite onome što Allah objavljuje, i Poslaniku!" oni odgovaraju: "Dovoljno nam je ono na čemu smo zatekli naše pretke". -Zar i ako preci njihovi nisu ništa znali i ako nisu bili upućeni ?! (Prijevod značenja - El-Maide, 104.) 

 

Dakle ovaj nas ajet upućuje da je pozivanje na pravi put i ukazivanje  na istinu, prisutno među ljudima, kao što nam jasno objašnjava da je jedini pravi put ono što objavljuje Uzvišeni Allah, azze ve dželle, i na čemu je bio Njegov resuli ekrem Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, i oni koji se drže toga i takvoga puta. Isto tako da se razumjeti iz ovog ajeta na kakav odgovor nailaze pozivači na Allahov put, te veliki inad, neznanje i oholost onih koji odbacuju istinu i suprotstavljaju joj se. 

 

Osnovni princip i opravdanje kod takvih jeste da oni samo žele slijediti ono na čemu su našli svoje pretke, ne obazirući se da li je to ispravno i razumno. U slučaju da zlo prevlada, pa ljudi budu slijedili svoje strasti, odali se ovom svijetu i ne htjednu prihvatati istinu, muslimani uopćeno, a istinska islamska ulema i daije posebno, ne smiju popustiti niti se pokolebati pred tom tvrdokornošću i upornošću u neistini, već se trebaju još više učvrstiti u istini i ustrajati u njoj, jer je na njima  bilo da prenesu, a neće im nauditi ničije odbijanje istine. U tom slučaju, potrebno je da se svako sobom pozabavi da bi ostao i opstao na pravom putu. Oni su svjesni da će pred Uzvišenog Gospodara stati i polagati račun za ono što su radili i za emanet znanja i rada po njemu da li su ga ispunili.U ovom kontekstu shvaćamo na početku citiran ajet: "O vjernici, brinite se o sebi , ako ste na pravom putu neće vam  nauditi  onaj  koji je zalutao! Allahu ćete se svi vratiti i On će vas obavijestiti o onome što ste radili."

 

Mnogi ajeti i hadisi koji govore o naređivanju dobra i zabranjivanju zla nije moguće da budu derogirani (dokinut njihov propis) bez jasnog dokaza iz Kur'ana i Sunneta, osobito kada se radi o jednom temeljnom propisu vezanom za ljudsku zajednicu i njen opstanak. U ovom slučaju se radi o tahsisu (ograničenju) šerijatskog hukma (propisa) na određenu situaciju i vrijeme, a ne radi se o neshu (derogaciji). Da bi ova tvrdnja imala svoj oslonac u stvarnosti, pogledajmo neke rivajete (predaje) koje nam o tome govore.

 

Prenosi Ebu Davud, Tirmizi i drugi od Kajsa da je rekao: "Održao nam je govor Ebu Bekr, radijellahu anhu, i rekao:"Zaista vi učite ovaj ajet i tumačite ga kako ne treba: "O vjernici, brinite se o sebi, ako ste na pravom putu, neće vam  nauditi  onaj  koji je zalutao! “A ja sam zasigurno čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako govori: "Doista, kada ljudi vide nepravednika (zalima) pa ga ne spriječe, može se desiti da ih Allah sve obuhvati Svojom kaznom."(Ebu Davud 4/122, Tirmizi 4/467) Za ovaj hadis kaže Tirmizi da je hasen-sahih.

 

Prenosi Ebu Davud,Tirmizi i drugi od Ebu Sa’lebeta El-Hušenija da je rekao: "Tako mi Allaha, pitao sam o ovom ajetu onoga koji je dobro obaviješten, pitao sam o njemu Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, pa je rekao: "Ne, već međusobno naređujte jedni drugima dobro i zabranjujte zlo, sve dok ne vidiš škrtost kojoj se pokorava i strast koja se sljedi i ovaj svijet da se pretpostavlja Ahiretu i zadivljenost svakoga svojim ličnim mišljenjem, onda se ti pobrini o sebi i napusti bavljenje svijetom,  jer su pred vama veliki dani, sabur (strpljivost, izdržljivost i ustrajnost) u njima je kao držanje žeravice u ruci, onome koji radi a njima pripada nagrada koliko pedesetorici ljudi koji rade djela slična vašim ." (Ebu Davud 4/123, Tirmizi 5/257, 258)  Za ovaj hadis kaže Tirmizi da je hasen - garib.

 

Prenosi se od Ibni Mes’uda, radijellahu anhu, da je rekao: "Nije ovo vrijeme ovog ajeta, govorite istinu dok se od vas prima, pa kada vam bude odbačena, onda se brinite o sebi.” (Ibnu Kesir u svom Tefsiru, 2/109)   

 

Rečeno je Abdullah ibni Omeru, radijellahu anhuma, u nekom od vremena iskušenja: "Kada bi ostavio govor ovih dana, pa da ne naređuješ i ne zabranjuješ." Pa on reče: "Rekao nam je Resulullah sallallahu alejhi ve sellem: "Neka prenese prisutni odsutnome." a mi smo bili prisutni, pa nam je dužnost da vam prenesemo, a doći će vrijeme u kome kada se bude rekla istina neće biti prihvaćena." (Džami’ul Bejan od Taberija 7/61, Tefsir od Ibnu Kesira 3/209)

 

Prenosi se od Abdullaha ibnul Mubareka, rahimehullah,  da se ajet: "O vjernici, brinite se o sebi " odnosi na sve vjernike, a značenje mu je: Držite se pripadnika vaše vjere, tj. naređujte jedni drugima dobro, a zabranjujte zlo, pa je ovaj ajet dokaz nužnosti naređivanja dobra i odvraćanja od zla. A kur'anske riječi: "Ako ste na pravom putu, neće vam  nauditi  onaj  koji je zalutao!” znače: Neće vam nauditi zabluda mušrika (mnogobožaca), munafika (licemjera) i ehli kitabija (Židova i kršćana). “Ovo značenje se prenosi i od Se’ida ibni Džubejra, radijellahu anhu.

 

Kaže Se’id ibnul Musejjeb, rahimehullah, o kur'anskom ajetu: "Ako ste na pravom putu, neće vam  nauditi  onaj  koji je zalutao!” tj. Nakon naređivanja dobra i odvraćanja od zla.” (Taberi, 7/63. Ibnu Kesir, 3/209.)

 

Kaže Džabir ibni Zejd, rahimehullah, da je značenje ajeta: "O vjernici, od sinova onih koji sebi u vjeru uvedoše propise behire i saibe (koje Allah ne objavi, a radi se o vrstama stoke koju su mušrici dozvoljavali i zabranjivali po svojim strastima i nahođenjima a spominju se u istoj suri, ajet 103.) brinite se o sebi u ustrajnosti na pravoj vjeri, neće vam nauditi zabluda vaših predaka ako ste na pravom putu." Zatim dodaje: "Kada bi neko primio Islam, nevjernici bi mu rekli : Svoje pretke si optužio da nisu imali pameti i da nisu bili na pravom putu i učinio si  (tj. prebacivali su mu) pa je Allah objavio ovaj ajet.” (Taberi, 7/64. Ibnu Atijje u Tefsiru 5/76.)

 

Zaključuje Kurtubi, rahimehullah, da se ovaj ajet može odnositi na vrijeme u kome bude nemoguće naređivati dobro i odvraćati od zla, pa tada čovjek prezire svojim srcem nevaljalštine i pozabavi se popravljanjem samog sebe. Naređivanje dobra i odvraćanje od zla, dužnost je kada postoji nada da će biti primljeno ili da će se nepravednik spriječiti, makar to zahtijevalo i upotrebu sile, u slučaju da onaj koji to izvršava ne dođe do zaključka da će iz toga proizaći šteta bilo njemu ili drugim muslimanima, pa kada se poboji ovoga, onda će se pobrinuti o sebi. (Kurtubi u svom Tefsiru, 6/322-324).

 

mr. hfz. Muhammed Porča